Marina Ivanovna Cvetaeva
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 34
  1. #1

    Marina Ivanovna Cvetaeva



    MARINA IVANOVNA CVETAEVA
    (1892-1941)

    Marina Ivanovna Cvetaeva, ruska pesnikinja, rođena u Moskvi 8. oktobra 1892. godine a sama sebi oduzela život 31. avgusta 1941. godine, za vreme evakuacije u Jelabugi. Otac joj je bio ugledni profesor Moskovskog univerziteta i osnivač Muzeja lepih umetnosti, a majka pijanistkinja, nemačko-poljskog porekla. Nije prihvatala Oktobarsku revoluciju i, na svoj način se priklanjala na stranu belih, gde je pripadao njen suprug Sergej Efron, carski i belogardejski viši oficir. Godine 1922. se našla u Pragu a od 1925. godine u Parizu, da bi se 1939. godine vratila u SSSR.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Trošnost, u kojoj dogorevam
    Sa ćutanjem posmatraš kletim
    Ti si - kamenit, a ja pevam.
    Ti si - spomenik, a ja letim.

    I najlepši je maj procvali -
    Ništavan pred večnošću svakom.
    Al ja sam ptica - i ne žali
    Što podležem zakonu lakom.

    *

    Mojim pesmama pisanim izrana
    Kad nisam ni znala jesam li poeta
    Pesmama što liče na mlazove fontana
    Na iskre raketa
    Što se pokraše kao đavoli zlosti
    U svetilište tamjana i snova
    Mojim pesmama o smrti i mladosti
    Punim nepročitanih stihova!
    Razbacanim po podrumima i prašini
    Gde ih niko ne čita i ne prelistava
    Mojim pesmama kao starim vinima
    Doći će dan slavlja.

    Maj 1913
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Iz ciklusa "Nesanica"

    U ogromnom gradu noć je - teška
    Iz sanjiva doma idem bez - smeška
    I ljudi misle: žena ili ćerka
    A ja samo pamtim: noć je teška
    Julski vetar mi mete put
    I negde muzike u oknu - prut
    Do zore vetar postaće - žut
    Kroz tanke zidove grud u - grud
    Eno crne topole u oknu - blesak
    I zvon s tvrđave, u ruci - cvet
    I korak za tobom što nije - klet
    I ta senka moja, a mene - nije
    Svetiljke kao zlatan đerdan
    Noćnog listića ukus - slan
    Skinite sa sebe što nosi dan
    Shvatite, ljudi, ja sam vaš - san

    17 jul 1916
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Nocas sam sama sred noćne jave -
    Bez sna i bez doma - duše sive! -
    Noćas imam sve ključeve i brave
    Od kapija ove prestonice divne!
    Nesanica me izbaci na put studeni -
    O kako si mi divan, tamni moj Kremlju! -
    Noćas ja, evo, ljubim u grudi
    Ovu okruglu, ratničku zemlju!
    Podiže se ne kosa, već krzno meko
    Teški vetrovi u dušu se svale
    Noćas žalim sve ljude planetom
    Bilo da ih vole, bilo da ih žale

    1 avgust 1916
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Ja ću te oteti, od svih zemalja, o svih nebesa
    Zato što mi je šuma - kolevka, a grob - grm potkresan
    Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem
    Zato što o tebi pevam - kako niko neće
    Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih
    Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih
    Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema
    Zato što sam u noći vernija od psa verna
    Ja ću te oteti od svih žena - što da uvijam? -
    Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija
    I u poslednjem trenu, uzeću te - ne pričaj! -
    Od onog s kojim Jakov u noći skita
    Al dok ti ruke ne skrste na grudima -
    O prokletstva! - u tebi još tvoje krvi ima:
    Dva tvoja krila u etru traže lek
    Tebi je svet - kolevka, a grob - svet

    15 avgust 1916
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    U magli započinje svetska smutnja
    Po zemlji, u mraku, drveće - luta
    To u vidu grozdova beži vino sveže
    To zvezde iz kuće u kuću beže
    To reke počinju da teku ka izvorima!
    Htela bih da zaspim na tvojim grudima

    14 januar 1917
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Zavole bogati - sirotu
    Zavole pametni - glupaču
    Zavole rumeni - bledu
    Zavole dobri - opasnu:
    Zlatni zavole - bakarnu
    - Gde ti je, trgovče, bogatluk?
    - Tamo gde gnji crni luk!
    Gde ti je, pametni, učenost?
    - Pod devojačkim jastukom!
    - Gde ti je, lepi, rumenilo?
    - Za jednu noć se istopilo!
    - Gde je krst zlatni sa lančićem?
    - Pod ženskom šizmom izdišu!
    Ne voli, bogati, - sirotu
    Ne voli, pametni, - glupaču
    Ne voli, rumeni, - bledu
    Ne voli, dobri, - opasnu
    Ne voli, zlatni - bakarnu
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Andre Šenije pope se na gubilište
    A ja živim i tu greha ima
    Postoje dani - dušmani prema svima
    Ko uz barut peva - nije pesnik iskren
    I nije otac ko sina sačeka
    Na kapiji da mu oružje skine
    Postoje dani kad je sunce greh
    Danas život nije dostojan čoveka

    29 mart 1918
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    I strašne snivam snove:
    Zaprega crvena
    Za njom - pogurene - moje
    Vidim sinove
    Zlatokosog popev
    Dečaka - majke
    Jauču - na ulazu
    Na zastavi
    Purpurnom mašući rukom bez prstiju
    Jauče bogalj - ko krpa modra
    Gori beznogi kostur hrom
    I crvena - do - neba - prašina
    Uzdiže se devetim vihorom
    Točkovi zarđali škripe
    Konj juri uzjogunjen
    Svi prozori zastavama kipte
    Jedan je samo potuljen

    Novembar 1920
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    O, suze na zenicama!
    Plaču gneva i ljubavi!
    O, Čekoslovačka u suzama!
    O, Španijo što krvariš!
    Crna planina kao plakat
    Zatamnila je ceo svet!
    Vakat je - vakat - vakat
    vratiti tvorcu bilet
    Odbijam i da postojim
    među neljudima
    Neću dane da brojim
    Na trgu, s vukovima
    Odbijam i da snivam
    S ajkulama vičnim
    Odbijam da zaplivam
    Nizvodno, po kičmi
    Ne treba mi ni uvo
    Ni oko što vidi sve
    Za stanje bezumno, gluvo
    Moj odgvor je - ne.

    Pariz 11 maj 1939
    Započeto 15 marta 1939
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Jedan oficir

    U Sudetima, na šumovotoj češkoj granici
    jedan oficir je ostavivši svojih dvadeset vojnika
    u šumi izašao na put i počeo da puca na Nemce.
    Njegova subdina je nepoznata.
    ( iz septembraskih novina 1938 )
    Šumsko mesto
    češko, posno
    Leto - devetsto
    trides osmo
    Dan i mesec? - vrhovi u ehu:
    - Dan kad Nemac dode Čehu
    Šuma - dika
    Dan i - mir
    Dvaest vojnika
    jedan oficir
    Okrugla čela, okrugla lica
    Cvetinja mu - ta granica
    Šuma moja tu je
    Žbun moj tu je
    Kuća moja tu je
    Moja je kuća to!
    Šumu ne dam
    Kuće ne dam
    Kraja ne dam!
    Pedalj ne dam!
    Lišće sumrak
    Duša grca
    Pruski korak?
    Kucanje srca?
    Šumo, zbogom!
    Živote, zbogom!
    Kraju, zbogom!
    Voli vas mnogo!
    Nek sav kraj
    Dušmanu preda
    Pod nogom ja
    Ni kamen ne dam!
    Čizma urliče
    - Nemci! - lišće
    Železa puno
    - Nemci! - šumom
    - Nemci! - grme
    Pećine i strane
    Ostavi oficir
    Vojnike same
    Šumom - sopstvenm smerom
    Na masu - s revolverom!
    Pucanj tamni
    Šumu - rani!
    Šuma - to slavi!
    Aplauz pravi!
    I dok mecima Nemaca skrozira
    Cela šuma - aplaudira!
    Klenom, borom
    Žbunom, listom
    I čitavom
    Šumskom gustinom -
    Pronesena je
    Vest u glas
    Da spasena je
    Češka cast!
    Zemlja ipak
    Prodana nije
    Rat je, zapravo
    Skoro dobijen
    Moj kraj je dika!
    Fric, ti si papir!
    Dvadeset vojnika
    Jedan oficir.

    Pariz
    Početo prvih dana oktobra
    završeno 16-17 aprila 1939
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Iz zbirke Jato galebova

    ***

    - Gde su labudovi? - Oni su odleteli.
    - A vrane? - Ostale su vrane.
    - Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
    - Zašto su otišli? - Da krila olagane.

    - A tata gde je? - Spavaj, spavaj, evo ga san,
    San na stepskom konju samo što nije.
    - Kuda će nas povesti? - Na labudov Don.
    Moj labud beli, znaš, tamo ti je...

    27. jula 1917. g.


    ***

    Plišava ko nebo dubina,
    I srebrne ruke dve.
    Časak vremena - četvrta godina:
    Ti i ja - sred reke Moskve.

    Barke su klizile, sirene jecale,
    Brljavio je vojnik pjani.
    Delije se drale i pevale
    Na žalobni način znani.

    Na boga Marsa pristalice
    Ti si pritajeno stezala usne.
    Ledenim očima panterice
    Ti si gledala sred mase gnusne.

    Bese tvoj lik, između onih mrkih,
    Do sijanja, do bleska beo.
    Neću zaboraviti - a ti si zaboravila
    - Kako je jedan tebe gledao.

    6. juna 1917. g.


    ***

    Iznad crkvice male - plavi oblaci,
    Gavranova krici...
    A prolazi - boje pepela i peska
    - Revolucijska vojska.
    Oh, ti boljarska, ti, tugo moja carska!

    Nemaju lica oni, ni imena -
    Pesme ne poju!
    Zabludilo si se ti, zvono kremaljsko,
    U tom olujnom zastava roju.
    Moli se, Moskvo, utoni,
    Moskvo, u sna spokoju!

    Moskva, 2. marta 1917. g.


    ***

    Za otroka - za Sina - za tića,
    Za mladoga Aleksija carevića
    Pomoli se, Rusijo, verna!

    Oči anđeoske mu umij,
    Seti se kako je pao u trona
    Golub uglički - Dimitrij.

    Nežna si, Rusijo majko, ti!
    Ah, zar u tebe sad manjka
    Za njega krotke milosti?

    Greh očev ne meći na potomka.
    Ne zaboravi, Rusijo, težačka,
    Aleksija - carskoselskog anđelka!

    4. aprila 1917. g.
    Na treći dan Uskrsa
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Novogodišnja

    Srecna ti nova i dan i kraj pod novim krovom !
    I prvo pismo tebi na novom
    Nesporazum je da je na rodnom (Rodnom-plodnom)
    mestu zvucnom, mestu zvonkom,
    Kao Eolova kula prazna i strasna,
    Prvo pismo tebi iz jucerasnje,
    Gde cu bez tebe da zgasnem,
    Domovine, sad vec nejasne
    Zvezde...Zakon odlaska i odbijanja,
    Po kojem za srce vise prijanja
    Nebila i nevidjena, neznana.
    Da pricam kako sam za tvoju saznala?
    Ne zemljotres, ne lavina snezna.
    Covek je usao bilo koji (nezno Voljeni Ti).
    Najbolnije od zbitija svih.
    U Novosti i Danu. Clanak ili stih? Gde? U planini.
    (Prozor u granju jele. Carsav.)
    Zar ne vidite novine, jel'te ?
    Clanak, dakle ? Ne. Al'...postedite me truda.
    Glasno: Tesko je. Unutra: Nisam Juda.
    U sanatorijumu. (Raj iznajmljen.)
    Dan? Juce, prekjuce. Pamcenje izdaje.
    Bicete u Alkazaru? Ne putujem tuda.
    Glasno: Porodica. Unutra: Sve sam, al'ne Juda.
    Srecna ti Nova! (Rodilo se sutra!)
    Da kazem sta rekoh saznavsi jutros da...
    Psss...po navici, eto omaklo mi se.
    Zivot i smrt davno vec stavljam u navodnice,
    Zna se da su to fraze srocene vesto.
    Nisam nista ucinila, ali se nesto
    Ucinilo bez senke i odjeka, lako
    Delotvorno! A sad:- Kako si putovao?
    Kako se kidalo srce i kako to da
    Nije se iskidalo? Kao sto na kasacima iz "Orla",
    koji i orlovima, rekao si, prednjace,
    Ponestao ti je dah-ili jace?
    Sladje? Nigde visine, nigde spusta.
    Leteo je na orlovima Rusa
    Ko. Krvnu vezu imao s drugim svetom:
    U Rusiji si bio-onaj svet na ovom, prokletom,
    Video si. Bekstvo udeseno vesto!
    Zivot i smrt izgovaram sa smeskom
    Skrivenim- svojim ces ga dotaci potom!
    Zivot i smrt izgovaram sa fusnotom,
    Zvezdicom (noc kojoj se nadam uopste:
    Mesto mozdane polulopte Zvezdana!)
    Da ne zaboravim, prijatelju, ovo
    Sto sledi: ako je slovo
    Rusko zamenjeno nemackim to se moze
    To nije zato sto ce danas, toboze,
    Sve biti primljeno, sto ce mrtav (nisci) pojesti sve
    Ne trepnuvsi! vec zato sto onaj svet,
    Nas-trinaesti, u Novodjevicjem, nagonski
    Sam shvatila: nije bez, vec-sve-paganski.
    tako i pitam, ne bez tuge snazne:
    Ne pitas vise kako se ruski kaze
    Nest? Ta jedina sto sva gnezda
    Pokriva rima: zvezda.
    Udaljujem se? Al'nema takve ztvari
    Koja od tebe moze da udalji.
    Svaka pomisao;svaki, Du Lieber,
    Slog u tebe vodi-ma o cemu tu lire
    Govorile (od ruskog nemacki ako
    Mi je blizi, andjeoski mi je blizi) kako
    Nema mesta gde tebe nije, no ipak ima (grese):
    Grob. Sve je kako ne bese i sve je ko sto bese,
    A o meni bas nista-zar ne?
    Okruzenje, samoosecanje, o, Rajnere?
    Uporno, sveneizostavno naselje
    Prvo vidjenje vaseljene
    (Podrazumeva se: i pesnika zaneta
    U njoj) i poslednje planete,
    Samo jednom i date tebi-u celini, celom!
    Ne pesnika s prahom, duha s telom.
    (Odvojiti ih znaci uvredu, neistinu)
    Vec tebe s tobom, tebe s istim u
    Tebi. Biti Zevsov ne znaci biti polubog,
    I od Kastora bolji tebe s tobom Poluksom,
    Mermera tebe s tobom travkom,
    Ne rastankom i ne sastankom
    Vec suocenjem: sastanak i rastanak, u luku,
    Odjednom. Sopstvenu ruku
    Kako si gledao (trag-na njoj-mastila)
    Sa svoje od toliko i toliko (koliko?) milja
    Beskrajne jer bespocelne i stalne visine,
    nad razinom kristalnom
    Sredozemnog i ostalih jezera slitih.
    Sve je kako ne bese i kako ce biti
    I sa mnom preko kraja predgradja i mesta.
    Sve je kako ne bese i sve je kako vec jeste.
    Zar je onome ko je pisao do nedelje
    Silno jos do icega i gde jos gledati nevolje,
    Nalaktivsi se na rub loze, na lakat,
    Sa ovog ako ne na onaj, sa onoga pak
    Ako ne na mnogopacenicki ovaj, nasih strana.
    U Belviju stanujem. Gradic od grana
    I gnezda. Izmenih pogled s vodicem;pogledam:
    Belvi. zatvor sa divnim pogledom
    Na Pariz dvorac himere galske
    Na Pariz i na malo dalje, bar se...
    Nalaktivsi se na purpurni rub,
    Kako ti "mora biti" smesan (kome) taj stub,
    (I meni), moraju to biti, s visina bezmernih,
    Nasi Belviji i Belvederi!
    Prebacujem se. Pojedinacnost. Hitnja. Masta.
    Nova godina na vratima. S kim cu i za sta
    Da se kucnem preko stola? Cime? Mesto pene-vate
    Pramen. Zasto? Evo i otkucava-sta cu ja tu,brate?
    Sta da radim u ovogodisnjoj noci sumnoj
    S tom unutrasnjom rimom:Rajner je umro.
    Ako si ti, ako se takvo oko ugaslo, smracilo,
    Znaci zivot nije zivot, smrt nije smrt. Znaci
    Smracuje se:shvaticu kad se sretnemo uspece
    Nema ni zivota, ni smrti vec nesto trece
    Novo. I iz njega (slamom bezgresnom
    Zastrvsi sedmom-dvadeset sestom
    Odlazecem-kakva mi sreca pesmu zapecati:
    Tobom zavrsiti, tobom zapoceti!)
    Preko stola, neuhvatljivog okom ucveljenim,
    Kucnucu se s tobom kucanjem tihim
    Stakla o staklo? Ne, ne onim u kafanskom dimu:
    Ja o tu, sto sliveni daju rimu:
    Trece. Vidim preko stola:krst tvoj sja pa nesta.
    Koliko je mesta-izvan grada, i mesta
    Za gradom! I kome to mase Ako ne nama-zbun?
    Mesta-upravo nasih I nicijih vise! Sve lisce!
    Sva cetina sto stoji!
    Mesta tvojih sa mnom (i sa tobom tvojih).
    (Koliko bi i koliko moglo
    Da se govori?) Koliko mesta! Meseca koliko mnogo!
    A nedelja! A kisnih predgradja
    Bez ljudi! A jutara! A zajedno sveg beznadja
    Sto slavuju jos ni poceli nisu!
    Sigurno lose vidim, jer sam u klisuri.
    Ti sigurno vidis bolje jer si se vise uspeo:
    Bas nista izmedju nas nije ispalo, uspelo.
    Toliko, tako cesto i tako prosto.
    Nista-toliko po meri i prostoru
    Nasem-da ni prebrojavati ne vredi.
    Nista drugo; ne cekaj onog sto iz reda
    Izlazi (nije u pravu sto ispada Iz takta!)
    a u koji bi, i kako bi, sada,
    U red ulazeci? Pripev vecni:
    Bas nista na nesto necim
    Bilo sta-bar izdaleka bar sen seni!
    Nista sto: cas taj, i dan taj sneni,
    Dom daj cak osudjeniku na smrt sto u okovima usta
    Secanjem je poklonjeno:ta usta!
    Ili smo se suvise razumeli u sredstva?
    Od svega toga jedan je samo svet taj
    Nas bio, kao sto smo mi sami samo odsev
    Nas-u zamenu za sve to-sav onaj svet!
    Srecno ti najneizgradjenije predgradje
    Srecno ti novo mesto, Rajnere, nov svet, Rajnere!
    Srecan ti dokaza krajnji rt, pronadjen
    Srecno ti novo oko, Rajnere, nov sluh, Rajnere!
    Sve ti je prepreka Bilo:strast i drug.
    Srecan ti nov zvuk novog odjeka!
    Srecan ti novi odjek, novi zvuk!
    Koliko puta na gimnazijskoj stolicici:
    Kakve su ono planine? Kakve recice?
    Lepi su krajolici bez turistickih krda?
    Nisam se prevarila, Rajnere, raj je sav od brda,
    Olujan? Ne onaj iz udovicjuh tuga, ne taj
    Ta nije samo jedan raj, nad njim drugi raj
    Je? U terasama? Sudeci po Tatarima
    Raj ne moze da amfiteatar Ne bude.
    (A zavesa nad kim je spustena...)
    Nisam se prevarila, Rajnere, bog je natusten
    Baobab sto raste Ne, Zlatni Luj nije
    Jedini Bog? Nad njim drugi je Bog?
    Kako se pise na novom mestu?
    Uostalom: gde ti jesi i stih jeste tu:
    Sam i jesi stih! Kako se pise u tom zicu laku
    Bez stola za lakat, bez cela za saku (Pest).
    Poruku uobicajenim siframa!
    Rajnere, radujes li se novim rimama?
    Jer, pravilno tumaceci reci iz
    Rima u rimu sta je drugo ona do ceo niz novih rima-smrt?
    Nema se kud: jezik je izucen.
    Ceo je niz znacenja i sazvucja izvuceno Novih.
    Do vidjenja! Do poznanstva!
    Videcemo se ? Ne znam, ali spojicemo se.
    Sa meni najnepoznatijom zemljom i predelom?
    S celim morem, Rajnere, sa mnome celom!
    Da se ne mimoidjemo obavesti me ranije.
    Srecan ti novi nagovestaj zvuka, Rajnere!
    Da se ne razliju, drzim dlanovima.
    Iznad Rone i iznad Garone,
    Iznad ocitog i potpunog rastanka i tuge
    Rajneru Mariji Rilkeu u ruke.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    B. Pasternaku

    Raz-stojanje: vrste, milje . . .
    Nas su raz-stavili, raz-sadili,
    Da bismo bili tihi ko dva siročeta,
    Na dva razna kraja sveta.


    Raz-stojanje: vrste, daljina sura . . .
    Nas su razlepili, razlemili,
    I nisu znali da je to – legura


    Nadahnuća: žile i tetive . . .
    Nisu nas zavadili – već razbili, žive
    Raslojili . . .
    Uz zidove i rovove.
    Raselili su nas, ko orlove –


    Zaverenike: vrste, daljine . . .
    Nisu nas rastrojili – samo su nas smutili.
    Po čestarima zemljine širine
    Nas su, kao siročiće, raz-putili.


    Koji je već – koji – zar kraj marta?!
    Razbili su nas – kao špil karata!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Kao Desna I Leva Ruka



    Kao desna i leva ruka
    Tvoja je dusha mojoj dushi bliska.

    Mi smo sklopljeni, blazzeno i nezzno,
    Kao desno i levo krilo.

    Al vihor se dizze, ponor se otvori
    Od desnog do levog krila.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Budući ponos Novog Sada, Marina na Dunavu
    Autor Mish u forumu Novi Sad
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 19.11.2008, 19:36
  2. Marina Karpatska
    Autor mychild u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 09.09.2008, 08:39
  3. Marina Abramović
    Autor Kalina u forumu Umetnost
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 02.04.2008, 23:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •