Poklonite pesmu... - Strana 93
Strana 93 od 114 PrvaPrva ... 43839192939495103 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,381 do 1,395 od ukupno 1704
  1. #1381

    02 Odgovor: Miroslav Antić

    Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović

    1.
    Volela bih da mogu
    da te prelijem osmehom...
    Da ti u oko pretočim
    ovaj moj iskričav sjaj
    koji kroz osmeh zaživi
    kad ti se spomene ime...
    Da ti stočim jos smelije
    pogled sa jasnim podstrekom
    koji vidi početke
    i ne priznaje kraj...
    Kako da ti ga predam?
    Ne postoje te rime...
    Kako sve da prenesem
    kad putevi ne postoje...?
    Nazirem samo drhtaj,
    kao dah, treperav, sneni
    u ono nemušto vreme
    kad noć smenjuje dan...
    I već mi sve nade streme
    put tog tananog zračka
    koji se niotkud razli
    u niti žute boje...
    I osmeh puče u meni
    poput zrelog maslačka
    i ode nošen nečim
    da ti oblije san...
    2.
    Volela bih da mogu
    svu ljubav da ti prenesem,
    taj oblak beskrajne čežnje
    i nežnosti i topline...
    Da se duž zlatnih niti
    sva moja ljubav raznese
    i raspline po tebi
    i nastavi da teče...
    Da obavijem ti sve bi'
    najčulnije dubine...
    Prizivam bledo veče
    protkano žutim sjajem.
    Da li je ovo već bilo
    ili će sve tek da bude?
    Svejedno.
    Ljubav mi teče
    i ja bih samo da dajem
    dok se juče kroz danas
    u isto trajanje slilo.
    Da li ce stići do tebe?
    Ne sumnjam više ni trena.
    U meni čežnje ima
    da poruši sve planine.
    U meni nežnost snena
    jača od svih morskih plima
    uz nebo ljubavi greje
    i gazi sve daljine.
    Samo se pitam tiho
    dok niti šaraju sne:
    hoće li zaista moći
    da ti prenesu sve...?
    3.
    Volela bih da mogu
    da ti dotaknem lice...
    Da te usnama svojim
    toplo osetim žudim...
    Da talasava vatra
    u dubinama mojim
    kroz dodir izroni negde
    gde skupa s tobom postojim...
    I da svojom toplinom
    i tvoju vatru budim...
    Negde u odbljesku zlata
    moj dah se meša s tvojim.
    Kroz neke žućkaste niti
    osećam tvoju kosu.
    Dok modro, kasno veče
    tvoje mi telo krije,
    počinjem da postojim
    kroz zlato koje se prosu.
    I nije sve ovo varka.
    Ja sam ti dala sebe,
    svu plam što iz mene lije,
    vrelinu svakog mog kutka...
    I nije mi više bitno
    da li sam ja još ja
    ili postojim kroz tebe
    dok je tog večnog trenutka...
    Moj požar obojen žutim...
    Znam da do tebe stiže...
    jer s tvojim plamenom sluti,
    zašto mi nisi bliže...?
    4.
    Odraz Sunca u meni,
    toplina koja me greje,
    i žudnja i dah sneni
    dok strujimo u jedno...
    I meki odbljesak snova
    što se treperi i smeje,
    i čini od zajedništva
    sve drugo manje vredno...
    I sve drugo što šaljem
    kroz ove zlatne niti,
    sve ono što imam
    do čega mi je stalo...
    Nisu dovoljni u biti...
    Ne dopiru istim sjajem...
    Jer:
    koliko god da ti dam,
    još toga u meni ima...
    koliko god da dajem,
    u meni je još scvalo...
    koliki god bio žuti sjaj,
    još veća postoji plima...
    I znam da ti nisam dala dovoljno,
    da je sve to malo...


  2. #1382

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ILUZIJA

    Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
    blesavo razvucenim i praznim...
    Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
    otrovnom dahu sosptvene setve...
    Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
    zamorno tupim i neprolaznim...
    I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
    San koji uzlece iznad kletve...

    Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
    U iluziju veruju samo izgubljene duše.
    U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
    oživljavaju dubine što te videše i cuše
    kako izranjaš iz svemira
    kroz paucinu svesti...

    Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
    otežalih eona vremena...
    Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
    i prelivaju poslednje kapi...
    I one što su sve videle, i one što su cule
    posrcu pod teretom bremena...
    Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
    pre no što se stopi, ishlapi...?

    Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo umorni i stari.
    U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
    što mi zenice boji i cutanje osmehom zari
    dok te u moru kajanja
    nalazim negde u sebi...

    Dragana Konstantinovic
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  3. #1383

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Poetika žudnje

    Pobacaj noćas sve svoje hartije
    odloži pero
    pusti da ti prsti pišu po mom telu,
    neka je prazna stranica,
    neka je reč,
    jedna rečenica,
    napiši pesmu.
    Ako mi tvoja gramatika povredi kožu,
    ako uzdahnem, ako jauknem,
    neka ti zagrljaj bude još jači,
    i ako tvoji prsti stanu da mucaju
    umoči ih u noć
    i počni iznova.
    Popuni moje margine,
    uguši me jezičkim pravilima,
    ispravi slovne greške ovog ludila
    koje stvaraš,
    usnama izbriši sve čemu tu nije mesto.
    Pod tvojim prstima nastaje
    štivo koje me čita,
    napisano ima uvid
    u stranice mog života
    oživele
    tvojim dodirom
    ove noći.



    Rina Sing


  4. #1384

    13 Odgovor: Poklonite pesmu...

    U SNOVIMA

    U lutanju, u snovima noć me rubi,
    dan me vraća.
    Dan se gubi
    život kraća,
    u snovima, u lutanju.

    U nadanju u čekanju
    život snijem,
    a snom živim.
    Srce krijem,
    Srce krivim što ne živim,
    što još snijem u čekanju u nadanju.

    U življenju u trpljenju
    srce blijedi,
    srce vene,
    sjena sledi
    bivšu mene,
    u trpljenju u življenju.
    Izgubih se u traženju

    Meša Selimović
    Poruku je izmenio Cecara, 24.05.2010 u 16:44 Razlog: autor ni najmanje nije nepoznat

  5. #1385

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Citat mirama kaže: Pogledaj poruku
    U SNOVIMA

    U lutanju, u snovima noć me rubi,
    dan me vraća.
    Dan se gubi
    život kraća,
    u snovima, u lutanju.

    U nadanju u čekanju
    život snijem,
    a snom živim.
    Srce krijem,
    Srce krivim što ne živim,
    što još snijem u čekanju u nadanju.

    U življenju u trpljenju
    srce blijedi,
    srce vene,
    sjena sledi
    bivšu mene,
    u trpljenju u življenju.
    Izgubih se u traženju

    Meša Selimović
    Veliko izvinjenje, trenutno nisam mogla da se setim autora. Hvala na ispravci. Pozdrav

  6. #1386

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Lavirint

    Unutra si, a znaš - nigde, nikad vrata,
    lica i nalicja ovaj dvorac nema,
    niti spoljnjeg zida nit' centra skrivena;
    gradevina ova svemir obuhvata.

    Ne nadaj se da ce tacnost puta tvoga
    koji se uporno u dva pravca racva,
    koji se uporno u dva pravca racva,
    tvom odvesti cilju. Sudbina je stroga

    kao i tvoj usud: tvrda od bronze je.
    Ne ocekuj napad bika što je bice
    ljudsko cije grozno i brojno oblicje

    u spletu beskrajnom kamena strah seje.
    Nema ga. I više nicem se ne nadaj.
    Ni sutonom crnim strašna zver ne vlada.
    Nazad na vrh Ići dole

    Borhes
    Ploviti se mora i bez broda ..

  7. #1387

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TAKVA SAM KAKVA SAM

    Takva sam kakva sam
    Baš tako sam stvorena
    Kada imam želju da se smejem
    Smejem se grohotom
    Volim onoga koji me voli
    Pa zar sam zato kriva
    Što nije uvek isti
    Onaj koga volim
    Takva sam kakva sam
    Baš tako sam stvorena
    Pa šta hoćete više
    Šta hoćete od mene
    Stvorena sam da se dopadam
    I tu se ništa ne može izmeniti
    Potpetica mi je suviše visoka
    Struk mi je suviše vitak
    A grudi su mi suviše čvrste
    I koluti pod očima suviše modri
    A onda i zatim
    Takva sam kakva sam
    Dopadam se onome kome se dopadam
    I šta se sve to vas tiče
    Ono što mi se dogodilo
    Da ja sam volela nekog
    Nekog koji me je voleo
    Kao deca što se među sobom vole
    I znaju prosto da vole
    Da vole vole vole
    I zašto me onda ispitivati
    Ja sam ovde samo zato da vam se dopadam
    I ništa se tu ne može izmeniti.

    Žak Prever
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #1388

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Potonulo

    Neki glas, miris neki i jedna lepa zvezda ne
    mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je
    bilo.
    Ovo mora da su mi popucali svi konci, lepi
    konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
    Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
    mrtvog Lane i žalost zaborava.
    Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
    zaboravih značenje svega.
    Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
    veze sa onim, što je potonulo.

    Andrić
    Ploviti se mora i bez broda ..

  9. #1389

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Gledam te. Ti si, a nisi.
    Ruke su tvoje. A nisu.
    Bar mi pismo napisi
    da vidim po rukopisu.

    Gledam te. Sneg na kosi.
    I korak isti. Drag.
    I vetar pahulje nosi
    i zamece ti trag.

    Gledam te. A sneg sipa.
    I sve te vise znam.
    U sobi mirise lipa.
    Ponoc je. Opet sam.

    - Pero Zubac -
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #1390

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nocas te tugujem

    Noćas te tugujem, najdraže moje,
    s nekim osjećajem daljine
    Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
    i nitko da mi skine
    tu suzu sa obraza.

    Noćas te tugujem.

    A u istom smo gradu
    i iste brojimo minute.
    Samo što usne ne ljube i sute,
    samo što oči prosipaju sjaj
    U nekim drugim sobama,
    nekim drugim ljudima.

    Noćas te tugujem i skitam.

    Ne ljubim i pitam
    Sto je tamo iza jutra,
    iza zagrebačke zime.
    Postoji li tamo još tvoje ime,
    kao što ti u meni postojiš
    I ova noć što miriše,
    po narančama s juga
    govori mi što je tuga.

    Nisi daleko.

    A čini mi se kao sto godina
    svjetlosti i tame,
    kao da se ljubav tamo topi,
    na plamenu svijece.

    I tugujem te nocas…
    I tugujem…
    I tugujem…

    Z.Krznaric


  11. #1391

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Svjetlost

    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba više.
    Da svaku tvoju mjenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini dišem.

    Samo da tiho uz tebe šutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oči očima čutim,
    kao da ću te izgubiti,sada, ovoga časa.

    Enes Kišević

  12. #1392

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kaži mi, kada bih te jednog dana zgrabio
    i stopalo ti poljubio
    ne bi li posle toga malo hramala
    u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.

    Nikita Stanesku, Najkraća ljubavna pesma
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  13. #1393

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dotakla bih te

    Dotakla bih te
    kao nekad.
    Da znam samo
    kojim putem
    snovima lutas
    trazeci ljubav,
    nasla bih te,
    dotakla bih te,
    kao tada...
    Da samo mogu
    da doletim,
    uzalud pruzam
    uvela krila
    ovo nebo
    ne razume srecu.
    Dotakla bih te
    kao zelja;
    znam da me zelis
    i da me pratis
    nekim mislima
    kad nikog nema
    da te utesim.
    U tom trenu
    na nekom drugom
    kraju ceznje
    ja sam sama.
    A dotakla bih te
    kao san,
    da smirim ti uzdah,
    da zacaram ti usne
    i umirim te rukama
    trazeci samo
    da me cvrsto stegnes,
    da mi samo kazes
    da sve proslo je.
    Dotakla bih te
    kao miris
    kad ides poljem,
    kad u njemu nadjes
    neki mali svet.
    I onda
    kad sve nestane,
    jos uvek osecas
    miris poljskog cveca,
    jos uvek si tamo
    jos uvek me pratis...
    Dotakla sam te
    svojim recima
    al nije to sve,
    ne, nije jos kraj,
    jos uvek cekam te...

    M.Miljkovic

  14. #1394

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    UTEHA


    Blagorodan
    Na dlanu me
    Kao biser kriješ
    Kad tužim
    Sklapaš ga
    Pa se moliš
    I kad ga otvoriš
    Mesto usahle suze
    Osmeh tvoriš
    Na licu mom
    Sedefnom


    Todora Škoro
    Poruku je izmenio Cecara, 14.06.2010 u 23:29 Razlog: veličina slova

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  15. #1395

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ako ti postanem ista - Ana Ahmatova

    Kad ti postanem ista
    kao vjetar
    kao trava
    što u svome plesu zavodi ljude
    Kad budem nalik
    na neke pretke
    najdražu knjigu
    i njene retke
    nemoj se pitati kamo sam pošla
    jer tu sam
    Kada ti postanem ista
    kao stablo
    kao klupa
    što u svojoj sjeni ugošćuje
    Kad budem nalik
    na nespokoje
    najdražu sliku
    i njene boje
    nemoj se pitati gdje li sam bila
    jer tu sam
    Kada ti postanem ista
    kao vrijeme
    kao ljubav
    što je u nama i grč i dodir
    Kad budem nalik
    na noći duge,
    vlakove, barke,
    mora i pruge,
    nemoj se pitati kamo sam pošla
    jer ostajem.


Strana 93 od 114 PrvaPrva ... 43839192939495103 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •