Lepota
Jest, da nema na tebi ni jednoga dela
Da se mome oku mogao da skrije,
Nijednoga prevoja blistavog ti tela
Da se moj poljubac na nj spustio nije.
Znam te tako dobro: u rastanka čase
Ti preda me stupaš sva sjajna i živa,
Znam kada će suze oko da ti kvase,
Znam kad ti se duša miloštom preliva,
A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga...
Pa ipak si svakog dana nova meni,
Uvek nova, uvek tako čudno druga,
I nikada slična jučerašnjoj ženi.
Ta moć tvoja čudna zaslepljava mene
Raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.
- Oh, budi jedanput ko i druge žene,
Da odahnem najzad pred lepotom tvojom!...
Milan Rakić