Poklonite pesmu... - Strana 99
Strana 99 od 114 PrvaPrva ... 4989979899100101109 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,471 do 1,485 od ukupno 1704
  1. #1471

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SEM LUKE U TVOM OKU

    Sem luke u tvom oku ja nemam drugog pristaništa
    I nemam gdje da uspavam od lutanja poludjele sipe
    Kad odeš moj noćni leptiru ne daj da vrata zaškripe
    Pokupi svoje stvari
    I
    Ne ostavljaj ništa

    Ne daj da vrata zaškripe u snu te još želim da krijem
    U svjetioniku što jedva trepće u moru od noćnih mora
    Kad nema ničeg do rastanka...
    Nikako da zavrišti zora
    U čijoj rosi bi da te osveštam
    I
    Kao melem da te pijem

    Nikao da zavrišti zora a san je teži od krajputaša
    Što vjekove mjeri kišom koja ga i umiva i runi
    Ti si posljednji dragulj na mojoj osvijetljenoj kruni
    Koji može da ukapa suze
    I
    Kad ih je već prepuna čaša

    Na mojoj osvijetljenoj kruni – sazviježdju što se vidi
    Samo iz oka nenaviknutog da u tami svijetli kao plamen
    I da u nevidljivom svetilištu iskopa dragi kamen...
    Sem pristaništa u tvom oku...
    ...sanjam...
    Bolje je idi...


    M. Berić

  2. #1472

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Milan Rakić
    ČEŽNJA

    Danas ću ti dati, kad veče padne,
    U svetlosti skromnoj kandila i sveća,
    U čistoti duše moje, nekad jadne,
    Čitavu bujicu proletnjega cveća.


    U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje
    Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
    Na oknima svetlim zablještaće boje
    U taj sveži trenut prvoga saznanja…

    Sve će biti lepše, sve draže i više,
    Noć koja se spušta, svet što mirno spava,
    Dugo mrtvo polje na kome miriše
    Kržljava i retka u busenju trava.

    I tako kraj cveća ostaćemo sami…
    - proliće se tada, kao bujne kiše,
    Stidljivi šapati u blaženoj tami,
    I reči iz kojih proleće miriše…
    Poruku je izmenio Cecara, 17.11.2010 u 19:04 Razlog: link
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  3. #1473

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Odluka



    Život je sve nešto iz početka.
    Juče i prekjuče sutra ne vrede.
    Nema na svetu dva ista petka,
    dve iste nedelje,
    dve iste srede.
    Pa čemu onda razočaranja?
    Ako je jedna ljubav - ćorak,
    Odmah se drukčije i lepše sanja.
    I kad si najviše tužan i gorak
    nekih se novih očiju setiš
    i shvatis da letiš divnije letiš.
    Ko je to video da dečak pati?
    Da kunja kmezav i da plače?
    Svaki put moraš iznova znati
    da voliš bolje, da voliš jače.
    Ne da se vadiš.
    Ne da se tešiš.
    Već da se istinski do neba smešiš.
    Nema na svetu dve iste srede,
    dva ista utorka,
    dva ista petka.
    Sve nove ljubavi drukčije vrede.
    Živi se svaki put iz početka.
    Živi se da se nikad ne pada.
    Da budeš snažniji posle oluje.
    I da se u tvom srcu već sada
    Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje.
    M.Antić

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #1474

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nije to nikakva bajka.
    Neka bezazleni zato
    zapuše svoje rumene uši i ćute.

    Zavoleli smo se,
    ponešto Pseći i Svetački.
    zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

    Imala je u oku električnu centralu,
    a ja neke bandere sasvim crvene i žute.

    Ispričali smo ramenima i rukama nešto
    što u prevodu na disanje znači: Ljubav.

    A detinjstvo je te noći otišlo
    iz njenih cipela.

    Mahalo je šarenim kockama.
    Knjigama punim slika,
    igračkama
    i Snovima.

    Otišli su konvejeri masnica
    i odleteli listići presovanog staniola.

    Svet je odjednom postao viši
    za jednu neznanu zvezdu,
    tamo negde nad glavama,
    nad krošnjama,
    nad krovovima.

    I samo malo dublji,
    za krišku naprslog Bola.

    Nežnost je bila lepljivo hranljiva
    kao želatin,
    dok je s mirisom znoja
    tekla niz njeno rame.

    Odjednom smo imali i suviše ruku
    vezanih u Sulude Čvorove.

    Paralisana noć na podu
    uvlačila je vunastu njušku
    u rukave pidzame.

    A zidovi su neprestano rasli,
    rasli,
    i obrasli u paprat i u borove.

    Nije to nikakva bajka.
    Samo,
    sećam se
    ona se nešto prvo malo izgubila.

    Posle je bila sasvim ja,
    tako da je nisam ni prepoznavao više.

    Potonuli smo kao grumen mlevenog koljiva
    u smolu,
    u Krv,
    i u mleko.

    U mraku izmišljenih šuma,
    u mraku zelenom od kiše,
    ruke su dobile krila i odletele nekud
    do bolesti daleko,
    do slepila daleko,
    da nam se ne vrate više.

    Posle je zaspala.

    Bio sam u njoj budan,
    sav loman,
    i sav ranjav.

    Spavala je kao moja pripitomljena Koža.
    Kao moji rskavičavi laktovi.
    Moje poderane nozdrve.
    I oprane žile na rukama.

    Spavala je kao čuperci trske u močvari.
    I kapilari granja.

    Kao tkivo algi i sluzokože okeana.
    Kao utrnuli umor trabakula u lukama.

    I detinjstvo je sasvim otišlo
    iz njenih cipela.

    Bez nje su sklopile oči
    sve lepe lutke na svetu.

    Bez nje su plišani medvedi
    savili male ruke
    cicanim musavim pajacima oko vrata.

    Priče su iz šarenih knjiga
    pobegle sasvim nečujno
    na neku dobru planetu,
    da sutra drugom kanu u oči mrvu zlata.

    Nije to nikakva bajka.

    Sklupčana kao narandza,
    sva meka,
    sva sitna,
    sva mlaka,
    ona je spavala u mom izgladnelom uhu
    i crepovima šaka.

    Ljubav,
    koja se prvi put usnama kopa i siče,
    ima neslućenu vrednost neke dragocene rude.

    Ima male razdrešene pertle Nespretnosti,
    i ružičaste okuke tek otkrivenog Stida,
    i glečere kristala neke predugo čekane
    stidljive terevenke.

    Ona je,
    kad se prođe,
    to Lekovito Disanje pozajmljeno od Kiše.
    I bedra što će sutra gumeno da se probude.
    I grudi što će u zoru biti laste i evenke.

    Miroslav Antić - Najdivniji grad
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #1475

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SLUTNJA

    Nebo mutno,izdubljeno,kobno;
    Dan ubijen pritisnuo boje,
    Svetlost,oko;i mrtvilo grobno,
    Mir i strava oko mene stoje.

    Kroz prirodu,preko drva,ruzno
    Jesen ide;gole grane cute.
    I crnilo obavilo tuzno
    Koru,vidik,vreme i minute.

    Bol klonuo;magla i bregovi
    Nose mis'o...I zelje se kriju;
    Tamne slike,blede kao snovi,
    SUste propast,ko bi znao ciju!

    Spava mi se.Jos da legne telo
    U taj sumor,mrtav sto se vije.
    U tu dusu,u ropac,opelo,
    Da potone sve sto bilo nije,

    Da potone...i da magle sinje
    Obaviju:na casove bone
    I na ljubav da popada inje
    I zaborav..I da sve potone.

    V.P.Dis
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  6. #1476

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    JASTUK ZA DVOJE

    Miroslav Antić



    Ovo je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crn.
    Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove.
    Ja umem u svakoj kapiji da napravim jun,
    I nemam obicne srece. I nemam obicne grehove.
    Podelicu s tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju senku sto se tetura niz mokri dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori. Ili uzglavlja.
    Svejedno: lepo je nemati plan.
    Zavoli trag mog osmeha na rubu case, na cigareti,
    i blatnjav hod duz ulica koje sigurno nekuda vode.
    Cak i kad ti se cini da ih mi nekud vodimo,
    one se smeskaju blago i nekuda nas vode.
    Bicemo tamo negde mozda suvise voljeni,
    potpuno neprimetni, ili javno prokleti.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  7. #1477

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Alfred de Mise

    Sećaj me se

    Reči na Mocartovu muziku

    Sećaj me se kada zora bela
    Sunce u svoj dvor začaran vodi;
    sećaj me se dokle ispod vela
    srebrnoga noć snivajuć hodi;
    uzdrhtiš li kad te zadovoljstvo zove
    ili senka mami u večernje snove,
    čuj iz tamnog granja
    glas kako odzvanja;
    Sećaj me se.

    Sećaj me se kad volja sudbine
    zauvek te rastavi od mene,
    kao od tuge,godina,daljine
    ovo srce očajničko svene.
    Za moju se tužnu ljubav ti pomoli.
    Šta su prostor ili vreme kad se voli!
    Dok je moga srca,
    večno će da grca;
    Sećaj me se.

    Sećaj me se kada slomljenoga
    srca budem u san večan pao,
    sećaj me se kad vrh groba moga
    cvet usamljen bude nežno cvao.
    Videti me nećeš;ali neumrlim
    duhom ću ko verna sestra da te grlim.
    Čuj u noćnoj tami
    glas ko jecaj sami,
    Sećaj me se
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  8. #1478

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LOMLJIVO STAKALCE


    Trebaju mi usta široka kao nebo
    da iskažu narav jedine Istinske Osobe, i jezik
    ogroman kao čežnja.

    Lomljivo stakalce u meni često se razbije.
    Nije čudo što ludim i nestajem na tri dana
    svakog meseca s Mesecom.

    Za svakog ko je u tebe zaljubljen
    postoje ti nevidljivi dani.

    Izgubio sam nit priče koju sam pričao.
    Moj slon opet tumara po svom snu o Hindustanu.
    Pripovest, poetika, razoren, moje telo,
    rastvaranje, povratak.

    Prijatelju, postao sam manji od makovog zrna
    trudeći se da ispričam tvoju priču.
    Hoćeš li ti reći moju?
    Izmislio sam mnoštvo ljubavnih priča.
    Sad se ja osećam izmaštanim.
    Saopšti mene!
    Istina je, ti govoriš, ne ja.
    Ja sam Sinaj, a ti Mojsije koji tuda hoda.
    Ova pesma je odjek onog što govoriš.
    Komad zemlje ne može da govori, ni da išta zna!
    A ako i može - jedino u svojim granicama.

    Telo je uređaj za izračunavanje
    astronomije duha.
    Pogledaj kroz taj astrolab
    i postani okeanski.

    Čemu ovaj rastrojeni govor?
    Nije moja krivica što buncam.
    Ti si mi to uradio.
    Odobravaš li moje ljubavno ludilo?

    Kaži da.
    Na kojem ćeš jeziku to reći, na arapskom ili persijskom,
    ili na kojem? Još jednom moram da budem čvrsto vezan.
    Daj vijugavu užad tvoje kose.

    Sada se sećam priče.
    Istinski Čovek zuri u svoje stare cipele
    i kožuh. Svakog dana odlazi u potkrovlje
    da posmatra te radne cipele i pohabani kaput.
    To je njegova razboritost, to podsećanje na prvobitnu glinu
    da se ne bi opio egom i ohološću.


    Dzelaludin Rumi
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #1479

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad bi ti otisla iz ovoga grada - Matija Bećković

    Kad bi ti otišla iz ovoga grada
    Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
    A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
    "Priroda je puna mojih pogleda na svet".
    S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
    "U ovom orahu možda raste moj sanduk
    Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
    Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
    Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
    Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
    S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
    Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
    I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
    S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
    Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
    Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
    S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
    Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
    Kome bih rekao kako mi se čini
    Da u reci Ararat ključa kamenje
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
    "Ona kaže balkonu da ga voli
    I balkon se sruši u tom času".
    Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
    Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
    I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
    S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
    Govorio bih uzalud:
    Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.
    neunistiva zlojebaba!

  10. #1480

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Bič

    Kao onaj kome niko se ne nada
    Na pijačni dan je ušao u hram:
    Kokoške, žito, graja ljudskog stada:
    Niko nije bio nikad tako sam.

    Viknu: Zar u domu moga oca,
    Gde ničice treba pasti, duše čiste,
    Molitvu i ljubav, sa zveketom novca,
    Nevernici izjednačili ste!

    I stade, ne sa ljudskim jedom,
    U božanskom gnevu plemenitom,
    Trgovcima tezge da obara redom.

    I, zgrabivši čvrsto dršku biča,
    Izvi se u njegov fijuk, pritom.
    Ostalo je, za vremena priča

    Borislav Horvat

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  11. #1481

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kud god moja divna gospa kroči...

    Kud god moja divna gospa kroči,
    ispred nje ,tako umilne i časne,
    svaki se jezik spliće,govor gasne,
    i ne smeju je pogledati oči.

    Kad ide,iz nje dobrota se toči
    i smernost njenu prate hvale glasne;
    kao da siđe s rajske staze jasne
    da o božanskim čudima svedoči.

    Tako je mila onom ko je gleda
    da mu kroz oči slast u srce roni,
    neznana onom ko je ne oseti.

    I kao da joj dah s usana leti,
    ljubavi prepun i slađi od meda,
    i dušu mi na uzdisaje goni.

    Dante Aligijeri
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  12. #1482

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Teofil Gotje - Pastel

    Volim da vas gledam u okviru kružnom,
    lepotice davne sa žutih portreta,
    u ruci sa ružom docvalom i tužnom,
    kao što priliči cvetu od sto leta.

    Hladni zimski vetar, što vam obraz trlja,
    sledio je vaše krinove i lale,
    i vi sad ste pune samo scnih mrlja,
    prljave stojeći kraj puste obale.

    Lepotica davnih prođe srećna vlada;
    Parabera lepa, Pompadura plava
    nepomične stvari u zemlji su sada,
    a zajedno s njima i ljubav im spava.


    Vi još udišete te bukete cveća,
    već zaboravljeni, o portreti stari,
    smešeći se tužno, i tuga vas seća
    ljubavnika mrtvih i uvelih čari.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #1483

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Aleksandar Puškin
    Voleo sam vas

    Voleo sam vas;moja ljubav stara
    još uvek,možda,spi u srcu mome.
    Al! zašto ona nemir da vam stvara?
    Ja nisam rad žalostiti vas njome.

    Voleo sam vas nemo,beznadežno,
    pun strepnje i pun ljubomorne boli,
    voleo sam vas iskreno i nežno;
    -nek Bog da,tako drugi da vas voli.
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  14. #1484

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Spolja:
    Ne valja mi šminka
    Iskustvo već prkosi
    Finim namazima
    No
    Gospe su mudre
    Na izmaku svega
    Ostaloga


    Iznutra:
    Nedočitan Zilahi
    Zvoca o razvojnoj
    haljkavosti
    O strahu od samrtnih
    proleća
    I smeta balansu:
    Odraza u ogledalu
    I izraza u progledalu


    Nenadoknadivost
    Boli, boli, boli...


    Šta li propuštam?

    Inside out - Gordana Roščić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  15. #1485

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sviđaš mi se kada šutiš...

    Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
    i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
    Čini mi se kao da su ti letjele oči
    i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

    Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
    izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
    Leptirice sna, duši mojoj si slična,
    i slična si riječi melankolija.

    Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
    I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
    I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
    Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.

    Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
    jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
    Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
    Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.

    Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
    Udaljena i bolna kao da si umrla.
    Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
    I veseo sam, veseo što si živa.


    P. Neruda

Strana 99 od 114 PrvaPrva ... 4989979899100101109 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •