Poklonite pesmu... - Strana 14
Strana 14 od 114 PrvaPrva ... 412131415162464 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 196 do 210 od ukupno 1704
  1. #196

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nepoznat Autor-Osjecaj tebe imati kraj sebe ..


    znas li kakav je osjecaj bio
    imati tebe kraj sebe?
    to ti je osjecaj kada si srecan
    a u dubini te strah ledi i zebe ..

    to ti je kao kada ti prelijep leptir
    sleti sasvim nenadano na dlan
    i ti se zagledas dobro u njega
    pitajuc se dal je java il san.
    opcini te njegova ljepota
    za njega dajes sve od sebe
    i ponosan si jer je ipak
    od toliko zena odabrao bas tebe.
    I zelis da ga zadrzis,al neznas kako
    jer ako zatvoris dlan to ce ga ubiti
    i tako se lomis i bespomocan si
    jer ne zelis ga izgubiti.
    svaki pokusaj bi bio uzaludan
    ostaje ti samo da ga gledas i da mu se divis
    strahujuc da ce svakog casa odleteti
    a ti ces tada prestati da zivis ..

    eto takav je osjecaj biti s tobom
    i strah je svakim danom sve veci,
    vidim spremas se da poletis
    cuti nemoras mi nista reci.
    poslednji put cu ponosno dignuti glavu
    i ispratiti te pogleda tuzna
    i bit cu opet ona obicna
    tek prica jedna stara i ruzna ..

  2. #197

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nepoznat Autor-Voljet cu te


    Voljet ću te i kad budem
    stajala u bijeloj vjenčanici
    kad mi na ruku bude stavljao
    prsten neki sretnik....
    Voljet ću te i kad budem
    vodila sina za ruku
    sina koji će nosit ime tvoje....
    Voljet ću te i kad mi lice bude
    puno bora koje se bijele kao snijeg.
    Moje posljednje misli i riječi u
    mom životu bit će upućene samo tebi...

  3. #198

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Miladin Beric - Epilog

    Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
    purpurnu do zvijezda,
    biserno-hladnom sobicku bez zidova
    i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
    Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
    koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

    A ja jos uvijek nosim one iste
    vagone neistovarene njeznosti ispod koze
    kao usnulu obalu vrele krvi
    u ocima koje su ponekad zelene.

    Na sto te nocas sjeca sve to?
    Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
    More ili moru...
    Okean ili kap...
    Trijumpf ili elegiju...

    Znam,
    vrijeme je rastanka
    i svaka staza nekuda vodi...
    osim unatrag.
    A ja bih nocas upravo unatrag...

    Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
    vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
    Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
    kao noc usamljenog vojnika.
    Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
    Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
    U praskozorje kad nas vise ne bude
    ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

    I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
    kao posljednji camac u posljednoj noci,
    a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
    koja ga dijeli na pola.
    Zatvori vrata,
    iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
    manje crvena, a
    ja iza nje ucim da zaboravim.

    U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
    nemoj nikad bar to da zaboravis,
    ostalo je uglavnom nevazno.

    Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #199

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Daleko u nama
    (Vasko Popa)

    Očiju tvojih da nije
    ne bi bilo neba
    u malom našem stanu

    Smeha tvoga da nema
    zidovi ne bi nikad
    iz očiju nestajali

    Slavuja tvojih da nije
    vrbe ne bi nikad
    nežne preko praga prešle

    Ruku tvojih da nije
    sunce ne bi nikad
    u snu našem prenoćilo

    Pahuljica si snežna
    tišinu oko mene
    što raspeva

    Grana si mi rascvetana
    osmeh na usnama
    što mi zapali

    Oluja si letnja
    krila što mi da
    i polomi

    Dunja si zrela
    u srce što mi padne
    duboko

    Ulice tvojih pogleda
    nemaju kraja

    Laste iz tvojih zenica
    na jug se sele

    Sa jasika u grudima tvojim
    lišće ne opada

    Na nebu tvojih reči
    sunce ne zalazi

    Koraci tvoji sa pločnikom
    razgovaraju

    Koraci tvoji pevaju
    u mome telu

    Bosi koraci tvoji vesele
    stidljivu rosu

    I duboke ostavljaju tragove
    u snegu moga srca

    Prisutna si
    u žiži moje samoće
    sa dve ruke
    kako bih svet zagrlio

    Prisutna si
    u prozoru moje suze
    u dva oka
    kako bih svet udomio

    Prisutna si
    u svakoj mojoj pesmi
    u jednom snu
    kako bih svet obogatio

    Sijalicu dobru pališ
    u tuzi mojoj smedjoj

    Livadu mi prostireš
    na grudima svojim

    Golubove okupljaš
    u radosti mojoj bele

    Cigaretu mojih briga
    u srcu svome gasiš

    U grozdu tamjanike
    na moje usne čekaš
    neunistiva zlojebaba!

  5. #200

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Malo da vas oraspolozim.....ne mora uvek ozbiljno i tuzno...

    Мишко Пишко



    Ево једног
    дечака Мишка,
    који у гаће
    каки и пишка.

    Легне да спава
    у пола девет,
    ноћу укаки
    цео кревет.

    А дању прави
    барице мале,
    и пуни гаће
    као од шале.

    И зато су га,
    уместо Мишко,
    обично звали
    мишко Пишко.

    Када у кућу
    гости дођу,
    без неке гужве
    они не прођу.

    Похвале Мишка:
    ''слатко си дете!''
    А он укаки
    руке и пете.

    Често је, кажу,
    и то било,
    да Мишко тетки
    пишка у крило.

    ''Докле ће тако?''
    -тата се љути,
    а Мишко само
    пишка и ћути.

    Нуде му ношу:
    ''Ево је, ту је!''
    Мишко за ношу
    неће да чује.

    ''Кажи што нећеш,
    драги сине,
    дали те можда
    нешто брине?''

    Да те мазимо,
    па ти си мали.
    Или ти нешто
    друго фали?
    ''Хајде бар једно
    гованце жуто?''
    -моли га деда
    забринуто.

    Дуго су чекали
    крај ноше Мишка,
    све обећавали,
    само да пишка.

    ''Нећу и нећу!''
    -Миша се дере,
    опет у гаће
    пишка и сере.

    Нису већ знали
    шта ће од бруке,
    па су решили
    да дигну руке.

    Скупи се тада
    родбина цела,
    закључи брижна
    и невесела:

    ''Шта да радимо,
    снашла нас беда,
    такав је Миши
    био и деда.''


    А деда прича:



    ''Био сам мали
    као ти, Мишко,
    па сам у гаће
    какио, пиш`ко.

    Стотину пута
    пишк`о сам тату
    кад ме је носио
    на своме врату.

    Лонац је стављен
    под мој креветић,
    а по соби је
    тек`о поточић.

    Мајка због тога
    не хте да гњави,
    него ме пусти
    босог по трави.
    Правио сам
    гованца фина
    и поточиће
    -то је милина

    А када ми се
    допало тако,
    ја сам на ношу
    прешао лако.

    Гаће су суве
    и шта ћеш боље,
    ја `ватам зјала
    до миле воље.

    ''А сад ко пиша?''
    -упита Миша.
    Сви се згрануше
    и запањише.

    ''Деда у шољу''
    -бака рече-
    ''пишка и каки
    јутро, вече.

    Тата и мама
    Исто тако,
    показаћемо
    ево, овако.''


    И појурише:



    Неко на ношу,
    неко на шољу,
    само да Миши
    испуне вољу.

    Миша повика:
    ''Па то је лако,
    сада ћу и ја
    исто тако.''

    Родбина цела
    сад, ево, пиша,
    сви су весели,
    пишка и Миша.




    Креативни центар 1994
    Ako ne mogu da pomognem, necu da odmognem

  6. #201

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Herman Hesse - BITI SREĆAN

    U životu ne postoji nikakva dužnost
    osim dužnosti: biti srećan.
    Samo smo zato na svetu,
    a sa svim dužnostima,
    svim moralom
    i svim zapovijedima
    retko činimo jedno drugoga srećnim,
    jer i sebe time ne činimo srećnima.
    Ako čovek može biti dobar,
    može to samo onda
    kada je srećan,
    kada u sebi ima sklada,
    dakle kada voli.
    To je bilo učenje,
    jedino učenje na svetu.
    To je rekao Isus,
    To je rekao Buda,
    To je rekao Hegel.
    Za svakoga je na ovome svetu
    jedino važno
    njegovo vlastito najunutarnjije,
    njegova duša,
    njegova sposobnost da voli.
    Ako je ona u redu,
    onda je svejedno
    jede li se proso ili kolači,
    nose li se dragulji ili rite;
    onda svet zvuči zajedno s dušom,
    onda je dobro.
    neunistiva zlojebaba!

  7. #202

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne placi mala moja
    Ima dana pred tobom
    Prvi put kazes zbogom
    Pa je tesko znam

    Ne placi mila moja
    Mnogo boljeg te ceka
    Zivot nas kao rijeka
    Nosi dalje sad

    Moje igre su teske
    Ne znam ljubav da dam
    Volim stvari daleke
    I trazim ih sad

    Ne placi duso moja
    Nek te muzika tjesi
    I makar ti se smjesi
    Kad ne mogu ja

    nepoznat autor
    Poruku je izmenio makilli, 29.05.2007 u 19:25
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  8. #203

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Stajala sam srecna,dok tiho vijetar ljuljao je grane...
    Pricala mu pogledom,iz proslosti uspomene stare...
    Stajala sam i gledala u njega,u njeove oci plave boje...
    Ah,te plave oci,oci tvoje...
    Pitala sam tisinu,dal postoji sreca,kao veceras sto je...
    Dal postoji ista ljepse,od ociju plave boje...

    Stajala sam srecna,dok se vijetar igrao oko njegove kose...
    Prisla mu tiho,i s usnama kao kapi rose,
    dotakla usne sto za ljubav prose...
    Zatvorila sam oci,te oci plave boje,kao da su zelile da kazu,
    veceras su one zauvijek tvoje...
    Pitala sam vijetar,dal postoji sreca kao veceras sto je...
    Da me ljube usne,sto nikad nisam mislila,da ce biti moje...

    Da,..ipak postoji sreca,kao sto su oci plave boje...
    Upitaj se i potrazi,pa nek budu isto tvoje...
    To su oci sto u ljubav, vjerovat bi znale...
    Rekle bi ti istinu,iako su male...oci plave boje.

    nepoznat autor
    Poruku je izmenio makilli, 29.05.2007 u 19:27
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  9. #204

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad ti zidovi jednog dana budu
    jedini pogled...
    Kad se stisa pijesma sto je nekad svirala glasno...
    Kad ti tama obavije lice...
    Bol ce te prisiliti na suze i u tim trenucima sve ce ti biti
    jasno...

    Jasno ce ti biti da si izgubio
    nesto vrijedno i shvatit ces
    napokon da zlato nije sve sto sja...
    Shvatit ces al'prekasno duso moja jer sad na drugoj strani svijeta novi
    zivot zivim ja...

    Kasno ce biti kad shvatis da nisi bio svijestan sto si sve imao...
    Ovog trenutka kad si izgubio sve...
    Nije mi zao sto ti je sad onako kako je meni bilo...
    Da i ti osjetis kako peku vrele suze te...

    Nije mi zao jer ces samo tako nauciti smisao ljubavi i njenu
    vrijednost;da se snjom ne trguje,da cjene nema...
    Za sve iduce ljubavi sto ce na tvoj put doci...
    nek ti ovo bude savijet a ne samo bolan posjet uspomena...


    nepoznat autor
    Poruku je izmenio makilli, 29.05.2007 u 19:21
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  10. #205

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sutra.Kada odem.
    Skricu se iza tvojih sjecanja
    i osjecanja.
    Smiricu kovitlace ceznje i uspomena, zatrpacu izvore zedji i gladi u
    dubinu prezira i kajanja,
    zbog osjecanja.

    Sutra.Kada odem,
    kada moja ruza zablista i zamirise na tvom srcu;
    kada zubor sadrvana i jablana
    zatreperi i sapne tvome srcu
    ono sto ne zelis cuti.

    Sutra.Kada odem,
    novi ce djecaci i djevojcice
    ploviti morem zanosa;
    kazaljke ce mjeriti nove dane i sate i pisati nove pjesme zanosne;
    novi ce snjegovi skriti tragove nasih stopa
    naseg nekadasnjeg zivota.

    nepoznat autor
    Poruku je izmenio makilli, 29.05.2007 u 19:22
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  11. #206

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Marija

    Sve sam znao što je bilo oko Marije
    Najtanji hlad u podne,
    Njen vrt i šum vratnica
    Znao sam u koji sat će doći
    I koja je i kada na
    Grani zapevala ptica.
    I kad je tužna po koraku sam poznao
    I kad je tužna i kad je najveselija
    I srca sve zaljubljena
    Da nekog voli Marija.
    Sve sam znao šta je bilo oko Marije
    I plakao sam jednom kad je ona plakala
    I dugo bih posle
    Kad bi ona otišla.
    Stajao sam na mestu na kome je ona stajala.
    Ko zna gde je sada moja Marija?
    Ima jedna livada zelena i potok,
    U potoku se možda ogleda.
    Ko zna gde je Marija?
    Raskršće seosko, noć šumi leska,
    Stoji bela od meseca i zvezda
    Marija kad bi znala noć moju bez zvezda
    Da li bi bar jednu suzu pustila
    Bar jednu suzu Marija?

    Branko Radičević
    neunistiva zlojebaba!

  12. #207

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PISMO JEDNE ZENE

    Koracam bosa tvojim tragom
    Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
    U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
    Pogledom doticem sve sto si ti gledao
    Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
    Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje
    Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
    Secam se zaveta tvojih ociju
    Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
    Sa svakim danom se suocavam umorna
    srca tromih nogu
    To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
    A ostatak mi treba da bi te sacekala.


    Kerolin Ris
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  13. #208

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ZALJUBLJENA DJEVOJCICA

    Sad je vrijeme kad on prolazi
    ispod njenih prozora:
    Ona vec stoji skrita iza zastora
    (da je on izvana na spazi).

    Bezbrizan, dok ide pored prozora,
    I ne sluti da za zidom udara
    Zaljubljeno srce.. samo za njega.


    Dragutin Tadijanovic
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  14. #209

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Postoji mesto gde ljubav počinje

    Postoji mesto gde ljubav počinje
    i mesto gde ljubav prestaje.

    Postoji dodir dve ruke
    koji se opire svim rečnicima.

    Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
    il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

    Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
    čudesna ko velika okuka Misisipija.

    Ruke, oči, tepanja -
    pomoću njih se ljubav bori i gradi.

    Postoje cipele koje ljubav nosi
    i njen je dolazak tajna.

    Postoji upozorenje koje ljubav šalje
    i cena njegova zna se mnogo docnije.

    Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
    i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

    Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
    gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

    Karl Sandberg
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #210

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Bol, ljubav, tuga i bes,....
    Neispunjeni snovi i nade.
    Znam, trebalo bi da je kraj.
    Pokusavam a ne mogu,
    ne mogu ti reci zbogom.
    Svaki put kad krenem u neznano
    i tvoj lik u srcu pretvorim u nistavilo,
    vratim se hrleci u bezdan sazdan tobom,
    jer vratis mi se ko gost nezvan.

    Pitam se kakva je to snaga koja me vuce tebi,
    Kakva je to ljubav?
    Jel od boga data
    ili zavidnim usnama prokleta,
    pa me uvek tebi vrati,
    gluvim i slepim za sve.
    Zvala sam te i molila,
    ti si se okrenuo i oslusnuo,
    ja sam od srece blesnula
    ali samo na tren.

    I evo me opet na rubu nicega,
    puna ocaja i secanja.
    Pokusavam da nadjem malo snage
    da ti zadnji put zbogom kazem.
    Zbogom, zbogom, sve ti prastam,
    novom stazom sad koracam.
    Al srce u bolu pita:
    -Kako dalje?


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

Strana 14 od 114 PrvaPrva ... 412131415162464 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •