Mila moja, zatvorenih ociju dozivam miris tela iz secanja. Zelim te dok jutarnja rosa pada na proseda vlakna. Volim te, i u dahu drhtaja otvaram srce i smestam te.
Ti pomazes mi da podignem novo sunce dok poslednja zvezda odlazi u nadi. Ti me mila moja hranis recima i opijas pogledom svojim. Moja si podrska i svetlost mora i sum svemira.
Volim te dok na padinama zivota pronalazis trag godina i prolaznosti. Zelim zadrzati trenutak u vecnosti, uhvatiti tvoje poglede i plesti ih u secanja. Vezem te vrpcom osecaja za svoje telo.
Svake veceri otvaram prozor i dopustam da me obasjas pogledom. Mrezom strasti hvatam drhtaje i misli ti pretacem u dodire...
Slusam muziku ljubavi opijen zanosom pokrecem se taktom zelje i igrom dva delfina u kipucem moru pozude. Doticem ti san vrhom pogleda i prelivam sobom. Cujem pesmu zaboravljenih gorskih vila na prsima noci.
Dok ceznja mi je postala vodilja grlim te mislima i pozelim da sam u tvojoj blizini.
Noc poprima oblik tvojih usana dok mazim se samocom, a u zamku mojih snova carujes ti draga. Vrela sam bujica koja zapljuskuje tvoje sazvezdje. Dohvatam ispruzeno secanje i utapam zelje...
M.