Štene
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4

Tema: Štene

  1. #1

    Štene

    Izbor šteneta


    Vrlo je teško iz legla starog 5-10 sedmica izabrati štene koje najviše obećava u pogledu eksterijera ili radnih osobina. Uglavnom, ne treba se zaletati i uzeti najkrupnije štene, ili štene koje vam priđe i lizne ruku.

    Pokušajte prvo da testirate štene sami, ako već ne možete da to uradite uz pomoć stručnjaka.


    Poreklo - rodovnik

    Pokušajte prvo da se povežete sa kinološkom organizacijom u vašem mestu i raspitajte se o rasi koju želite da uzmete i leglima pre kupovin šteneta.

    Verovatno će vam neko od kinoloških stručnjaka izaći u susret i pomoći pri izboru vašeg budućeg Ijubimca.

    U slučaju da kupujete psa preko oglasa, potrudite se da što više saznate o kvalitetu roditelja i o njihovom poreklu. Određena garancija kvaliteta štenadi je da su roditelji i njihovi preci ocenjeni najmanjom ocenom odličan ili da što veći broj pasa u rodovniku ima određene titule, zvanja, ispita u radu i plasmana sa specijalki.

    Dobar rodovnik (nasledne osobine) je samo jedan od velikih preduslova da će vaš Ijubimac biti dobar pas, kako izgledom tako i radom. Ne smete nikako da zaboravite da čak i najbolji roditelji ne mogu dati dobro potomstvo ako odgajivač nije pružio određene uslove za kerušu i štenad, i ako vlasnik šteneta nije posvetio dovoljno pažnje njegovoj ishrani, nezi i treningu.

    Prvi kontakt

    Izbegavajte odgajivače koje neuredno drže svoje pse u malim i prljavim boksevima, vlažnim podrumima i na lancu. Po pravilu, ovakvi odgajivači nisu mnogo jeftiniji od ostalih, ali je sigurno da keruši i štenadima ne posvećuju dovoljno pažnje. Ta štenad kasnije verovatno neće moći pravilno da se razvijaju.

    Pri prvom kontaktu sa leglom zapažamo da li su sva štenad ista po boji i rasporedu boja. Svaka rasa ima svoju specifičnu boju. Bilo koja druga boja nije dozvoljena jer to znači, najverovatnije, da štenad nisu čistokrvna ili da je došlo do neke nepoželjne manifestacije osobina.

    Bitna je i ujednačenost štenadi po veličini i težini. Kod dobro odgojenih štenadi težina je između srednje i maksimalne. Minimalna težina budućem vlasniku ukazuje na to da su štenad ili loše hranjena ili - bolesna.

    Zaostalost u rastu prvih mesec-dva dana života šteneta kasnije je vrlo teško ili nemoguće nadoknaditi.

    Testiranje

    Već smo rekli kako je vrlo teško izabrati štene koje obećava u leglu starom 5-10 nedelja. Ipak, određenim testovima možemo naslutiti i predvideti radne sposobnosti našeg budućeg Ijubimca. Genetika je pola završenog posla, a drugu polovinu posla vezanog za odgoj štenadi čine naš uloženi trud i pravilan rad.

    I - prvi test koji treba izvesti je provera hrabrosti štenadi na pucanj, odnosno na jake zvučne nadražaje. U većini slučajeva nemamo priliku da pucamo iz startnog pištolja, pa ćemo pokušati da ispitamo hrabrost štenadi s rekvizitima kao što su limene konzerve ili šerpe. Po njima ćemo udarati nekim gvozdenim predmetom, prvo polako pa sve jače. Štene, koje se plaši nadražaja ove vrste, treba eliminisati.

    II - Svežanj ključeva bacimo ispred štenadi ili zveckamo njima. Hrabro štene će prići da vidi šta je to.

    III - Među štenad ubacimo krpu i počnemo da je vučemo (uz poluglasno režanje). Hrabra, mala štenad će početi da trče za krpom, i pokušati da je uhvate.

    IV - Posmatranjem štenadi utvrdićemo da su jedni razigrani i zadirkuju braću, drugi su mirni ali na zadirkivanja i režanja sabraće odgovaraju režanjem, treći ne prihvataju igru i nasrtaje braće, već beže, što nije poželjno.

    V - Postavljanjem malih prepreka ili stavljanjem šteneta u kutiju iz koje lako može da izađe ili pređe prepreku (visina treba da je nešto veća od visine grebena šteneta) proveravamo hrabrost i upornost šteneta. Ukoliko štene pređe prepreku, mališa je uporan i živahan. Plašljiva štenad dođu do prepreke, pokušavaju ili ne pokušavaju da pređu, a onda cvile i zavlače se po ćoškovima, tražeći pomoć.

    VI -Stene, koje često njuška i služi se nosem, dok obilazi nepoznatu okolinu, ima interes za promene mirisnih slika. To je veoma bitno za rase od kojih se zahteva da rade nosem (službeni i lovački psi).

    VII - U mnogim knjigama se može naći ovakav savet: "Štenad odnesite tri - četiri metra od njihovog ležišta. Uzmite štene koje se odmah vrati u kućicu". Ovaj stav nije dobar jer takvo štene je, najverovatnije, plašljivo i nerado prihvata novu sredinu.

    Temperament i hrabrost

    Posle ovih testova štenad možemo podeliti u tri grupe po kvalitetu svojih nagona i onda se odlučiti za ono, koje najviše "obećava".

    Prvu grupu čine temperamentni i hrabra štenad, koja brzo reaguju (prilaze predmetu, vuku krpu). Ovakva štenad se vrlo brzo snalaze u novoj sredini i uz pravilnu obuku i odgoj mogu biti vrlo dobri radni ili izložbeni psi.

    Drugu grupu štenadi čine lenji ili flegmatični, koji ne reaguju na ove nadražaje ili reaguju posle duže igre. Jednostavno su nezainteresovani: povremeno pogledaju oko sebe da vide šta se događa, protegnu se i legnu. Ako im neko štene dosađuje, zareže i nastave s bezbrižnim lenčarenjem.

    Neka štenad (iako pripadaju prvoj grupi) ulenje se zbog obilne ishrane ili zamora.

    Ipak u praksi ne postoji štene, koje je nezainteresovcmo za događaje u svojoj okolini, već je to samo stvar trenutka i raspoloženja.

    Treću grupu štenadi čine nesigurni i plašljivi. Štenad iz ove grupe su najčešće pri različitim nadražajima uplašena, unezvereno gledaju ili su u grču. Čim dođe do jačeg nadražaja, beže kod majke ili u ležište. Ovakvu plašljivost uočavamo najčešće kod odgajivača, koji neuredno drže kerušu i štence.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Stene

    Strah

    Stenad koja pokazuju aktivan strah, vrlo je teško ohrabriti i najpravilnijim odgojem. Na nadražaje, koji treba da budu svakodnevnica, štenad iz prve dve grupe neće reagovati, čak ih neće ni primetiti. Za štene iz treće grupe moraćemo da uložimo mnogo truda i rada da bi se ohrabrilo. I uz najpravilniji odgoj, od ovih štenaca ne možemo očekivati da u potpunosti odgovore zahtevima bilo koje vrste obuke.

    Iz ovog možemo izvući zaključak da nećemo pogrešiti ako iz prve dve grupe izaberemo bilo koje štene, odnosno, ono, koje po nama najviše "obećava".

    Stenad koja su ušli u uži izbor, još jednom dobro pogledajte i proverite da nemaju slučajno neku od mana: peti prst na zadnjim nogama, manjak mlečnih zuba, krive noge, izrasline na telu, nepravilan raspored boja i nedostatak testisa.

    Rekli smo da je genetika - pola završenog posla pri kupovini šteneta.


    Nega štenadi

    U prve dve - tri nedelje života svu brigu oko legla uglavnom vodi kuja a dužnost odgajivača je da kontroliše čistoću kotilice kao i njenu temperaturu i da prati zdravstveno stanje i apetit kako kuje tako i štenadi. Cesto se dešava da kuja slabije ili manje štene izbacuje iz kotilice, ne da mu da sisa, čak hoće i da ga ubije. Ona na taj način sama vrši selekciju. Uz veliko strpljenje odgajivača i takva štenad se mogu spasiti i izrasti u normalne, zdrave pse, mada se dešava da ostanu manja i slabija ili da se u njihovom daljem razvoju pokažu problemi.

    Od 20-og dana štenad treba početi prehranjivati po recepturi koja je prilagođena njihovom uzrastu. U isto vreme treba obaviti prvu dehelmintizaciju (čišćenje od parazita) kako štenadi tako i kuje. Čišćenje se ponavlja 40-og dana.

    Prvu vakcinaciju treba obaviti u toku 7-8 nedelje starosti pod uslovom da je štene potpuno zdravo i očišćeno od crevnih parazita.

    Po prvoj vakcini štene se može predati novim vlasnicima. Dužnost odgajivača je da upozna nove vlasnike sa režimom držanja i ishrane šteneta i da ga obavesti o preduzetim profilaktičkim merama.

    Druga vakcina se daje između 11-12 nedelja starosti i tek 7 dana po revakcini štene se izvodi napolje i može kontaktirati sa drugim psima.

    Preporučuje se i davanje treće vakcine sa 5 meseci starosti.

    Odgajivači koji su se savesno pridržavali svojih dužnosti i s Ijubavlju vodili brigu o psima, imaće zdrav i uspešan podmladak iz svoje odgajivačnice.


    Tekst preuzet iz knjige "Nemački ovčar" autora Obrada Đokića
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Stene

    Rahitis u štenadi

    Mladi pas raste do dobi od 9-12 mjeseci, a kroz cijelo to vrijeme intenzivan je rast i izgradnja kostiju. Za kostur u razvoju, veoma su potrebni vitamini i minerali, a posebno kalcij i fosfor, te vitamin D, stoga je u to vrijeme neophodna dostatna i pravilna opskrba organizma na tim tvarima. Ukoliko taj uvjet nije udovoljen, ubrzo će se u štenadi javiti prvi znaci rahitisa. Uz to, nastanku ovog oboljela koštanog sustava pogoduju brzi rast, pretilost i nedovoljno kretanje na zraku i suncu. Najbolji izvor kalcija za štenad je mlijeko, svježi kravlji sir, sirutka, stučene i termički obrađene ljuske jaja, a uz to postoje i mnogi komercijalni preparati koji sadrže potrebne vitamine i minerale i koji su prilagođeni za dodavanje hrani za štenad.

    Veoma dobar izvor kalcija je koštano brašno, koje se može nabaviti po pristupačnoj cijeni. Kao izvor vitamina D izvanredan je sirovi žumanjak kokošjeg jajeta ili sirova, potpuno higijenski ispravna juneća ili teleća jetra. Vlasnici štenadi često, iz straha od pojave ove ili neke druge bolesti, pretjeruju u količini vitamina u hrani ili inzistiraju na čestim vitaminskim injekcijama, što nije ispravno, jer predoziranje vitamina A i D uzrokuje prebrzi završetak okoštavanja s brojnim posljedicama (niži rast i deformacije kostiju).

    Tipični znaci rahitisa koje će vlasnik primjetiti su povećani zglobovi nogu, nerado kretanje, ukočen hod ili šepanje te kvržice po rebrima na mjestu spoja koštanog i hrskavičnog dijela rebra. Bolest je kroničnog toka, pa ako duže traje, dolazi do deformacije dugih cijevastih kostiju ekstremiteta, poremećaja u mijeni zubiju, pa čak i do deformacije kostiju lubanje, a posebno gornje čeljusti. Takvo se stanje relativno brzo popravlja ukoliko je liječenje započeto na vrijeme. Uz aplikaciju preparata kalcija i vitamina D putem injekcija, potrebno je regulirati i prehranu. U težim i zapuštenim slučajevima, naročito ako je životinja starija od 4 mjeseca, pojedini dijelovi skeleta ostaju izobličeni unatoč liječenju, a životinja često zakržlja.

    preuzeto sa neta


  4. #4

    Odgovor: Štene

    Davno me je neko savetovao da se štene bira na taj način što u stvari pustite štene da izabere vas, priđete leglu iz kojeg želite da uzmete štene, i sačekate koje će štene da vam priđe. Možda to i nema nikakve veze, jednom sam tako izabrao štene i družili smo se i jako dobro slagali čitavih 15 godina.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •