jesam....tesim se samo da je to jedan od bitnijih elemenata emotivne inteligencije.....
jesam....tesim se samo da je to jedan od bitnijih elemenata emotivne inteligencije.....
Ploviti se mora i bez broda ..
Ne delujem tako, naročito ne na prvu. Ili onima koji me ne poznaju, ali jesam.
I to mi je ok. Ljudski skroz
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Em patim em sam gladan
Ko ne voli karanfile, taj ne treba ni da ivi!
Da,jesam,ali to ne pokazujem.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Da.
Mada strucnjaci tvrde da se empatija javlja samo kod novorodjencadi,a kod nas,odraslih samo saosecanje.Pa,sta god da je,prisutno je i kod mene,mozda i previse...
" Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
Pa sta ja znam...Jest vecinom
Ponekad malo previse,a ponekad i premalo
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Mislim da nisam,
... ako se ne računa to što me jako svrbi dlan desne ruke kada moje PILE krene u grad sa drugaricama i ponese moje kreditne kartice.
"...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."
Jesam, i to me jako opterecuje....
Ponekada se osecam kao kanta za djubre u emotivnom smislu.....ufff
Kao da upijem svu losu energiju u svom okruzenju, i onda eto mene u emotivnim problemima do guse....i to ne u svojim.....
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Jesam... jezivi sam empata...
mada kao što kaže Mish delujem dosta hladno možda čak i odbojno...
volela bih da budem samo empata, bez onog jezzzivi...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Nisam ... kako bi to bilo muškarcu posle sexa ? Strašno
Ko je za jednu voznjicu
Kako kaže mali princ....."ako se ugasi moja zvezdica, šta će mi čitava vaseljena
Empatija je odraz ljudskosti i veliki je hendikep nemati taj osećaj tj. tu sposobnost...
Ponekad mi se čini da se previše saosećam sa ljudima, iako neki misle da sam namćor verovali ili ne tako je.
Previše saosećanja vodi u sažaljenje,a to nije dobro.
Ljude ne treba žaliti već im pomoći.
Ćuti i prenesi dalje....
ma deşava mi se u poslednje vreme ...
jednom sam pokuşao da se oeşljam gledajui jednu plavuşu kako to ini
Ko je za jednu voznjicu
Da. Nekada sam bio empata kako po nacionalnosti, tako i po polu pa skoro i po zanimanju.
To me je jedno vreme stvarno iscrpljivalo. Međutim, rat je to nekako promenio i pošto sam bio u prilici i obavezi da se bavim opštim stvarima i brinem o svojim ljudima i tehnici, naglo sam prestao da se toliko bavim ljudima na takav način. Prilazio sam im dosta racionalnije i moje neko prethodno iskustvo empate mi je pomoglo da razlučim bitno od nebitnog i što bolje uočim prioritete. U takvim, dakle ekstremnim uslovima, vrlo brzo sam shvatio da su mnogi moji prijatelji bili potpuno u pravu kada su mi govorili da su ljudi skloni preuveličavanju i prevarama i da obratim u radu u kolektivu posebnu pažnju na one koji ne traže pomoć, jer ne mogu doći na red od onih navalentnih i da često imaju i veće probleme od onih koji "kukaju"...
Da skratim. Uspeo sam u visokom stepenu da se posvetim ljudima koji to zaslužuju. Prema njima sam posta još veći empata nego što sam bio.
Folirante, sebičnjake i dramosere ne trpim. Za njih niti imam živaca niti vremena.
Prvi me smatraju dobricom, drugi namćorom. I jedni i drugi su u pravu. A boga mi i ja...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!