Ovde

kao sumske cestare zavoleli smo
sustinu skrovista
sto cuvaju ljude

i zivot je odlazio u sebe kao put u sume
i kao njegov hijeroglif pocela mi se ciniti
rec "ovde"

i ona oznacava i zemlju i nebo
i ono sto je u senci
i ono sto vidimo svojim ocima
i ono sto ne mogu da poverim pesmi

i odgonetka besmrtnosti
nije iznad odgonetke
zbuna obasjanog zimskom noci -

belih grana nad snegom
crnih senki na snegu

ovde sve odgovara jedno drugom
jezikom iskonski-uzvisenim
kao sto odgovara - vazda uzviseno-lezerno
zivota slobodni deo sto ne poznaje granice brojeva
susednom neunistivom delu

ovde
na rubovima grana koje je polomio vetar
u pritajenom vrtu
ne trazimo nakazne grumene soka
nalik na tuzne figure -

sto grle raspetog
u veceri nesrece
i ne znamo rec i znak
koji bi bili iznad drugog
ovde zivimo i ovde smo lepi

i ovde cutanjem zbunjujemo javu
ali ako je oprostaj od nje gorak
i u tome ucestvuje zivot -

kao od same sebe
vest koju ne cujemo

i koja odmakavsi se od nas
kao odraz zbuna u vodi
ostace uz nas kako bi potom zauzela
nasa mesta
koja su nam odlsuzila svoje -

kako bi prostore ljudi zamenjivali
samo prostori zivota
u svim vremenima

Genadij Ajgi