MAJKE

Poslednji put kada sam bila kući
da vidim majku, poljubile smo se,
razmenile lepe i ne tako lepe reči,
a zatim se okružile prijatnom tišinom
svaka čitajući svoju knjigu

Sećam se prvog puta kada sam je videla
onakvom kakva zaista jeste
živeli smo tada u trosobnom
stanu na Barns aveniji

Mama je uvek sedela u mraku
ne znam kako sam to znala, ali znala sam
te noći, ušla sam u kuhinju,
možda zato što sam već tada bila
više naklonjena noći, ili zato što sam
se upiškila u krevet
ona je sedela na stolici
soba se kupala u mesečini koja je
polako kapljala kroz prozorska stakla,
možda je pušila, a možda i nije
kosa joj je bila tri četvrtine njene visine
zbog čega sam ja tada bila čvrsto uverena
u istinitost mita o Samsonu

Sigurna sam da sam samo stajala pored vrata
i sećam se da sam pomislila:
kako je lepa ova žena

Ona je čekala,
možda da se moj otac vrati s posla
a možda i na san
koji je obećao da će svrattiti
"dođi" rekla je "naučiću te jednu pesmu:
vidim mesec
mesec vidi mene
nek je blagosloven mesec
i nek sam blagoslovena ja"

Sina sam naučila tu pesmicu
i on ju je izrectivao njoj,
želim samo da kažem
da su lepi trenuci ponekad jednako teški da se podnesu
isto kao i bol.

Nikki (Yolande Cornelia Giovanni )