Zavisi koja baba ih priča iliTi pričala,da ne kažem deda Aksentije
Koje mi uvo zvoni?
Zavisi koja baba ih priča iliTi pričala,da ne kažem deda Aksentije
Koje mi uvo zvoni?
Ćuti i prenesi dalje....
I moja baba prica kako Zora (komsinica) ima ljubavnika, a kad je pitam kako ona to zna ona lepo i s ponosom onako detektivski odgovori "pa gori joj svetlo celu noc"
Naravoucenije: ne ostavljajte upaljeno svetlo nocu, komsije ce znati sta je u pitanju...
Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...
e neki dan sam chula da nije dobro sam sebi kupovati novchanik treba uvijek neko drugi da vam ga kupi ne vem zashto
moomoo meee jooouu
Pa, zavisi od priče i situacije...
Dok sam bila trudna i u prvih 6 nedelja po rođenju Juniora, verovala sam u sve priče - za svaki slučaj...
Verujem da je većina priča imala neku realnu osnovu ali predanje se nije prenosilo pa se osnova zaboravila i ostala samo priča... (recimo, priča je da dečiji veš u prvih šest nedelja ne treba da zanoći napolju da đavoli po njemu ne bi skakali, realno je da su u pitanju neka isparenja, rosa i slično...)
...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...
Svrbi me levi dlan.
Baba kaže da ću dobiti para.
(hoće li neka da ga počeše )
"...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."
E ja sam se vala nasedela na torbi tokom školovanja... E sad, ili mi je guzica bistra ili ovo nema veze. I sad mislim da je bolja torba nego 'ladan beton...
Od tih đačkih se sećam i onoga ako ti slučajno ispadne knjiga - odgovaraćeš, a i da treba pre ispita staviti knjigu ispod jastuka. Ako ti u toku noći ne uđe znanje, bar će te vrat boleti sigurno.
Nisam nigde uočila za ono kad zaigra oko. Znam da jedno valja, a drugo ne valja, ali ne znam koje čemu služi.
Meni je jedna tetka govorila: "Laku noć, jele te buve celu noć"! Joj, što sam se nervirala i pravdala se da ja nemam buve, a to je isto bilo nešto protiv uroka, valjda da me ne jedu, šta li...
Vrag odneo šnalu...
Ja ne verujem u bapske price ali najvise mrzim kada mi crna macka predje put ...
Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.
Ne verujem u sve i svastaali kad mi zaigra levo oko zna se gadno cu se posvadjati sa nekim
Imala sam možda 15. Dakle, mati je već bliža 50 nego 40.
Dočekuje na vikendaji svoje roditelje. Dolaze. Baba ozarena lica, gega se prema kući i samo se smrkne. Levom rukom hvata metlu i šopi je po maminim leđima. Posle toga se saginje, čupa ruzmarin iz korena (a mater je tako bila srećna što ga konačno ima) i frljne ga koliko je mogla.
Mi u čudu.
"U kući koja ima samo ćerke ne sadi se ruzmarin. Nikad se neće udati". Konačno dobija objašnjenje ovog napada.
"Nisam znala. Uostalom, lupila si me metlom, a znaš da se ženska deca ne tuku metlom jer se opet neće udati".
I tu je mati patosira: "Guska koja pored dve ćerke sadi ruzmarin i ne treba opet da se udaje":
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
ako se nevaram : ne prolazi ispod merdevina to donosi nesrecu
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.