Poklonite pesmu... - Strana 110
Strana 110 od 114 PrvaPrva ... 1060100108109110111112 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,636 do 1,650 od ukupno 1704
  1. #1636

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zrno susama

    Ne nista posebno u prici ovoj -
    Vrapci se ljube u Knez Mihajlovoj
    Tu kod knjizare Gece Kona
    Zacrvrkutali on i ona .

    S necijeg djevreka , s necijih usana ,
    Njemu i njoj po zrno susama

    Pa u ''Kolarcu'' po kapucino
    I tamo cvrkucu , i sve im je fino .

    Na onom muralu nebeskih jaja
    Nadjose zvezdu sto ih spaja !
    (Moso Odalovic)

  2. #1637

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pocepao mi se dzak snova
    dok sam po nebu hodao
    svake vedre noci .

    I eto !

    Sad ne znam
    sta sam to tako
    divno sanjao ...

    Mozda sam se
    nekako i probudio
    a snovima se divim ...
    Mozda mi se
    snovi vec desavaju
    mozda ih vec i zivim ?

    Pocepao sam dzak snova
    dok sam po nebu hodao
    svake vedre noci ...

    Al jos hodam
    i jos sanjam .

    I jos snove
    svima poklanjam .

    Od snova se zivi !

    (Dalibor Maksimovic - mlad perspektivan pesnik)

  3. #1638

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mozda nisam vest sa recima kao Antic
    mozda moje strofe nisu muzikalne
    i ne plutaju na talasima Panonskog mora,
    koji se lome o Sremske sorove
    kao Balaseviceve ,
    ja sam smo svoj...
    Ovo nisu reci koje kupuju
    niti reci koje traze odgovore.
    Kazu da slika govori hiljadu reci
    Bicu naopak kao i obicno
    pa cu od hiljadu reci naciniti sliku.
    Dobro,mozda ih nema bas hiljadu,
    ali ni ti nisi dokona da bi ih brojala.
    Nasi putevi su se razdvojili,
    jos pre nego sto smo se sreli
    Bar da vode u suprotnom smeru,
    pa bi se kad tad ponovo spojili,
    ako je tacno da je zemlja okrugla
    posto vise ni u to ne verujem,
    Naprotiv,nasi putevi idu uporedo
    jedan pored drugog,
    samo ih deli nepremostivi bedem
    koji jedino propusti koju emociju,
    kao stari prolupali oluk
    zapusen starim,trulim orahovim liscem...
    Nikada nisam siguran.
    Da li hodam uporedo s tobom?
    Da li si usporila,pozurila ili zastala da odmoris...
    Ali sam siguran da ni bedem nije bezgranican
    Da li ocekujem previse...mislim da ne
    Zelim da posmatram kako bosa prosipas korake,
    da posmatram rosnu travu pod tobom,
    koja se raduje dodirima
    tvojih bosih stopala,
    klanja pod njima i opet se ponosno uspravlja.
    Da posmatram nebo iznad tebe,
    koje se trudi da bude sto jasnije i plavlje
    Sunce na njemu koje se bezuspesno prsi
    trudeci se onako,nekako drsko
    da od tvojih ociju bude sjajnije.
    I onda da se svemu smejem
    i prirodi i nebu
    i rusiteljima i graditeljima
    jer cu tada ubediti tebe u sebe
    i tebe i sebe u nas.
    A onda ce ono tvoje pitanje
    samo dobiti odgovor,
    koje mi opet necemo razumeti,
    ali tada nece ni biti vazno,
    bicemo vazni samo mi.

    Strahinja Ivanovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  4. #1639

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tebi ne mogu da napišem pesmu. Ne umem.
    Ne nalazim te rime, ne nalazim te reči...
    Uz misli upućene tebi tonem u neke modre dubine
    koje kriju uzdasima prošarane tajne obojene živim
    bojama poput onih nemuštih šarenih stvorenja što se
    lenjo vuku peščanim okeanskim dnom uživajući u
    sopstvenoj lepoti... Neke tople struje raznose uzdrhtale
    zajedničke šapate i slivaju se u šuštavim vodopadima
    kroz doline titravih algi i šume iskićene snenim
    koralima... A do ustalasane površine u nestašnim
    skokovima dopiru naša Suncem pozlaćena smejuljenja...
    Lutam modrim dubinama naših sećanja ponesena
    moćnom zlatastom plimom osećanja i bliskosti... I znam,
    moja plima je i tvoja iako sad živimo na dva kraja
    okeana.

    Ne brinem, uopšte ne brinem što nemirni talasi na
    površini rađaju vrtloge ćutanja jer su i ta ćutanja naša,
    jer i ti talasi zapljuskuju obe obale. Nije to ni važno. Ta
    talasava površina ionako je samo varljiv odraz treptavog
    noćnog neba okićenog zvezdama koje ti i ja zajedno
    iscrtavamo mislima povezujući zvezdu po zvedu u samo
    nama razumljiva sazvežđa. I ta sazvežđa, te čežnjive
    misli isprepletane u večnost, uranjaju kroz vrtloge naših
    ćutanja u istu modrinu koju smo ti i ja stvorile i od koje
    smo obe sazdane...
    Šta još da ti kažem? Sve što poželim da ti prenesem
    već se nalazi u našim dubinama nevešto maskiranim
    ustreptalim zvezdanim odsjajem koji se nazire kroz ples
    tog nemirnog, talasavog pokrivača.
    Izvini ali tebi stvarno ne mogu da napišem pesmu.
    Jednostavno... ne umem...

    "Pesma za Lidiju" - D.Konstantinovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  5. #1640

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nikad ti nisam rekao
    koliko do suza volim
    tvoju tršavu glavu
    koja u sumrak mirise
    na sapun i jesenji vetar.

    Glavu u kojoj stanuju
    samo visoke boje,
    ogromne, nedostižne,

    sposobnu da razume
    spirale nebeskih ognjeva,
    geometriju sna
    i hrabrost novih Ikara
    koji će krenuti sutra
    ka nepoznatim suncima
    brzinom prema kojoj je
    svetlost obično puzanje.
    ***

    Mika Antić
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  6. #1641

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Luta nam mesec oko sobe,
    kraj strehe plovi naše,
    srebrom nam napunio čaše,
    i staklene boce obe.

    Mesečinom sam se opila
    često, zbog sreće, zbog jada.
    Pijmo, prijatelju, i sada,
    prozorska otvori krila.
    Videćeš, manje je slatka
    čaša tvog starog vina
    nego kupa ova s visina.
    Pijmo je. Noć je kratka.

    Pijmo, prijatelju i sad skupa
    ovo ponoćno piće,
    sve moje znaćeš biće
    kad zadnja se isprazni kupa.

    Biće ti sasvim prozirna
    moja duša i oko;
    gledaćeš u srce duboko,
    do samog dna mu nemirna.

    Reči će poteći same
    obraz stati da se žari;
    a mesec, krčmar stari,
    iz šumske smejaće se tame.

    "Mesecina" - Desanka Maksimovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  7. #1642

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    DA TEBE IMA


    Da tebe ima osim tebe same
    koja mi nisi ni na dohvat želja
    ne bi moje nade bile izgubljene
    i besane noći tako neizbježne
    u dimove crne opet uvijene.

    Da tebe ima ili da postojiš
    U liku druge bilo koje žene
    Ja bih svoju ljubav drugoj tebi dao
    I moje bi nade bile ostvarene.

    Al tebe nema osim tebe same
    Ko što je sunce samo samcijato
    I zalud je meni mjesec tvoga neba
    Kad njemu nije što i suncu dato
    Jer to još nije izlazak iz tame.

    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti@
    @I ponovo po Čika-Duškovom zakonu oženiti...pa da

    Luka Lune Jović – luneuvenal 2012 AD

  8. #1643

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad sam je drugi put video rekao sam:
    "Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
    Obećala je da će doći ako bude lepo vreme.
    Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
    Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi.
    Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
    Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
    Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
    Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
    Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
    Tu ženu sa dve senke,
    Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime.
    Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
    Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
    "Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili
    Da nisam možda ispao iz vaše tašne?"
    Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i lične ljubavnike.
    Volim je više no što mogu da izdržim,
    Više od mojih raširenih ruku,
    Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila.
    Moj snu, kao asfalt izbušen njenim štiklama,
    Noći, za mene sve duža bačena izmedju nas,
    Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje.
    Moje su uši pune njenog karmina,
    Te providne te hladne uši to slatko u njima
    Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
    Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta.
    Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje gla.ve
    Sumo vremena, sumo ničega, ljubavna samo,
    Još ne prestaje da me boli uvo
    Koje mi je pre rodjenja otkinuo Van Gog
    To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
    U staklenu zoru palu u prašinu,
    Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao.
    Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha,
    Radnice popodne na tudjem balkonu,
    Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon,
    Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava.
    O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni,
    O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima.
    Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
    I visoke prozore spuštam pred njene noge.
    Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
    Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju.
    Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi,
    Taj andjeo, isprljan suncem list vode, list vazduha,
    Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju.
    O sunce nadjeno medju otpacima...
    Zuje uporednici kao telegrafske žice,
    Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu,
    I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
    Kao što mene njena obećanja održavaju u životu.
    O siroče u srcu što ti brišem suze
    Moja nesrećna ljubavi razmeno djubreta
    Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio.
    Kuća, ništavilo na svim prozorima,
    Sve je dignuto u vazduh.
    Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

    "Kad sam je drugi put video"-Matija Beckovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  9. #1644

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja nisam ja.
    Ja sam taj
    sto hoda pored mene, a ne vidim ga;
    kojega, katkada vidim,
    i kojega, katkada zaboravim.
    Taj sto suti spokojan, kad govorim,
    taj sto oprasta, blag, kada mrzim,
    taj sto sece tamo gdje mene nema,
    taj sto ce ostati uspravan kad ja umrem.


    H. R. Himenez

  10. #1645

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Govorit ću sporije kako bi shvatila...

    ...a riječi možda dobile težinu...

    ...pričat ću ti o zraku koji udišem...

    ...jer pod hitno mu je potrebno ubrizgati svježinu...

    Guši me i dezorijentira...

    ...taj nevidljivi urotnik što me s tamom zbližava...

    ...i donosi zvuk budućnosti u kojoj te nema...

    ...a ja uzalud pokušavam pronaći ...način kako se isti stišava...

    Govorit ću ti o pobjedama...

    ...ukazati ti na njihovu svrhu...

    ...i da koliko god puta da padneš na dno...

    ...treba ponovo krenuti prema vrhu...

    Tako je vidiš i s nama...

    ...nakon predivna uspona opet se strmoglavo obrušavamo...

    ...pa se pitam ima li draga smisla...

    ...da i dalje pokušavamo?...

    Ivan Jukic






    Shvacanje

    Postoji shvaćanje...
    ...misao recimo...koja potkrepljuje sve moje teze...
    ...kako ovo među nama neće uspjeti...
    ...neće...kao ni sve moje prijašnje veze...

    Nisi direktno kriva...
    ...mada pasivnost kojom zračiš čini svoje...
    ...odrađuje onaj dio posla...
    ...u kojem ne dozvoljavaš da išta tvoga postane moje...

    A ja više ne želim trošiti vrijeme...
    ...ugađati površnosti i nemaru...
    ...odavno sam naučio kako ovakav profil ljudi...
    ...bolje živi u neparu...

    Malo je sebično znam...
    ...ali želim poznavati put kojim sam svjesno pošao...
    ...i ne volim baš spuštati glavu na jastuk...
    ...postalje u koju nisam dobrodošao...

    Ivan Jukic
    Poruku je izmenio Cecara, 06.12.2012 u 11:57 Razlog: boja & slika
    'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'

  11. #1646

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SUDBINA

    Ja ne znam ko si ti ?
    Da li me ubijaš lagano,
    kao uhoda koračaš
    tu iza ramena,
    izdišući omamljiv dah
    od kog ošamućena
    koračam kroz vreme.
    Ili si zrno života,
    samoniklo,
    u dubini moje utrobe,
    moja kob.
    Da li si otrov što kroz vene teče,
    obuzimaš kao Demon
    nemilosrdno i za na vek.
    Ili si Andjeo mog sna,
    u javu zalutao.
    Putanjom do Zvezda
    stope ostavljaš,
    da te pratim po
    neizbrisivom tragu srca.
    Hodam ,ne prestajem,
    u večnoj potrazi za spoznajom.
    Tamo negde izmedju dva Sveta
    ti me čekaš kao
    ISTINA !
    Poruku je izmenio Cecara, 16.12.2012 u 11:26 Razlog: bold
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  12. #1647

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Piši mi na zelenu adresu ljeta.
    Poljupci koje mi šaljes neka bude posljednje večernje novosti.
    Glava mi je puna nekih divnih soneta,
    a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
    Jutros su opet pisali nešto povodom moje
    najnovije zbirke.
    O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
    Najveći uticaj na mene izvršila je
    jedna apsolventkinja germanistike,
    ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
    Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko,
    Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i poprijeko.

    Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
    Nema te ni u jednoj enciklopediji,
    ni u jednom “Ko je ko”

    Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
    krevet i suze i cvijeće u vazi.

    Tvoje oči su mi jedina lektira
    u ovom danu koji prolazi i odlazi
    .Izet Sarajlić

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #1648

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    POZIV


    Želim znati za čim žudiš
    i imaš li hrabrosti snivati
    o ispunjenju želja srca svoga.

    Ne zanima me koliko ti je godina.
    Želim znati jesi li spreman riskirati
    da ispadneš budala zbog ljubavi,
    zbog svojih snova,
    zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

    Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
    Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
    jesu li te životna razočaranja otvorila
    ili si se skutrio i zatvorio od straha
    da ponovno ne osjetiš bol.
    Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
    moju ili svoju,
    a da je pritom ne moraš skrivati
    ili ublažavati
    ili izbrisati.

    Želim znati znaš li se radovati,
    zbog mene ili sebe,
    i možeš li divlje zaplesati
    i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
    a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
    realni,
    svjesni ljudskih ograničenja.

    Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
    Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
    kako bi bio iskren prema sebi;
    jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
    a pritom ne iznevjeriti sebe;
    možeš li biti izdajica
    i samim time vrijedan povjerenja.

    Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
    pa i ako nije lijepa,
    svakoga dana,
    i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

    Želim znati jesi li dovoljno snažan
    da živiš s neuspjehom,
    svojim i mojim,
    i da svejedno stojiš na rubu jezera
    i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
    - To!

    Ne zanima me gdje živiš
    i koliko novaca imaš.
    Želim znati jesi li sposoban ustati,
    nakon noći ispunjene tugom i očajom,
    umoran i do kostiju izubijan,
    i učiniti sve što je potrebno
    kako bi nahranio svoju djecu.

    Ne zanima me koga poznaješ
    i kako si dospio ovamo.
    Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
    i ne posustajati.

    Ne zanima me gdje si
    ili što si
    ili s kim si studirao.
    Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
    u trenucima kad se sve ostalo ruši.

    Želim znati možeš li biti sam sa sobom
    i voliš li uistinu osobu koja jesi
    u trenucima praznine
    Oriah Mayntin Dreamer
    'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'

  14. #1649

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čudo najkraće traje- Č.Bukovski


    Znaš, bilo je jako dobro.

    Bilo je bolje nego bilo šta.

    Bilo je kao nešto
    Što možemo podignuti,
    Držati, gledati
    i onda se smejemo
    Zbog toga.

    Bili smo na Mesecu,
    Bili smo na jebenom Mesecu,
    Imali smo ga.

    Bili smo u ratu,
    bili smo u beskrajnom ponoru.
    Nigde nema takvog mesta.

    Bilo je duboko,
    I svetlo,
    I visoko.

    Primaklo se tako blizu ludila,
    Smejali smo se bezumno.

    Tvoj smeh i moj.

    Pamtim kad su tvoje oči,
    Glasno rekle: VOLIM.
    Sada, dok se ovi zidovi,
    Tako nečujno, ljuljaju ........






    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  15. #1650

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Poslao bih ti uzdah i cvijet

    Poslao bih ti uzdah i cvijet,
    Poglede zalio stihovima.
    Utkao te u najljepši sonet.
    Usne ti zasuo poljupcima.

    Napravio bih fijaker od snova,
    Pa u njeg' upreg'o pjesme.
    Prosuo zambak drumovima
    Kojim te sudbina ponese.

    Ucinio bih da ne bude uvrijeda,
    Da sreca ti se u ocima gnijezdi
    Kad sunce u njih jutrom pogleda
    Da vidi lastu što k' nebu jezdi.

    Svaku bih poru tvoga tijela,
    Svaki treptaj vedrine tvoje
    Djulom i katmerom okupao,
    Pa makar sanjao nespokoje.

    Pa makar boljela tvoja ljepota.
    Srce mora da odu napiše.
    O jednom cvijetu ovoga zivota,
    Koji na ljubav jednu miriše.

    Ibrahim Bego

Strana 110 od 114 PrvaPrva ... 1060100108109110111112 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •