Vladimir Vladimirovič Majakovski
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 21
  1. #1

    Vladimir Vladimirovič Majakovski



    VLADIMIR VLADIMIROVIČ MAJAKOVSKI
    (1893-1930)

    U Rusiji, u jednom selu u Gruziji 19.07.1893. rođen je Vladimir Majakovski, vodeći pesnik Ruske revolucije i ranog sovjetskog perioda i jedan od osnivača ruskog futurističkog pokreta. Studirao je slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu. Komunističkoj partiji se pridružio 1908. i bio je više puta zatvaran zbog subverzivne delatnosti. Poeziju je počeo da piše tokom boravka u samici 1909. Zaslužan je za razvoj lirsko-epske i lirsko-fantastične poeme, tonskog stiha, principa realizacije metafore. Znatno je uticao na mnoge ruske i evropske pesnike. Nakon što je oslobođen pridružio se ruskom futurističkom pokretu i postao njegov glasnogovornik. Razočaran u ljubav, otuđen od sovjetske realnosti i bez mogućnosti da dobije vizu za inostranstvo, 14.04.1930. izvršio je samoubistvo u Moskvi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Oblak u pantalonama

    Vi mislite bunca malarija?
    To je bilo,
    bilo u Odesi.
    ''Doc'u u cetiri'' rekla je Marija.
    Osam.
    Devet.
    Deset.
    Evo i vece
    u nocnu strahu bezi,
    vece decembarsko
    s prozora
    u magli
    U staracka ledja smeju se i rzu
    kandelabri.
    Mene vise prepoznati ne moze:
    ja sam zgrcena
    gomila
    zila.
    Sta takva gomila pozeleti moze?
    A mnogo hoce takva gomila.
    Jer vise nije vazno
    ni to sto sam od bronze,
    ni to sto srce moje -
    od gvozdja hladnog -
    bije.
    Nocu i covek svoj zvek
    u nesto zensko, meko,
    zeli da sakrije.
    I ja sam,
    ogroman.
    na prozoru savijen,
    rastapam staklo celom od celika.
    da li je to ljubav ili nije?
    I kakva je -
    mala ili velika?
    Odakle velika u takvom telu:
    mora da je to malena,
    neka krotka ljubav, sto se u stranu baca
    od automobilskih sirena
    i voli zveket praporaca.
    Opet i opet
    cekam,
    zabivsi lice u rosavo lice kise.
    I vec me je poprskala dreka
    gradske plime, sve vise.
    Ponoc, sa nozem kog pruza -
    do djavola s njim! -
    dosla je,
    zaklala.
    I kao s' panja glava suznja,
    dvanaesta ura je pala.
    u oknima sumorne kisne kapi,
    kreveljeci se,
    nakrcale,
    k'o urlanjem usta da su razjapile
    himere s pariske katedrale.
    Prokleta da si!
    I pocepa usta skoro krik.
    Zar ti je i to malo?
    Cujem:
    nerv,
    tiho, kao s kreveta bolesnik,
    podigao se.
    I , gle -
    u pocetku jedva je posao
    jedva,
    onda je ustalasan,
    jasan,
    potrcao.
    Sada je sa druga dva
    ocajno igrati stao.
    Pao na plafon spratu nize.
    Zivci
    veliki,
    mali,
    mnogi -
    pomamno skacu
    i vec -
    gmizu.
    Zivci pali s nogu!
    A noc se po sobi glibi i oko,
    otezalo, odatle nikako da se ispravi.
    Odjednom, vrata zacvilese, ko da
    krcma zub na zub
    ne moze da sastavi.
    Usla si
    osorna, kao ''na!''
    guzvajuci rukavice kao luda,
    i rekla: ''Da,
    znate, ja cu da se udam.''
    Pa sta, udajte se.
    Nista nije bilo.
    Izdrzacu.
    Gledajte - ja sam spokojan ko
    bilo
    pokojnika.
    Secate se?
    Govorili ste:
    ''Dzek London,
    novac,
    ljubav,
    strasti'' -
    a ja videh samo jedno:
    vi ste Djokonda,
    koju treba ukrasti!
    I ukrali su je.
    Opet cu ljubav u terevenkama utuci
    povije obrva ozarivsi vatrom.
    Pa sta!
    Ponekad i u izgoreloj kuci
    skitnice nadju dom!
    Izazivate?
    ''Manje no prosjak kopejaka
    vi imate smaragda bezumlja''
    Setite se!
    Pala je Pompeja
    od razdrazenog Vezuva!
    Hej!
    Gospodo!
    Ljubiteli
    obesvescivanja,
    zlocinstava,
    pokolja,
    da li ste najstrasnije
    videli -
    lice moje
    kada sam
    ja
    apsolutno spokojan?
    I osecam -
    ''ja''
    za mene je malo.
    neko se otima iz utrobe moje.
    Halo!
    Ko je?
    Mama?
    vaseg sina nesto divno boli!
    Mama!
    Zapaljeno mu je i srece i vene.
    Recite sestrama, Ljudi i Olji,
    on nema kuda da se dene.
    Marija! Marija! Marija!
    Pusti me, Marija!
    ne mogu ostati na ulicama!
    Neces?
    Cekas
    dok upalih obraza grubo,
    bljutav,
    i isproban na svemu losem,
    dodjem
    i procedim bezubo
    da sam ja danas
    ''neobicno posten''.
    Marija,
    vidis -
    ja se, vec poguren, slamam.
    Marija!
    Kako u debelo uho zabosti neznu rec?
    Ptica
    zivi od pesme,
    peva
    gladna i zvonka,
    a ja sam covek, Marija,
    prost,
    koga je sipljiva noc iskasljavala na prljavu
    ruku Presnje.
    Marija, hoces li me takvog?
    Pusti me, Marija!
    Zgrcenim prstima davim gvozdeno grlo
    zvonca.
    Marija!
    Na ulicama su zveri.
    Na vratu prsti davljanja sto bode-
    Boli!
    Otvori svoje dveri!
    Vidis -
    zabili su u oci iz sesira ciode.
    Pusti me.
    Mala!
    Ne boj se
    sto na mom volovskom vratu
    sede kao planine vlazne zene od znoja
    gubave.
    Ja kroz zivot vucem (i to je zato)
    milion ogromnih, cistih ljubavi
    i milion miliona malih ljubavi.
    Ne boj se
    da cu se opet prilepiti za hiljade lica -
    ''devojke Majakovskog'' -
    u izdajnicko vreme mraka,
    ta to nije ipak
    dinastija carica
    krunisanih u srcu jednog ludaka.
    Marija, pridji!
    U bestidnosti nagote,
    ili puna plasljivih drhtaja,
    no daj tvojih usana lepotu sto jos iscvala nije:
    srce i ja nijednom ne dozivesmo do maja,
    a u prokletom zivotu
    tek stoti april je.
    Znaci - opet,
    dok mracno sve je to,
    uzecu srce,
    isplakano grozno,
    da ga nosim,
    ko sto
    u stenaru pseto
    nosi svoju sapu preseceno vozom.
    Krvlju svoga srca ja radujem put,
    uz odecu belu lepi se prasine cvece.
    oko zemlje - Krstiteljeve glave
    po hiljaditi put
    Irodijada-sunce ce da se okrece.
    I kada moja gomila godina
    odigra svoje do konca -
    krvlju oznacice se put sto vodi
    ka domu moga oca.
    Izaci cu
    prljav (od jendeka, gde provodih noci)
    primaci cu mu se blize,
    sagnucu se
    i na uho mu reci:
    Slusajte, gospodine Boze!
    Kako vam ne dosadi
    u zele oblaka mreskavih
    zamakati oci odebljale, a?
    Hajde da organizujemo
    vrtesku
    na drvetu poznavanja dobra i zla!
    Svemoguci, ti si izmislio
    za svakog po dve ruke,
    i svakome si po glavu dao ti -
    a zasto nisi izmislio
    da se bez muke
    moze ljubiti, ljubiti, ljubiti?!

    Misljah - Bozanstvo si, svemoguce, staro,
    a ti si nedouceni, majusni bogic samo.
    Vidis, ja se saginjem
    i iz sare
    vadim kamu.
    Krilati nitkovi!
    U raju da ste zbijeni!
    Gomila perjasa od straha valja se!
    A tebe, sto si tamjanom opijen,
    rasporicu odavde do Aljaske!
    Pustite me!
    Necete me zaustaviti.
    lazem li, u pravu li
    sam ja,
    ali vise ne mogu da budem spokojan.
    Gledajte -
    zvezde su opet obezglavili
    i nebo okrvavili od pokolja!
    Ehej!
    Nebo!
    Skini kapu!
    ja dolazim!
    Gluho.
    Vasiona spava,
    polozivsi sapu
    s krpeljima zvezda pod ogromno uho.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Flauta kicma


    I nebo,
    sto zaboravi u dimu da je plavo,
    i oblake iscepane kao izbeglice,
    ozaricu svojom poslednjom ljubavlju,
    sto kao jekticavog
    rumeni se lice.
    I nadvisicu
    komesanja ova,
    onih koji zaboravise neznost i dom.
    Cujte,
    ljudi!
    Izadjite iz rovova,
    pa posle doratujte.
    Cak i kad
    od krvi pijan,
    klateci se kao Bahus,
    rat kroci,
    ni tad da s uma ljubavne reci smetnes.
    Mili Nemci!
    Znam,
    u vasem dahu
    Geteova je Grethen.
    Francuz
    smeseci se na nozu mre,
    i s osmehom se rusi pogodjen avijaticar,
    ako se sete
    poljupca otpre
    tvog, Travijata.
    Al' dosta mi je ruzicaste mekote,
    koju stoleca podnose.
    Na kolena ispred nove lepote,
    nasminkane,
    sto slavim,
    ridjokose!
    Mozda od vremena ovog,
    od bajoneta ostrijeg,
    kada stoleca pobeli brada,
    ostacemo samo
    ti
    i ja,
    sto bacam se za tobom
    od grada do grada.
    Ako preko mora odes naglo,
    skrsivsi se u rupu noci guste -
    utisnucu u tebe kroz londonsku maglu
    fenjera ognjene usne.
    Istegnes li karavne kroz
    pustinjsku zegu,
    gde lavovi su zasedu zauzeli -
    prislonicu ti
    pod pescanim bregom
    obraz kao Sahara vreli.

    Mocni,
    ako zatrebam im -
    reci ce mi:
    Idi, pogini u ratu!
    Poslednje bice
    tvoje ime
    na usnama pocepanim granatom.
    Pod krunom svrsicu?
    Na Svetoj Jeleni?
    Osedlav zivota talase-vrance,
    jednak sam kandidat
    za cara vaseljene
    i za
    lance.
    Odredjen sam da budem nov car -
    tvoje lisce tu je,
    na suncanom zlatu moga novca
    naredicu
    da se iskuje.
    A tamo
    gde svet je ko tundra olinjo,
    gde trgujuci s vetrom reka se probija;
    na lancu izgrepscu ime Ljiljino
    i izgubicu ga u mraku robije.
    Slusajte vi sto zaboraviste da nebo je plavo,
    nakostreseni
    kao zver kleta!
    Ovo sto se zari
    ko lice jekticavog
    mozda je poslednja ljubav sveta.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Volim


    Brodovi i -
    oni u luke se slise.
    Vozovi - na stanicu teraju i oni.
    A mene ka tebi nesto tim vise -
    jer volim -
    vuce i goni.
    Puskinov vitez u podrum se skriva,
    cicija u svome novcu da uziva.
    Tako ti se vracam
    ja, draga, predano
    Moje je to srce,
    s divljenjem ga gledam.
    i gar
    sa sebe spira, brije se i mije.
    Tako i ja,
    tebi vracajuci se,
    zar
    ne odlazim kuci,
    zar nije?!
    Konacnoj se vracamo meti.
    Smrtne zemaljsko narucju veze
    Tako
    tek sto rastanemo se
    ja i ti,
    nepokolebljivo ti
    tezim.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Dobro


    Dvanaest kvadratnih metara od mene -
    sve sto nas cetvoro imamo od kuce:
    Ljilja, Osja ja i Stene
    (jedno kuce.)
    Ja sam se mnogo po toplim
    zemljama motao,
    ali tek te zime uz cvokotanje zuba
    shvatio sam sta je toplota -
    prijateljstvo, porodica, ljubav.
    Napisah li nesto?
    Ako jesam,
    ma sta ako uspeh da srocim -
    to su skivile oci-nebesa
    ljubljene moje oci.
    Goruce, crne
    kao u srne.
    Odjednom telefon stade da se koci,
    udari uho ko motkom:
    glad je sakrila oci otokom.
    Lekar mota - za oci gazele
    treba toplota, treba zelen.
    Na kuci, vec brze voljenoj,
    sav strepec - dve mrkvice drzec
    za zelen repic.
    Ja poklanjah mnogo cveca i slatkisa,
    ali u secanju cuvam mrkvice ove
    od svega vise, i naramak
    brezovih drva.
    Mokra i teska gomila trescica,
    a svaka treska
    tanka obrvica.
    Obrazi natekli.
    Zenice se spekle.
    Neznost i celer
    oci da iscele.
    Pogled izvuci, gledaj revoluciju.
    Meni je lako - ja sam Majakovski,
    pa glodjem tako but konjski.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Iz sveg glasa

    Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
    Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
    Ne zuri mi se. I munja-telegram
    nema z bog cega da plasi te i budi.
    Kao sto kazu, incident je resen.
    Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
    Mi smo precistili, I sto da se drese
    uzajamne boli, uvrede i kobi.
    Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
    Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
    U taj cas odustajes da protumacis sve to
    istoriji, vekovima i kosmosu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Sergeju Jesenjinu


    Naš je planet
    radostima ubog nešto.
    Treba otimati
    radost
    danima što bježe.
    Na svijetu
    umrijeti
    nije teško.
    stvarati život
    daleko je teže.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Prica o crvenoj kapici



    Bio jednom jedan kadet,
    Crvenom kapicom bese snabdet

    Osim te kapice sto pripade kadetu
    ni trunke crvenog u njegovom svetu.

    Revolucija je negde-cu kadet-zaceta,
    al je kapica jos uvek na glavi kadeta.

    Ko bubreg u loju ziveli za kadetom kadet,
    I otac kadetov i kadetov praded.

    Podize se jednom neki silni vetar,
    u parcice razdra kapicu kadeta

    i on ostade crn.Videc' ga gde seta,
    vuci revolucije scepase kadeta.

    Zna se u vukova kakva je dijeta:
    Zajedno sa manzetama prozdrase kadeta.

    Kad se budes bavio politikom,dete,
    Ne zaboravi pricu o ovom kadetu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    O tome


    Ovom temom,
    i plitkom i licnom,
    prezvakanom
    kroz strofe i strofe,
    k'o pesnicka veverica vicno
    vrteh se i vrtecu se opet.
    ''Ona'' i ''on'' balada je sva.
    Nisam uzasno nov ja.
    Uzasano to je
    sto ''on'' - sad sam ja
    i sto je ''ona'' - moja.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Prolecno pitanje


    Strasno me muci mora.
    Sigurno su -
    besane noci.
    Razumete li da ce skoro
    u RSFSR
    prolece doci.
    Ta sva su druga pitanja
    jasna vise il' manje
    I ona sto se odnose na mir
    i pitanja hleba.
    Ali ovo kardinalno
    prolecno pitanje
    najzad urediti treba.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Pitka filozofija na dubokim mestima


    Postacu ne Tolstoj,
    no nesto mnogo gore,
    jedem,
    pisem,
    i ludim od toplog svoda.
    Ko jos nije filozofirao nad morem?
    Voda.
    Ko vrag ljut bese
    okean proslo vece,
    danas -
    golubica na jajima,
    pun smirenja.
    Kolika razlika!
    Sve tece
    Sve se menja.
    A ima voda svoje vreme:
    plima, oseka,
    jedno po jedno.
    Samo kod Stjeklova
    voda ne izlazi iz teme.
    I to nepravedno.
    Crknuta riba usamljena sred vode.
    Ko slomljena krilca -
    peraja trag.
    I pliva tako, i ode vragu.
    U susret trom, fokinog tela,
    brod iz Meksika,
    a mi - tamo sada.
    Drukcije i ne moze.
    Podela rada.
    Kazu - kit.
    Moze biti.
    Vrsta ribljeg Bjednog -
    trostrukog obima.
    Samo kod Demjana brci su spolja,
    a kit ih unutra ima.
    Godine - galebi.
    Poredjaju se i u more se zariju
    kljukajuci se ribom nemilice.
    Pa se sakriju.
    U samoj stvari, gde su te ptice?
    Ja sam se rodio, sisao isprva
    ziveo, radio, i starost ce doci
    Evo, i zivot kao Azorska ostrva
    ce proci.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    Vladimir Vladimirovič Majakovski Bagdadi pored Kutaisa, 19. jul 1893. - Moskva, 14. april 1930.), je bio ruski književnik.

    Pošao je u slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije, oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pesnički i slikarski talenat. Pesnički rad počeo je kao futurista, stojeći ujedno na čelu toga pokreta. Nastojao je da stvori novu poeziju koja bi odgovarala urbanom a zatim i revolucionarnom razdoblju istorije Rusije i čovečanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske reči, namerno grube antiestetizme, stvara vlastite kovanice, služi se vrlo često igrom reči, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole.

    Razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "stepenasti" stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pesnika koji se direktno obraća velikom auditorijumu. Smisao takve poezije odvodi ga direktno na revolucionarnu tribinu, miting. Eksperimentalnu liriku slede velike lirske poeme monološkog tipa "Oblak u pantalonama", "Rat i svet", "Čovek". Stavljajući poeziju svesno u službu revolucije piše agitacijske pesme ("Levi marš"), scensko delo na temu revolucije s biblijskim motivima "Misterija Bufo".

    Svojim delom izvršio je veliki uticaj na razvoj sovjetske poezije, a delovao je i na pesnike izvan SSSR (Aragon, Beher, Vapcarov i dr.)

    Završio je život samoubistvom.
    Poruku je izmenio blueella, 09.02.2007 u 06:45
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #13

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    O LJUBAVI

    Četiri sata.
    Teški kao udar.
    Caru- carevo, bogu- božije!
    A neko
    Kao ja
    Kuda bi, kuda?
    I žta se meni dati može?
    Kada bi bio
    malecan
    Kao Veliki okean-
    čučnuo bi na talase,
    uz plimu koketovao bi sa lunom kao sa ženom.
    Gde naći dragu
    Koja bi bila kao ja?
    Takvu ne bi držalo nebo maleno!
    O, kad bi prosjak bio
    kao milijarder!
    Pare? Šta će duši?
    Nezasit lopov u njoj ipak spije.
    Moje želje- to je horda što ruši,
    mallo joj je zlato svake Kalifornije.
    Kada bi bio mucav
    ko Dante
    ili Petrarka!
    Dušu jedinoj dati!
    Stihom narediti da je trulija!
    I reči
    I ljubav od koje patim-
    Trijumfalna je to kapija,
    raskošno,
    bez traga će kroz nju ipak,
    ljubavnici svih vekova da minu.
    O, kada bi bio
    tih
    kao grom jak-
    plakao bih,
    tugom zagrlio izandjalu planetu- pećinu.
    Kad bih
    svoj moćni
    pustio glas boje duge,
    komete bi slomile vrele ruke,
    i bacile se dole od tuge.
    Očima bih od zraka grizao noći-
    o, kada bi bio
    ko sunce bez sjaja!
    Tako mi se hoće.
    Zemlja mršavi stomak
    sijanjem svojim da napajam.
    Proći ću
    vukući svoju ljubavnicu.
    U kakvoj samo noći
    punoj lutanja
    gde zlo ne vreba,
    Golijati neki posejaše mene- klicu,
    tako velika mene tako nepotrebna?
    Dim pojeo vazduh ljut.
    Soba je-
    glava u paklu punom buke.
    Iza tog prozora,
    sjeti se prvi put
    ludački milovah tvoje ruke.
    A sada sediš, srce železno, tudje,
    Još je dan-
    teraš me uz osmeh, možda lukav.
    U tamnom hodniku nikako da udje
    drhtajem slomljena ruka u rukav.
    Poći ću,
    besciljno, do mila vraga.
    Divlji,
    izbezumljen,
    očajan, jadan.
    Ne treba
    tako
    moja draga,
    rastanimo se odmah sada.
    Pa, ipak,
    moja ljubav-
    teško breme za te
    na tebi stoji,
    ma kud pobegla tajno.
    Daj, poslednjim krikom svojim
    da gorčinu uvreda isteramo.
    Buka oznoje do umora,
    on spas nadje u vodi jaže.
    Bez tvoje ljubavi
    ja
    nemam mora,
    volim te stihovima-ne pomaže.
    Da se odmori- i slon se sprema,
    legne u pesak, vreli, istinski.
    Bez tvoje ljubavi
    ja
    sunca nemam,
    a ne znam gde si, ne znam s kim si.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #14

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    EVO VAM

    Izliće se, odavde, sokakom iz snova,
    po čoveku vaša debljina što ubija,
    ja vam pokazah samo kutiju stihova
    ja- jeftinih reči rasipnik i trošardzija.

    Vama, muškarače, brkovi su od kupusa
    iz nepojedenog ščija što klapi.
    Vi, ženo, imate belila neka gusta,
    žmirkate ko ostriga kad je rak ošapi.

    Svi se vi na pesničko srce ko na leptira,
    ljutite, prljavi, sa i bez kaljača.
    Gomila pozverinji, prepuna nemira,
    nakostreši se stonoga vaška.

    A ako ja danas ličim na Hune,
    neću da majmunišem, je l vama to prija,
    Ja ću- evo vam!- da se kikoćem i da pljunem,
    pravo vama u lice
    ja- jevtinih reči, rasipnik i trošardzija.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  15. #15

    Odgovor: Vladimir Vladimirovič Majakovski

    * * *
    Ulice guzvam koracima besnim,
    Krijuc taj pakao gde da denem sebe!
    Koji je to Hofman nebesni
    ismislio prokletu, tebe?!...

    * * *
    ... Sa zemljom tople klime
    se oprostis
    bez tuge,
    odlazis srecno -
    al zemlju
    s kojom si
    mrznuo do kosti
    moras voleti vecno...

    * * *
    ... A masina duse
    vremenom se kvari...

    * * *
    ... Da sam te krunisao
    zaboravices sjutra,
    i to da mi dusa strada
    od ljubavnih briga,
    a nemirnih dana
    karneval mutan
    prosuce stranice
    mojih knjiga...

    * * *
    ...Rec za recju
    iz secanja cupam,
    nijedna ne moze
    da pronadje mesto
    Fabrika reci,
    oskudna i glupa.
    A reci prave,
    gde ste?...

    * * *
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vladimir Solovjov
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 23:05
  2. Vladimir Nabokov
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 09.08.2009, 14:14

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •