Branislav Petrović
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 37
  1. #1

    Branislav Petrović

    Jeste dođu meni


    Jeste dođu meni moje lude bubice
    jeste salete me neke crne ulice
    al
    zato ćeš ti kao stara kučka
    skapati jednom posle dobrog ručka

    Jeste pošašave kadkad moji damari
    jeste spopadnu me užasi i darmari
    al
    ti si za mene pročitana knjiga
    i ko te sad čita baš je mene briga

    Jeste mnogi pamte moje pijane zore
    jeste o meni se priča sve najgore
    al
    tebe više do jutra ne čeka
    pesnik koji te za noć voleo dva veka

    Jeste mene će anđeli od prakse
    po nalogu zvezda zauvek da uhapse
    al
    tvoje srce biva sve lihtije
    i život ti se menja u pihtije

    Jeste jesam širio laži kao gubu
    jesu mene mrtvog videli u klubu
    al
    kao i uvek kad god sam to hteo
    čim je svanulo ja sam oživeo

    Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom
    poručujem trista čajeva sa rumom
    al to je samo slučajno (onako)
    jeste
    to je zato da ne bih zaplako

    I moram ti reći već šenulim umom
    dobra stvar ti čajevi sa rumom
    još
    da si ti tu
    zveri
    moja
    davna
    bila bi to čajanka
    nepojmljiva
    slavna!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Branislav Petrović

    Poslanica pesniku


    Predvideo sam u svojim zapisima
    da će te zateći na Delu ko kojota
    da će ti vršljati po jetri i mislima
    i svašta praviti od tvoga života

    Govorio sam ne jednom svojim učenicima
    da će ti po trulim munjama pronaći log
    i da ćeš ih dočekati radosnim kricima
    ko međ gubavcima što dočekan je bog

    Govorio sam i javno rečima punim joda
    na čuvenim svetkovinama u slavu žetve
    da istinski pesnik od svoga naroda
    može doživeti samo udarce i kletve

    Pa i bez toga se sve moglo desiti
    bez rodnih palica knute i vešala
    mogli su te Japanci 1905. obesiti
    kako bi tek onda tvoja majka zaplakala

    Jer rod si onima kojima ne pomažu trave
    jer drug onima što piju zmijski otrov ko vodu
    jer brat si onima što tek iza brave
    dožive istinsku slobodu

    Jer posumnjao si u sve ne samo u kipove i biste
    posumnjao u Um u Srce u Oplođajni Ud
    posumnjao u ruke prljave a još više u ruke čiste
    više u velike ljubavi nego u mali blud.

    Posumnjao si i sumnja tvoja bila ti mati
    i sumnja bila ti sestra bila ti otac bila ti brat
    i sumnja bila ti bič na kom će dojahati
    tužilac sa presudom i dželat


    Predvideo sam u tvojim zapisima
    da će te zateći nad pesmom ko kojota
    da će ti vršljati po jetri i mislima
    i svašta praviti od tvoga života

    Govorio sam ne jednom svojim učenicima
    da će ti po trulim munjama pronaci log
    i da ćeš ih dočekati radosnim kricima
    kao što je gubave dočekao bog

    Govorio sam i javno rečima od čelika
    na čuvenim svetkovinama u slavu žetve
    da istinski narod od svojih pesnika
    može dočekati samo plač i kletve.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: Branislav Petrović

    Starac zvani ostrvo


    Na pusto, Dunavo,
    Odbačen,
    ko gaće:
    ribar riđe brade zadoji me pivom!
    Taj svet što se rađa,
    jednog dana,
    znaće
    rane koje otkrih
    na tom starcu živom.

    Riba avanturu završi na žaru.
    Ko čovek.
    Ko čovek.
    Slavan po svojoj gladi.
    Bela Ruska lađa uz tugu prastaru,
    tegli iz Mađarske benzinske buradi.

    Miriše starac na konja, na cvet.
    Kutlačom pomaže vatri da čorbu skuva.
    Tu se skrasio da okonča let.
    O, starče,
    neka te šakal iz Kenije cuva!
    A bog nek ti kupuje cigare i brašno.
    I sapun.
    I tamjan.
    I mrtvački veš.
    Genijalni starče! biće, proričem, strašno,
    kad isus
    s neba
    siđe
    da uzme
    tvoj leš.

    Neka ti sunce besplatno pere i kuva.
    Slavuj nek ti peva umesto gramofona.
    Vetar sa severa kroz oči nam duva,
    kroz lobanju ko kroz vagon iz Londona.

    Koristi nesreću ko čaj, ko energiju.
    Prohujali život kao ribarsku mrežu
    Tugu kao duvan, voće i rakiju.
    Smrt iskoristi kao ravnotežu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Branislav Petrović

    Balada o džambasu i krčmarici


    U Šapcu bila mala krčma
    U krčmi lepa krčmarica
    imala muža na robiji
    sa robije dobijala nežna pisma

    Vraćao se džambas iz Sremske Mitrovice
    jahao neku ostarelu ragu
    pada kiša duvao pasji vetar
    ledilo se srce skitačko

    Stigao u Šabac ušao u krčmu
    seo pored peći poručio rakiju
    milicajac iza šanka sumnjičavo ga pogledao
    bila noć decembarska prvi sneg padao

    Sutradan bio pazarni dan raga bila za prodaju
    otimarena doterana otišla je za lepe pare
    ponovo džambas u krčmu došao
    krčmarica ga prepoznala

    Donela mu selapored njega upitala za bratski život
    pričao džambas o putevima bez kraja
    o kobilama mađarskim o vlaškim ciganima
    dopalo se krčmarici zavolela patnju džambasku

    Sutradan stiglo pismo iz Požarevca
    Putovalo pismo preko snežne zemlje
    lepa krčmarica suzu pustila
    čitajući pismo iz Požarevca

    Spazio džambas suzu u očima
    zaigralo njegovo srce lopovsko
    zajedno su čitali i tumačili
    nije lako sestro lepa njemu tako na robiji

    Video džambas njegovu fotografiju
    gledale ga bratske oči nepoznate
    u ruci posle držao njenu ruku
    tako da je tu ostao da zanoći

    Izjutra poranio nacepao drva
    uneo u naručju založio vatru
    bila mećava sneg stresao sa cokula
    gledale ga najlepše oči u Šapcu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Branislav Petrović

    Čistilište


    O prokleta da si ulico rige od fere
    i proklet da je čas ljubavi nagle
    posle kog te milicajci kao zvere
    uginulo
    odnose iz gradskog blata
    kroz užasne
    svetske magle

    Milicajci umnoj patnji nestasali
    sve brđani kršni orni da pretuku
    nas koji smo niz ulice popadali
    i sve koji
    sustanuli
    ko psa
    srce svoje vuku

    Pa me bace u podrume kao vreću repe hmelja
    škljocne brava kao iza džeparoša ludog brata
    pa u duši zleduha se javne želja
    nikad da se ne otvore
    teška
    vrata

    Glava puna dimničara polenovog praha slave
    na pesnicu uvežbanu pade klonu
    sa usana po betonu popadaše ljubičice plave
    svi trepeti
    u tom trenu
    utihnuše
    sve
    potonu

    Pred sudiju izvode te dan kad svane
    pred sudiju izbrijanog uhranjenog okupanog druga
    budi čovek na svlači se na pokazuj rane
    u tom nedostojnom času
    budi bašta u mostaru
    budi svetlost
    juga

    Budi višnja kad procveta budi šuma posle kiše
    i puževi rogove kad puste nežne
    budi krčag vrućeg mleka pa da dečja zamiriše
    soba
    budi ptica što doleće
    iz daklele zemlje
    snežne
    sve budi pre
    groba

    Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu
    ti si vatra na poljani koju deca lože
    pa zaboga ljubio si jednu lepu ženu neutešnu
    i sad
    možeš
    ako treba
    i bez svoje
    kože

    Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu
    imao si lakih krila pune štale
    pa zaboga ljubio si jednu stvarno lepu ženu grešnu
    i sad moraš
    niz potoke
    niz orlove
    niz
    kristale.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: Branislav Petrović

    Jutro


    Ispregoh konja,
    upregoh
    magarca,
    u svoje srce,
    taljige teretne!
    Džilitnu se sivi!
    Srce,
    okupani smo jutros
    noćnim užasima
    i srećni što smo živi!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: Branislav Petrović

    Konj u polju


    Šta se zbilo, vranče, sa tvojim vrelim nozdrvama?
    U koje predele puste tvoj topli jezik ode?
    Il si u snažnom galopu jurno za mrtvim kobilama,
    il te žednog crne odmamile vode?

    Milujem lešinu tvoju, neprihvatljivi prizor sveta,
    dodirujem oči, čelo, mudre rane,
    i ja ću tako, u polju, slavan, bez pokreta,
    večera dobra biti za šakale i gavrane.


    ***

    Krvlju pojim smrt u svome srcu
    pustog sveta gorku lastavicu


    ***
    Lako je otkriti vatru u pepelu -
    JA PRVI OTKRIH DA CVET MRZI PČELU!

    Ja sam pomoću tajnih elektroda
    Prvi ustanovio o čemu razmišlja voda!

    O ČEMU SIJA SUNCE - to svi zemljoradnici znaju:

    JA SAM PRONAŠAO KRAJ U BESKRAJU!

    JA SAM SAZNAO JEDNOG DAVNOG MAJA,
    DA BESKRAJ BOLUJE OD KRAJA!

    I više od toga:
    JA SAM UZ ŠOLJU ČAJA,
    OTKRIO DAKRAJ PATI OD BESKRAJA!

    Prijatelj, divan, iz ponornog čela,
    prosipa zvedze na banatska sela!
    I više od toga:

    JA SAM U BANATU
    SVOJU LUDU GLAVU NAŠAO U BLATU.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Branislav Petrović

    Zlatna pesma


    Kamen nije kamen bez svog uma kamnog.
    Drvo bez mudrosti ne bi bilo drvo.
    Gde je vatra bez razuma svog plamnog,
    ne Reč - Um je bio prvo.

    Cvet smeran u polju poruka ja važna
    podzemnih mudraca - taj ukras razuma!
    Ptice močvarice, zmije, žaba, vlažna,
    samo su traganja neznanog nam Uma.

    Sujeto ljudska divna si, nadstvarna!
    Pepeo zvezdani ravan ti je tek,
    a vaseljena ti je blagodarna.

    Dok uma je ljudskog trajaće pejzaž i vek.
    U pejzažu zver zavija, gladna, gola:
    Um nastao sparivanjem zla i bola.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Branislav Petrović

    Ringišpil


    Zaboravu dželatu padoše šaka
    subote moje lepe
    umivene neumivene
    petkovi moji namršteni
    svi moji dani
    kad sme da se umre a ne sme da se plače
    stooki staklenac vremena
    poluludog polulud
    gle
    ovog mi trena pršte u paramparče

    još danas u mojoj samoći gostuje poneka reč
    ringišpil razroki igrač u svemir gradove mami
    vrte se livade planine stogovi slame
    vrte se pozorišta klanice prenoćišta
    vozika prosijak dobročinstva dobrih ljudi
    o jedan starac izveo moć svoju da se probudi
    POZOR LJUDI
    gle
    u vazduh se sprema žena
    bože ima li te pokaži se sad
    učini da bezuspešno bude
    navlačenje haljine na kolena

    u vazduhu se izvija vidra moje samoće
    za sunce suncu bliža
    lepota mora da odleti
    brodom srcem čime god hoće
    hvatam za grlo belog Praznila
    o
    lepojka se visoko uznela
    nije me spazila!

    Zemljani!
    Još danas dok ova putasta nedelja cveta
    gostuje naša vatra u vašem zelenom ledu
    ustaće mrtvi u podne da love jagnje leta
    pa da ga u svoju tišinu odvedu:
    mukom će svojim da ga zakolju
    na žaru života da ga ispeku
    oni tamo
    najzad će da ga pojedu!

    Neko uzleće sam neko ima svoju grlicu
    neko zvezdari ljubavno pismo neko sećanje
    neko se ne vozi jer mu se ne vozi
    neko se ne vozi jer kosti mir mu ištu
    neko se ne vozi jer nema para
    neko pak više voli slatkiše
    tek:

    roditelji mladunčad pogubiše
    žene muževe
    ljušture puževe
    dan sunce mesec klupe u parku
    pop mantiju
    milicioner anarhiju
    vrata izgubiše kvaku
    Još danas još danas još danas
    ko se vrti ne boji se smrti!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Branislav Petrović

    Panta Rhei


    Evo me igram fudbal sa bandom okorelih mališana
    pomalo nalik njima pomalo svojoj zlobi
    šutiram penal gol jedan nula
    jedan nula
    al ono istinsko tek počinje
    O kako mrzim ove nasmejane dečake
    ove kovrdžave kose gradove na svetlom vetru
    o kakobih tukao te lepe detinje oči
    ta srca u galopu taj bakar
    kako bih pojeo taj pljesak mome pogotku

    tu bujicu to more to bravo brane
    o kako bih zaratio sa svim tim glupim sjajem
    što mi se podsmeva ptičijim letom
    što se ceri ružno sa svakoga krova

    Al
    igra teče dalje
    Gle TEČE
    stanite četiri slova
    stanite T
    stanite E
    stanite Č
    stanite E
    TEČE
    Heraklite ti si zaista hulja
    Pa ovo i nije pesma
    al utakmica teče dalje
    teče čovek teče reka teče groblje
    teče moje namršteno čelo
    već smo poveli sa dva nula
    od radosti je život iz mene kroz rebra iskočio
    ležim srećan na zemlji slep za veštine maga
    za njegovo zvučno drveće sa požarom umesto mračne smrti
    ne vidim oblak koji prosipa zlatnu kišu
    (a to je jedan od njegovih strašnih trikova)
    ne vidim grumen reke iznad igrališta
    ni vetar u kamenjaru što kuće zida
    al utakmica se ne prekida

    Jurišaju moji plavokosi koji kudravi
    nadiru moji mrtvaci
    more im golova treba dati
    (grob mi za podzemlje cipele obuva)
    oči im treba rasticati
    glave im treba pokidati
    evo me srećan na zemlji
    grob mi već ruku ljubi
    (živ bio veliki porasto)
    pobedili smo
    pobedili smo
    Heraklite crkni pukni.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Branislav Petrović

    Pesma o Aninom povratku sa letovanja


    Vratila se sa mora moja cigančica pocrnela
    pocrnela kao afrička kraljica
    baš me briga što je tamo na moru jednog
    dripca iz Pančeva ljubila
    sad je važno da se ona meni vratila
    jer ima na moru opasnih morskih pasa
    ima na moru mornara ima na moru alasa
    mogao je neko kolena njena da mi otme
    za spomenik u svome gradu
    mogli su gusari mogli su mangupi da mi je ukradu
    pričaj mi kako je bilo kako izgleda more
    ima li more mlađeg brata je li more protiv rata
    voli li more bure svežeg piva ume li more da pliva
    kako ljube francuzi cigančice moja ljubljena moja ženo?
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Odgovor: Branislav Petrović

    Kako Ana dijalektički traje u meni


    Ana je bila cvet
    ana je bila divlja krava
    ana je uvek pozivana kad treba
    neko carstvo da spašava

    Ana je učestvovala u osvajačkom pohodu dece
    na grobove očeva
    ana uveče zalazi
    ana izjutra izgreva
    ana obično plače
    kad mene pojede medved u velikom gradu

    to su čuli mladići
    iz susednih bratskih zemalja
    pa mi je svake noći
    četrdeset puta ukradu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #13

    Odgovor: Branislav Petrović

    Prva pesma čovekova


    Miroslavu Egeriću


    Ovih dana ovih dana
    ja i moja žena
    gradimo sebi prvo dete
    oooh
    da nas vidite samo
    kako jedno na drugo kidišemo
    kao u doba očeva granate
    poljupci lete
    pljušte
    lete
    to nas dvoje rešavamo Pitanje Svetsko
    to se mi sa čovečanstvom solidarišemo

    ženo moja
    oh
    ženo moja
    pojmiš li šta se noćas
    u ovom prozaičnom sobičku zbiva
    to mi zi ničega iz ničega
    joj iz ničega
    gradimo čoveka živa
    čoveka
    to je nadrealista što žedan kad je ptice lovi
    mangup što u svome telu krompir seje
    spadalo koje otadžbinu proda
    ringišpil u brod prekuje morem plovi
    onaj fantastican što reči ume da izgovara
    pa to je onaj što na zemlji jedini ume kuće da zida
    i da ih nikad dovoljno lepe ruši
    znaš ti tu gladnicu što sa vulkanima druguje na dnu mora
    onaj što strašno mnogo psuje pije i puši
    ženo moja
    još iz tebe svetlost dubrovnika muca
    trijumf morske soli
    pronašao sam, ura:
    tvoja su kolena gorka
    kao obrazi gvozdene rude
    ali čuj reči
    kojima darivam ljude;
    hiljadu poljubaca treba za prćasti nosić samo
    taj veličanstveni izvor slina
    a koliko ljubavi za ruke rebra noge
    a tek za one stvari
    ženo moja hrabro jurišaj na me
    iako sam ovako nezgrapan i čupav

    ne štedi poljupce za budućeg fantastu
    poljupce za našeg sina

    Snevam:
    u proleće
    tatinu curicu
    van dana i gradske buke
    daleko od škole tate mame
    odmami poljsko cveće
    kad tamo u parku na klupi jedan je međed čeka
    taj dripac toliko drzak da moju ćerkicu ljubi
    a on je ljubi ljubi
    otima se ona
    al
    ne odustaje momak grubi
    bude pod njima mnogo trave svelo
    a negde u ponoć njeno se otvari telo
    u njemu
    joj
    al moram priznati da je to posao nekog velikog boga
    počinje avantura čoveka još jednoga.

    A mamin dečko
    preskače zidove gradske
    i progone ga seljaci što krade njihovo voće
    ali on krade jer on je muško i tako mu se hoće
    i šta mu ko može
    neka sav svet iskoči iz kože
    jer on će jednoga leta u polju
    u vihoru ratnom na užarenoj morskoj plaži
    jednoj lepotici bezobrazno
    VAŽI LI
    NE VAŽI
    pokaži joj sine moj pokaži
    oooh
    za tvoju snagu
    na životinju noćas gladnu liči tvoj tata
    a tvoja sirota majka
    od prevelikog straha
    s njim se u koštac
    hvata.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Odgovor: Branislav Petrović

    Iz davnih predela leta


    Gde si mi
    sad
    narandžo
    leta
    u šumi
    na grančicama?
    (jao boli!)
    I ja te prenosim
    i nastavljamo u travi!
    Baka tvoja bela!
    Bakica tvoja bela!
    Princeza bela!
    U kući beloj
    zapršku meša
    i razmišlja
    brižno:

    BOŽE, ČIME LI SE TAJ BAVI?
    SELJAK NIJE... ODELO MU JE NOVO...
    A NI GOSPODIN NIJE... POKRETI SU MU NEKAKO...
    GRUBI...
    TJA...
    MORA DA JE NEKI ĐAVO ČIM GA MOJA LUTKICA...

    Bako, bela fantastična, najlepša bako!
    Tvoja lutkica bela ima plikove na koži!
    Pssst... o mladežima ni reči - nije to za baku -
    razgovor o najmedenijem medu
    više bi zanimao dedu!
    Deda
    neobrijan
    čvornovat
    sed:

    U ALBANIJI DEVESTO PETNAESTE
    JELI SMO LED
    PA TE TRKE
    KAD VIDESMO PRVI PUT GRKE!
    FIJUČE METAK KROZ BEZNAĐE BELO -
    DA Ne bi PROPAO METAK VOJNIK PODMETNE ČELO.
    A JEDAN IZ NAŠE ČETE NEKI CVETOZAR ROĐEN U BANATU
    PODMETNU' TRBU' POD GRANATU...

    Dosta deda! Znaš da se baki gadi...
    znamo,
    znamo i to da si pojeo generala
    da ne bi umro od gladi...
    Znamo
    dođavola
    sve o ratu
    sve o leševima
    Sve o stravi! -
    pričaj ti nama
    dedice,
    pričaj ti nama,
    pričaj ti nama o.. ljubavi!!!

    Na vreme nismo obratili pažnju.
    Počinje kiša.
    Kiša, šta to beše kiša?
    Ti se oblačiš
    češljaš
    skidaš mi travke s leđa
    uvuci košulju kažeš
    vidi šta si uradio kažeš
    poznaje li mi se pitaš,
    -oh!-
    strašno nevreme preti,
    zemlja od neba beži! -
    žao mi je što nisam pesnik
    pa da svaki tvoj pokret
    i svaku reč
    i sve detalje
    u večnost
    ubeležim!

    Sad kao mala deca trčimo prema domu
    jer ko zna šta može pasti na pamet nekom gromu.
    Pred samom kapijom tebi je misao pukla:
    JAO...
    JA SAM ZABORAVILA...
    NISAM OBUKLA...

    E pa ako i nisi
    šta ja tu mogu!
    Neka to bude od nas dvoje
    poklon velikom Bogu!

    Uzletesmo u bakin dvorac
    kao cvetovi kao komete
    baš kad je bakica pomislila
    GDE LI JE TAJ
    PO OVOM NEVREMENU
    ODVEDE DETE?

    I držeći se za ruke
    i trčeći kroz kišu
    putnici
    zvezdanog
    puta
    doživeli smo čitav život
    za tih nekoliko minuta.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Odgovor: Branislav Petrović

    ŽENA

    Živu zvezdu u utrobi imaš prijateljice moja
    crkvu davno porušenu novu školu
    krotitelja lavova sa licem nevine devojčice
    ispod samog srca nosiš prijateljice moja

    Osluhni njegovo ispod svoga bila
    u dubinama praiskona prijateljice moja
    u dubinama neba u ponorima sveta u maloj
    poljskoj kućici na japanskom ostrvu u doba trešanja
    ljubavi moja

    Živo čudo ispunjava te tvoriteljko moja
    neka je blagoslovena pravlaga životodajna
    ja blagosiljam spoj Ženstva sa Strancima
    koji nove Strance iz pramraka izvodi
    u opasnu svetlost sveta
    ženo

    Kako se stiže do tvoga carstva do prasveta u tebi
    prijateljice moja
    može li se smrću do vlažnog sna u tebi do spokoja
    može li padom kroz čeljusti zveri kroz cveće
    može li se
    ponovo u tvoju utrobu može li zauvek u čas začeća

    Kako izbeći progon iz tvog toplog tela
    kako ostati večno ispod tvoje sise jao kako
    spasiteljice moja
    mogu li se nagoditi sa Ubicom u tebi sa zvezdom
    zrakolomnom
    mogu li daj da uđem i večno da ostanem

    Mogu li sa čajem sa voćem koje ti prinose muževi
    mogu li mi tu pčele pomoći brzi konji
    mogu li patnjom poniženjem teškim robijaškim radom

    kao Tantal i Sizif istovremeno
    mogu li ikako u staru postojbinu
    mogu li
    tvoriteljko moja?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ratko Petrović
    Autor vladapera u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.11.2015, 10:37
  2. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25
  3. Rastko Petrović
    Autor maqa u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 30.07.2011, 01:07
  4. Branislav Nušić
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.06.2009, 14:06
  5. Branislav Petronijević
    Autor memento u forumu Filozofi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.03.2009, 10:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •