Poklonite pesmu... - Strana 98
Strana 98 od 114 PrvaPrva ... 488896979899100108 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,456 do 1,470 od ukupno 1704
  1. #1456

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    HALJINA

    Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
    kada prolazim ulicom

    Niko na njoj ne vidi tvoje prste
    kad je vratim kući

    Maleno dugme je opet ušiveno
    i zakopčani svi snovi visoko do vrata

    Ja ovu haljinu nežno skidam
    ja ovu haljinu pažljivo oblačim

    Ona za mene moć mađije ima
    volela bih da tvoje ruke na njoj
    mogu da pokažem svima.

    Mira Alečković
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #1457

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LJUDI SJENKE


    Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
    što kroz život nečujno i tiho gaze
    kao da nogom stupaju po pamuku,
    a naše oči nikad ne opaze
    ni njih ni njinu tihu radost ili muku.

    Ima ćutljivih patnika na svijetu
    što se samo umorno i gorko nasmiješe
    na ljude kad se o njih teško ogriješe
    i suminu ih nevini, nalik cvijetu.

    I ima ljudi usamljenih i bonih,
    sa obrazima upalim i žutim
    što ne čuje im se ni smijeha ni plača,
    što žive kao samotna i divlja drača,

    Ali s bodljama unutra okrenutim,
    da nijedna nikoga ne ogrebe
    i da nijednom nikoga ne ubodu
    do samo svoje rođeno srce, i sebe.
    Njih ne vidi naše oko kad ih sreta,
    kad tiho prođu u mimogredu mirnu,
    jer nikog oni ni laktom ne dodirnu
    u vječnoj gužvi i vrevi ovog svijeta.

    I žive oni tako, nečujni i neveseli,
    i mile kao sjenke, kao vrijeme i sati,
    i tek kad umru, slomljeni i uveli,
    objave crni posmrtni plakati
    da su i oni sa nama živjeli.

    Ljubomir Ivanović

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #1458

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    Ljubav

    Kada mi telo zadrhti
    I duša trne
    Kada mi dah zastane
    I ruka uzdrhti
    Kada pogled sakrivam
    U bledilu ruže
    Valjda je to ljubav
    Što se prikrada tiho
    I na nepoznatom vidiku
    Me prepoznaje
    U zenici neba
    I plamenom zagrljaju
    Skrivam se
    I tražim skrovište
    Grešna i čežnjiva...

    Vera Srbinović


  4. #1459

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nostalgija za sadašnjicu (Borhes)

    Tačno u tom trenutku čovek pomisli:
    Šta ne bih dao za sreću
    Da budem pored tebe na Islandu
    U velikom nepomičnom danu
    I da delim sadašnjost
    Kao što se deli muzika
    Ili ukus ploda.
    Tačno u tom trenutku
    Čovek je bio sa njom na Islandu
    Ploviti se mora i bez broda ..

  5. #1460

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    STAKLO

    Jednoga dana pogledaš u ogledalo i ono se otvori
    a unutar mesta gde su oči bile
    pruža se dug put siv poput vode
    a na njemu neko u bekstvu
    majušna prilika u dugom svetlom kaputu
    a ne možeš da se pomeriš ne možeš da pozoveš
    za to ti je kasno
    ko to beše pitaš se

    a onda ih je mnogo takvih
    okrenutih leđima i sa rukama u vazduhu
    i bez senki
    što beže niz put siv poput leda
    sa lišćem što iza njih leti
    i pticama u velikim jatima prašinom
    kamenjem drvećem
    svi tvoji strahovi beže od tebe
    prekasno
    u oblak

    i padaš na kolena i pokušavaš da ih prizoveš
    daleko u praznom licu

    Vilijam Stenli Mervin (1927)
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  6. #1461

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ...i sliku


    Zašto nisam slikar


    Ja nisam slikar, ja sam pesnik.

    Zašto? Mislim da bih više voleo

    da sam slikar, ali nisam. Eto,


    primera radi, Majk Goldberg

    započinje sliku. Ja banem.

    Sedi i uzmi neko piće,

    kaže. Pijem; pijemo. Dižem

    pogled. Imaš SARDINE na njoj.

    Da, nešto se tu moralo staviti.

    A-ha! Odlazim i dani prolaze

    i ja opet banem. Slika se

    još radi, i ja odlazim, i dani

    prolaze. Banem. Slika je

    gotova. Gde su SARDINE?

    Sve što je ostalo su

    slova. Bile su suvišne, kaže Majk.


    A ja? Jednog dana razmišljam o

    nekoj boji: narandžastoj. Pišem jedan stih

    o narandžastoj. Uskoro je to cela

    stranica reči, ne stihova.

    Pa još jedna stranica. Treba još

    mnogo više, ne narandžaste, nego

    reči, o tome kako je užasna narandžasta,

    a i život. Dani prolaze. Mada je u

    prozi, ja sam pravi pesnik. Moja je pesma

    gotova, a još nisam spomenuo

    narandžastu. Ima dvanaest pesama, nazivam

    ih NARANDŽE. A jednog dana u galeriji

    vidim Majkovu sliku, nazvanu SARDINE.

    Frank O'Hara




    Michael Goldberg, Sardines
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  7. #1462

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dje reče Japan

    Dje reče Japan
    Ja ne trpim kad drugi priča
    Zamaram se kad ćutim
    Poštenije je da ti to kažem
    Nego da pričaš
    A da te ne slušam
    Da te gledam u oči
    Kao da te slušam
    A da te ne čujem
    Nego punim usta
    I smišljam šta ću reći
    Čim ispregneš jezik
    I poturiš priču.

    Barem meni ne treba zboriti
    Kako to ne valja
    I kako bi trebalo pametnije
    Ponekad i drugog čuti
    Koliko bi bilo bolje
    Da sam drukčiji
    Bilo bi bolje za drugoga
    Ali za mene ne bi
    Svak misli šta je za njega bolje
    Jedino bih mogao slušati
    Kad bih mogao nekako
    Sam ispred sebe stati
    I sam sebi pričati sve ispočetka.

    Ne svidjam se ja ni sebi
    Meni je to najmanje milo
    To me i zbunjuje
    Niko to ne mrzi koliko ja
    Meni to najteže pada
    Tu sam ja najviše oštećen
    Ali zar da čekam dok oštete priču
    Da je ni Bog ne može popraviti.

    I kad nešto pitam
    Odgovor me ne zanima
    Činim se čuo a ne čujem
    Znam šta bih čuo
    Ne tiče me se šta ko misli
    Nego šta ja mislim
    Ne znam šta ja znam
    To jedino ne znam
    Ali šta misle i znaju drugi
    Znam koliko oni.

    Da ti nešto kažem
    Pre nego što počnem govoriti
    Rado bih te slušao
    Nema zbora
    Samo kad bih mogao
    Da imam kad
    I da sam bez jezika
    I da mi nije poznato
    Pre nego što počneš
    I šta bi rekao i kako bi završio
    Ali i kad ćutim ja govorim u sebi
    A ono što kažem glasno
    Samo je krnjatak od toga
    Zato mi je lakše da kulučim i krampam
    Nego da slušam
    Puna jezika i prepunjenih obraza.

    Ćuti barem ti
    Zlatoust si kad ćutiš
    Fin si dok ne progovoriš
    Greota je da govoriš
    Kad ti ćutanje nije teret
    Drugo sam ja
    Ja govorim od nevolje
    Da me jezik ne udavi
    Ne dam da mi kidišu na jezik
    I da me razjeziče
    A neću ni ja dugo
    Pa pričaj kad odem.

    Po godinu sam sebe nagovarao
    Da nekoga saslušam
    Baš da vidim šta će reći
    Ali čini mi se nije ni zinuo
    Palac me prestigne
    I počne migati po čarapi
    I ne mogu mu ništa
    Ja hoću a palac neće
    Gledam ga i borim se s palcem
    Sav sam pod uzbunom
    Smeškam se ali ne onome što priča
    Nego nečemu drugom
    Bojim se videće s kim se borim
    A znam Bog me gleda
    I mislim palac je pametniji
    Nećeš ga slušati ako si čoek.

    I kad slušam
    Trudim se da ne slušam
    I kad se s nekim saglasim
    Ljutim se na sebe
    I što sam slušao
    I što sam se saglasio.

    Duša mi je da kažem naopako
    Stidim se da govorim pravilno
    I neću da me popravljaju
    Znam da se tako ne kaže
    Ali ako kažem onako kako se ne kaže
    To nije ono što hoću da kažem.

    Pričaju a ništa ne govore
    Čim jednu izgovore moraju za njom
    A ne znaju koja im je sledeća
    Ni kud im koja ide
    Otme im se jezik pa čeketaju
    Jedno počnu a drugo ne završe
    Sve tetiljancije i pobrkotine
    Zaglave se ko voda u grliću
    Krkljaju kao prevrnuta boca.
    Niko nikoga i ne sluša
    To su priče
    Ne čuju sebe a ne drugoga
    Nego ljudi lažu
    Za neke laži je šteta što su laži
    Ali ja da lažem neću.

    Tobož slušam pletipriču
    Pletipričalica
    A da ih pitaš šta je ko rekao
    Ni jedan ne bi znao
    Svako bi pričao svoju priču
    Ovo svak zna a samo ja priznajem
    Niko me ne goni nego ja hoću.

    Niko samnom ne može
    Neće to niko da trpi
    Svi su me ostavili
    Ne volim nikoga
    A najmanje sebe
    Usko mi je pod nebom
    A kamoli u prsima
    Nemam nikog sem sebe
    A sebe sam najželjeniji
    Ne ume niko da me čuje
    A jedva sebe slušam
    Sam sam sebi dosadio
    Jedan se bio našao
    Kao ovo ti
    I izdržao što ne bi niko
    I kupio me s tim
    Ali i on je tu skroz zavapijo
    Ne mogu više
    I iskoračio preko vrata
    Preko kojih ćeš iskoračiti i ti.

    Niko mi ne dolazi
    Niti ja kome idem
    Pojednoga uvatim
    Kao ovo tebe
    I pričam mu dok ne uteče
    A ond pričam sam sa sobom
    Pobijem tojagu predase
    Pa se na nju izdirem
    Rečima se zamajavam
    Na jezik se dočekujem
    Da se živ čujem
    Do ćutne minute
    A sve pričam ne bih li se setio
    Onoga što sam zaboravio.

    Ako ćemo pošteno
    Ni s kim i ne pričam
    Sem sam sa sobom
    Kad imam u sebe poverenja
    Ne mogu bez nikoga
    Ništa ni reći ni znati
    Malo ko može bez ikoga
    Ni drvo bez drveta
    Ni čoek bez čoeka
    Ali poneko može
    Ka bor osamnik
    E to drvo je junak
    I čoek je čoek
    Ako može sam.

    Nešto bih te pitao
    Da mi pravo kažeš
    Ali ti ćeš reći
    Hoću ako znadem
    I ako je za kazivanje
    Kao da bih te ja pitao
    Ono što ne znaš
    I što nije za kazivanje
    Pa što da te pitam
    Kad znam šta bi rekao.

    A ti znaš da ja znam
    Šta ti znaš i šta ne znaš
    I šta je za kazivanje a šta nije
    I da hoćeš da pričaš pričao bi
    Ne bi čekao da te ja pitam
    Zato ću ja sve sam ispričati
    A ti slušaj i nemoj me prekidati
    Samo ladi usta i klimni glavom
    Je li sve onako kako sam rekao
    Jesam li šta izostavio i oštetio
    Pa ako jesam pričaću iznovce.

    Sve hoću da ti kažem
    A uvek zaboravim
    Uzgred budi rečeno
    Ne kažem ja tebi ništa
    Nego gledam u tebe
    Ne u tebe nego u tvom pravcu
    Pa se čini da tebi pričam
    A ja ne pričam nikome
    Nego pričam svoju priču
    A gde god gledam
    Vidim ono o čemu mislim.

    Dje reče Japan - Matija Bećković
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #1463

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    JEDNO UVERENJE

    Moram ti lepe večeri neke
    zenice tople zgledati do dna,
    pa ti na kapke providne, meke,
    lagano kao milovanje sna
    spustiti usne.

    Moram ti jednom u dana jatu
    od mrskog dana učiniti drag,
    pa ti na srce, blago kao bratu
    kad bih da bola otklonim trag,
    spustiti ruku.

    Moram, kad jednom opazim da me
    s radošću sretaš poslednji put,
    uz tihu pesmu na tvoje rame,
    taj tako čudno primamljiv kut,
    spustiti glavu.

    Tako ćeš lepih jutara nekih
    pružajuć drugoj zenica dna
    reći: "O, gde su oni meki,
    slični milošti lakoga sna
    poljupci njeni?"

    Tako ćeš često u noći jatu,
    kada ti život ne bude drag,
    reći: "O, gde je ona kao bratu
    da mi sa srca zbriše bola trag
    dodirom ruke?"

    Tako ćeš, posle lutanja razna
    osamljen kad se vidiš prvi put,
    reći: "O, gde je ona mazna
    ramena moga na osamljen kut
    da spusti glavu?"

    Desanka Maksimović


  9. #1464

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mika Antic

    Senka

    Zbog svega sto smo najlepse hteli
    hocu uz mene nocas da krenes,
    ma bili svetovi crni ili beli,
    ma bili putevi hladni il vreli,
    nemoj da zalis ako svenes.

    Hocu da drzis moju ruku,
    da se ne boljis vetra i mraka,
    uspavana i kad kise tuku,
    jednako krhka, jednako jaka.

    Hocu uz mene da se svijes,
    korake moje da uhvatis,
    pa sa mnom bol i smeh da pijes
    i da ne zelis da se vratis.

    Da sa mnom ispod crnog neba
    pronadjes hleba komadic beli,
    pronadjes sunca komadic vreli,
    pronadjes zivota komadic zreli.
    Il crknes, ako crci treba,
    zbog svega sto smo najlepse hteli.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  10. #1465

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Непомичне и сјајне
    гледаху твоје далеке очи.
    На мојим празним длановима
    носим спомен
    на облик твоје главе,
    твојих рамена,
    твојих усана.
    Чувам и ведри осмех
    твоје доброте.
    Немам ништа друго.
    Нити ће ми ишта друго
    недостајати.
    Била сам богатија од целог света.

    Милена Павловић-Барили
    Poruku je izmenio Cecara, 10.11.2010 u 23:30 Razlog: ћирилица latinica

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #1466

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zar da se bojim toga - Brana Petrović

    Zar se ne bojimo toga?
    Iz beskrajnog beskraja,
    nedokucivo, neuhvatljivo,
    nesto, oko nas se spaja.
    Nasmesi se, ispi casu vina.
    Daj ruku nekoj ruci,
    i jos jednu suzu nasoj muci.
    I zadnji drhtaj.
    I zadnji osmeh.
    I jedan tren vremena
    se spaja sa nedokucivim
    plavetnilom beskraja.
    Nedokucivo plavo,
    neuhvatljivo nesto,
    iznad nasih glava.
    Ja drhtim, ja se tresem,
    ja necu jos bola, jos smeha,
    i jos jedan stisak ruke.
    Jedan je uveli listak
    pao, nestao.
    A sve je zeleno,
    i ponovo buja,
    i tece reka, i pesma slavuja.
    Zadnji delic mog vremena
    je prosao!
    Ja drhtim, ja se smesim.
    Beskrajno plavetnilo
    samnom se spaja.
    Jos jedan zivot je nestao!
    A gitara svira,
    a gitara svira!
    neunistiva zlojebaba!

  12. #1467

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ПРОБАЈТЕ, ДИВНИ МЛАДИЋИ

    Остат ће послије мене празнина да пркоси,
    и ваша жарка жеља да ускочите свјежи.
    И бит ће како буде, какав вас ђаво носи,
    ал'видјет ћете срећу
    празнином како бјежи.

    Пробајте, пробајте, пробајте, дивни младићи,
    нема, нема, нема кривога пута,
    нетко ће ипак стићи,
    иако мисли да лута,
    лута, лута, мисли да лута.

    Ни срећа сама не зна у ком правцу иде,
    неки ће макар моћи изблиза да је виде.
    И бит ће како буде, какав вас ђаво носи,
    ал'видјет ћете срећу
    празнином како бјежи.

    Пробајте, пробајте, пробајте, дивни младићи,
    нема, нема, нема кривога пута,
    нетко ће ипак стићи,
    иако мисли да лута,
    лута, лута, мисли да лута.

    Душко Трифуновић
    Poruku je izmenio Cecara, 10.11.2010 u 23:31 Razlog: ћирилица latinica

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #1468

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čekaj me - Konstantin Simonov

    Čekaj me, i ja cu doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noći ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećava briše,
    čekaj i kada druge nitko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    kako je vreme da se zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek poveruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek piju kod ognjišta.
    Čekaj i nemoj sesti s njima,
    i nemoj piti ništa.

    Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
    sve smrti me ubit neće.
    Nek kaže tko me čekao nije
    Taj je imao sreće!
    Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
    niti će znati drugi
    da si me spasila ti jedina
    čekanjem svojim dugim.
    Nas dvoje samo znat će mo kako
    preživjeh vatru kletu -
    naprosto, ti si čekati znala
    kao nitko na svetu...
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  14. #1469

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Za Tebe Ljubavi

    Otišao sam na ptičiju pijacu
    I kupio ptice
    za tebe
    ljubavi

    Otišao sam na cvetnu pijacu
    I kupio cveće
    Za tebe
    ljubavi

    Otišao sam na pijacu gvožđa
    I kupio okove
    Za tebe
    ljubavi

    A onda sam otišao na pijacu roblja
    I tražio te
    Ali te nisam našao
    ljubavi

    Žak Prever

  15. #1470

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mart

    Kad mi dođe da idem,
    mnogo moram da idem.
    Nije važno kuda ću.
    Nije važno dokle ću.
    Došlo mi je da idem
    i ja idem kao lud
    - unutra u mene.

    Vetar mi je gudalo.
    Ja sam violina.
    Vetar svira na meni
    u E žicu kad plačem,
    u E žicu kad pevam,
    u E žicu kad sanjam,
    jer ja nemam drugu žicu
    osim E
    - unutra u mene.

    Za travu se tabanima hvatam
    da me vetar nikud ne oduva.

    Al kad dođe da idem,
    strašno moram da idem.
    Nije važno kuda ću.
    Nije važno zašto ću.

    Krv se sva u žeravicu pretvori.
    Nebo dlanom poravnava puteve.
    Široko me kiše zaobilaze.
    Obuva mi sunce žute cipele.
    Kad mi tako strašno mnogo dođe
    samo idem, idem kao lud
    - unutra u mene.

    M.Antić

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 98 od 114 PrvaPrva ... 488896979899100108 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •