Poklonite pesmu... - Strana 46
Strana 46 od 114 PrvaPrva ... 3644454647485696 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 676 do 690 od ukupno 1704
  1. #676

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    UBEĐENI I DIVLJAKUŠA



    Samouverenost sebičnosti

    uramljena u tupost duplje

    seje mrlje ubeđenja:

    Ne govori,

    poznajem te

    više nego ti.



    Izvini, nisam bila prisutna

    možda sam bila na vrhu

    pohovanja karfiolskog venca

    plesala s drvećem

    il oticala s bojama kroz slivnike.



    Zagrlio si me u celosti!?

    Bez otsecanja, sasecanja,

    bez oduzimanja, dodavanja, deljenja

    menjanja !?



    Zagrlio si me u celosti!?

    O, ne, do tog svemira nismo stigli.



    Vidiš li, ubeđeni

    divljakušu u meni

    na budilniku

    poznajem te više nego ti,

    ceo će oblak progutati.

    Vidiš li, ubeđeni

    divljakušu u meni

    sad će te proždrati

    tvoju debelu riblju kost

    laži

    ispljunuti

    hidrigenom usta isprati.



    Poznaješ li?



    Prljavi svet odraslih

    obmana, varki, lagarija.



    Prljavi svet odraslih.

    Nagla ispravljanja

    kičmenog odrastanja

    umnožavala se stoletna baka

    poučena iskustvom

    zadržala je devojčicu kraj skuta

    da ima mesta da se sanja.



    (autor: jelenaartpoezija)

    2007.
    Ćuti i prenesi dalje....

  2. #677

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zaljubljena


    Ona stoji na mojim očnim kapcima
    I njene kose zamršene su u mojima,
    Njeno telo ima oblik mojih ruku,
    Ona je boje mojih očiju,
    Ona se utapa u moju senku
    Kao kamen u nebo.
    Ona ima uvek otvorene oči
    I ne dopušta mi da spavam.
    Njeni snovi pri punoj svetlosti
    Mogu sunce da ispare,
    Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
    Govorim, a ništa ne kazujem.


    Pol Elijar
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #678

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***

    Treba mi neko ko pravi muziku,
    ko pravi sranja, ko donosi odluke,
    neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
    ko čisti slivnik, spava na kiši,
    ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
    neko ko guta asid, predaje etiku,
    pegla veš, razmišlja o sutonu,
    pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
    neko ko je završio sa meditacijom
    i izašao iz neuroze,
    neko iz pećine, iz loše porodice,
    neki prosjak koji voli da se smeje,
    princ koji krade vazduh iz nozdrve,
    orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
    knjige iz biblioteke,
    ko snima film o beskrajnim oblacima
    i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
    i ludosti, znanja i neznanja,
    u stvari
    Ne treba mi niko
    kome mnogo trebam...

    Nina Zzivanchevic

  4. #679

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mesecevo Srebro


    Ne priznajem rastanke
    i nikad necu
    Suvise boli kada se grubo
    otkine cvet
    koji tek nice
    Kada na samom pocetku price
    vreme zatreperi i stane
    bas kada bleda
    jos prazna zora
    mesecevo srebro ucuti
    i kada zamre let povetarca
    sto dahom sluti
    uzdahe nove, nasmejane.


    Ja zelim da jos s' tobom gledam
    kako se bude zlatasta mora
    da s tobom disem i da te volim
    i vatrom noci i zore sjajem
    I zato ne dam, i zato necu
    i zato rastanke ne priznajem.


    Zelim da zivim tvojim dahom
    i da se smejem osmehom tvojim
    zelim da bolujem tvoje boli
    i da strahujem tvojim strahom
    dokle me ima
    dok postojim.


    Zelim da sanjam tvoje snove
    i da kroz virove tvoje reke
    ponovo osetim prste u kosi
    da razvejano seme maslacka
    tvoj vetar nosi
    i sipa u sarene misli neke
    u zute duge na modrom tlu.


    Zato ne dam i zato necu
    Zato moj odraz jos vesto krije
    istih osmeha tajne daleke
    Zato cu uvek biti sa tobom
    u dasku misli ili u snu.


    Jos uvek nas cvet negde nice
    jos uvek nae tajne snije
    i ustreptalom lepotom traje
    dok mu na lati leptiri slecu
    Svi su rastanci tuzne price
    zato ja rastanke ne priznajem
    i nikad necu.

    M.Antic
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #680

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Volim te - Paul Eluard

    Volim te za sve žene koje nisam upoznao
    Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
    Zbog mirisa velike pucine i mirisa topla kruha
    Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
    Zbog cednih životinja kojih se covjek ne plaši
    Volim te zbog voljenja
    Volim te zbog svih žena koje ne volim.

    Jedino u tebi ja se dobro vidim
    Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
    Izmedju nekad i danas.
    Postojale su sve te smrti što sam ih
    ostavio za plotom.
    Nisam mogao probiti zid svog ogledala
    Morao sam uciti život slovo po slovo
    Kako se zaboravlja.

    Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
    Zbog zdravlja
    Volim te unatoc svim obmanama
    Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
    Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
    Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda.

  6. #681

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    S Tobom....Bez Tebe



    Želja je želja iz srca slabost
    Nošena snagom bujice strasti
    Otkrila moju bestidnu nagost
    Ponos mora na kolena pasti.

    I opet prizor pred budnim okom
    Kakav se nađe s prolećem ranim
    Sta li to huči mojim krvotokom
    Kako da tebe od sebe branim?!

    Nije da ne znaš šta me to lomi
    Kako taj bestid sobom da svladam
    Mozda je bolje neka me zgromi
    ta culna drskost u koju padam

    Da li da molim - oprosti zato
    Sto dobos srca postaje jači
    Meni uzeto a tebi dato
    Oko mi setno a tvoje zrači.

    Kao na recept dala mi dozu
    Ćuteći kažeš toliko treba
    Nevidljiv dodir niz tebe sroza
    A napon silan ko zrak sa neba.

    Ne znam a slutim da nemam pravo
    Da ljubim dušom ženu kraj sebe
    Jedino mogu reći ti zdravo
    I vazda biti s tobom bez tebe...


    Branko Tomic

  7. #682

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    JEDNE VECERI U SUTON

    Nebesa behu mutna i razdrta,
    Studen u nemoj sobnoj polutami;
    I dopirase iz samotnog vrta
    Muzika kise. Mi smo bili sami.

    Hujase negde vetar oko vile
    Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
    Na njenom celu i licu od svile,
    Gde mutno vece umire, polako.

    Mi besmo nemi; ali mi se cini
    To vece da smo u cutanju dugom,
    Sami i tuzni u hladnoj tisini,
    Svu povest srca rekli jedno drugom.

    I tajne misli bolne i zloslutne,
    I strah od patnja kojih nema vise...
    Slusajuc tako te veceri mutne
    Vetrova pesmu i muziku kise.

    Jovan Ducic
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  8. #683

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čudno li me slobodi ovo
    čudnije li veza.

    buknem u tebi, vreo se ulivam,
    jeza je ovo, oh, jeza.

    I trag putanjama tvoj,
    pa me pali.

    A čudno zastrepi srce,
    a studim.

    Ljubeći šta li to ubijam,
    šta li budim?

    Jer i pepeo će vetri razneti,
    a nema razrešenja.

    Tonu bez potonuća,
    bez dna u nalaženju,
    bez dna se izgube stvorenja.

    I tragom kuda sagoreli
    sve bolnija su obnaženja.

    Vreo se ulivam,
    a čudno zastrepi srce,
    a studim.

    Ljubeći šta li to ubijam,
    šta li budim?

    Momčilo Nastasijević

  9. #684

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dotakla bih te

    Dotakla bih te
    kao nekad.
    Da znam samo
    kojim putem
    snovima lutaš
    tražeći ljubav,
    našla bih te,
    dotakla bih te,
    kao tada...
    Da samo mogu
    da doletim,
    uzalud pružam
    uvela krila
    ovo nebo
    ne razume sreću.

    Dotakla bih te
    kao želja;
    znam da me želiš
    i da me pratiš
    nekim mislima
    kad nikog nema
    da te utešim.
    U tom trenu
    na nekom drugom
    kraju čežnje
    ja sam sama.
    A dotakla bih te
    kao san,
    da smirim ti uzdah,
    da začaram ti usne
    i umirim te rukama
    tražeći samo
    da me čvrsto stegneš,
    da mi samo kažeš
    da sve prošlo je.

    Dotakla bih te
    kao miris
    kad ideš poljem,
    kad u njemu nađeš
    neki mali svet.
    I onda
    kad sve nestane,
    još uvek osećaš
    miris poljskog cveća,
    još uvek si tamo
    još uvek me pratiš...
    Dotakla sam te
    svojim rečima
    al nije to sve,
    ne, nije još kraj,
    još uvek čekam te...


    Maja Miljković
    Poruku je izmenio Kalina, 06.11.2008 u 11:21 Razlog: bold
    Shta kaze mushkarac nakon petog orgazma?!
    -Hvala garava !

  10. #685

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja...Ti...I Svi Savremeni Parovi

    Ceo nam je dan dug, i dosadan.
    Do večeri, kad se, krišom, sastajemo.
    Poljubac jedan, brz, i negledan,
    dosta nam je. Da se svetu nasmejemo.
    Da odemo u noć, kao da smo krivi.
    Lako, kao tica, koja kratko živi.

    Naš viti korak ne vezuje brak,
    ni nevini zanos zagrljaja prvih.
    Nego osmeh lak, što cveta u mrak,
    na usnicama sa dve-tri kapi krvi.
    Ruke nam ne drhte, od stara prstenja,
    nego od žudi, straha i sažaljenja.

    Ah, nije taj strah samo naš uzdah,
    kad vidimo šumu kako lako cveta.
    Nego je to plah, isprekidan dah,
    kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta.
    U Slobodu, kud nad nama, grane jezde.
    U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde.

    Uzeše nam čast, ali svetli slast,
    nebesna, kao ponos, na našem licu!
    Naša je strast gurnula u propast:
    laži, zakone, novac i porodicu.
    Od poniženja nam je klonula glava,
    al nam se, u telu, proleće spašava!

    Naš tužni osmeh blagosilja greh;
    žig onih koji ljube, na svetu celom.
    Ceo nam je dan dug, i dosadan,
    i prolazi u ćutanju neveselom.
    Tek, uveče, slobodan ko u travi cvet,
    ja te čekam. Na jednoj klupi. Razapet.

    Milosh Crnjanski

  11. #686

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KAD BI ČOVJEK

    Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
    kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
    kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
    kad bi poput zidova što se ruše
    da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
    kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
    ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
    istinu samoga sebe,
    koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
    nego ljubav ili želja,
    ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
    onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
    objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
    istinu svoje istinske ljubavi.

    Ne poznajem slobodu, osim slobode
    da budem zarobljen u nekome,
    čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
    zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
    za koga sam danju i noću ono što želi,
    a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
    kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
    slobodno, sa slobodom ljubavi,
    jedinom slobodom koja me ushićuje,
    jedinom slobodom za koju umirem.

    Ti opravdavaš moje postojanje,
    Da te ne poznam ne bih živio,
    da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.


    Luis Kernuda
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  12. #687

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PoseduJuci Sve

    Zbog tebe kazem da cu slaviti mesec,
    odrediti boju reke,
    naci nove reci za agoniju
    i ekstazu galebova.

    Posto si blizu
    sve sto ljudi cine, posmatraju
    ili sade jeste blizu, jeste moje:
    galebovi koji lagano leprsaju, tiho pevaju
    na kopljima vetra;
    gvozdena kapija iznad reke;
    most koji izmedju kamenih prstiju nosi
    njenu hladnu sjajnu bisernu ogrlicu.

    Grane drveca sa obale,
    kao drhtave linije reka na geografskim kartama
    dozivaju mesec za saveznika
    da bi on opravdao njihove zestoke odlaske
    sa crnog neba,
    ali nista se ne odaziva.
    Grane jedino daju zvuk
    brzini vetra.

    Sa tvojim telom i tvojim glasom
    ti si govorila u ime svih,
    ja vise nisam stranac,
    poistovetila si me
    sa korenom i galebom i kamenom,
    a posto spavam toliko blizu tebe
    ne mogu se grliti
    niti nasamo voleti s njima.

    Ti se bojis da cu te napustiti.
    Necu te ostaviti.
    Jedino stranci putuju.
    Posedujuci sve,
    ja nemam kud da odem.

    Leonard Cohen

  13. #688

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PROROKOV VRT


    Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
    Premda su staze njene tegobne i strme.
    A kad vas krila njena obgrle,
    prepustite joj se,
    Premda vas mac, skriven medju
    perima njenim, moze povrediti.
    A kad vam progovori, verujte joj,
    Premda vam glas njen moze unistiti snove,
    k o sto severac opustosi vrt.
    Jer, bas kao sto vas krunise,
    ljubav ce vas i razapeti.
    Isto kao sto vas podstice da rastete,
    isto tako ce vas i okresati.
    Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam
    grancice najtananije sto trepere na suncu,
    Tako ce se spustiti i do vaseg korenja i protresti ga u
    njegovom prijanjanju za zemlju.
    Poput snoplja psenicnog,
    sakupice vas u narucje svoje.
    Omlatice vas, da bi vas ogolila.
    Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja.
    Samlece vas, do beline.
    Umesice vas, dok ne postanete gipki.
    A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
    tako da postanete sveti hleb za svetu Boziju svetkovinu.

    Sve ce vam to ljubav uciniti,
    ne biste li spoznali tajne svoga srca
    i u spoznaji toj postali deo srca Zivota.

    Budete li, pak, u strahu svome trazili
    samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
    Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
    i odete sa gumna ljubavi,
    U svet koji ne poznaje godisnja doba gde cete se smejati,
    al ne punocom smeha svog i plakati,
    al ne do poslednje suze svoje.

    Ljubav ne daje nista osim sebe i nista ne uzima, osim sebe.
    Ljubav ne poseduje, niti dopusta da je poseduju;
    Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

    Kad volite, ne treba da kazete: "Bog mi je u srcu",
    vec: "Ja sam u srcu Bozijem."
    I nemojte misliti da mozete usmeriti puteve ljubavi,
    jer ljubav,
    ako joj se ucinite vrednima,
    usmerice vase puteve.

    Ljubav nema drugih zelja nego da se ispuni.
    Ali, ako volite a morate jos i da zelite,
    neka vam ovo budu zelje:
    Da se istopite i budete kao potok razigrani sto
    peva svoj milozvuk noci.
    Da spoznate bol prevelike neznosti.
    Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi;
    I da krvarite drage volje i radosno.
    Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i
    uputite zahvalniicu za jos jedan dan ljubavi;
    Da otpocnete u poslepodnevnom casu
    i razmisljate o ljubavnom zanosu;
    Da se s veceri vratite kuci sa zahvalnoscu,
    A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
    i pesmom slavljenickom na usnama



    Halil Dzubran
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #689

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SUSRET

    Cekasmo se dugo i kad smo se sreli
    dala si mi ruku,
    i posla si samnom...
    I iduci stazom nejasnom i tamnom,
    iskali smo sunca,
    i srece smo hteli...

    Oboje smo strasno verovali tada,
    da se besmo nasli,
    i mi nismo znali...
    koliko smo bili,
    umorni i pali...
    od sumnja,
    davno prezivljenih jada.

    I zauvek ,kad se rastadosmo,
    stezuc,svoje srce,
    rukama obema,
    otisla si placna,
    zamrzla i nema...
    kao sto bese dosla,
    tuzno i polako...

    Jovan Ducic

  15. #690

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SAMOCA

    Samoca je poput kise.
    U veceri iz mora se dize,
    iz ravnica pustih i dalekih stize,
    ide u nebo gde je uvek ima.
    I tek sa neba pada po gradovima.

    Pada pre nego svetlost je izasla,
    kad ulice se okrecu spram zore,
    i kada se tela sto nisu nista nasla,
    razocarano dele puna more,
    i kada ljudi sto od mrznje gore,
    u postelji jednoj moraju da noce.

    Tada dolaze valovi samoce...

    Rilke
    neunistiva zlojebaba!

Strana 46 od 114 PrvaPrva ... 3644454647485696 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •