Poklonite pesmu... - Strana 86
Strana 86 od 114 PrvaPrva ... 3676848586878896 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,276 do 1,290 od ukupno 1704
  1. #1276

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Gutljaj


    Daj mi bar jedan gutljaj
    iz tvoje čaše ja da srknem
    da liznem staklo glatko
    gde su ga ljubile usne tvoje
    Pa kada padne noć
    kad se smrkne
    da sanjam da te ljubim
    Da te ljubim slatko
    da mi u san dođu
    najlepše boje
    i da umrem
    al da me streljaju oči tvoje
    kao trnjine
    Da crknem kao kuče
    ne bi mi žao bilo
    da si mi dala juče
    da si mi dala tek jedan gutljaj
    iz tvoje čaše ja da srknem



    Branislav Bane Dimitrijević


  2. #1277

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Obletao je oko mene
    Za vreme mnogih meseca dana i časova
    I stavio je najzad ruku na moje grudi
    Nazivajući me svojim malim malim srcem
    Istrgao mi je obećanje
    K'o što se istrže cvet iz zemlje
    I zadržao ga u svome sećanju
    K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti
    A ja
    Zaboravila sam na svoje obećanje
    I cvet je brzo svenuo
    Oči su mu se iskolačile
    Pogledao me je popreko
    I uvredio tesko
    A drugi je došao i nije mi ništa tražio
    Ali me je celu obuhvatio pogledom
    U času za njega bila sam naga
    Od glave do pete
    I kada me je svukao
    Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
    A nisam znala ni ko je on

    Zak Prever
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  3. #1278

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ako

    Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe gube i osuđuju te;
    Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
    Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;
    Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
    Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
    Ili te mrze, a da sam ne daš maha mržnji;
    I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre;
    Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
    Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj,
    Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu
    I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;
    Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao,
    Izopačenu od podlaca u zamku za budale.
    Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah,
    I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;
    Ako možeš da sabereš sve što imaš
    I jednim zamahom staviš sve na kocku,
    Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
    I nikada, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;
    Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
    Da te služe još dugo, i ako su te već odavno izdali
    I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više
    Do volje koja ti govori: Istraj!
    Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sačuvaš svoju čast;
    Ili da opštiš sa kraljevima, a da ostaneš skroman;
    Ako te, najzad, niko, ni prijatelj ni neprijatelj, ne može da uvredi;
    Ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne preterano;
    Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
    Sa šesdeset skupocenih sekundi,
    Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
    I što je mnogo više, tada ćeš biti Čovek, sine moj.

    Kipling
    neunistiva zlojebaba!

  4. #1279

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prisutan kao svjetlost bez glasa

    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba vise.
    Da svaku tvoju mijenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini disem.
    Samo da tiho uz tebe sutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oci ocima cutim,
    Kao da cu te izgubiti,
    Sad,
    Ovoga casa.



    Enes Kišević


  5. #1280

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Večeras mogu - Pablo Neruda

    Večeras mogu pesme najtužnije da pišem.

    Da napišem, recimo, "Zvezdana je ova noć,
    Zvezde, tako plavetne, u daljini trepere".

    Noćni vetar se okreće dok peva na nebu.

    Večeras mogu pesme najtužnije da pišem.
    Voleo sam je, katkad me i ona voljaše.

    U noćima poput ove u naručju je držah.
    Koliko li je ljubljah i pod nebom bezmernim.

    Volela me je ona, ponekad sam i ja nju.
    Kako i ne voleti prodorne oči njene.

    Večeras mogu pesme najtužnije da pišem.
    A osećam nema je. Znam, izgubio sam je.

    Čujem tu ogromnu noć, bez nje još i veću.
    Dok stih pada na dušu, kao rosa na travu.

    Šta mari što je ipak ljubavlju ne zadržah.
    Zvezdana je ova noć, a ona sa mnom nije.

    To je sve. Neko peva, u daljini. U daljini.
    Izgubio sam je, duša neće to shvati.

    Pogled je traži kao da bih je time približio.
    Srce je moje traži, a ona sa mnom nije.

    Ista noć, što belinom boji i krošnje iste.
    Mi, nekadašnji, nismo više nikako isti.

    Više je i ne volim, koliko je tek ljubljah.
    Za vetrom mi glas samo da joj uvo dotaknem.

    Drugom. Pripašće drugom. Kao i pre ljubljenja.
    I glas njen, i telo joj, svetlo. Oči beskrajne.

    Više je ne volim, ne, a možda je i volim.
    Tako je kratka ljubav, tako dug zaborav.

    U noćima poput ove u naručju je držah,
    Izgubio sam je, duša neće to da shvati.

    Makar ovo bio bol, što mi još jednom nanosi,
    a ovi stihovi njoj, poslednje što joj pišem.
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #1281

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Padni mi samo na pamet

    Padni mi samo na pamet
    Misli moje obraz da ti izgrebu

    Izadji samo preda me
    Oci da mi zalaju na tebe

    Samo otvori usta
    Cutanje moje da ti vilice razbije

    Seti me samo na sebe
    Secanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa

    Dotle je medju nama došlo

    Vasko Popa
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  7. #1282

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne zanima me od čega živiš.
    Želim znati za čim žudiš
    i imaš li hrabrosti snivati
    o ispunjenju želja srca svoga.

    Ne zanima me koliko ti je godina.
    Želim znati jesi li spreman riskirati
    da ispadneš budala zbog ljubavi,
    zbog svojih snova,
    zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

    Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
    Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
    jesu li te životna razočaranja otvorila
    ili si se skutrio i zatvorio od straha
    da ponovno ne osjetiš bol.
    Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
    moju ili svoju,
    a da je pritom ne moraš skrivati
    ili ublažavati
    ili izbrisati.

    Želim znati znaš li se radovati,
    zbog mene ili sebe,
    i možeš li divlje zaplesati
    i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
    a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
    realni,
    svjesni ljudskih ograničenja.

    Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
    Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
    kako bi bio iskren prema sebi;
    jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
    a pritom ne iznevjeriti sebe;
    možeš li biti izdajica
    i samim time vrijedan povjerenja.

    Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
    pa i ako nije lijepa,
    svakoga dana,
    i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

    Želim znati jesi li dovoljno snažan
    da živiš s neuspjehom,
    svojim i mojim,
    i da svejedno stojiš na rubu jezera
    i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
    - To!

    Ne zanima me gdje živiš
    i koliko novaca imaš.
    Želim znati jesi li sposoban ustati,
    nakon noći ispunjene tugom i očajom,
    umoran i do kostiju izubijan,
    i učiniti sve što je potrebno
    kako bi nahranio svoju djecu.

    Ne zanima me koga poznaješ
    i kako si dospio ovamo.
    Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
    i ne posustajati.

    Ne zanima me gdje si
    ili što si
    ili s kim si studirao.
    Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
    u trenucima kad se sve ostalo ruši.

    Želim znati možeš li biti sam sa sobom
    i voliš li uistinu osobu koja jesi
    u trenucima praznine.

    Oriah Mountain Dreamer
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  8. #1283

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavna pesma - Rajner Marija Rilke

    Kako da dušu sputam, da se tvoje
    ne takne? Kako, mimo tebe, njom
    da grlim druge stvari i daljine?
    Ah, rado bih sklonio na koje
    zaboravljeno mesto usred tmine,
    u neki izgubljeni kut, u kom
    neće je tvoje njihati dubine.
    Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
    ko gudalo nas neko spaja, koje
    iz dveju struna jedan mami glas.
    Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
    I koji ovo svirač drži nas?
    O, pesmo slatka.
    Krek, krek.. Ne gudra

  9. #1284

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pismo


    Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
    veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
    i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
    i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
    od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
    najprije ti čitava i meni okrenuta licem
    na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
    dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
    da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
    ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
    oblina trbuha poput hljeba toploga
    dok zastajem na obali jezera
    koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
    jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
    kad padne veče, daleko od stvari
    koje te bez mene poznaju.
    Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
    i ptica na tvome prozoru
    ne uzima više zrno
    iz nepoznate ruke.
    Ugasi svjetlo, u tami
    ne mogu te odvojiti
    od sebe sama.

    Zvonimir Golob


  10. #1285

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    A nekad...

    Lezacemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pricati.
    Jako tiho i blisko.
    Dodirivacu te dok budes govorila.
    Nezno.
    Samo jagodicama prstiju.
    Ispitivacu njima tvoje lice.
    Usne.
    Ocne kapke.
    Vrhove usiju i onaj deo tacno iza njih.

    Na svakom delu tvog lica zadrzacu se citavu vecnost da bih kasnije kad
    ne
    budes pored mene i kad zatvorim oci mogao tacno da te docaram.

    Vrat.

    Ramena.

    Prelazicu rukama preko celog tvog tela.

    Blago.
    Polako.
    Nevino.
    Decije.
    Ispitivacemo i otkrivati jedno drugo.
    Ljubicemo se samo vrhovima usana.

    Dacu ti svu neznost ovog sveta.

    Dacu ti svu nevinost koju imam.

    I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne izmedju tvojih
    nogu, opet ce sve biti potpuno nevino.
    Otvaracu te kao najnezniji cvetic koji postoji.

    Ti i jesi cvet.

    Vreme ce stajati.
    Postojace samo neznost.
    Bliskost.
    T! oplina.
    Ispunjenost.

    Zatvoricu oci i tako zatvorenih ociju videcu te isto onako jasno kao da
    te
    gledam.

    Samo vrhovima prstiju.

    I pricaces mi sta zelis.
    Sta volis.
    Ko si.
    Gde si.
    Zasto si.
    Govorices recima, pokretima, mirisima, slutnjama.

    Otkricu tada na tebi neki deo tvog tela koji ce zauvek ostati moj.
    Bez obzira na sve, nosicu ga u sebi i kad secanje na nas bude samo
    slatka
    izmaglica.
    Mozda ce to biti tvoj bok, mozda deo ledja, mozda deo butine.
    Ili sake, stopala.
    Ali taj deo ce uvek biti samo moj ma sa koliko muskaraca budes bila.

    I kad budes resila da odes iz mog zivota...

    Hrabrija,
    Jaca,
    Samouverenija,
    Neranjiva,
    Pomirena,
    Svoja,
    Slobodna,

    ... bicu srecan.

    Tebe vise niko nikad nece imati.

    Ja ne zelim da te imam.
    Ja hocu da ti se dam.

    I tada ces znati sta je ljubav.
    Shvatices da mogu da se vole samo oni koji su slobodni.
    Shvati! ces da nema ljubavi tamo gde postoji zavisnost.

    I kad nekom budes rekla da ga volis, govorices mu to puna i jaka.

    NN
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  11. #1286

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    najavljujem ti rat
    po svim pravilima

    evo

    najprije ti saljem protestnu notu

    jer si uznemirila moj ljubavni prostor
    i namjerno si ubacila te sarene balone
    u moje vidokruge

    zatim saljem ti protest

    jer si me mucki i bez ikakve najave
    ranila toplim pogledom


    najavljujem ti rat


    bespostedan
    rat do posljednjeg poljupca
    rat u kojem cemo najvjerojatnije
    oboje biti porazeni
    i ove rijeci su samo prethodnica
    vojske pjesama koje ce se boriti
    na mojoj strani

    najavljujem ti rat

    totalan i iscrpljujuci
    bez primirja i zatisja
    nece biti smrti ali bit ce bola

    zahtijevam da se postuju
    odredbe o ratovanju
    da se oruzje nosi na vidljivom mjestu
    i bez lukavstava molim
    bez ikakvih tajni

    to mora biti
    najvelicanstveniji rat u povijesti

    jedino kazem

    smrti nece biti
    ali bit ce bola

    Z.Krznaric


  12. #1287

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    GITARA

    to u prste uđe,
    isto kao miris zime
    što uđe u
    promrzlu
    kragnu kaputa

    kao miris kafane
    što se uvuče
    u oblačne
    košulje naših
    blatnjavih
    jutara

    kao miris mora
    kad se uvije riđe
    u svilene
    slapove
    tvoje kose...

    to u prste uđe,
    i dobije
    posebnu sobu
    u nama

    "to" sedi
    na kraju
    svake pesme
    koju ti
    napišem
    i odsviram

    to se
    budi,
    u
    one samotne
    noći

    tiho mi svira
    kad ovaj
    plačljivi svet
    benavo spava

    i na brzinu,
    između dva
    radna dana,
    sanja

    o
    neverovatnoj
    simetriji
    košmara, snova
    i jave

    svira mi

    o
    dunjama
    na pola,
    kajsijama
    celim,
    čežnjivim

    trešnjama
    detinjstva

    o tvojoj
    vernosti
    na pola

    o tome
    kako me
    upoređuješ
    s njim,
    svojim
    telom
    - celim!

    o javi,
    i čežnjivim
    trešnjama
    detinjstva,
    u ce molu,
    sa ukusom
    svilenih

    bombona

    moja mi
    gitara
    kaže
    da bi bio
    krajnji red
    da i tebe
    - naštimujem
    kako valja





    Ratko Petrović
    nemam obične sreće i nemam obične grehove

  13. #1288

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MOLIM TE,POSLUŠAJ ONO ŠTO NE KAŽEM

    Nemoj da te zavara izraz moga lica.
    Jer, nosim masku, tisuće maski,
    maske koje se bojim skinuti,
    a nijedna od njih nisam ja.
    U pretvaranju sam pravi majstor,
    ali ne daj se zavarati.
    Za ime Božje, ne daj se zavarati.
    Pretvaram se da sam siguran
    da je sve med i mlijeko u meni
    i oko mene
    da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra,
    da je sve mirno i da sve kontroliram
    i da ne trebam nikog.
    Ali, ne vjeruj mi.
    Mozda se cini da sam smiren, ali
    moja smirenost je maska,
    uvijek promjenjiva i koja sakriva.
    Ispod nje nema spokoja.
    Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
    Ali, ja to sakrivam.
    Ne želim da itko zna.

    Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
    i da će me otkriti.
    Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
    nonšalantno, sofisticirano pročelje,
    da mi pomogne da se pretvaram,
    da me zaštiti od pogleda koji zna.
    Ali baš takav pogled je moje spasenje.
    Moja jedina nada i ja to znam.
    Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
    Ako slijedi ljubav.
    To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
    od zatvora što sam ga sam sagradio,
    od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
    To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
    da uistinu nešto vrijedim.
    Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
    Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
    da neće uslijediti ljubav.
    Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
    a tvoj bi me smijeh ubio.
    Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
    i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
    Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
    sa sigurnim pročeljem izvana
    i uplašenim djetetom unutra.
    Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
    a moj život postaje bojište.
    Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
    Kažem ti sve, a zapravo ništa,
    i ništa o onome što je sve,
    i što plače u meni.
    Zato kad sam u kolotečini,
    neka te ne zavara to što govorim.
    Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
    Što bih volio da mogu reći,
    što zbog opstanka moram reći,
    ali što reći ne mogu.

    Ne volim ništa kriti,
    Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
    želim prestati s igrama.
    želim biti iskren i spontan te biti ja,
    ali mi ti moraš pomoći.
    Moraš pružiti ruku
    čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
    Samo ti možes iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
    Samo me ti možeš prizvati u život.
    Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
    svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
    moje srce dobije krila,
    vrlo mala krila,
    vrlo slaba krila,
    ali krila!
    Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
    Želim da to znaš.

    Želim da znaš koliko si mi važan,
    kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
    ako tako izabereš.
    Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
    samo ti možeš ukloniti moju masku,
    samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
    i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
    ako tako odlučiš.
    Molim te odluči.
    Ne mimoilazi me.
    Neće ti biti lako.

    Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
    Što mi bliže priđeš,
    to naglije mogu uzvratiti.
    To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
    ja sam često nerazuman.
    Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
    Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
    i tu leži moja nada.
    Molim te pokušaj pobijediti zidove
    čvrstom rukom
    jer dijete je vrlo osjetljivo.
    Tko sam, možda se pitaš?
    Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
    Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
    i ja sam svaka žena na koju naiđeš.


    Charles C. Finn
    Poruku je izmenio Bellevue, 16.11.2009 u 18:26
    Bogat si tek onda kada imaš nešto što se ne može kupiti novcem

  14. #1289

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    AKO SE SRETNEMO U NEKOM NOVOM ŽIVOTU
    LJILJANA PETROVIĆ

    Ako se sretnemo u nekom novom životu,
    necu Ti oprostiti za sve besane noci
    i nedovršene snove u njima.

    Necu Ti oprostiti za sve neostvarene
    duge šetnje pored jezera
    i nedovršene price o lepim iskustvima.
    Dobro znaš da volim da Te slušam.

    Necu Ti oprostiti za sve neostvarene
    duge šetnje parkovima
    i nedovršene price o životu.
    U tome smo uvek bili dobri!


    Ako se sretnemo u nekom novom životu,
    necu Ti oprostiti za neostvarena
    putovanja u nepoznata mesta
    gde su drugaciji ljudi i obicaji, lepota i predeli.
    Znaš da oboje to volimo!

    Necu Ti oprostiti za neodsvirane
    pesme na gitari
    i neodigrane igre uz pesme
    koje su ispevane samo za NAS.
    Znaš da bih mogla To dok ne poludim!

    A više od svega,
    ako se sretnemo u sledecoj reinkarnaciji,
    necu Ti oprostiti
    VREME kad nismo bili zajedno.
    Znaš da nam ga je uvek bilo malo!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #1290

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ko je ljubio taj ne ljubi vise

    Ti me ne volis i ne zelis, zar
    lep nisam nimalo, mala?
    Ne gledajuci, od strasti uz zar
    na rame mi je tvoja ruka pala.

    Sa kezenjem, mlada, osecajnim
    ja s tobom nisam ni nezan ni zao.
    Koliko si ih milovala sjajnih?
    Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

    Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
    ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
    na kolenima mnogima si bila,
    a sada, evo, sedis na mojima.

    Neka ti oci trepavica rubi,
    neka ti u misli dodje drugi neko.
    Ta i ja te bas jako ne ljubim
    tonuc u nesto drago i daleko.

    Ovu vatru sudbinom ocajno
    ne zovi, veza lakoumna to je.
    Kao sto smo se susreli slucajno
    rastacemo se uz smesak nas dvoje.

    Svojim putem otici ces u smiraj
    da prokockas dane i plac novi.
    neljubljene samo ti ne diraj,
    negorene nikako ne zovi.

    U corsokaku s drugim ces se naci,
    o ljubavi brbljajuc bez svesti.
    Tad cu mozda u setnju izaci
    i sa tobom ponova se sresti.

    Blize pleca okrenuvsi drugom
    i malo se pognuv ne misleci.
    -Dobro vece!, reci ces mi s tugom.
    -Dobro vece, i ja cu reci.

    I nista nece dusu da zanjise.
    Nit u drhtanje moze da je svali.
    Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
    Izgorelog niko ne zapali.

    Jesenjin
    "Neprijateljima treba neprekidno oprastati, jer je to upravo ono sto ih najvise ljuti.

Strana 86 od 114 PrvaPrva ... 3676848586878896 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •