Poklonite pesmu... - Strana 65
Strana 65 od 114 PrvaPrva ... 1555636465666775 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 961 do 975 od ukupno 1704
  1. #961

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Miloš Crnjanski
    Moja pesma

    Duša je moja bogat seljak,
    pijan veseljak, u zavičaju.
    Miluje golu ženu što spava, tvrdo, ko pleća gojnih krava,
    u žitu, kud noći pune crnih vrana, padaju.

    Svet je prošla samohrana,
    u krvavom plaštu šeržana,
    ko ubica.
    Stajaše tužna, zavejana,
    na straži, u kapijama,
    brkata, blago nasmejana.
    Kraj crkve tuđe i nepoznate,
    zapaljene,
    u duge, jasne, tople noći,
    kad krekeću žabe barske,
    grlila je razne žene.
    A danju je čuvala dvorove carske
    i korakom brojala sate.

    Na javi je duša moja bogat seljak,
    veseljak.

    Samo u snu, ko Mesec bleda
    i tako ko on nevesela,
    po svetu bludi.

    Gondola jedna ćutke je skrije
    u bezdane vode Venecije,
    sanu, umornu, razočaranu,
    na karnevalu.

    I kad tu njen gitar zazvoni,
    od pesme što plače i voli,
    svu vodu, zvona, i maske, tamo,
    noć toliko zaboli:
    da ućute i pitaju tijo,
    „Kakav je to Slaven bio,
    na Rivi dei Skjavoni?"


    Ilanča 1918
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #962

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sneg u cipelama

    Ne gradi se kuća na zbirkama escajga
    mada koja kašika više
    ponekad dobro dođe.

    Ne gradi se kuća na novim zavesama
    mada drugačije poglede
    s vremena na vreme
    treba zakloniti novim platnom.

    Da bi dom bio dom, između ostalog
    treba ti i mnogo toga
    čega bi se unapred
    odrekao, vrlo rado.

    Slušaj šta kažu Eskimi:
    da bi sagradio dobar iglo
    godinama moraš da nosiš
    sneg u cipelama.

    I špenadlu, zaboravljenu
    u okovratniku kaputa,
    blizu žile kucavice.

    Ana Ristović
    Vrag odneo šnalu...

  3. #963

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dragana Konstantinovic - Iluzija

    Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
    blesavo razvučenim i praznim...
    Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
    otrovnom dahu sosptvene setve...
    Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
    zamorno tupim i neprolaznim...
    I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
    San koji uzleće iznad kletve...


    Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
    U iluziju veruju samo izgubljene duše.
    U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
    oživljavaju dubine što te videše i čuše
    kako izranjaš iz svemira
    kroz paučinu svesti...


    Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
    otežalih eona vremena...
    Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
    i prelivaju poslednje kapi...
    I one što su sve videle, i one što su čule
    posrću pod teretom bremena...
    Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
    pre no što se stopi, ishlapi...?


    Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo umorni i stari.
    U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
    što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
    dok te u moru kajanja
    nalazim negde u sebi...
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  4. #964

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavna pesma

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rec u sumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna, nema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

    Srce ima povest u suzi sto leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosneva.
    Poljubac je susret najlepsi na svetu.

    Od mog prividjenja ti si cela tkana,
    tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
    Ti bese misao moja ocarana,
    simbol svih tastina, porazan i leden.

    A ti ne postojis, nit' si postojala.
    Rodjena u mojoj tisini i cami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

    Jovan Ducic
    Citius, Altius, Fortius.

  5. #965

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Lavovi kruže ulicama i
    Zapanjeni, mahniti psi.
    Zver je zarobljena u srcu grada
    A telo njegove majke
    Trune u letnjoj zemlji.
    Pobegao je iz grada.
    Krenuo na jug i prešao granicu
    Ostavio za sobom
    Haos i lom.
    Jednog jutra je osvanuo u zelenom hotelu
    Neki čudni stvor je zavijao kraj njega.
    Znoj je lio sa njegove sjajne kože.
    Jesu li svi tu?
    Svečanost počinje.
    Probudi se!
    Ne pamtiš gdje je to bilo.
    Zar je snu već došao kraj?
    Zmija je bila svetlozlatna
    Staklasta i uzmakla.
    Bojali smo se da je dodirnemo.
    Čaršavi su bili vrele mrtve ćelije
    A ona je ležala kraj mene.
    Ne stara… Već mlada.
    Slapovi riđe kose
    Po beloj, mekanoj puti.
    Sada ! Trči do ogledala u kupatilu
    I pogledaj se!
    Ona ulazi
    Ne mogu proživeti svaki vek njenih tromih pokreta
    Puštam da mi obraz sklizne
    Ne hladnu, glatku opeku
    I oseti peckanje ledene krvi
    Uz skladno skitanje kišnih zmija…
    Nekad sam znao jednu malu igru
    Voleo sam da se puzeći vratim u mozak.
    Znate na koju igru mislim?
    Zvala se “put u ludilo”.
    Možete probati da se igrate
    Sklopite oči, zaboravite ime
    Zaboravite svet, zaboravite ljude
    I tako ćemo podići novi zvonik.
    Zabavna igra.
    Slobodno sklopi oči, nema gubitnika.
    Ja polazim s tobom.
    Opusti se i eto nas na drugoj strani.
    Tamo daleko, duboko u mozgu.
    Tamo daleko, davno u mom bolu.
    Tamo daleko nema nikad kiša.
    Kiša samo nežno pada na gradove,
    Na glave svih nas.
    A lavirint kapi
    Krije nečujna prostranstva,
    Nervoznih stanovnika ljupkih bražuljaka,
    Obilje reptila, fosila, pećina, hladnih visova.
    Sve kuće su pravljene na isti kalup
    Svi prozori su navukli kapke
    Zver od automobila je zaključana do jutra.
    Sada svi spavaju
    I nema prostirke, i prazni prozori.
    Slepa prašina pod krevetima bračnih parova
    Zamotanih u čaršave
    I kćeri nadmene
    Sa izbuljenom spermom umjesto bradavica.
    Stani!
    Ovde je pokolj.
    ( Ne zastajkuj da govoriš i zveraš naokolo
    Tvoje rukavice i lepeza su na zemlji
    Napuštamo grad
    Bežimo
    Jedino s tobom mogu krenuti)
    Ne dodiruj zemlju
    Ne gledaj u sunce
    Ne možeš ništa drugo sem
    Bežati, bežati, bežati.
    Beži.
    Kućica je na bregu
    A mesec pored nje
    I senka svakog lista
    Odaje divlji povjetarac.
    Draga ! Beži sa mnom.
    Beži.
    Bježi sa mnom.
    Bježi.
    Bežimo zajedno.
    Topli je dom na vrhu brega.
    Raskoši, komforni dvori
    I crveni nasloni luksuznih fotelja.
    Ništa nećeš saznati dok ne uđeš unutra.
    Telo mrtvog predsednika je u vozačevom automobilu.
    Motor radi na lepilo i smolu.
    Pođimo, ne tako daleko,
    Samo do istoka da sretnemo cara.
    Neki odmetnici su živjeli na obali jezera
    Župnikova kći je zavolela zmiju
    Koja živi u jami kraj puta.
    Probudi se, devojčice! Skoro smo kod kuće.
    Sunce, sunce, sunce
    Gori, gori, gori
    Meseče, meseče, meseče
    Pašćeš u moje ruke
    Uskoro!
    Uskoro!
    Uskoro!
    Ja sam Kralj Guštera
    I mogu sve.
    Došli smo
    rekama i putevima
    Došli smo
    Šumama i slapovima
    Došli smo
    Iz Karsona i Springfilda
    I mogu vam reći
    Imena kraljevine
    Mogu vam reći
    Stvari koje znate
    Osluškujući pregršt tišine
    Verući se dolinom ka senci.
    Sedam godina sam proveo
    U razvratnom dvoru izgnanstva
    Igrao čudne igre
    Sa devojkama sa ostrva.
    Sada sam se vratio
    U zemlju pravednih i jakih i mudrih.
    Braćo i sestre svetlosnih šuma
    O deco noći
    Ko će od vas jurnuti u lov?
    Sada noć stiže sa svojom purpurnom svitom.
    Povucite se u šatore i svoje snove.
    Sutra ulazimo u moj rodni grad
    Hoću da budem spreman.

    SVETKOVINA GUŠTERA

    ------->............................

    The Celebration Of The Lizard

    Lions in the street and roaming
    Dogs in heat, rabid, foaming
    A beast caged in the heart of a city
    The body of his mother
    Rotting in the summer ground
    He fled the town
    He went down South and crossed the border
    Left the chaos and disorder
    Back there over his shoulder
    One morning he awoke in a green hotel
    With a strange creature groaning beside him
    Sweat oozed from its shiny skin
    Is everybody in?
    The ceremony is about to begin
    Wake up!
    You can't remember where it was
    Had this dream stopped?
    The snake was pale gold
    Glazed and shrunken
    We were afraid to touch it
    The sheets were hot dead prisons
    And she was beside me
    Old, she's not, young
    Her dark red hair
    Her white soft skin
    Now, run to the mirror in the bathroom
    Look!
    I can't live thru each slow century of her moving
    I let my cheek slide down
    The cool smooth tile
    Feel the good cold stinging blood
    The smooth hissing snakes of rain . . .
    Once I had, a little game
    I liked to crawl back into my brain
    I think you know the game I mean
    I mean the game called 'go insane'
    Now you should try this little game
    Just close your eyes forget your name
    Forget the world forget the people
    And we'll erect a different steeple
    This little game is fun to do
    Just close your eyes no way to lose
    And I'm right there I'm going too
    Release control we're breaking thru
    Way back deep into the brain
    Back where there's never any pain
    And the rain falls gently on the town
    And over the heads of all of us
    And in the labyrinth of streams
    Beneath, the quiet unearthly presence of
    Nervous hill dwellers in the gentle hills around
    Reptiles abounding
    Fossils, caves, cool air heights
    Each house repeats a mold
    Windows rolled
    Beast car locked in against morning
    All now sleeping
    Rugs silent, mirrors vacant
    Dust blind under the beds of lawful couples
    Wound in sheets
    And daughters, smug
    With semen eyes in their nipples
    Wait
    There's been a slaughter here
    (Don't stop to speak or look around
    Your gloves and fan are on the ground
    We're getting out of town
    We're going on the run
    And you're the one I want to come)
    Not to touch the earth
    Not to see the sun
    Nothing left to do, but
    Run, run, run
    Let's run
    House upon the hill
    Moon is lying still
    Shadows of the trees
    Witnessing the wild breeze
    C'mon baby run with me
    Let's run
    Run with me
    Run with me
    Run with me
    Let's run
    The mansion is warm, at the top of the hill
    Rich are the rooms and the comforts there
    Red are the arms of luxuriant chairs
    And you won't know a thing till you get inside
    Dead president's corpse in the driver's car
    The engine runs on glue and tar
    C'mon along, we're not going very far
    To the East to meet the Czar
    Some outlaws lived by the side of the lake
    The minister's daughter's in love with the snake
    Who lives in a well by the side of the road
    Wake up, girl! We're almost home
    Sun, sun, sun
    Burn, burn, burn
    Soon, soon, soon
    Moon, moon, moon
    I will get you
    Soon!
    Soon!
    Soon!
    Let the carnival bells ring
    Let the serpent sing
    Let everything
    We came down
    The rivers and highways
    We came down from
    Forests and falls
    We came down from
    Carson and Springfield
    We came down from
    Phoenix enthralled
    And I can tell you
    The names of the Kingdom
    I can tell you
    The things that you know
    Listening for a fistful of silence
    Climbing valleys into the shade
    I am the Lizard King
    I can do anything
    I can make the earth stop in its tracks
    I made the blue cars go away
    For seven years I dwelt
    In the loose palace of exile
    Playing strange games
    With the girls of the island
    Now I have come again
    To the land of the fair, and the strong, and the wise
    Brothers and sisters of the pale forest
    O Children of Night
    Who among you will run with the hunt?
    Now Night arrives with her purple legion
    Retire now to your tents and to your dreams
    Tomorrow we enter the town of my birth
    I want to be ready'

    Džim Morison
    Poruku je izmenio Bazarov, 23.01.2009 u 04:14 Razlog: autor

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  6. #966

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Poljupci zatvorenih očiju


    Da uvek zajedno poljupce sanjamo
    to znam, i to kada u plač brizne.
    Da li je ona na koju mislim?
    Uvek osećam
    kad joj noću pokrivač sklizne.

    Mi se možda nikada nećemo sresti,
    tužni putnici, nas dvoje.
    Al’ sam kraj nje kad god zaželi
    I Ona uvek dođe kroz ljubav tuđinke ma koje.

    Možda joj je bujna i crna kosa,
    takvu kosu želim.
    Jaoj, njenu tešku, crnu kosu
    koliko puta su donele
    plave devojčice u noćima vrelim.

    Još ću jednom tako zatvoriti oči
    Pod poljupcem druge žene:
    Kad i ona tako nekog bude ljubila
    zatvorenih očiju
    jer više neće moći čekati na mene.

    Adi Endre
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #967

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Za neku novu svjetlost




    Molim te, ne gasi svjetlo,
    Tama je moj strah nepremostivi
    Što klizi niz prozore duše
    Prijeteći utapanjem zjenica
    U gustoj masi bezličnosti života
    Preklinjem te, svjetlo ne gasi,
    Osim ako ti u očima
    Ne plamte vatre ili svici pale
    Tinjalice do iznemoglosti.
    Suza mi se jednom u mraku zaledila
    Od hladnoće i jezovitosti pogleda
    Onako duboko zamrzla, sve do kosti.
    Ja ne umijem više hodati životom
    Obnevidjela od njegove mračnosti.
    Zaklinjem te, svjetlo ne gasi,
    Osim ako nebesa ne kriješ u njedrima
    Pa mi vrelinom dlanova ne pokazuješ put
    Do mjesta gdje se zvijezde sudaraju
    I u eksploziju svjetlosti se pretvaraju.
    U mojoj se utrobi prolomio potres
    I hoće, dok si tu, erupciju da najavi
    Da zagrmi strast u svoj svojoj silini
    I niz obronke tijela se strmoglavi.
    A ako ipak svjetlo ugasiš, molim te,
    Ukoliko mi nikakvu drugu svjetlost
    Ponuditi od srca nisi u stanju,
    Nemoj me nikad i nigdje ostaviti samu,
    Da izdišem teškim dahom neprebola.
    Razbacane misli neka drame svoju dramu
    A meni se hoće neka bajka nova.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  8. #968

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Duboko u tebi


    Duboko u tebi
    mozda sam ostavio trag svetla
    u noci izmedju zidova
    ni svi dobri ljudi
    ni svi oni koje znas
    ni beg od samoce
    u koju se povlacis
    (kada provali ocaj)
    jedva da su dovoljni
    pred surovom snagom
    krajnjom i konacnom

    duboko u tebi
    strasti slamaju
    i ono sto je preostalo
    i ono sto ne postoji
    ceznju za smrcu
    zelju za opstankom
    zudnju za slobodom
    i volju da se poklonis sudbini
    kao na dlanu

    duboko u tebi
    tisuce dobosara
    fanfare iz daljine
    zastave na pola koplja
    koga oplakujes ljubavi moja
    crno znamenje na licu svog dragog
    setu u recima

    jednom u zivotu
    dat cu da me zarobi
    muskarac hladnog stiska
    i celicnog pogleda

    Johnny Stulic
    Ćuti i prenesi dalje....

  9. #969

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pricao bih ti o sebi


    Pricao bih ti o sebi,
    kad su hladne noci duge.
    Toliko je tog u meni
    slusao sam vjecno druge.

    Pricao bih ti o sebi,
    vinom te i bolom trujem,
    a ti se k'o u snu smijesis
    sta od tebe ocekujem,
    kad si i ti kao i sve druge,
    slucajno pored mene.

    Ne vjeruju nista, tvoje oci zaljubljene
    kad si i ti samo nocni putnik
    sto daleko svetlo prati ...

    Svatko prica, svoju pricu,
    tko ce koga razumeti?

    Pricao bih ti o sebi,
    sto se ne zna, sto se ne smije.
    Ti si bila prevarena,
    lagale su moje pjesme.

    Pricao bih ti o sebi,
    ali noc se blizi kraju.
    Opet ce nas naci jutro
    u sutnji i zagrljaju.

    Arsen Dedic

  10. #970

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NE PRIZNAJEM RASTANKE

    Ne priznajem rastanke
    i nikad neću.

    Suviše boli kada se grubo
    otkine cvet
    koji tek niče;

    kada na samom početku priče
    vreme zatreperi i stane,
    baš kada bleda,
    još prazna zora
    mesečevo srebro ućuti;

    i kada zamre let povetarca
    što dahom sluti
    uzdahe nove, nasmejane...

    Ja želim da još s tobom gledam
    kako se bude zlatasta mora,
    da s tobom dišem i da te volim
    i vatrom noći i zore sjajem.

    I zato ne dam, i zato neću,
    i zato rastanke ne priznajem.

    Želim da živim tvojim dahom
    i da se smejem osmehom tvojim,
    želim da bolujem tvoje boli
    i da strahujem tvojim strahom
    dokle me ima,
    dok postojim.

    Želim da sanjam tvoje snove
    i da kroz virove tvoje reke
    ponovo osetim prste u kosi;

    da razvejano seme maslačka
    tvoj vetar nosi
    i sipa u šarene misli neke,
    u žute duge na modrom tlu.

    Zato ne dam i zato neću.
    Zato moj odraz još vešto krije
    istih osmeha tajne daleke.
    Zato ću uvek biti sa tobom,
    u dašku misli ili u snu.

    Još uvek naš cvet negde niče,
    još uvek naše tajne snije
    i ustreptalom lepotom traje
    dok mu na lati leptiri sleću.

    Svi su rastanci tužne priče,
    zato ja rastanke ne priznajem
    i nikad neću.

    Dragana Konstantinović

  11. #971

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Što manje kaži...



    Miroslav Antić


    U ljude upisuj druženja,
    al nikad srca oluju.

    Ljudi te pažljivo slušaju,
    al samo svoj glas čuju.

    Zato im što manje kaži.
    Ljudi su tek onda ljudi

    kad im se ništa ne traži,
    a mnogo im se nudi.

    Ljudi su čudne biljke.
    Kad rastu - u sebe siđu.

    Sretnu se. Pa se raziđu.
    Ili se mimoiđu.


  12. #972

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Zbogom malena / So long, Marianne

    Na prozor još jednom dođi, malena,
    da sudbinu mi prorekne tvoj dlan.
    Sebe još smatrah sinom vračare
    kad si me k sebi pozvala.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.

    Ti znaš da s tobom nađoh mir,
    prelako nađoh zaborav,
    zaboravih molitvu za anđele,
    i anđeli ne mole više za nas.

    Sad zbogom, malena,
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.

    Na pragu zrelom smo se sreli mi,
    nad Lokrumom spuštao se mrak,
    ko čislo ruku si mi držala
    i koljenom zadrhtala.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.

    Sva pisma pišu da kraj mene si,
    pa zašto osjećam se sam,
    na rubu stojim, dok čvrsti lanci tvoji
    prikovali su tebe za moj dlan.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.

    Za sada još trebam tebe, malena,
    još tup i hladan kao led,
    kad priznah sve, tada si otišla
    dok ja još prazno zurih blijed.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.


    Sad vidim, stvarno, da lijepa si,
    pa makar ime mijenjaš ponovo,
    osvojit vrhom sve ću planine
    da kišom oči isperem.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.]

    Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam
    dok tijelo morem tvojim zri,
    a tajnu sa mnom što si čuvala
    na dlanu svima daješ ti.

    Sad zbogom malena
    jer vrijeme mijenja sve,
    i smijeh i plač, i plač
    i smijeh nad svim što bilo je.

    Leonard Cohen



    Poruku je izmenio Bazarov, 24.01.2009 u 01:58 Razlog: spot

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  13. #973

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dobriša Cesarić
    Mala kavana

    Mala kavana. Treperenje sunca
    I stol u kutu za dvoje--
    Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
    Drago, jedino moje?!

    Mjesece u meni ljubav je rasla,
    Al nikome to ne htjedoh reći.
    Bio sam sam, ispijen od čežnja,
    A tako blizu sreći.

    Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
    Blijed od probdite noći,
    Da ću ti šaptati riječi,
    Sanjane u samoći?

    I da ću tog jutra, što će se vječno
    U riznici srca da zlati,
    Naić na ruku toplu i spremnu
    Da stisak mi dršćući vrati?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  14. #974

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kult šutnje


    Snažna je tišina
    U kojoj smo se susreli,
    U kojoj su grmili jedino
    Damari rasprostrti pod kožom
    Određujući ritam vremena
    Kroz pogled što upija,
    Kroz nazaustavljivo klatno
    Urođenog nam sata..
    Tišina što porađa
    Šutnju kao nedonošće,
    Pa joj mi blizinom
    Uvjetujemo napredovanje.
    Fokusirajmo se na
    Bezdan tišine pogleda,
    Tajnošću ovjenčan
    Trepavicama lahorastim
    U ime prvog i poslijednjeg
    Ovozemaljskog nedodira.
    Svaki tvoj ostanak krstit ću
    Pregrštom odstajale tišine,
    A kad budeš jednom odlazio,
    Prolit ću za tobom čašu šutnje,
    Za sreću, zbog odabrane samoće.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  15. #975

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čežnja

    Sanjam da ćeš doći:
    Jer mirišu noći, a drveće lista,
    I novo se cveće svakog jutra rodi;
    Jer osmesi ljupki igraju po vodi,
    I proletnjim nebom što od sreće blista;

    Jer pupe topole, i kao da hoće
    K nebu, pune tople, nabujale žudi;
    Jer u duši bilja ljubav se već budi,
    I mirisnim snegom osulo se voće;

    Jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
    Svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
    Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
    Sve okolo mene čeka te i zove.

    Dođi! Snovi moji u gustome roju
    Tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
    Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
    I u svemu čežnju opazićeš moju.

    Desanka Maksimovic
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 65 od 114 PrvaPrva ... 1555636465666775 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 20:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •