Poklonite pesmu... - Strana 44
Strana 44 od 114 PrvaPrva ... 3442434445465494 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 646 do 660 od ukupno 1704
  1. #646

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Bosonoga pesma


    Ovo je pesma
    za tvoja usta od višanja
    i pogled crn.
    Zavoli me,
    kad jesen duva u pijane mehove.

    Ja umem u svakom novembru
    da napravim jun.
    I nemam obične sreće.
    I nemam obične grehove.

    Moja je sreća srneća,
    a grešno mi je smešno
    Ako me neko čačne
    u ove oci plačne,
    nije to neutešno:

    ja umem od suza da pravim
    klikere lepe, prozračne.

    Podeliću sa tobom
    sva moja šašava zdravlja.
    Zavoli moju senku
    što se klati niz dan.

    Sutra nas mogu sresti
    ponori ili uzglavlja.
    Ludo moja, zar ne znaš:
    divno je nemati plan.

    Izadji iz tog detinjstva
    kao iz starih patika.
    Zavoli moj osmeh, dubok
    kao jezerske vode.

    Evo, i ja sam se izuo.
    Pod vrelim tabanima
    rastapa mi se asfalt.

    Budi uz mene kad odem.

    Mika Antić

    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  2. #647

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Matija Bećković - Kad bi ti otisla iz ovoga grada

    Kad bi ti otišla iz ovoga grada
    Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
    A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
    "Priroda je puna mojih pogleda na svet".
    S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
    "U ovom orahu možda raste moj sanduk
    Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
    Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
    Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
    Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
    S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
    Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
    I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
    S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
    Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
    Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
    S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
    Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
    Kome bih rekao kako mi se čini
    Da u reci Ararat ključa kamenje
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
    "Ona kaže balkonu da ga voli
    I balkon se sruši u tom času".
    Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
    Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
    I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
    S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
    Govorio bih uzalud:
    Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.

  3. #648

    I voleo plavo...

    И волео плаво...

    Наслонивши чело
    на твоје раме
    сањао сам плаво
    нечујно и тајно.
    Сањао сам давно
    незнајући зашто
    волео сам страсно
    сасвим једноставно
    волео сам рано
    благо и нестварно
    сањао сам дуго
    и сувише касно.
    Сањао сам
    наслонивши чело
    на твоје раме
    и волео плаво
    нечујно и тајно.


    Peer Sever-Sena

  4. #649

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da li si, sestro, rasla na livadi
    s vetrom koji se mlad zamrsi u cvece
    pa ti je lice kao da ga gladi
    krilom senke leptira shto u snu prolece.

    Da li si, sestro, rasla kraj zzala
    pa su ti ochi shumne kao more,
    pa su ti dojke kao dva vala
    shto se igranja ne umore.

    Ili si doshla iz toplih ruda,
    iz bakarnih zzila, iz tamne lave
    pa ti je glas tunel pun chuda
    a suza tela, nemir poplave.

    Ili si rasla medj peskom zlata,
    na dnu reke, u korenju vode
    pa su ti ruke oko mog vrata,
    dva mala izvora zzedna slobode.

    Oskar Davicho

  5. #650

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    USAMLJENE ŽENE

    stiskaju zube
    i kažu da ne mare
    jeste, gadno je ostati sam
    ali, to je greška koja nas od rođenja prati.
    Usamljene žene se resko smeju
    i čujemo ih oko ponoći kada komšijine mace mjauču,
    usamljene žene kažu:
    njegova je greška, bio je nezreo
    a ja sam samo bila malkice nesigurna
    u umetnosti i u vlastitom položaju na ovom svetu.
    Da odista je grozno biti sam
    boriti se puzati muvati
    po tuđim spavaćim sobama
    reći: zbogom dušo naravno
    divno nam je bilo
    javi mi se nekad
    nije da ja marim, ali svakom
    ljudskom biću prija mala nežnost
    a eto, gotovo da sam uživala u njoj
    celu celcatu godinu,
    skoro tri godine, a sada
    o, baš je grozno, opet me je ostavio
    i dok mi stvaralački nagon govori
    čekaj, ne podiži tu slušalicu
    ostani večeras kod kuće
    neko vredniji će te zvati
    jednoga dana, možda baš večeras
    možda će se javiti baš on
    iako mi se čini da ne želim nikada više
    da ga čujem egoistu jednog
    koji nema nimalo "stila" ni
    domaćeg vaspitanja, svejedno,
    odvratno je sve to i način,
    način na koji je otišao
    stvarno je grozan, i da nisam
    umetnica i da nemam
    svoj ponos bilo bi još gore,
    onda bi tek bilo grozno, ali noćas
    ne mogu da mislim o svom ponosu, o
    rečenicama kao "dala sam mu najbolje
    godine svog života", "bio je moja pretposlednja
    šansa i stvarno ne neka ljubav na prvi pogled
    ali na drugi pogled stvarno mi se učinilo da se
    tako dobro slažemo, tako smo harmonično
    živeli u celom svemiru ne beše
    dve duše srećnije spojene
    ali se onda pokazao ko je u stvari
    obična svinja u jagnjećoj koži u pesničkoj
    kabanici sa podužom bibliografijom
    znala sam šta u njoj piše"
    kada se konačno iselio
    bio je jučerašnja podgrejana supa
    ali je bilo tako grozno ostati sama
    prepuštena svojoj umetnosti i ostalim svakodnevnim
    zadacima, nisam mogla ni imena
    da mu se setim kada je juče
    prošao preko puta ulice u kojoj
    smo stanovali, samo sam se setila
    koliko je bolelo
    kada sam donela odluku
    odluke uvek bole
    ali sam oduvek imala vlastitu glavu
    da ih njome donosim
    odluke bi se uselile i iselile
    nakon svake odluke postoji
    neka bolja odluka koja se pojavi
    a najgora je
    kada se nakon toliko odluka
    niko više ne oseća usamljenim
    gospode, ovaj svet je tako mali, gospode, tako
    ništavna tvorevina
    ali ako sami ne odaberete svoj svet
    odabraće vam ga neko drugi i onda će vas
    ostaviti sasvim samu a do sada ste već
    svi naučili kako je grozno
    biti sam
    ponekad vas dvoje istovremeno
    odaberete usamljene sate
    da ih delite jedno sa drugim
    a ponekad je sve
    toliko usamljeno


    Nina Živančević
    neunistiva zlojebaba!

  6. #651

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ti imaš srce moje

    Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
    Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
    Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
    Pogodbe bolje nije bilo dugo:
    Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

    U meni tvoje, a u tebi moje
    Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
    Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
    Ja tvoje ćutim, jer u meni bije:
    Ti imaš srce moje, a ja tvoje.



    Sir Philip Sidney (1554 1586)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #652

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zarude i zabruje neke žice
    spram svete planine
    Večeras u zalivu svetog Vasilija
    izmedju talasa i stenja
    prestaju razmirice
    pod svodovima Esfigmena
    ukida se sve što čovek ne voli da sanja
    ptice traže svoja gnezda
    čeka se dolazak broda
    i povoljan vetar s Helesponta
    menja se obred i red svakodnevni
    Na povratku je s nama
    rukopis oca Siluana
    Čavrljaju golobradi iz Ksenofonta
    molitva se vraća u sebe
    slog po slog
    azbuka postaje glušna
    od pomoći je samo Reč
    sa svojim Tvorcem jednosušna

    Miodrag Pavlović
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #653

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ...a ja zivim,jer se nadam
    da me i sad negde ceka
    jedna suma iz detinjstva
    i vedrica vruceg mleka.

    I tisina ispod brega,
    i plav lepet pticijih krila.

    I ogromne zute zvezde,
    kao sto je moja bila.

    AL putevi zatravljeni
    nad njima se magle tope...
    odavno su zatrpane
    moje bose decje stope.

    Isao sam i ja u svet
    bez rezanja
    bez bezanja.

    Isao sam da odrastem...

    Sad sve mogu,
    sad sve umem...

    Ali sta mi sve to vredi,
    kad sam sebe ne razumem...

    M.Antic

  9. #654

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ustajem Sad I Idem





    Chak u Tibet
    Zzivi lama,
    Nema tata,
    Nema mama.

    Nema zzena,
    Nema deca,
    jok mu treba,
    Streptomeca.

    Nema sapun,
    Nema plakar,
    Ne zna najlon,
    Ne zna bakar.

    Nema shlager,
    Nema rok,
    Ne zna Presli,
    Bitls jok.

    Nema desni,
    Nema zubi,
    Ne zna pasta
    Pa u tubi.

    Voli seche
    Kad se brije,
    Bash ga kosa
    Briga nije.

    Ne zna shljoka
    Kao neko,
    Nema bonton,
    Pije mleko.

    Ne zna sta je
    lozmetika,
    Nema kola
    Da se slika.

    Nema shtampa
    i te stvari,
    Nepotrosach
    To je stari.

    Taj sebichnjak
    Samo drema,
    Nema pojam
    Ni shta nema.

    Zato, zarez,
    Kazem svim,
    Idem nadjem
    Druzzim s njim.

    Ogden Nesh

  10. #655

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Očaj nema krila,
    Niti ljubav,
    Nemaju lica,
    Ne govore,
    Ja se ne mičem,
    Ja ih ne gledam,
    Ja im ne govorim
    Ali sam ipak isto tako živ
    Kao moja ljubav i moj očaj.

    Pol Elijar,Ja to dobro znam
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  11. #656

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja otsecam sebi radost
    Kao monah kosu

    Uspomena sam na sebe
    Sklop nesvestice i ravnodushja

    Koracham protivno srcu
    Ne verujem nogama da idu
    Ne verujem da je dan

    I lazzem
    Lazzem
    Da me ne boli




    Jovan Nikolic

  12. #657

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    FUSNOTA O STVARANJA MASA

    neki ljudi su mladi i ništa
    više a
    a neki ljudi stari i ništa
    više
    a neki ljudi ni stari ni mladi
    i samo to.

    i da muve nose
    odeću
    i sve zgrade izgore u
    znatnoj vatri,
    da se nebo zaljulja kao trbuh
    striptizete
    i sve atomske bombe
    zaplaču,
    neki bi ljudi bili mladi i ništa
    više a
    neki ljudi stari i ništa
    više
    a ostali bi bili isti
    ostali bi bili isti.

    ono nekoliko drukčijuh
    dovoljno brzo uklanja
    policija, ili njihove majke,
    njihova braća, ostali; i
    oni sami.

    sve sto ostaje ono je sto
    vidiš.

    teško je.

    Čarls Bukovski
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #658

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Senka

    Zbog svega sto smo najlepse hteli
    hocu uz mene nocas da krenes,
    ma bili svetovi crni ili beli,
    ma bili putevi hladni il vreli,
    nemoj da zalis ako svenes.

    Hocu da drzis moju ruku,
    da se ne boljis vetra i mraka,
    uspavana i kad kise tuku,
    jednako krhka, jednako jaka.

    Hocu uz mene da se svijes,
    korake moje da uhvatis,
    pa sa mnom bol i smeh da pijes
    i da ne zelis da se vratis.

    Da sa mnom ispod crnog neba
    pronadjes hleba komadic beli,
    pronadjes sunca komadic vreli,
    pronadjes zivota komadic zreli.
    Il crknes, ako crci treba,
    zbog svega sto smo najlepse hteli.

    Mika Antic
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #659

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Rade Šerbedžija Moje boje

    tekst Rade Serbedzija
    muzika S. Mihaljinec
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  15. #660

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Blistave Kapi


    Uzalud ce mi trave bajati
    I suncokreti na koje lichim.
    Svi kada zadju, ti cesh stajati
    U krugu shto se ne brishe nichim.

    Ko god mi svrati na konak snice
    Sunce u ptichje perje skriveno.
    I tvoje venchano ruho bice
    Mojim mislima proshiveno.

    Kad stresem se sa blistave kapi
    Uskrshnjeg vina tvojih godina
    Zemlja ce preda mnom da razjapi
    Bezube cheljusti pukotina.

    I zalud ce mi trave bajati
    I suncokreti na koje lichim.
    Svi kada zadju, ti cesh stajati
    U krugu shto se ne brishe nichim.


    Dobrica Eric

Strana 44 od 114 PrvaPrva ... 3442434445465494 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •