Poklonite pesmu... - Strana 53
Strana 53 od 114 PrvaPrva ... 343515253545563103 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 781 do 795 od ukupno 1704
  1. #781

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NichiJa


    Žene se dele na ničije, nečije i svačije.
    Ti si naišao na ničiju.
    Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
    Jer nečija je nečija,
    navikla je da pripada,
    pa kako je jednom bila nečija,
    može postati i tvoja.
    A ova što je vazda ničija,
    ni na šta nije navikla.
    Nije ni morala da se navikava.
    A ti misliš - dobro je:
    ničija je slobodna.
    Pa, ničija je baš i ničija
    zato što tako voli slobodu
    i što nikad ne bi postala nečija.
    Svačija je isto nečija,
    samo što je previše nečija,
    ali uz dobre razloge
    može postati umereno nečija,
    pa opet može postati samo tvoja.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?


    Jelena Markovic

  2. #782

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
    kojoj oko ispi magle let.
    I svoj život uzgred, tužna lica,
    ja proživeh uz ostali svet.

    I s tobom se ljubim po navici -
    mnogo puta već se ljubih s drugom,
    k'o da kresem vatru po šibici,
    nežne reči šapucem ti dugo.

    "Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
    duša hladna ostaje u svemu,
    kad se darnu strasti kod čoveka,
    nema više istine u njemu.

    Zato moja duša i ne preza
    od ljubavi ledom zalivene,
    ti si moja lutalica breza
    sazdana za druge i za mene.

    Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,
    mučeći se bez nežnosti pune,
    nimalo se ne ljutim na tebe,
    nimalo te i nikad ne kunem.

    Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
    kojoj oko ispi magle let,
    i voleh te uzgred, tužna lica,
    isto tako k'o ostali svet.




    Ko sam ? Šta sam ? Sergej Jesenjin


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #783

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Stan-der malo, gosin dobošaru i
    Otpevaj mi pesmu
    Jer nimalo sanjiv nisam i nemam kuda da se denem
    Stani malo, dobošaru, otpevaj mi pesmu
    I u zveketavom svitanju praticu te bogobojazno
    Premda znam da carstvo predvecerja povratilo se u žalove
    Daleke
    Išcilevši mi iz šaka
    Ostavivši me na
    Slepo tu, ukocenog kao spomenik nesanici
    Svesnost me sopstvena opcinjava, stamen sam na nogama
    No, nikoga da sretnem
    A prepotopne prazne ulice premrtve su
    Za snivanje
    Stan-der, malo, gosin dobošaru, otpevaj mi pesmu
    Nimalo snen nisam i nema takvog mesta gde uputiti bih se mogao
    Povedi me na putovanje na svojoj carobno zaljuljanoj barci
    Cula su mi bolno naoštrena, šake mi ne osecaju umora
    Stopala su mi utrnula, tek vršci mojih cizama
    Nestrpljivo ržu, orna za put
    Spreman sam da se zaputim ma gde, spreman da išcilim,
    U sopstvenoj povorci, ako si odlucio da mi zacaraš stazu,
    Voljan sam da ti se povinujem
    Pa me povedi, tako nestajuceg
    Kroz dimne kolutove mojih mnenja, želja i misli
    Dole, niz maglovite ruševine vremena, daleko iza naslaga
    Zamrznutog lišca i korenja trava
    Ucveljenih, preplašenih stabala, napolje, na vetrovitu plažu
    Daleko od uvrnutog dosega pomamnog cemera, tuge i jada
    Da plešem pod dijamantskim plaštom noci
    S jednom rukom visoko uzdignutom u slobodnu tminu
    Ocrtan pozadinom od morskih talasa i pene
    Peskom s cirkuskih šatri koje landaraju u noci
    Sa svom tom beznadežnom hrpom uspomena i sudbe strpanom i
    Pometenom duboko pod talase
    Da zaboravim na danas do sutra
    Barem

    Bob Dilan, Gosin dobošaru
    (Sa engleskog prepevao Robert G. Tili)

    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #784

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pablo Neruda - Svidjas mi se kad sutis

    Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
    i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
    Čini mi se kao da su ti letjele oči
    i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
    Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
    izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
    Leptirice sna, duši mojoj si slična,
    i slična si reči melanholija.
    Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
    I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
    I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
    Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
    Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
    jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
    kao noć si, šutljiva, zvezdana.
    Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
    Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
    Udaljena i bolna kao da si umrla.
    Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
    I veseo sam, veseo što nije tačno


  5. #785

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PRVI PUT


    Stale su vrteške

    tužni pajaci miču kazaljke

    klovnovi nose jednobojna odela

    i nigde nema šarenih balona



    prvi put ne čujem ono dete u meni

    spava




    prvi put osećam

    rastu mi kosa i nokti



    očaj mi izbi vazduh iz pluća

    ote mi oko

    iz kog sam mogla plakati



    zaćutaše pesme



    ako mu samo jednom kažem

    svejedno mi je

    ukrašće svu moju svetlost

    lavirint sivila

    postaće njegov tron



    prvi put ne čujem ono dete u meni

    spava

    prvi put ne sanja



    prvi put stojim prestravljena

    pred tom slikom.



    Vrati mi oko

    iz kog sam mogla plakati.


    jelenaartpoezija
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #786

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Spaliti Zemlju


    Istog časa kako si otišla
    stihovi su prestali vrijediti
    ne samo oni o tebi
    nego općenito; svi
    stihovi ljubavni stihovi politički
    i stihovi o smrti

    Koji su se na tebi grijali
    koje sam mogao na tebi ispitati
    s pogledom na tebe
    idući u tvoju trošnu ložnicu
    ispisani na tvojoj načetoj puti
    potražiti ih u tvojim
    gorućim usnama

    I sad mi se postavlja pitanje:
    što ostaje od poezije
    kad se rastane od one
    koja me na nju silila

    Istog časa kad si otišla
    pokušavao sam spasiti
    pokušavao sam ispraviti
    pokušavao zalijepiti
    ali udarci udarci
    kroz koje najprije voda
    pa niska večer
    pa trava prerasla
    i na koncu
    zvučni znak
    zračni znak očajanja

    To sve sabrati
    i spaliti za sobom
    na prijevaru
    na izdaju
    pokorenu zemlju ljubavnika


    A.Dedic

  7. #787

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MOJA TE REČ DOTAKLA

    Moja te reč dotakla
    u trenu kad si odlučila
    da ne veruješ nikome ko je
    odrastao i ko pokušava
    da te ukroti.

    Kao ptica nevidljiva,
    kao žuti list koji te
    u šetnji presretne naglo
    i upozori na pad.

    Jer jesen je. Jer sve je
    prolazno i sve se smenjuje.

    Kao da gledaš veliku reku
    u predvečerje koja odnosi
    bele lađe, a iza svakog
    malenog osvetljenog prozora
    možda odlazi neko koga bi
    mogla zavoleti
    zauvek.

    P.Zubac
    Ploviti se mora i bez broda ..

  8. #788

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    STREPNJA - Desanka Maksimovic

    Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
    da volim i zelim oka tvoja dva.
    Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
    dok od sebe samo nagovestaj da.

    Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
    ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
    Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
    o cemu se samo tek po slutnji zna.

    Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
    Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
    izdaleka samo divimo se svemu.
    Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva.


  9. #789

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nejav

    Sve smo
    Zaboravili
    Ničeg se više
    Ne sjećamo

    Osim žena
    Obljubljenih
    I konja
    Potkovanih
    Na brzinu

    Hodo Katal
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  10. #790

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Trag

    Želim:
    da posle snova
    ne ostane trag moj na tvom telu.
    Da poneseš od mene samo
    tugu i svilu belu
    i miris blag...
    puteva zasutih lišćem svelim
    sa jablanova.

    Miloš Crnjanski
    Citius, Altius, Fortius.

  11. #791

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ekstaza


    Ostaće daleko za mnom ovi puti,
    Nestaće i ove suze k'o i druge.
    Ja ću nove pesme u svom srcu čuti,
    Kao nove laste. U večeri duge,

    Prah srebrnih zvezda dok lagano pada,
    I s' cveća se diže svila, kao kose,
    Moja nova ljubav rodiće se tada
    Kao novi listak i nova kap rose.

    I kraj nove žene ja ću da se nadam,
    I da svoje srce rasipam i gubim;
    I opet misleći da prvi put stradam,
    I prvi put želim, i prvi put ljubim.


    Dučić
    neunistiva zlojebaba!

  12. #792

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    To je bio lep oktobar
    - Šimborska je upravo dobila Nobelovu Nagradu

    kod mene je svakodnevno dolazio
    pijani kriminalac
    - tvrdio je da me voli
    i ako ne budem sa njim
    ubiće mene i sebe

    savetovala sam mu da krene prvo od sebe
    - nije primetio šalu

    policajci su govorili
    da mogu intervenisati
    tek kada me ubije

    vip od kulture je potvrdio
    "ništa čudno što vam se to dešava
    kad već pišete takve pesme"

    jedan od mnoge moje braće je rekao:
    "moraš računati na sebe"

    muškarac moga života
    o kojem sam pisala
    moje najlepše stihove je rekao:
    "mene se to ne tiče
    jer ja sam tu
    a to se dešava tamo"

    a Gospod Bog mi je saopštio
    baš tada
    da očekuje od mene zahvalnost
    za takav život
    ovakav kakav ja

    živim

    zahvalna sam

    obožavam moju samoću.


    Maria Duszka

  13. #793

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad sam je drugi put video

    Kad sam je drugi put video rekao sam:
    Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu.
    Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
    Brinuo sam o vremenu pisao svim
    meteorološkim stanicama
    Svim poštarima svim pesnicima a naročito
    sebi
    Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
    Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
    Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu
    naš sastanak
    Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
    Te noci sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
    tu ženu sa dve senke
    Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
    Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
    Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
    Gospodjice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
    Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
    Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i
    lične ljubavnike
    Volim je više no što mogu da izdržim
    Više od mojih raširenih ruku
    Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta
    i ludila
    Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
    Noći za mene sve duža bačena između nas
    Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
    Moje su uši pune njenog karmina
    Te providne te hladne uši to slatko u njima
    Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
    Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
    Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje
    glave
    šumo vremena šumo ničega ljubavna šumo
    Još ne prestaje da me boli uvo
    Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
    To uvo što krvari putujući u ljubavnim
    kovertama.
    U staklenu zoru palu u prašinu
    Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih
    slobodno jaukao
    Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje
    vazduha
    Radnice po podne na tuđem balkonu
    Već dvadeset godina moj pokojni otac ne
    popravlja telefon
    Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih
    isprava
    O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
    O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
    Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
    I visoke prozore spuštam pred njene noge
    Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu
    kuću
    Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
    Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj
    glavi
    Taj anđeo isprljan suncem list vode list vazduha
    Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
    O sunce nađeno među otpacima
    Zuje uporednici kao telegrafske žice
    Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
    I mrtve ih krila godinama zadrzavaju u
    visinama
    Kao što mene njena obećanja zadržavaju u
    životu.
    O siroče u srcu što ti brišem suze
    Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
    Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to
    izmislio
    Kuća ništavilo na svim prozorima
    Sve je dignuto u vazduh
    Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave
    nadom.

    M.Beckovic
    Ploviti se mora i bez broda ..

  14. #794

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zadnje vesti

    Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
    kad sam rekao
    Nemoj

    A ti si htela i htela

    A ja sam pitao
    Zašto

    A ti si rekla
    Zato zato i zato
    jer tako čini žena

    Ti si najbolja od svih
    kojima sam želeo da kažem
    to što govorim tebi

    Suviše znam o sebi i o svemu
    već sam prešao granicu grešnu
    gde ništa nije sveto
    i ništa nije sramota
    Sav sam na drugoj strani
    a iza mene gori ko večni plamen
    jedino tvoja lepota

    Ti si najbolja od svih
    kojima sam želeo da kažem
    to što govorim tebi

    al sad je kasno
    ovo su zadnje vesti
    Više se nećemo sresti
    osim u nekom teškom snu

    D.Trifunovic
    Ploviti se mora i bez broda ..

  15. #795

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U ODBRANU ŽENE

    O vi ljudi nerazumni, što ženu optužujete,
    a ne želite vidjeti da ste uzrok njena grijeha.
    Vi što žarko nastojite da steknete njezin prezir,
    želite da bude dobra, a na zlo je navodite?

    Vi njen otpor svladavate, a onda ste sasvim strogi
    i lakoćom nazivate ono što ste s mukom stekli.
    Nijednu ne poštivate, pa ma kako da je skromna,
    primi li vas, tad je laka, odbije li vas, nemila je.

    I tako ste vazda glupi te slijepo osuđujete
    jednu da je nečovječna, drugu da je laka roba.
    Pa kakva žena da bude da zasluži ljubav vašu,
    kad vas vrijeđa nezahvalna a laka vas samo ljuti

    No u ljutnji i u patnji za koje ste sami krivi
    dobro čini koja neće da vas voli i poštiva.
    Ljubeći ih nastojite da slobodna krila steknu
    i kad zlu ih naučite hoćete da budu dobre

    Ta tko li je veći krivac u djelima grešne strasti
    taj što klone pred molbama il' tko moli da se klone?
    Koga više da krivimo pa ma kakvo zlo činio,
    onog što za novac griješi, il' onog što grijeh plaća?

    Kad je tako,zašto li ste svi toliko uplašeni
    zbog slabosti i zbog grijeha za koje ste sami krivi?
    Volite ih dakle takve kakve ste ih učinili,
    il' nastojte neka budu kakve biste sami htjeli.

    Prestanite s opsjedanjem i tad ćete s više prava
    napadati onu, koja prva dođe da vas moli.
    U borbi se gordost vaša oružjima mnogim služi,
    jer spajate s udvaranjem krv i svijet i samog vraga.

    Sor Juana Cruz
    (1651-1695)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

Strana 53 od 114 PrvaPrva ... 343515253545563103 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •