morrib kaže:
Stiže deseta godišnjica bombardovanja Srbije, i nažalost kako koja godina odmiče sve je više izgleda da žrtva postaje zločinac, a zločinac žrtva. A sve to zahvaljujući usmerenju zločinca da preko vlade, medija i opšte pritisnute politike napravi takvo stanje. Da bi to ostvario (i ostvario je), mora da ima svoje medije (ima ih), svoju vladu u toj zemlji (ima je) i svoju politiku pritiska (ima je). Javno mnjenje je usmereno na maladu populaciju i njihove mlađe roditelje, vešto ponavljajući poput njihovog idola Gebelsa, da je prava istina ona koju jači diktira i stalno ponavlja. I šta može Bećar i slični njegovog uzrasta da drugačije vide bombardovanje ko je kriv, a ko je prav, kad su u to vreme imali 13-14 godina. Oni zadnjih sedam-osam godina slušaju neku drugu istinu i normalo, sećaju se onih strahota bombardovanja, koje su im oduzele deo bezbrižnog detinjstva i dečaštva. Nekažem da oni nisu pametni, intelegentni, ali su prikraćeni za jednu širinu sagledavanja uzroka tog bombardovanja, a posledice i dan-danas trpe i osećaju.
Opšta medijska i politička slika Srbije je danas takva, a u pogledu bombardovanja Srbije, da niko nesme da nazove i okrivi (mislim javno), javno da su oni zločinci i da su tim bombardovanjem napravili zločin nemerljiv i neuporediv u novoj istoriji sveta. Nebi to kod njih nikog potreslo ili promenilo, ali bi zadovoljilo one ljude ovde u zemlji koji su izgubili svoje najmilije, ili ih osakatili, i one koji i danas imaju traume i posledice od takvog zločina. Stara i otrcana priča da je za sve kriv Slobodan Milošević i njegov režim, nažalost i danas prolazi. Amerikancima je jednog momenta zasmetao Kenedi, i oni su ga ubili, i nisu ubili čelanove njegove stranke i glasače. Poređenje nije da bi se veličao Milošević, već čisto radi konstatacije, ako je bio krivac, zašto neubiše samo njega!? A to su mogli uvek i vrlo lako, kao što ubiše Đinđića (nije važno ko je pucao).?