Dnevnik iseljenika!
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Dnevnik iseljenika!

    Sasvim slucajno, veceras sam prevrtala po fotografijama, pismima, razglednicama i ostalim glupostima koje ja samo mogu da drzim u pisacem stolu, i u svoj toj guzvi nadjem interesantnu pricu iz Dnevnika iseljenika iz Kanade...
    Poznato je da su zime u Kanadi veoma hladne i veoma duge... ali otom, potom!
    Napisite neku interesantnu pricu, vas dozivljaj ili nesto sto ste culi ili procitali, a sto je TIPICNO za zemlju u kojoj zivite.
    Dakle:
    "WINTER IN CANADA"

    12. avgust - Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovde je tako lepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snegom.

    14. oktobar, Kanada. To je najlepsa zemlja na svetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i video par jelena. Tako su graciozni. To su najlepse zivotinje na svetu. Ovo mora da je raj! Volim Kanadu!

    11. novembar. Dan secanja (kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro sneg. Tako je divno!

    2. decembar. Nocas je pao prvi sneg. Ustao sam i video sve pokriveno belim pokrivacem. Izgleda kao najlepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put, a onda se grudvali (ja popedio). Kada je prosla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja! Volim Kanadu.

    12. decembar. Nocas opet sneg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovde je zaista prekrasno!

    19. decembar. Nocas opet sneg. Nisamo mogao izvesti auto da idem na posao. Ovde je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.

    22. decembar. Ovo belo govno opet padalo celu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!

    25. decembar. Srecan ..beni i usrani Bozic. Jos malo usranog snega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im ..bem, sto ne posipaju vise soli po putu pa da se pre otopi.

    27. decembar. Nocas opet sneg. Ne izlazim vec tri dana, sem sto cistim sneg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigde ici, auto se zaglavio u brdu snega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.

    28. decembar. Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do leta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.

    4. januar. Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara steta na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugde ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...

    3. maj. Odvezao kola kod mehanicara.
    Neverovatno koliko su zardjala od jebene soli sto je posipaju svuda.

    10. maj. Selim se na Floridu. Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze ziveti u toj jebenoj Kanadi.
    neunistiva zlojebaba!
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Dnevnik iseljenika!

    Moje prve dane u ovoj zemlji sam proveo na granici sa Kanadom i ova prica mi i ne zvuci kao izmisljotina ili trenutni hir.Tamo se zivot svodi na pet meseci bez snega,ostalih sedam provedes lopatajuci.Mada ni Florida nije toliko sjajna,cekas da te oduva uragan ili pojede krokodil...ili ti pojedes njega
    Not all treasure is silver and gold, mate.
      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Dnevnik iseljenika!

    Nastavak...


    12. maj
    Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.

    20. maj
    Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.

    12. jun
    Vec smo mesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba dinozaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, neverovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.

    30. jun
    Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.

    18. jul
    Neverovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lep provod...

    20. jul
    Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci, neko nam je ukrao kola! I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!

    21. jul
    Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Neverovatna vrucina!

    30. jul
    Vrucinski val je na maksimumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci, jedino ce da me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec kad sam htio da se bacim u pool vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici odakle je dosao. Poludecu!

    31. jul
    Vec od rana jutra neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj kurac, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente!

    1. avgust
    Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima, sve crno i sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao i uvjek, picka li mu lepa mila materina!

    2. avgust
    Jedva docekam, da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umesto klime sredi mi cerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu - jebem ti Floridu!

    12. avgust
    Ne mogu da podnesem tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu, prokleta bila!

    13. avgust
    Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi beze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce. Vjetar sve poleze. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u onom restoranu... Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i selim se odavde. Gde, ovaj put necu da vam kazem...

    1. septembar
    Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje cemo i kako cemo...

    8. septembar
    Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti.

    24. oktobar
    Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

    25. novembar
    Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.

    24. decembar
    Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove sto na njemu zive.

    25. decembar
    Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".

    27. decembar
    Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prode neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.

    31. decembar
    Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.

    1. januar
    Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.

    6. januar
    Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.

    7. januar
    Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.

    8. januar
    Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.

    11. januar
    Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.

    12. januar
    Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.

    13. januar
    Pokusavam prvi put da udem u "svoj" stan.

    14. januar
    Vec nekoliko puta pokusavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".

    15. februar
    Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.

    20. februar
    Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.

    28. februar
    Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.

    1. mart
    Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.

    2. mart
    Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
    Carpe diem
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Dnevnik iseljenika!

    *Pismeni zadatak: Zašto volim Kanadu

    Piše: Nebojša Milosavljevic

    Kanadu volim zato što je to jedna velika i lepa zemlja koja ima puno prirodnih lepota.
    Te lepote uglavnom ne mogu da se vide golim okom, ali ih ima dosta na kanalu "Discovery"
    koji tata, mama i ja volimo da gledamo i da se ponosimo u kakvoj zemlji živimo.

    Mama i tata kažu da je Kanada lepa zato što u njoj živi puno raznih naroda i narodnosti i što
    su ljudi svih rasa i religija ovde našli mesto da žive u miru i prijateljstvu. Ja u školi imam puno
    drugara iz razliitih zemalja, ali tata ne da da ih dovodim kuci pa se zato družim samo sa našom
    decom ciji su roditelji bogati jer tata kaže da je tako najbolje. Moja sestra je ucila u školi da je multikulturalizam jedna velika stvar i to joj se mnogo svidelo pa je pocela da se zabavlja sa
    jednim deckom sa Jamajke. Onda su je, kada su saznali, mama i tata zajednicki oplavili od batina.

    Kanada je lepa zato što se u njoj govori puno jezika, a neko ak govori i engleski. Kada mog
    tatu prijatelji iz zavicaja pitaju kako stoji sa jezikom, jer znaju da je u školi stalno vukao keca,
    on kaže da se sasvim dobro snalazi i sa srpskim. Onda mama kaže da mu ništa drugo i ne treba
    jer ne izlazi iz naših kafana, pa se onda posvadaju i pošalju me napolje.

    Moja mama mnogo voli Kanadu jer kaže da ovde ne mora ništa da kuva, zato što je sve na
    gotovo i sve može da se kupi. Kad nam to dosadi onda mama dovede babu pa se onda slatko
    najedemo domace hrane. Mi se slažemo sa njom i najviše volimo kada kaže da je boli glava pa
    naruci picu, ali je zato moja baka kada nam je došla u posetu plakala dva dana kada je videla
    kako smo se svi ugojili (mama kaže da smo se popravili).

    Kanadu volim zato što ima razvijen sport i što sa skoro svake Olimpijade donese puno medalja iz
    krlinga, bijatlona, badbintona, odbojke na pesku, trambuline, i ostalih važnih sportova.

    Tata kaže da mnogo voli Kanadu zato što ti nije potrebna veza da dobiješ posao kao kod nas.
    Svi imaju iste šanse da se zaposle u "McDonaldsu" ili "Tim Hortonsu".

    Ja mnogo volim da idem u kanadsku školu zato što se puno igramo i ucimo dosta korisnih stvari
    o domainstvu. Uciteljica nam je rekla da emo u petom razredu da ucimo citanje i pisanje.
    Jedva cekam. Moja sestra ne voli školu zato što ide u dvanaesti razred pa ih sada teraju da uce
    tablicu množenja.

    Najlepše godišnje doba u Kanadi za mene je zima. Od zimskih radosti najviše volim kada uvece
    svi sednemo ispred televizora i gledamo vesti o tome kako su se ljudi zaglavili u snegu na auto-putu.
    Tata tada uvek kaže kako je dobro što nije zaposlen, jer ko zna kada bi došao kuci.

    Mi svi u porodici mnogo volimo Kanadu zato što je daleko pa tatina rodbina iz Mionice ne može da
    dodje kod nas i ostane dve nedelje dok cekaju da im zakažu pregled kod specijaliste.

    Mama uvek govori kako je ona potekla iz fine i kulturne porodice i da voli Kanadu zato što ima puno
    kulturnih dogadjaja. Kaže da joj je najveda želja da gleda mjuzikl "Lion King" i da ucestvuje na "Karibani".

    Ja volim Kanadu zato što se ovde mnogo vodi racuna o deci. Ako te tata ili mama tuku onda možeš
    da pozoveš jedan broj telefona, pa onda dodju neki ljudi i odvedu te u neku kucu gde ima puno dece
    i gde o njima vode brigu cike koje mnogo vole male decake.

    Kanada mi se dopada zbog toga što možeš sa 16 godina da dobiješ vozacku dozvolu, uzmeš auto
    od tate i onda se trkaš sa drugarima po ulicama.

    Moj tata kaže da voli Kanadu zato što ne mora da živi sa maminom mamom. Doduše, ona nam
    ponekad dodje u posetu i stalno prica kako joj se ništa ne svidja u Kanadi, ali tata kaže da nju ne
    smemo da slušamo jer je ona "matora komunjara".

    Volim Kanadu zato što ima puno mesta gde možeš da odeš na izlet. Mi se svakog vikenda kada je
    lepo vreme, znaci bar tri puta godišnje, na brzinu spremimo, sednemo u kola i odemo na neko jezero.
    Tu se uvek lepo provedemo sve dok ne pocnu da nas grizu komarci i dok mama ne pocne da vice na
    tatu zato što je popio osam piva. Onda dodje vreme da idemo kuci, pa upadnemo u gužvu na auto-putu
    i u kolima svi cute. Ja tada volim da gledam kroz prozor i da uživam u prirodnim lepotama Kanade.

    Volim Kanadu i zato što u njoj ima puno domaih i divljih životinja.
    Svi imaju kucne ljubimce pa sam i ja molio da dobijem psa, ali mi je mama rekla da njoj ne pada na
    pamet da ide za njim po ulici i da skuplja govanca u plasticnu kesu. Onda sam krišom poceo da hranim
    jednog rakuna koji nam je prevrtao po djubretu jer sam hteo da imam svog ljubimca, ali ga je tata
    umlatio lopatom kada ga je video u dvorištu. Krišom smo ga zakopali iza kuce i tata nam je zapretio da
    cutimo jer bi inae morao da plati neku kaznu od ne znam koliko mnogo dolara.

    Moja sestra mnogo voli Kanadu zato što je ona malo punija ( ja mislim da je baš debela) pa kaže da ovde
    uvek može da nadje garderobu u kojoj izgleda seksi. Ja mislim da nije to razlog nego što joj se niko ne
    smeje na ulici kao kad je bila u Beogradu pa su je zvali "debela Kanadjanka".

    Kada sam pitao mamu zašto ona voli Kanadu, dugo je razmišljala i na kraju mi rekla da je voli zato što
    može da se opusti i ne razmišlja šta e reci komšiluk, koji nam je tamo kod nas svakog dana zavirivao
    u lonac. Onda sam ja razmislio pa sam joj rekao da ovde i ne mogu da nam vire u lonac kada ga niko i ne upotrebljava. Onda mi je ona zveknula jednu zaušku i ja sam odlucio da je iskljucim iz ovog projekta.

    Moj tata kaže da najviše voli u Kanadi to što je izbor piva toliki da e mu trebati još ko zna koliko godina
    pa da sve isproba. Ja mislim da je on ve sve isprobao po više puta i da stalno pocinje novu turu.

    Volim Kanadu zato što ovde i cike mogu da se žene meu sobom. Ja baš ne marim mnogo za devojcice jer
    su alapace i bezobrazne, pa sam razmišljao da oženim nekog drugara kad porastem. Mislim da bi nam baš
    bilo fino jer bismo mogli zajedno da gledamo utakmice, igramo fudbal i košarku i narucmo picu ili kinesku
    hranu kada dodjemo kuci.
    Rekao sam to tati, a on se samo uhvatio za glavu i opsovao i ovu zemlju i dan kada je u nju ušao. Nije mi
    jasno zašto se tako naljutio kad je stalno pricao kako voli Kanadu.

    Ja volim Kanadu zato što je to velika i lepa zemlja sa puno prirodnih bogatstava.*
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts
      Vrh

Slične teme

  1. Dnevnik "Vojvodina Cafe"
    Autor kissigirl u forumu Chit-Chat
    Odgovora: 512
    Poslednja poruka: 16.07.2011, 20:41
  2. Čitanje na brodu-izmišljeni dnevnik
    Autor kohili u forumu Književnost
    Odgovora: 63
    Poslednja poruka: 12.08.2010, 08:54

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •