Poklonite pesmu... - Strana 79
Strana 79 od 114 PrvaPrva ... 2969777879808189 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,171 do 1,185 od ukupno 1704
  1. #1171

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MAJKE

    Poslednji put kada sam bila kući
    da vidim majku, poljubile smo se,
    razmenile lepe i ne tako lepe reči,
    a zatim se okružile prijatnom tišinom
    svaka čitajući svoju knjigu

    Sećam se prvog puta kada sam je videla
    onakvom kakva zaista jeste
    živeli smo tada u trosobnom
    stanu na Barns aveniji

    Mama je uvek sedela u mraku
    ne znam kako sam to znala, ali znala sam
    te noći, ušla sam u kuhinju,
    možda zato što sam već tada bila
    više naklonjena noći, ili zato što sam
    se upiškila u krevet
    ona je sedela na stolici
    soba se kupala u mesečini koja je
    polako kapljala kroz prozorska stakla,
    možda je pušila, a možda i nije
    kosa joj je bila tri četvrtine njene visine
    zbog čega sam ja tada bila čvrsto uverena
    u istinitost mita o Samsonu

    Sigurna sam da sam samo stajala pored vrata
    i sećam se da sam pomislila:
    kako je lepa ova žena

    Ona je čekala,
    možda da se moj otac vrati s posla
    a možda i na san
    koji je obećao da će svrattiti
    "dođi" rekla je "naučiću te jednu pesmu:
    vidim mesec
    mesec vidi mene
    nek je blagosloven mesec
    i nek sam blagoslovena ja"

    Sina sam naučila tu pesmicu
    i on ju je izrectivao njoj,
    želim samo da kažem
    da su lepi trenuci ponekad jednako teški da se podnesu
    isto kao i bol.

    Nikki (Yolande Cornelia Giovanni )

  2. #1172

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Od 9 do 12


    Navrati na kafu
    da se ispričamo
    neću ti kriti ništa
    ti ćeš mi reći sve
    šta ima novo kod tebe
    da li sve je u redu
    kod tvog komšije
    šta te čini srećnim
    šta ti nanosi bol
    šta se desilo novo
    u tvom svetu
    u tvom kvartu
    napravićemo krug
    oko sveta
    pričaćemo o svemu
    a najviše o ljubavi
    gde god da si
    navrati na kafu
    od devet do dvanaest
    možeš ako želiš
    i ostati
    provesti noć
    prijatelju.



    Zorica Sentić


  3. #1173

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Život je lepota
    Ko to samo ume
    Kada mu je nejteže
    Svakog da razume

    Koliko ljubavi ima
    I svaka ko vatra plamti
    U srcu ostaje jedna
    I ceo život se pamti

    To srce što te boli
    Došlo je vreme da moli
    Ta tvoja duša što pati
    Došlo je vreme da plati

    Nauči srce svoje
    Ono što mrzi da voli
    A oni koji te vole
    Da im ne stvaraš boli

    Nije važno ko je brži
    Važnije je ko izdrži!

    Siniša Cvetković
    neunistiva zlojebaba!

  4. #1174

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    GODINE PROLAZE


    Medju pogledima
    koji su do ruba puni poruge i zime
    nismo znali sacuvati
    malu skrinju
    s nasim rukovanjem,
    nismo se trazili
    pokraj predmeta
    sto postaju zli, ubojiti i opasni
    i mrze nase tijelo,
    zastali smo
    da beznadne
    i tako sumorne slike
    objesimo na zidove
    sto izdaju
    sudbinu ove bezimene price,
    dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
    i gradi maglu,
    i gradi saonice,
    kada je snijeg odavno zaboravljen,
    i kada lavine donose nove brodove,
    a onih starih
    ima vec previse
    da bismo na svima mogli ploviti.


    Irena Vrkljan
    neunistiva zlojebaba!

  5. #1175

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moja je dusa jesenji oblak,
    Oblak rastrgan,
    Kao krpa. Bacen na nebo.
    Ja volim oblake, u jesen.

    Lice mi je, mrko, suncem spaljeno.
    Moje oci u oblake gledaju.
    A misao?
    Misao je upravljena k tebi.


    Dragutin Tadijanovic
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  6. #1176

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne, nije to bila ljubav

    Malo smo se gledali,
    malo smo se smejali,
    malo smo pricali
    i malo ljubili.


    Ne, nije to bila ljubav!
    Mislio si da te nisam volela,
    mislila sam da me nisi voleo

    ipak:
    rastanak je nekako cudno boleo!


    B.P.


  7. #1177

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zbog svega sto smo najlepse hteli,
    hocu uz mene nocas da krenes
    Ma bili svetovi crni ili beli,
    ma bili putevi hladni ili vreli,
    nemoj da zalis ako svenes.
    Hocu da drzis moju ruku,
    da se ne bojis vetra I mraka,
    uspravna I kad kise tuku,
    jednako krhka, jednako jaka.
    Hocu uz mene da se svijes
    korake moje da uhvatis,
    pa sa mnom bol I smeh da pijes
    I da ne zelis da se vratis:
    da sa mnom ispod crnog neba
    pronadjes hleba komadic beli,
    pronadjes sunca komadic vreli,
    pronadjes zivota komadic zreli.
    Ili crknes, ako crci treba,
    zbog svega sto smo najlepse hteli..


    Miroslav Antic
    neunistiva zlojebaba!

  8. #1178

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Znam, mora biti da je tako:
    nikad se nismo sreli nas dvoje,

    mada se tražimo podjednako

    zbog sreće njene

    i sreće moje.
    Po obrazima vetar me mlati.

    Čupa drveću žutu kosu.

    U koji deo grada da svratim?
    Dan je niz mutne ulice prosut.
    Vucaram okolo dva prazna oka,

    gledam u lica prolaznika.
    Koga da pitam,

    smešan i mokar,

    zašto je nisam sreo nikad?
    Il' je već bilo?

    Trebalo korak?
    Možda je sasvim do mene došla,

    al' ja: za ugao skrenuo,

    gorak,

    a ona: ne znajući prošla.
    Možda smo celu jesen obišli

    u žudnji ludoj, podjednakoj,

    a za korak se mimoišli?
    Da. Mora biti da je tako.

    Miroslav Antić



    Poruku je izmenio Cecara, 07.08.2009 u 01:11 Razlog: autor



  9. #1179

    p o m o r c i

    More, pusta oranico na kojoj ne cvate bosiljak ni dunja,

    more s mirisom joda i nagrizanjem soli,

    veličajna sliko prirode, na tvoje dno spuštam svoje boli

    kao riznicu koju nikad neće izvaditi iz skrovišta bisera.



    Lako je kukati, no lijepo je biti vedar kao sunce i more.

    Jadrane, na tvojem žalu ribarske mreže krpe;

    a ti me sjećaš nemani mitske proroka Jone,

    nekada se zvala: Mleci; a sada: Amerika.

    Druguj s genijem Atlantika i Pacifika!

    Stara je pjesma galijota, robijaša s galije,

    nova je pjesma radnika iz Kalifornije;

    ne znam što je u kojoj žalije,

    no svaka je tužna, jednolika, i ništa odmornije.

    Rat gine, dalek, u pokrajinskoj zabiti,

    gdje ni tuga ni žalost ne umiju golemi biti.

    Sve je to jednolično ko tvoji meki vali

    i slovima s pučine ispisani žali.



    Ali samo su oni mogli, slobodni kapetani,

    unuci gusara, na vodi slobodno zapjevati;

    ti ljudi nisu više učmali okovani

    i znali su srećni biti znajući umirati.

    U zagrljaju vode stradalnici vode,

    pod ciklonima svijeta poklonici mora,

    svjesni da od svijetle smrti nema ljepše zgode

    i da je ures kobi sve što se nužno mora.

    Pa kad su ptice s pjesmom razvile krila vedra,

    na beskrajnome morusvetkovala su jedra.



    Tako u nekom hramu trošnom sa zadahom starine

    na kakvom brijegu što uporna voda grize,

    jod i munjina štrcaju iz dalji u sparine

    dah mora prečistoga nad turobne rize;

    i tu pod staklom, sličica jedine istine stvari,

    sa zastavama cijela mornarica u sitnoj rađi,

    zavjet iz mornarskih kuća iz doba neznanih pari,

    moli se Bogu, da prigne dlane Lađi.



    Jest, znam... vjetar na moru... iz izvora vjetra...

    talasi... šum zaglušen... i škripa...

    prašina... da u oči navire krv... da oči rumene... slijepe...

    teče krv na oči od prašine što more sipa...

    krvavi prah... krvavi talas... krvava kiša...

    Što puca na brodu...?



    Što, ako na njegove čvrste kosti kao ljudske kosti,

    kad pucaju pod stiskom udava...

    brod se lomi... ruši se u ponor...

    i tu nema daske ni slamčice za brodolomce...

    ne raste trava na površini mora...

    kao maštovite izrasline na dnu jaza

    ili grobna mahovina na tom sivom brijegu.



    Tin Ujević


  10. #1180

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    samodovoljnost

    (jedanaest odgovora i jedno pitanje)

    sebe
    o sebi samom
    samo sebe
    sebe sobom samim
    svoju sopstvenost
    sa sobom
    sopstvenoshchu svoje sopstvenosti
    u sebi
    se
    zbog sebe
    od sebe ka sebi
    a vishe od sebe?


    zoran r. novakovich - uroboros

  11. #1181

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Naša tajna (D.Maksimović)

    O tebi neću govoriti ljudima.
    Neću im reći da li si mi samo poznanik bio
    ili prijatelj drag;
    ni kakav je, ni da li je u našim snovima i žudima
    dana ovih ostao trag.
    Neću im reći da li iz osame, žedji, umora,
    ni da li je ikada ma koje od nas drugo volelo;
    niti srce naše da li nas je radi nas
    ili radi drugih kadgod bolelo.
    Neću im reći kakav je sklad
    oči naše često spajao u sazvežđe žedno;
    ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude -
    ili nam je bilo svejedno.
    Neću im reći da li je život
    ili od smrti strah spajao naše ruke;
    ni da li zvuke smeha voleli smo više
    od šuma suza.
    Neću im reći ni jedan slog jedini,
    šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
    da uplete i sjedini duše naše kroz čitav vek;
    ni da li je otrov ili lek
    ovo što je došlo
    onome što je bilo.
    Nikome neću reći kakva se zbog tebe pesma događa
    u meni večito:
    da li opija toplo kao šume naše s proleća;
    ili tiha i tužna ćuti u meni rečito.
    O, nikome neću reći
    da li se radosna ili boleća
    pesma događa u meni.
    Ja više volim da prećutane
    odemo ona i ja
    tamo gde istom svetlošću sja
    i zora i noć i dan;
    tamo gde su podjednako tople
    i sreća i bol živa;
    tamo gde je od istog večnog tkiva
    i čovek i njegov san.



  12. #1182

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
    Zderao ti senku sa svoje senke
    Izravnao bregove u tebi
    Ravnice ti u bregove pretvorio
    Zavadio ti godišnja doba
    Odbio sve strane sveta od tebe
    Savio svoj životni put oko tebe
    Svoj neprohodni svoj nemogući
    Pa ti sad gledaj da me sretneš

    Deo iz pesme‚"Vrati mi moje krpice"
    Vasko Popa

  13. #1183

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tebi. ljubavi

    (deo pesme)

    ....

    Volela bih da mogu
    da ti dotaknem lice...
    Da te usnama svojim
    toplo osetim žudim...
    Da talasava vatra
    u dubinama mojim
    kroz dodir izroni negde
    gde skupa s tobom postojim...
    I da svojom toplinom
    i tvoju vatru budim...
    Negde u odbljesku zlata
    moj dah se meša s tvojim.
    Kroz neke žućkaste niti
    osećam tvoju kosu.
    Dok modro, kasno veče
    tvoje mi telo krije,
    počinjem da postojim
    kroz zlato koje se prosu.
    I nije sve ovo varka.
    Ja sam ti dala sebe,
    svu plam što iz mene lije,
    vrelinu svakog mog kutka...
    I nije mi više bitno
    da li sam ja još ja
    ili postojim kroz tebe
    dok je tog večnog trenutka...
    Moj požar obojen žutim...
    Znam da do tebe stiže...
    jer s tvojim plamenom sluti,
    zašto mi nisi bliže...?
    .......

    Dragana Konstantinovic


  14. #1184

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KOLEBANJE


    Niz litice Huma nasmijana, blaga,
    Rana večer slazi svrh vode i trska.
    Sa ramena njenog, iz puna krčaga,
    Preliva se grimiz i po kršu prska -
    Raspe se rijekom na ševare gole,
    I zapali lišće breze i topole.

    Gle, mahala stara sva od nje zaruđe,
    K da u požaru izgara cijela!
    I u tvoju baštu sada, evo, uđe
    I šedrvan osu. S mramora bijela
    Prosuše se sjajni planuli dragulji,
    I po bašti svuda kliknuše slavulji.

    Lagano na murve, smokve i granate
    Ispe se u valu, sva sjajna i draga;
    Smijući se, ozgo, s jedne grane na te
    Rujni grimiz izli iz svoga krčaga.
    A ti u ljuljajci pa se njišeš ti'o,
    K na međi jedan mak crven i mio.

    Ja kraj plota stojim, gledam u vas dvoje;
    Jednake ste kao kaplje na cvijetu!
    I ne mogu više znati ljepši ko je,
    Ili ti il' ona?... K leptir u letu
    Sav treptim, i mislim, draga, od vas dvije
    Koju li bih sada zagrlio prije?

    Aleksa Santic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  15. #1185

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dobrica Cesaric - Povratak

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav
    Desiti-velim,
    Ali ja ne znam da li da je želim,
    Ili ne želim.
    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi -
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta.
    Možda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja, koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
    Niti tvoje ime!
    Pa ako i duša u tome trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve što slutnja šapne;
    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci
    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono što je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići -
    I slijepi za stope bivšega života
    Njima ćemo ići
    neunistiva zlojebaba!

Strana 79 od 114 PrvaPrva ... 2969777879808189 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •