LIRSKI RAZGOVOR
- Reci kako me voliš.
- I reći ću ti.
- Pa?
- Volim te pod suncem. I kad sveća sja.
Volim kad nosiš bere, volim pod šeširom.
Kad oluja dune na drumu, i za klavirom.
Kraj zove, breze, klena i kraj svih drveta.
I kad spavaš. I kad radiš sva zaneta.
I kad razbijaš jaja i kada jaja mutiš -
Čak i kad ispustiš kašiku, pa se ljutiš.
U automobilu. U taksiju. Bez izuzetka.
Od kraja ulice. I od njenog početka.
I kad češljem deliš kose svoju svilu.
Kad ti opasnost preti. I na ringišpilu.
U moru. I na planini. U kaljačama. I bosu.
Danas. Juče. I sutra. I danju i noću.
I u proleće, kad ljubičica procveta.
- A leti kako me voliš?
- Ko sadržinu leta.
- A u jesen, kad kiša curi niz crne grane?
- Volim čak i onda kada gubiš kišobrane.
- A kada zima srebrom ospe prozorska okna?
- Po zimi ja te volim poput veselog ognja.
Kraj samog tvoga srca. I svud oko njega.
A za prozorom sneg. I vrane usred snega.
Konstantin Ildefons Galčinski