Poklonite pesmu... - Strana 37
Strana 37 od 114 PrvaPrva ... 2735363738394787 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 541 do 555 od ukupno 1704
  1. #541

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čeznem da ti kažem

    Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
    Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
    Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

    Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
    Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
    Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

    Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
    Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
    Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

    Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
    Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
    Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

    Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla oktriti moj kukavičluk.
    Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
    Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.

    Rabindranat Tagore
    Citius, Altius, Fortius.

  2. #542

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mesta koja volimo

    Mesta koja volimo postoje samo po nama,
    Razoren prostor samo je privid u stalnom vremenu,
    Mesta koja volimo ne mozemo napustiti,
    Mesta koja volimo zajedno, zajedno, zajedno,

    Pa zar je ova soba soba ili je zagrljaj,
    I sta je pod prozorom; ulica ili godine?
    A prozor, to je samo otisak prve kise
    Koju smo razumeli koja se stalno ponavlja,

    I ovaj zid ne medji sobu, nego mozda noc
    U kojoj sin se pokrenu u krvi tvojoj zaspaloj,
    Sin kao leptir od plamena u sobi tvojih ogledala,
    Noc kad si bila uplasena od svoje svetlosti,

    I ova vrata vode u bilo koje popodne
    Koje ih nadzivljuje, zauvek naseljeno
    Obicnim tvojim kretnjama, kada si ulazila,
    Kao vatra u bakar, u moje jedino pamcenje;

    Kad odes, prostor za tobom sklapa se kao voda,
    Nemoj se osvrtati: niceg van tebe nema,
    Prostor je samo vreme na drugi nacin vidljivo,
    Mesta koja volimo ne mozemo napustiti.


    Ivan V. Lalic
    neunistiva zlojebaba!

  3. #543

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    USAMLJENE ŽENE

    stiskaju zube
    i kažu da ne mare
    jeste, gadno je ostati sam
    ali, to je greška koja nas od rođenja prati.
    Usamljene žene se resko smeju
    i čujemo ih oko ponoći kada komšijine mace mjauču,
    usamljene žene kažu:
    njegova je greška, bio je nezreo
    a ja sam samo bila malkice nesigurna
    u umetnosti i u vlastitom položaju na ovom svetu.
    Da odista je grozno biti sam
    boriti se puzati muvati
    po tuđim spavaćim sobama
    reći: zbogom dušo naravno
    divno nam je bilo
    javi mi se nekad
    nije da ja marim, ali svakom
    ljudskom biću prija mala nežnost
    a eto, gotovo da sam uživala u njoj
    celu celcatu godinu,
    skoro tri godine, a sada
    o, baš je grozno, opet me je ostavio
    i dok mi stvaralački nagon govori
    čekaj, ne podiži tu slušalicu
    ostani večeras kod kuće
    neko vredniji će te zvati
    jednoga dana, možda baš večeras
    možda će se javiti baš on
    iako mi se čini da ne želim nikada više
    da ga čujem egoistu jednog
    koji nema nimalo "stila" ni
    domaćeg vaspitanja, svejedno,
    odvratno je sve to i način,
    način na koji je otišao
    stvarno je grozan, i da nisam
    umetnica i da nemam
    svoj ponos bilo bi još gore,
    onda bi tek bilo grozno, ali noćas
    ne mogu da mislim o svom ponosu, o
    rečenicama kao "dala sam mu najbolje
    godine svog života", "bio je moja pretposlednja
    šansa i stvarno ne neka ljubav na prvi pogled
    ali na drugi pogled stvarno mi se učinilo da se
    tako dobro slažemo, tako smo harmonično
    živeli u celom svemiru ne beše
    dve duše srećnije spojene
    ali se onda pokazao ko je u stvari
    obična svinja u jagnjećoj koži u pesničkoj
    kabanici sa podužom bibliografijom
    znala sam šta u njoj piše"
    kada se konačno iselio
    bio je jučerašnja podgrejana supa
    ali je bilo tako grozno ostati sama
    prepuštena svojoj umetnosti i ostalim svakodnevnim
    zadacima, nisam mogla ni imena
    da mu se setim kada je juče
    prošao preko puta ulice u kojoj
    smo stanovali, samo sam se setila
    koliko je bolelo
    kada sam donela odluku
    odluke uvek bole
    ali sam oduvek imala vlastitu glavu
    da ih njome donosim
    odluke bi se uselile i iselile
    nakon svake odluke postoji
    neka bolja odluka koja se pojavi
    a najgora je
    kada se nakon toliko odluka
    niko više ne oseća usamljenim
    gospode, ovaj svet je tako mali, gospode, tako
    ništavna tvorevina
    ali ako sami ne odaberete svoj svet
    odabraće vam ga neko drugi i onda će vas
    ostaviti sasvim samu a do sada ste već
    svi naučili kako je grozno
    biti sam
    ponekad vas dvoje istovremeno
    odaberete usamljene sate
    da ih delite jedno sa drugim
    a ponekad je sve
    toliko usamljeno...

    Nina Živančević
    Vrag odneo šnalu...

  4. #544

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pismo majci

    Jesi li živa, staričice moja?
    Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
    Nek' uvečer nad kolibom tvojom
    ona čudna svjetlost sja i dalje.

    Pišu mi da viđaju te često
    zbog mene veoma zabrinutu
    i da ideš svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    U sutonu plavom da te često
    uvijek isto priviđenje muči:
    kako su u krčmi finski nož
    u srce mi zaboli u tuči.

    Nemaj straha! Umiri se, draga!
    Od utvare to ti srce zebe.
    Tako ipak propio se nisam
    da bih umro ne vidjevši tebe.

    Kao nekad, i sada sam nježan,
    i srce mi živi samo snom,
    da što prije pobjegnem od jada
    i vratim se u naš niski dom.

    Vratit ću se kad u našem vrtu
    rašire se grane pune cvijeta.
    Samo nemoj da u ranu zoru
    budiš me k'o prije osam ljeta.

    Nemoj buditi odsanjane snove,
    nek' miruje ono čega ne bi:
    odveć rano zamoren životom,
    samo čemer osjećam u sebi.

    I ne uči da se molim. Pusti!
    Nema više vraćanja ka starom.
    Ti jedina utjeha si moja,
    svjetlo što mi sije istim žarom.

    Umiri se! Nemoj da te često
    viđaju onako zabrinutu,
    i ne idi svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    Sergej Jesenjin
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #545

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    JESENJI DAN

    Gospode, čas je. Natraja se leto.
    Zasenči sunčanike, razobruči
    vetar, da poljem jesenjim zahuči.
    Poslednjem plodu zrenje zapovedi;
    još dva-tri dana južnija mu daj,
    usavršenju nagnaj ga, nacedi
    poslednju slast u teškog vina sjaj.
    Ko dom sad nema, taj ga steći neće.
    Ko sam je sada, dugo sam će biti,
    čitaće, pisma pisati i bditi,
    i nemirno će gledati drveće
    kada se lišće stane zrakom viti.

    Rilke
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  6. #546

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KRAJ

    Hocu u tvom srcu, posle tamnih jada,
    da ostavim jednu nostalgiju dugu;
    Pa sve kada prodje, da se secam tada
    sa bolom na srecu, s radoscu na tugu.

    Hocu moja ljubav, kad sve jednom padne,
    da u tebi umre, kao u dan sivi
    sto mre grmen ruza: miris koji dadne,
    to je bolna dusa koja ga nadzivi.

    I kad ovi dani za svagda prohuje,
    i kad opet htednes cuti moje ime,
    hocu da se ono u tvom srcu cuje
    ko sapat poljupca i uzdisaj rime.

    Jovan Ducic
    neunistiva zlojebaba!

  7. #547

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ČOVEK PEVA POSLE RATA

    Ja sam gazio u krvi do kolena,
    I nemam više snova.
    Sestra mi se prodala
    I majci su mi posekli sede kose.
    I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
    Ne tražim plena:
    Oh, ja sam željan zraka! I mleka!
    I bele jutarnje rose!

    Ja sam se smejao u krvi do kolena,
    i nisam pitao: zašto?
    Brata sam zvao dušmanom kletim,
    I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
    I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!

    A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
    gubavi bakalin grli,
    i kako mi s glave raznosi krov; -
    i nemam volje il nemam snage da mu se svetim.

    Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
    I besno sam ljubio sram.
    I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu
    Ali je danas znam!

    Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
    Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
    i preživeo crvene godine klanja,
    radi ovog svetog saznanja
    što mi je donelo propast.

    I ja ne tražim plena:
    Oh, dajte meni još samo šaku zraka
    I malo bele, jutarnje rose
    Ostalo vam na čast!
    Dušan Vasiljev
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #548

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    " ...i ja umem mnogo toga...
    da slušam jednu pesmu dok se cd ne izlize...
    da samujem... i da uzivam u tome.
    da se inatim...
    da budem bezobrazno bezobrazna...
    da budem dobra kada je potrebno.
    da davim ljude do besvesti.
    i još po nešto...
    da budem vredna kada hoću...
    da me svi nerviraju...kada mi nešto nepaše...
    i još mnogo toga...

    --- "e ... a mogu li ja, pored svega toga, ipak da se zatreskam u tebe?"

    Mislim da ti to nije pametno.

    Vidiš... i brižna umem da budem...
    brinem o tvom zdravlju! "

    Text nastao u dopisivanju preko skajpa sa jednom divnom devojkom...

  9. #549

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zakopani lelek i nadjeno blago stoji
    O zvonka roso tu gde smo mi pali
    U carolije kasne koje nismo zanali
    Kad vode ne teku, jer nista ne postoji
    Ako prestalo nije. Predele razdvoji
    Odjek te reci. Casovi su stali
    I vali ukroceni nad ponorom.Da li Stvarnost se prividja il sum progonjen doji
    Odbegla svest mutnim izlazom u nigde?
    O pustinjo najslicnija suncu ima li igde
    Finijeg peska uspavanog srcem i beskrajem!
    I koja strana sveta poklon biva
    Kad bdis jedina zvezdo nadi izmisljenim krajem,
    Ljubavi moja mrtva a ipak ziva?

    B.Miljkovic

    neunistiva zlojebaba!

  10. #550

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da li sam ti ikad rekla da te volim?

    A ti još pospan
    kao i prvi puta
    donosiš cvijeće svakoga jutra
    smiješ se mojoj raščupanoj kosi
    mom nespretnom hodu i nogama bosim!
    A ja još topla, sretna i snena
    pričam ti tiho svoj san
    jer hoću da ti sve znaš
    svaki moj dan i san
    da ti me budiš, da ti mi se smješiš
    i znaš
    da sam tvoja sva...
    Da li sam ti ikad rekla da te volim
    da te volim svaki dan, svaki sat, svaki tren
    da li sam ti ikad rekla da te volim
    da te trebam
    da te želim
    da te imam
    i da sam uvjek tvoja sva?

    J.Lisac

    (ne znam koje tekstopisac,ali ona je peva,a ja je poklanjam....nekom...)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  11. #551

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MIT O RUKAMA

    Leva joj ruka horizont udaljuje, snom umiva
    Senku moju i do poslednje je obale vodi,
    Gde ukus zemlje je opor i gde na vodi
    Zapaljeni leptiri i pepeo zvezda pliva.

    Desna joj ruka uzima moje pamcenje ludo
    i u zemlju ga zakopa, pa sam zaustavljena
    pesma u noci poslednjih zvezda i dva zavadjena
    Prostora: Ja mrtav i sve oko mene budno.

    Gorak postavljam sebi pitanje prosto i cudno,
    Da li ce prestati jednom to voljenje uzaludno,
    Trazenje svoje senke u gorcini svoje krvi.

    Ako nam poljupci nemaju ukus nevinosti,
    Ako ne mogu rukama ponore da premostim,
    Onda necemo biti ni poslednji ni prvi...


    B.Miljkovic
    neunistiva zlojebaba!

  12. #552

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne završena pesma

    Na našem putu ove nove godine.
    Uzavrela tuga, devojčica svoja koljena skuplja.
    Dok gledam mesec kako gubi sjaj.
    Đubre ide na ljubavni sastanak.

    A ona se nekome vratiti mora.
    Kao srna uplašena.
    Vitez mojih snova....

    A ja evo rasprodajem sreću Jovana.
    I nije mi važno ko tvoje ime doziva.
    Dok opet gledam kako mesec gubi sjaj.
    A đubre i dalje ide na ljubavni sastanak.

    Pisac sam ja
    Početak i kraj

  13. #553

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da li sam svuda gde su mi tragovi,
    Ko zna s čim sam se spajao,
    A nisam ni takao?

    Možda sam boravio i u svom životu,
    Možda, postoje izvesni znaci,
    Ali kao da je neko stran.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
    Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

    Valjda sam jedini svedok, koji sumnja u sebe
    Sve češće mi se čini,
    Da nisam nikakav oblik,
    Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
    Pijanstvo prepušten sunčevom vetru
    Odlivam se i dolivam...

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
    Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

    Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
    Ponekad izmislim sadašnjost,
    Da imam gde da prenoćim.
    I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
    Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
    Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

    Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
    Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
    Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
    Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
    Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam...


    M. Antić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #554

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad se ugasi sunce i tama na zemlju sađe
    i velom zvezdanim svojim pokrije burni grad,
    I polja, i dolje, gore; kad lahor ćarlija slađe
    Kroz opusteli sad -

    Ja siđem usamljen u noć. I reči tajanstvene
    Sa usana mojih tada odgone san i smrt;
    Duhne nenadni vihor i sve se iza sna prene,
    Oživi ceo vrt.

    I staro, stoletno hrašće zašušti monotono
    Starinsku nekakvu pesmu, starinski neki jad;
    Beli se zanija cvetak, ko malo srebrno zvono
    Zapeva ceo sad.

    Iz mraka, iz neba, zemlje, izviru čudesne priče,
    Glasova sve jače biva i vazduh čisto vri...
    Jedan se cereka ludo, a jedan očajno kliče,
    Kao duhovi zli.

    No ja ih razumem lepo. To nisu nečiste seni,
    No moje nemirne duše neopevani jad.
    Oni se otimlju burno i svu noć pevaju meni
    Kroz opusteli sad.

    (Vojislav Ilic)
    neunistiva zlojebaba!

  15. #555

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog izmedju prstiju
    budim je zbog reci koje peku grlo
    volim je usima
    treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
    zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reci trgova budim je
    zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
    budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
    biti mina u raskrvavljenom nebu
    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
    kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
    ta zena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer ce se probuditi drukcija i nova
    uzalud je budim
    jer njena usta nece moci da joj kazu
    uzalud je budim
    ti znas voda protice ali ne kaze nista
    uzalud je budim
    treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku



    (autor nepoznat)
    Poruku je izmenio Leonard Peltier, 14.09.2008 u 04:48 Razlog: autor

Strana 37 od 114 PrvaPrva ... 2735363738394787 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •