Uvodna pesma
Vesti krajem dvadesetog veka
(Ovo nije obična pesma, ovo je
otisak apokaliptičkog vremena,
njegov trusni lik...)
Vreme u svetu: oblačno,
sa susnežicom i suzama
povremeno razarajuće
s olovnim kišama na Istoku
i pretećim padavinama u Srbiji.
Satanske duše, vlasti gladne
nadu i ljubav razapinju.
Ognjenim jezicima palacaju
grane mladosti lome, živote potkradaju.
Tamni oblaci istinu prekrivaju,
izvrću istoriju,
duše mrtvih uznemiravaju.
U ime čega ljudi ljude ubijaju?
Vreme na Balkanu: oblačno,
sa susnežicom i suzama
povremeno usijano od zloćudnih misli,
metastaza crnih što bi sve sveto,
što dahom života odiše u pepeo da pretvore.
Prividna nadmoćnost aždaje stoglave
crnim tokovima zemlju rovari,
pretnje talasima ključaju, naviru.
Ponegde oglašavaju se zvona, zvone Evropi
da uspavanu čestitost probudi.
Beskrajno gladi u čeljustima nemani
sve više klijaju.
U ime čega ljudi ljude ubijaju?
Vreme u Srbiji: ledeno i tmurno
s britkim pretnjama
izvesne nazovi madam
koja bi Srbiju otrovnim pogledom
razorila,
lasom svoje zlobe Srbe zatirala,
zmijski, na oštricu noža nizala.
Ne shvata da sila bez pravde
sopstvenoj, razornoj meti leti,
ne shvata da duša mržnjom otežala
postaje za telo otrvo kleti,
ona besomučno u razvratnosti
Srbima preti, preti...
Vreme na Blakanu oblačno,
sa susnežicom i suzama,
treći put u ovom veku
pokošeni ljudi telima zemlju omeđuju,
treći put utroba njena
od usijanja pretećih sila podrhtava,
po kućama odavno pogašena kandila
probuđeni, drhtavom rukom pale,
tamjanom kade,
da slapovi pretnja suludih
preko pragova ne prelaze,
da tamo gde je koren pravoslavlja
vekovima nicao, grana se, stameno stoji.
Kosovska zdravica duboko u duše usađena
žarom klija,
da branik zemlje niko ne pomera,
u hramu Stefana Dečanskog
sveća ne dogoreva, freske ne zatiru
čisti tokovi u mutne ne uviru.
Vreme u svetu: oblačno
sa susnežicom i suzama.
U Rambujeu oštrinom izgovorenih reči
nevinima sude,
do usijanja zloćudnost šire,
olujni vetrovi osvođuju nas,
nade raznose, crnim talasima pire.
Nevini, krivi smo
za zore lelekom prekrivene,
za zore bez ruja probuđene.
Treći put u ovom veku, nedužni, krivi smo
što međe predaka čuvamo,
što pragove Nemanjića, Lazarica
gaziti tuđim čizmama ne damo!
Vreme u Srbiji: oblačno,
sa susnežicom i suzama,
crni gavranovi Dečane osvođuju,
grakću,
raširenim krilima lepeću.
Kljunovima Dečanske hrisovulje zobu,
našu bi istoriju tajno pretočili,
bacili u adsku, ognjenu sobu.
Zenice oka u pepeo pretvorili
da im prepreke ne budu
naši Obilići, Jugovići, Sinđelići...
Vreme u Srbiji: oblačno,
sa susnežicom i suzama,
sa snagom i voljom Svevišnjeg
stabilizuje se.
Istina i pravda do bola ustisnute
nadvladaće, procvetaće.
Eto, njen lučonoša u zrenju
sunčanu strelu priprema.
- Ana Dudaš