Rat je nesto uzasno mislim niko ne voli rat ali meni je bilo super te '99-te.
Bio sam na selu kod babe i dede i proveo se kao nikad u zivotu. Kada je vazdusna opasnost na snazi onda svi bezimo u podrum a u mom podrumu je bilo jako veselo (normalno tada sam bio pomalo uplasen nije mi bilo sve jedno) jer su bake i deke iz komsiluka pravile komediju od nase tragedije komentarima: "Ajde nasi ! Napred srusite Klintona ! Sredi Amera ajde sinovi hrabro !" i tako u krug ali najcesce ajde i napred pa sam imao utisak kao da navijaju za fudbalsku ili kosarkasku reprezentaciju Mislim ja sam komentarisao ali oni su lupali takve gluposti da sam na kraju poceo i da se smejem onako uplasen (najvise me bilo strah u pocetku a kasnije nesto malo samo).
Sa drustvom sam bio non-stop a ako se u tom trenutku oglasi vazdusna opasnost idemo kod onog cija je kuca najbliza. Jednom dana probudio se ja i krenuo u prodavnicu po hleba ali samo sto sam izasao ispred kuce kad ono na par stotina metara od kuce leti nesto i pomislio sam da je avion ali je to ipak bila raketa, od koje su nam popucali prozori ali su bili osigurani lepljivom trakom pa nikog nisu povredili, koja je pogodila ono sto je gadjala ali nije eksplodirala iz nekog razloga.
Nakon sto se proculo da se srusila raketa i da nije bilo eksplozije odmah sam se sa drugarima uputio na "mesto zlocina" i imali smo sta da vidimo a videli smo tako nesto prvi put u zivotu, raketa e bila visine nekih 2 m i vojnici su je drzali uspravno mislim tako s je postavili ko ce drzati onu napravu i sto je mene najvise radovalo mogao sam prici i dodirnuti je sto je ipak nesto posebno jer ta naprava ima neverovatnu moc.
Bilo je jos puno toga ali me trenutno mrzi da kucam, sve u svemu meni je bilo odlicno uz nesto malo straha u pocetku.