Poklonite pesmu... - Strana 73
Strana 73 od 114 PrvaPrva ... 2363717273747583 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,081 do 1,095 od ukupno 1704
  1. #1081

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Oda našoj ljubavi



    Večeras ćemo zagaziti u sutra
    Snovima dvaju anđela
    Na oblaku razastrtom
    Za naša dosegnuća.
    Ptice pokisle tugovanjem
    Sunce će dočekati
    U upaljenim svjetlima očiju.
    Onako naiskap popit ćemo
    Susret pomiješan sa nadama.

    Moj anđele, ti znaš
    Mjesečinom okupane
    Naizgled beskrvne noći
    Rađaju krvotok novih nadahnuća.
    Putenost u vriskovima
    O moje će se obale
    Propinjati i razbijati.
    Prepone obrasle čekanjem
    Tvoje će kaskade postati
    I bit ćeš razigrana ponornica
    U tajanstvenstvenosti
    Nesagledivih dubina.

    Ti znaš, anđele
    Ravnoteža naših udova
    Odavno negira zakone fizike.
    Plave vode pogleda
    Zaustavljene u zemljanim zjenicama
    Novo će ishodište postati.
    Hodočastit će nas sve radosti
    Kao sveto ukazanje bliskosti.

    Moj anđele, jedini
    Zaklinjem te našom iskrenošću
    Zaviri u mene ukoričenu
    Pored svoga uzglavlja
    Kad osjetiš da drhtim nemirom
    Sapletena o svoje strahove.
    Zabilježi me kao fusnotu
    Savij me preko svoje ruke
    Da zapamtiš dio gdje si stao
    U istraživanju moje fleksibilnosti,
    Jer ću se kao pasijans otvarati
    Samo pod tvojim vještim rukama.
    Zaveži me mrtvim čvorom da se
    Nikad ne odvežem i ne prekinem
    I drži me kao brojanicu među prstima
    Prebirući me u molitvi zajedništva.

    Ti znaš, anđele
    Kuda vode svi naši putevi
    I tko nosi fenjer, a tko korake prati.
    Kažem ti, bespogovorno te slušam,
    Izlit ću se kao bakarna kupola
    Nasvođena nad oltarom ljubavi,
    A ti ćeš me patinom vremena čuvati.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  2. #1082

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Za naša nova svanuća


    Misao postaje odluka
    Zlatnik iskovan na srcu
    Nošen pod jezikom
    Da riječi prosvijetli
    U višeznačju pripadanja
    Razum i srce
    Pod ruku šetaju
    Alejama naših podudaranja
    Nepoljuljane želje sa
    Hrabrošću se pozdravljaju
    Hodajući u korak
    Odlučnošću zapečaćene.
    Neka nova svanuća
    Na pladnju života
    Navješćuju naša buduća
    Zajednička rascvjetavanja
    Nudim ti bestidno
    Razapetu nagost
    Da iscrtaš na njoj
    Putanjom svojih prstiju
    Zaposjednuti teritorij
    Obilježavajući me
    Svojom zauvijek
    Sa unutarnje strane
    Drhtavih bedara
    Sobom ih rastavivši
    Gdje te strast
    Na gozbu poziva

    Osjećaš li
    Ova noć ima
    Oblik tvojih obrva
    Dok savijena
    Na tvojim htijenjima
    Tonem u dubinu
    Pogledom naslućenih
    Novih razotkrivanja
    Pritajena želja
    Čeka tvoj impuls
    Da započne orgijanje
    Raspamećenih damara
    Raspi svoje zjenice
    Uđi njima u tjeme i zatiljak
    Po primozgu me crtaj
    Zaokružujući svu u cjelinu
    Upijajući postojanost u pamćenje
    Po nekontroliranim treptajima
    I dodirima izbezumljenosti

    Prepoznajem našu jednostavnu
    Filozofiju ostanka i opstanka
    Prokrijumčarit ćeš me u stisnutim šakama
    U zašivenom naručju, pod kožom
    Da bi me nekad, u trenucima čekanja
    Razlagao na tvoje i svoje, znajući
    Kako ti u svakom slučaju
    Od sada i zauvijek jedino pripadam.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  3. #1083

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SPALITI ZEMLJU


    Istog casa kako si otišla
    stihovi su prestali vrijediti
    ne samo oni o tebi
    nego opcenito; svi
    stihovi ljubavni stihovi politicki
    i stihovi o smrti

    Koji su se na tebi grijali
    koje sam mogao na tebi ispitati
    s pogledom na tebe
    iduci u tvoju trošnu ložnicu
    ispisani na tvojoj nacetoj puti
    potražiti ih u tvojim
    gorucim usnama

    I sad mi se postavlja pitanje:
    što ostaje od poezije
    kad se rastane od one
    koja me na nju silila

    Istog casa kad si otišla
    pokušavao sam spasiti
    pokušavao sam ispraviti
    pokušavao zalijepiti
    ali udarci udarci
    kroz koje najprije voda
    pa niska vecer
    pa trava prerasla
    i na koncu
    zvucni znak
    zracni znak ocajanja

    To sve sabrati
    i spaliti za sobom
    na prijevaru
    na izdaju
    pokorenu zemlju ljubavnika

    A.Dedic
    Ploviti se mora i bez broda ..

  4. #1084

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mozda spava

    Vladislav Petkovic - DIS


    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
    Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
    Da je cujem uzalud sam danas kusao,
    Kao da je pesma bila sreca moja sva.
    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

    U snu svome nisam znao za budjenja moc,
    I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
    Da u danu gube zvezde bele odore;
    Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
    U snu svome nisam znao za budjenja moc.

    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
    I u njemu oci neke, nebo necije,
    Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
    Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
    Kao da je san mi ceo bio od pene,
    Il' te oci da su moja dusa van mene,
    Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

    Ali slutim, a slutiti jos znam.
    Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
    Sto me cudno po zivotu vode i gone:
    U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
    Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

    Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
    I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
    Njene oci, njeno lice, njeno prolece
    U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
    Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
    I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
    Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
    Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
    Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
    Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
    Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
    Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
    I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
    Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #1085

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moja ljubav

    Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
    Kao tamna gora studenom tišinom;
    Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
    Kao večni pokret nevidljivim dobom.

    I tako beskrajna, i silna, i kobna,
    Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
    Ali tvoga daha prepuno je svašta,
    Svugde si prisutna, svemu istodobna.

    Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
    Rađaš se u meni kao sunce noći,
    I u mome telu drhtiš u samoći,
    Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

    Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
    Celo moje biće to je trepet sene;
    O ljubljena ženo silnija od mene -
    Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

    Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
    I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
    Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
    Od tebe su moje oči zasenjene.


    Jovan Ducic

    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  6. #1086

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nepovratna pesma - M.Antic

    Nikad nemoj da se vracas
    ako stvarno u svet kreces.
    Nemoj da mi nesto petljas
    Nemoj da mi hoces-neces.
    Opasno je kao munja,
    opasno je kao metak
    kad u tebi vecno kunja
    i shunja se tvoj pocetak.
    Svud se staje.
    Svud se moze.
    Samo ne u iste kozhe.
    2.
    Ne guzvaj se, ne saplici
    o sopstveni rep
    i trag.
    Sta ti znaci staro sunce?
    Stare staze?
    Stari prag?
    To je ono za cim moze
    da se pati.
    To je ono cemu mozes
    srce dati.
    Al' ako se ikad vratis,
    moras znati:
    tu ces stati
    I ostati.
    3.
    Ocima se u svet trci.
    Glavom rije mlako vece.
    Od reke se covek uci
    ka morima da potece.
    Od zvezda se covek uci
    da zapara nebo sjajem.
    I od druma: da se muchi
    i vijuga za beskrajem.
    Opasno je kao zmija
    opasno je kao metak,
    kad u tebi vecno klija
    i carlija tvoj pocetak.
    Nek ti chelo zore ore.
    Ti za koren nisi stvoren.
    Ceo ti je svet otvoren.
    4.
    Pa daj, budi takvo cudo
    sto ne ume nista malo,
    vec kad krenes - kreni ludo,
    ustreptalo,
    radoznalo.
    Ko zna kud ces?
    Ko zna zasto?
    Ko zna sta te tamo ceka?
    Sve su zelje uvek belje
    kad namignu iz daleka.
    Pa ako se i pozlatis,
    il sve tesko,
    gorko platis,
    uvek idi samo napred.
    Nikad nemoj da se vratis.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #1087

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Slušaj
    Dok nježnim dodirom prebirem
    po strunama tvojih želja
    kao po žicama opojne harfe
    ukradene boginji ljubavi...

    Zaklopi oči
    Znam da su umorne od traženja
    od tuge i razočaranja
    nasloni glavu na moje rame
    I pusti da te note ponesu
    daleko u zvjezdano nebo...

    Sanjaj
    Ne boj se, ja ću paziti
    i tek kad vidim da se smiješiš u snu
    nježno, da ne pokvarim ljepotu
    usnama ću sakriti
    zadnju suzu na tvom obrazu...

    Fidelis
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  8. #1088

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Iz šarenog mnoštva

    Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
    slučajem pometen,
    i u tmurne dane oplakane kišom
    uneo sjaj snova dugama prepleten.
    Zaigraju misli pa se čini lako
    dve duše se spoje,
    u treptaju rose čini se da svako
    može da poleti baš kao nas dvoje.
    Prepuštam se sneno zovu iz daljine
    lude noći ove;
    znam, imam te samo kroz šapat tišine,
    ali nedam nikom da mi gasi snove.
    Dragana Konstantinović


  9. #1089

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kada mi nedostajes

    Mislim tudje misli
    Kradem svoje vreme
    Provlacim ga
    Izmedju oblaka, snova,
    Daljine i snega...

    Kada pozelim
    Da ti nedostajem
    Odsanjam pesmu
    Zatvorim oci
    I na kaldrmi zamislim
    Cvet beli.

    Kada te nema
    Jer tako hocu
    Zaledim osmeh
    U sebi kazem ime
    Udahnem duboko
    I pomislim

    Tako mi nedostajes...

    Miroslav Mika Antic

    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  10. #1090

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    I

    Sa nebeskim osmehom deteta
    ti otkrivaš sve što je sakriveno
    ti pokrivaš sve što je nezaštićeno
    na našim srcima od marcipana
    ogledalce zapečeno između
    šarenih dana i ušećerene rime

    vidim šta želiš!
    O ljubavi, hajde da se igramo!

    menjam,
    sva moja slova, reči i pesme
    za tvoju umetnost pantomime.

    II

    Iako nosiš hiljadugodišnje zvezde
    na carskoj odeždi
    iako mirisšeš na mirtu, ruže i jasmin
    iako pevaš kao lutnja i mistral

    Vidim istinu prirode tvoje
    O ljubavi! Čekam te!
    moja polja su zrela
    više se ne bojim

    Jer nije Smrt..nego Ti
    što nosiš kosu u ruci
    žanješ srca.
    Seci i moje!
    Jer hoću da pevam!

    III

    O ljubavi,
    iako znaš sve odgovore
    tvoje oči senice
    tvoje sunčano zrno pšenice
    tvoje srce kostunice
    ne daju odgovore
    a tvoja moć ćutanja, uči:

    istinska veličina čoveka
    u njegovim slabostima lezi.

    O ljubavi,
    kako sam sitna u tvom svetu
    kako je hranljiv tvoj sjaj
    kako je strašna tvoja istina.

    IV

    Izgleda,
    tako davno i
    za nekog drugog da si plesala
    u svojim haljinama od žare
    zaslepljujuća
    u cipelicama od inja

    O ljubavi!
    vidi me sada!

    staru budalu
    ljutu kuju
    što glodje

    (ostatke tvoje)

    mesečevu kosku.



    Branka Korać
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  11. #1091

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zaljubljena - Pol Elijar

    Ona stoji na mojim očnim kapcima
    I njene kose zamršene su u mojima,
    Njeno telo ima oblik mojih ruku,
    Ona je boje mojih očiju,
    Ona se utapa u moju senku
    Kao kamen u nebo.

    Ona ima uvek otvorene oči
    I ne dopušta mi da spavam.

    Njeni snovi pri punoj svetlosti
    Mogu sunce da ispare,
    Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
    Govorim, a ništa ne kazujem.

  12. #1092

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KAD LJUBAV NESTANE


    Proljeće je buktilo u mom srcu.
    Poklonih joj jednu rascvjetalu ružu.
    Tada joj je na usnama lebdio
    proljetni pupoljak!

    Kasnije jednom -
    umjesto povjetarca koji sam očekivao,
    u očima joj osjetih
    dašak jesenjeg vjetra.
    Osjetih, avaj!
    U njenom srcu caruje jesen.

    Milorad Kecman
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  13. #1093

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U jednom danu
    Hiljadu i četiri stotine minuta
    Ljudi se mogu rastati
    Hiljadu i četiri stitine puta
    Ali samo jedan
    Rastanak će da boli
    Kada odlazi
    Osoba koja se voli.

    U jednom danu
    Osamdeset sest hiljada sekundi
    Covek može ispratiti
    Osamdeset sest hiljada ljudi
    Samo jedan lik
    Ne nestaje bez traga
    Kada odlazi
    Osoba koja je draga.

    U jednom danu
    Dvadeset četiri duga sata
    Dvadeset četiri gosta
    Mozete skinuti s vrata
    Samo jednog
    Uvek natrag zovete
    Kada odlazi
    Vase rođeno dete.

    Svakog dana
    Ma koliko bio dugacak
    Covek u srcu cuva
    Jedan potajni zracak
    Da će i sam
    Biti negde daleko
    Kada odlazi
    Onaj najdrazi neko.

    Lj.Rsumovic
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  14. #1094

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad je sve volim
    Kad mi upadne u sobu,
    i unese sneg na trepavicama,
    i miriše na napolje...

    Kad kupi psa
    pa ovaj hteo ne hteo
    ubrzo počne da liči na nju.

    Kad se setim da je bila fetus
    i takvu je volim
    u stadijumu punoglavca...
    Na fotografijama iz detinjstva
    kao bebironu sa loknicama
    a najvolim zato što se ona
    od tih fotki do danas
    uopšte ne menja.

    Kad noću piše baterijom po vazduhu,
    šalje poruke vanzemaljcima..

    Kad me na Rilkeove stihove pita
    a je l' ti se svidja moja nova tašna?

    Kad je pogledam na neko mesto
    a ona stavi ruke preko tog mesta i kaže
    što si pokvaren?..Marš tamo...

    Kad kaže ja bih te nešto pitala
    ako obećaš da nećeš da se smeješ..

    Kad izadje iz kupatila
    i kad joj kosa izgleda kao dečiji crtež

    Kad mi kaže
    ti kad bi mene ostavio
    ja bih samo legla na patos
    i umrla.

    Jovan Nikolić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  15. #1095

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna,
    i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
    Čini mi se kao da su ti letele oči
    i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
    Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
    izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
    Leptirice sna, duši mojoj si slična,
    i slična si reči melanholija.
    Sviđaš mi se kada ćutiš i kad si kao udaljena.
    I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
    I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
    Pusti me da ćutim s mučanjem tvojim.
    Pusti me da ti govorim takođe s tvojom ćutnjom
    jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
    kao noć si, ćutljiva, zvezdana.
    Ćutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
    Sviđaš mi se kad ćutis jer si kao odsutna.
    Udaljena i bolna kao da si umrla.
    Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
    I veseo sam, veseo što nije tačno.


    Pablo Neruda
    Poruku je izmenio Cecara, 14.05.2009 u 19:07 Razlog: autor

Strana 73 od 114 PrvaPrva ... 2363717273747583 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •