Poklonite pesmu... - Strana 23
Strana 23 od 114 PrvaPrva ... 1321222324253373 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 331 do 345 od ukupno 1704
  1. #331

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati

    kad u nama bude

    vec mnogo jeseni i zima

    kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa

    i kad me mozda vise nece biti



    da li ces ponekad zaplakati nocu

    kad te sjeti davna zaboravljena pjesma

    na sve ulice i restorane

    sva ona mjesta koja ces pamtiti

    po nasoj njeznosti

    i ljubavi u kristalnim prozorima

    plavim maglama



    da li ces ponekad zaplakati

    u prvi sumrak novog proljeca

    u toj jedinoj preostaloj zraci

    razbijenog sunca

    kad osjetis jos jednom dodir moga dlana

    kad me vise mozda nece biti



    a sve ce biti kao prije

    i ona rijeka plava

    i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama

    u koje smo htjeli



    da li ces me ipak zaboraviti

    u predahu dviju ljubavi

    a znas da nam usne od istog poljupca boluju

    i da nas ista tuga progoni stoljecima


    Zeljko Krznaric


    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  2. #332

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Izet Sarajlić - Piši mi na zelenu adresu ljeta

    Piši mi na zelenu adresu ljeta.
    Poljupci koje mi šalješ neka bude posljednje večernje novosti.
    Glava mi je puna nekih divnih soneta,
    a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
    Jutros su opet pisali nešto povodom moje
    najnovije zbirke.
    O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
    Najveći uticaj na mene izvršila je
    jedna apsolventkinja germanistike,
    ali to su prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
    Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i
    Madagaskar i Meksiko,
    Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i popreko.

    Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.

    Nema te ni u jednoj enciklopediji,
    ni u jednom "Ko je ko"

    Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
    krevet i suze i cvijeće u vazi.

    Tvoje oči su mi jedina lektira
    u ovom danu koji prolazi i odlazi.
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  3. #333

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Snaga uspomene

    Drugi u pomno postavljene mreže
    nestalno srce ulovi ti, zla;
    za mene ipak još te nešto veže,
    što to se jedva među nama zna.
    Između drugih kad me vidiš ljudi,
    u govoru se često spleteš ti,
    mnogo me puta tvoje srce žudi,
    tražiš me okom u kom strah se skri.
    Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
    sama, zamišljena sva,
    na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
    skoro bi da se vrati prošlost ta.
    Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
    i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
    u srcu bodu pjesmice te moje,
    što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
    Sama si strogo sudila me prije,
    sama me oštro sudiš i sad još;
    kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
    kad tebi kaže da sam loš.
    Među nama se diže tvrda stijena,
    iz bezdna strmog pod nebeski tron;
    al skritih želja plamen neće njena
    visina spriječit, da ne sukne on.
    Da pamtiš ih, to drugi su te bili
    molili, ne mog gordog srca glas;
    ne misliš na njih, al' mene po sili
    pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.

    Franc Prešern
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #334

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Biti srećan

    U životu ne postoji nikakva dužnost
    osim dužnosti: biti srećan.
    Samo smo zato na svijetu,
    a sa svim dužnostima,
    svim moralom
    i svim zapovijedima
    rijetko činimo jedno drugoga srećnim,
    jer i sebe time ne činimo srećnima.

    Ako čovjek može biti dobar,
    može to samo onda
    kada je srećan,
    kada u sebi ima sklada,
    dakle kada voli.


    To je bilo učenje,
    jedino učenje na svijetu.
    To je rekao Isus,
    To je rekao Buda,
    To je rekao Hegel.


    Za svakoga je na ovome svijetu
    jedino važno
    njegovo vlastito najunutarnjije,
    njegova duša,
    njegova sposobnost da voli.

    Ako je ona u redu,
    onda je svejedno
    jede li se proso ili kolači,
    nose li se dragulji ili rite;
    onda svijet zvuči zajedno s dušom,
    onda je dobro.



    Hermann Hesse

  5. #335

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Godovi čežnje

    Prestala sam brojati godove paperjastih ceznji
    s mukom promaljam lice iz sume paprati
    peckaju oci od njenih spora
    cesem se ko da je postelja kopriva.

    Odbacujem godove nadanja
    s nogu isecam pripijen korov
    krenuo je vise butina
    ne mogu cekati
    da mi glava u nj zaraste
    kroz usi da mi proklija
    na mesto kose On da se vija.
    Ne bih
    da bacim svoju glavu
    ne bih
    da izdam svoju kosu.

    Prestala sam tumaciti znacenja
    pukla mi sandala od lijana.

    Besmislenom brojanju
    ujeda pirana
    nema kraja
    iscepale mi se haljine
    drveca prasuma
    otkinula mi se siguronosna ogrlica
    ionako mi je bilo dosta skakutanja
    po visokim krosnjama,
    a dole
    dole je previse insekata
    pogledaj
    sva sam se izoblicila
    ne prija mi ni klima.

    Nije ovo Dragi
    matematika
    biologija
    meteorologija
    to je neka druga nauka
    eh, da je barem nauka
    mozda fizika
    od tacke A do tacke B,
    ali tacka B svetlosnom brzinom se udaljava
    od tacke A
    besmislen zadatak zbivanja
    ne bih se s tim petljala.

    Javljam ti se
    iz kapsule vremena
    ceznje
    nadanja
    znacenja.
    Ne, nisam rekla
    voljenja.

    Pretvaram se u larvu
    tu cu zanociti
    necu se zorom
    leptirasto radjati
    duze cu spavati
    otapam naslage umora.

    Ako se nekada javim
    to nece biti
    ista kapsula.

    Pozdravlja te
    nebitna misao
    tvoga disanja.

    autor: jelenaartpoezija
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #336

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pesak tisine

    Znam, dozivas me
    kroz jeku vremena
    sa dna case.
    Znam, dozivas me
    skriven nocnim velom
    razbijas se o stenje svojih misli.
    Znam, dozivas me
    samoca ti na ramena sedne
    obrazi od njenih samara stanu da bride.
    Znam, dozivas me
    kad jeza podje putevima koze
    prizvanih akvarela secanja
    i trazis,
    trazis me
    iza vrata, iza zavese, iza ormara
    ispod jastuka, ispod tepiha.
    Trazis me u vocnjacima,
    zaviris u frizider
    da nisam slucajno tamo
    u neku tubu se uvukla i cutim.
    Zaustavljas senke na ulicama
    sto nose slican kacket kao ja.
    Znam, dozivas me
    i trazis parce dobroga u meni
    i trazis uzdah maglicast
    na prozorima tvog lica
    zelis prstima crtati
    po zamagljenim okvirima,
    zelis glas da svira.
    Nemam ja vise
    dusine sluzokoze
    ni grama
    sve sam listice njene
    tebi darovala.

    Komsinica se cudila zasto izvirujem iza vrata
    kad su i psi umorno pali.
    Sluzbenica iz poste
    rekla je ljubaznim glasom:
    Vas telefon radi!

    Otvarala sam sanduce
    zatrpao me pesak tisine
    jos su mi puna usta
    gustera sto su mi preneli:
    Ti nisi centar sveta!

    Znam, dozivas me
    al ja te ne cujem najbolje
    zaglusuje me
    zamor gustera
    i moj smeh.
    Ne cujeeem
    slabeeee su vezeeeee
    naaaaaaa periferiji svetaaaaaaa.

    Kvrc.
    Kvrc.

    autor: jelenaartpoezija
    Ćuti i prenesi dalje....

  7. #337

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    stojan simic krpica

    Novogodisnja
    molitva

    Molim
    Te,
    Gospode,
    Svemoguci
    Boze,
    koji sve
    znas,
    sve
    mozes,
    daj
    svakom
    ljudskom
    bicu
    sta
    mu
    treba,
    kad
    i
    gdje
    mu
    treba.

  8. #338

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moja ljubav


    Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
    Kao tamna gora studenom tišinom;
    Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
    Kao večni pokret nevidljivim dobom.

    I tako beskrajna, i silna, i kobna,
    Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
    Ali tvoga daha prepuno je svašta,
    Svugde si prisutna, svemu istodobna.

    Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
    Rađaš se u meni kao sunce noći,
    I u mome telu drhtiš u samoći,
    Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

    Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
    Celo moje biće to je trepet sene;
    O ljubljena ženo silnija od mene -
    Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

    Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
    I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
    Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
    Od tebe su moje oči zasenjene.


    J.Dučić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  9. #339

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Karlos Drumond de Andrade

    Voleti

    Sta moze covek medju ljudima,
    osim da voli?
    voli i zaboravi,
    voli i omrzne
    voli, omrzne, voli?
    da uvek, cak i staklastih ociju, voli?

    Sta moze, pitam, bice koje voli,
    usamljeno, dok se svet okrece, osim
    da se i samo okrece, i voli?
    voli ono sto more ostavlja na plazi,
    ono sto sahranjuje, i na morskom povetarcu
    so, ili potrebu za ljubavlju, ili samo zelju?

    Uzviseno voleti pustinjske palme,
    prepustanje i obozavanje puno iscekivanja,
    i voleti sav nemir i grubost,
    vazu bez cveca, gvozdeno tle
    i nepomicne grudi, i ulicu iz sna, i pticu grabljivicu.

    To je nasa sudbina: neogranicena ljubav
    prema nevernim i nistavnim stvarima,
    vecno predavanje potpunoj nezahvalnosti,
    i u praznoj skoljci ljubavi strasljivo strpljivo
    traganje, za sve vecom ljubavlju.

    Voleti i samo odsustvo ljubavi u nama, u nasoj jalovosti
    voleti precutne vode, tihi poljubac i beskonacnu zedj.
    neunistiva zlojebaba!

  10. #340

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uzaludna je odsutnost tvoja

    Uvijek kad ostanem sam,mila,
    kroz nesanicu doleti plava ptica
    i tvoj osmjeh na postelju spusti.
    Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
    kad noć neizdrživo boli,
    tvoj stidljivi obris
    čudesno procvjeta u noći,
    i krv tako glasno u meni provri
    da s okusom mjesečine
    tvoja moćna prisutnost
    zavede moje puste ruke
    i moji uzdasi u njima zaječe.

    Toliko tvoga u njoj postoji,
    toliko tvoga mome biću daje
    da je uzaludna odsutnost tvoja.
    Uzalud je i usamljenost moja,
    uzalud je mrak što sjenama hara,
    jer kad se srce razmaše tamom,
    uzalud je prisutnost njena.
    I kad noću zaplaču zidovi,
    kad zavjese navuku tugu,
    ponašam se kao da si kraj mene,
    jer tvoja topla prozirnost
    kroz polusan miri moju dušu.

    Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini
    i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.
    Uzalud je tada ranjivost moja,
    nestaje pustoš mojih sjetnih usana.
    Uzaludna je, jer tvoja je milost
    kao kriška mlade mjesečine zanosna.
    Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
    u vremenu si moga sanjanja,
    i s njim čekam miris plave ptice,
    jer kad tvoj osmjeh
    pažljivo na moje grudi spusti,
    uzalud je odsutnost tvoja.

    Zal Kopp
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  11. #341

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    Voda





    Kaplja kiše pade mi na ruku,

    odlivena iz Ganga i Nila,



    iz vaznesenog inja sa brkova foka

    iz rasprslih krčaga u Isu i Tiru.



    Na mome kažiprstu

    Kaspijsko more sad je otvoreno more



    a Pacifik utiče smerno u Rudavu,

    istu onu što beše oblak nad Parizom



    leta sedamsto šezdeset četvrtog

    sedmog maja u tri sata ujutru.



    Nema usta koja bi izrekla,

    vodo, tvoja imena nestalna.



    Morala bih te zvati na svim jezicima

    izgovarajuć istom sve samoglasnike



    i istovremeno da ćutim - zbog jezera

    što nije dočekalo bilo kakvo ime



    i nema ga na zemlji - kao ni na nebu

    zvezde koja se ogleda u njemu.



    Neko se davio, neko šeрao.

    Beše to davno i beše to juče.


    . . .



    O svemu što god, kad god i gde god se zbilo,

    postoji trag na vavilonskoj vodi.

    Vislava S.

  12. #342

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NEPOVRATNA PESMA

    Nikad nemoj da se vraćaš
    kad već jednom u svet krećeš.
    Nemoj da mi nešto petljaš.
    Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
    I ja bežim bez povratka.
    Nikad neću unatrag.
    Šta ti znači staro sunce,
    Stare staze,
    Stari prag?
    To je ono za čim može da se pati,
    To je ono čemu možeš srce dati.
    Ali ako se ikad vratiš moraš znati:
    Tu ćeš stati
    I ostati.

    Očiima se u svet trči,
    Glavom rije mlako veče.
    Od reke se dechak uči
    ka morima da poteče.
    Od zvezde se dečak uči
    Da zapara nebo sjajem
    i od druma - da se muči
    i vijuga za beskrajem.

    Opasno je kao zmija,
    opasno je kao metak,
    kad u meni večno klija
    i ćarlija moj početak.
    A meni se u svet srlja...
    Stisnem srce.
    I zažmurim.
    Al' kad pođem - neću stati,
    jer jedino znam da žmurim.
    ne znam kada.
    ne znam zašto.
    ne znam šta se tamo skriva.
    Znam jedino da ne mogu
    tu, gde -kako pružim nogu -
    Vezuje me odmah neko,
    Zauzdava
    I potkiva....

    Opasno je kao munja,
    Opasno je kao metak
    kad u meni večno kunja
    I muči me moj početak.
    Zato bežim,
    trčim,
    tražim.
    Stvaram zoru kad je veče.
    Nek od mene život uči
    I da tepa i da teče.
    Ja sam takvo neko čudo
    Što ne umem ništa malo.
    Pa kad krenem - krenem ludo,
    Nestrpljivo,
    Radoznalo...
    Ne znam tamo šta me čeka,
    U maglama izdaleka,
    Al' ako se i pozlatim,
    Il' sve teško, gorko platim,
    Ja ću uvek samo napred....

    Nikad neću da se vratim....

    M.Antić
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #343

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Vladislav Petkovic Dis
    Mozda spava


    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
    Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
    Da je cujem uzalud sam danas kusao,
    Kao da je pesma bila sreca moja sva.
    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

    U snu svome nisam znao za budjenja moc,
    I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
    Da u danu gube zvezde bele odore;
    Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
    U snu svome nisam znao za budjenja moc.

    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
    I u njemu oci neke, nebo necije,
    Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
    Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
    Kao da je san mi ceo bio od pene,
    Il' te oci da su moja dusa van mene,
    Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

    Ali slutim, a slutiti jos znam.
    Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
    Sto me cudno po zivotu vode i gone:
    U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
    Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

    Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
    I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
    Njene oci, njeno lice, njeno prolece
    U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
    Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
    I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
    Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
    Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
    Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
    Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
    Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
    Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
    I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
    Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.
    Omnia vincit Amor

  14. #344

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nije vazno odakle sam
    sve dok znades kuda putujem
    deralo me sedam mora
    gorka kora ljute nevolje
    To sto brodi ne mogu da prevale
    covjek umije
    meni se, duso, od tebe ne rastaje
    Tamo gde se vali lome
    ostavljaju prostor otvoren
    ispada se vrlo lako
    no se zato tesko uspinje
    Moj se napor odbija od stijene
    hridi kamene
    meni se, duso, od tebe ne rastaje...
    Evo, promenila sam potpis

  15. #345

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    - Jesi l moje
    Najmoje?

    - Jesam tvoje
    Najtvoje.
    - Da ti sviram u usima?
    - Da mi kupis dve firange
    od cica.
    Al' da budu na cvetice.

    - Da zakacim viljuskama
    na ragastov od pendzera.

    - Da me mrze sve komsije.

    - Da ja imam samo tebe.
    - Da ti imas samo mene.

    - Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
    Da u sobi bude jedna crkva.
    Da gledamo kroz taj pendzer,
    kroz taj pendjer pun cvetica,
    da je zivot nesto nase,
    najnase.

    - Da je zivot nesto tako lepo
    kao u samoposluzi "Zvezda".

    - Jesi l moje?
    Najmoje?

    - Jesam tvoje.
    Najtvoje

Strana 23 od 114 PrvaPrva ... 1321222324253373 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •