Marina Ivanovna Cvetaeva - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 34
  1. #16

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***



    Ode... ali ja znam chitavom sobom
    da mi jedno bez drugog nemamo kud
    i znam, ja sam vechito s tobom
    i ja cu preprechiti svaki tvoj put.

    Ti svuda idesh sa mojom slikom,
    ja sam tvoj dom i tvoja cesta,
    u tvom je srcu mene toliko
    da tu za druge nema mesta.

    I ma koliko zzenskih ochiju sreo
    ti cesh u svakom videti moje,
    na celom svetu ja sam tvoj deo
    i sve druge ne postoje.

    I glas machiji slushaj
    i, ma kada, svaki ce tebi kao moj doci
    dotaci cu te granama parka
    i gledacu te ochima noci.

    I kad se kuci vratish kasno
    misli ce mene da te sete,
    postacu zvezda u oku jasnom,
    ma, dim cu ti postati od cigarete.

    Preko stotina i stotina milja
    srcem cu ti u srce tuci
    uci cu ti kroz prozor vetrom smilja
    zatvorish li prozor, kao vihor cu ti uci.

    Ushavshi u tvoj dom, u tvoj mir, u tvoj vid
    ispreturacu ti sve hartije
    sav stan, ma sav zzivot mozze biti
    ne smesh me nikad zaboraviti. Ne smesh!

  2. #17

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Visoko je moj prozorcic!
    Ne doseze ga ni prst!
    Na tavanski zid je Sunce
    Bacilo s prozora krst.


    Tanak krst prozorskog rama
    Mir. - Za vecna vremena.
    Prividja mi se: i sama
    Na nebu sam sahranjena!

  3. #18

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Belezi


    Ko u skutu da preneh goru -
    Bolna sam cela !
    Ja i ljubav poznam po bolu
    Duzz celog tela.

    Ko od mene da neko chini
    Za oluje tle.
    Ja ljubav poznam po daljini -
    Bliska za sve.

    Ko da u meni rov su rili
    do samog vrela.
    Ja i ljubav poznam po zzili
    Duzz celog tela.

    Bolnoj. Kao kad vetric puhne
    Grivu na Huna:
    Ja i ljubav poznam kad pukne
    Najchvrshca struna.

    Glasa - kad rdja glasne zzice
    Zziva so bela.
    Ja ljubav poznam po glasnici,
    Ne ! - po ge-zzici
    Duzz celog tela !


    1924

  4. #19

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***


    Ne slushah zapovest,
    prichest me videla nije.
    Ochito,dok nadamnom opelom ne okade-
    Greshicu,kao shto greshim,
    kao shto sam ranije:
    Strasno,sa svih pet chula koja mi Gospod
    dade!

    Sauchesnici,chiji su nagovori vreli!
    Suprestupnici vi uchitelji moji najveci!
    Mladici,deve,stabla,sazvezzdja,oblaci
    beli-

    Na Strashnom sudu cemo svi skupa Zemlja
    reci!

  5. #20

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    B. Pasternaku

    Prepiska Cvetaeva - Pasternak, deo

    Cvetaeva:"Život je - železnicka stanica, uskoro ću otputovati, a gde - neću da kažem".

    Pasternak odgovara silovito: "Sutra ću postati drukčiji, stisnuću zube, latiću se posla. A ovu noć ću provesti sa tobom... Danas sam počeo da ti pišem pet pisama. Dečak boluje od gripa, Zenja je kraj njega, tu su još brat i snaha. Ulazili su, izlazili. Prekidao se potok reči koje si ti ispijala i izvlačila iz mene. Mi smo se odmicali jedno od drugoga. Jedno za drugim pisma su išla do đavola. O, kako ti divno radiš! Ali, ne uništavaj me, ja hoću da živim s tobom, dugo, dugo da živim... Usnio sam početak leta u gradu, svetao, bezgrešan hotel bez stenica i banalnosti, a možda i nešto nalik na vilu u kojoj sam radio. Tamo dole su bili baš takvi hodnici. Rekli su mi da me traže. Predosećajuci da si to ti, lako sam pretrčao prostor koji je uznemiren svetlošću i sjurio se niz stepenište. Odista, u nekakvoj putničkoj haljini, u izmaglici odlučnosti, ali ne slučajnoj, vec okriljenoj, isplaniranoj, stajala si baš onako kako sam trčao k tebi. Šta si bila? Neuhvatljivi oblik svega što u trenutku prelomnom za osecanja, ženu na tvojoj ruci čini fizički nepodudarnom sa čovečijim rastom; to kao da i nije čovek, već nebo u svojoj lepoti oblaka koji su ikada lebdeli nad tobom. Ali to je bio samo delić tvojih draži..."

    Krajem maja 1926.godine Cvetajeva piše Pasternaku novo pismo: "Zdravo, Borise! Šest sati je izjutra, sve urla i duva. Upravo sam trčala po aleji na bunar (dve različite radosti: prazna kofa, puna kofa) i celim telom, koje dočekuje vetar, pozdravljala sam se s tobom. Kraj doksata (vec sa punom kofom) druga zagrada: svi su još spavali - zaustavila sam se, digla glavu tebi u susret. Ja tako živim s tobom, jutra i noci, ustajući u tebi, ležući u tebi..."


    U slučaju Cvetajeve i Pasternaka, stihija ljubavi bila je jača od stihije smrti. Zauvek nam je sačuvala njihova pisma i stihove. Iako je njihov kasniji život bio sve samo ne lak i jednostavan, jedno leto ljubavi bilo je ulog u kome je ležao uvek ponovo pronađeni smisao.

    Noću, kada procveta mesečevo telo, nad gradom u kome jednovremeno bujaju drenjine, dalije i drozdovi, san naša tela spušta u voljene ruke. I mi se budimo sa plućima punim muzikalnih, zvonkih poljubaca, koji polako, kako odmiče dan, prerastaju u psalme. Čitavo leto opkoljeni smo setnom magijom oblaka koji se ljube - i to je ljubavno pismo koje piše Bog, vrelim dahom javora koji, nama u vrat, liscem šapuce da beznadno voli jednog leptira i opojnom muzikom tek uzbranog cveca, što mirisavo i suzno umire po cvecarama, žudeci za suncem. Ulicama koračaju demoni i divovi i dajmoni i anđeli. I svi imaju samo jednu želju - da ponesu duboku ljubavnu ranu u grudima, koja će dugo boleti. Jer je tom bolu ime sreća.

  6. #21

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Stihovi posvećeni Bloku (3)

    Ti odlaziš na sunčev zapad,
    sjaj ćeš večernji videti blag.
    Ti odlaziš na sunčev zapad,
    sneg će tvoj zavejati trag.

    Kraj prozora ćeš mojih - bez strasti -
    proći kroz nemi snežni kraj,
    ti, moj pravednik božji, prekrasni,
    ti, moje duše tihi sjaj.

    Na tvoju dušu - nemam prava!
    Neizmenljiv tvoj je hod.
    U ruku, bledu od milovanja,
    neću zabiti čavao svoj.

    Neću pružati ruke ni zvati,
    nećeš od mene čuti krik.
    Pokloniću se samo, već kad ti
    promine voštani, sveti lik.

    I, dok polako pahulje lete,
    u prečisti ću kleknuti sneg,
    i u tvoje ću ime sveto
    predvečernji poljubiti sneg -

    onde gde sred grobne tišine
    tvoj uzvišeni prođe hod,
    tihi sjaju - pun veličine -
    svedržitelju bića mog.




    (B.Živojinović)

  7. #22

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    O Marini.....Ruska Shtampa 2003


    Moskva - Obichna fasada skriva dom ruske pesnikinje koja je uvek bila i ostala jedinstvena. Unutra, neochekivani niz stepenica, pasazza i soba pretrpanih knjigama na ruskom, nemachkom i italijanskom chine dom Marine Cvetajeve, pesnikinje danas obozzavane u Rusiji a zaboravljene u inostranstvu. Bez sumnje Marina Cvetajeva je jedna od najvecih pesnikinja 20. veka, kazze agenciji Rojters Elena Feinstajn, jedna od malobrojnih engleskih prevodioca Cvetajeve. Cvetajeva je napisala 2.000 pesama koje obuhvataju period revolucije i vishe od deset godina egzila u Berlinu, Parizu i Pragu. Njenom delu divili su se pisci poput Borisa Pasternaka i Rajnera Marije Rilkea. Pesnik Osip Mandeljshtam bio je jedan od njenih ljubavnika. Ali, njeni stihovi, mnogi otvorene izjave ljubavi i zzelje, nisu bili pozzeljni u Staljinovom Sovjetskom Savezu. Kompleksne rime i ritmovi kao i idiosinkrazijski rechnik plashe prevodioce. Kada je izvrshila samoubistvo 1941 u zabachenom gradu u Tatarstanu, stotinama kilometara udaljenom od Moskve, Cvetajeva je bila bez para, usamljena i gotovo zaboravljena. Jedna od velikih pesnikinja Srebrnog doba Rusije - zajedno sa Mandeljshtamom, Pasternakom i Anom Ahmatovom - predugo je bila zapostavljana. Umrla je pre nego shto je njeno delo priznato. U Rusiji su na nju nepoverljivo gledali kao na emigranta, a na Zapadu nije bila poznata. Ljudi je danas vole na Zapadu samo ako uspeju da je otkriju, kazze Fenistajn. Kuca koja je bila dom Cvetajeve od 1914. do 1922. godine sada je njen muzej i nalazi se u nekada boemskoj chetvrti Moskve - Arbatu. Pre revolucije kuca je bila ispunjena umetnicima, glumcima i piscima koji su se divili mladoj zzeni koja je naglo postala slavna u 18. godini sa objavljivanjem prve knjige pesama. Bila je nepodesna za vodjenje domacinstva i sebichna. Uvek je stavljala poeziju na prvo mesto a kucu je zapostavljala, kazze Feinstajn. Zzivot Marine Cvetajeve uzdrman je iz temelja revolucijom 1917. Njen suprug Sergej borio se protiv revolucionara, Cvetajeva je ostala bez novca i njihova dvogodishnja kcerka je umrla od gladi 1920. Cvetajeva je tada otishla u dug egzil. Godinama posle smrti Cvetajeve, njeni sledbenici odluchili su da ponovo uspostave njen ugled. Posle nekoliko decenija zabrana njena poezija je napokon objavljena u Rusiji 1961 za vreme Nikite Hrushchova. Muzej i biblioteka Cvetajeve otvoreni su pre deset godina a dnevno ih obidje na desetine posetilaca. Poezija Marine Cvetajeve nashla je svoje mesto u ruskoj pop kulturi kroz pesme Ale Pugachove, pop dive koja peva pesme Cvetajeve - Ogledalo koje govori o vezi sa Sofijom Parnok i Rekvijem o smrtnosti. Danas ona ima novu publiku, staru i mladu. Ona je jedna od nashih najvecih pesnikinja, kazze kustos muzeja. Ona je najstrastvenija i najmuzikalnija od svih pesnika, rekao je jedan stariji posetilac. Brojni ljubitelji dela Marine Cvetajeve zzele da ona dobije vecu publiku izvan Rusije. Ovaj zadatak dodatno komplikuje slozzenost njenih stihova. Samo je deo njene poezije preveden u inostranstvu. Najtezze je shto ona izmishlja rechi, shto se mozze na ruskom. Ona veoma slobodno izmishlja, rekla je Feinstajn chiji mali opus stihova Cvetajeve neki smatraju najboljim engleskim prevodom. Tu su i pauze i ritam koji teche i koje je teshko uhvatiti ako zzelite da zadrzzite rimu i znachenje, dodala je ona. Za one koji otkriju Cvetajevu, Feinstajn kazze, citirajuci njene stihove: Ona duboko grize. Morate pochupati njene korene da bi ste se je otarasili.

  8. #23

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***

    Oduzmite biser - preostaće suze,
    Oduzmite zlato - preostaće lišće
    Jesenjega klena, oduzmite purpur -
    Preostaće krv.

    1921.
    O.B.



    ___________________________

    ***

    Ode - ne jedem:
    Pust - ukus hleba
    Čega se mašim -
    Sve - kreda

    ... Hleb si mi bio,
    Sneg si mi bio.
    I sneg nije beo,
    I hleb nije mio.

    1940.
    Z.K.

  9. #24

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Psiha

    1.
    Nisam samozvanka - dolazim doma.
    I nisam služavka - ne idem
    za hlebom.
    Ja sam tvoja strast, tvoj
    nedeljni odmor,
    Tvoj sedmi dan, tvoje sedmo nebo.

    Tamo na zemlji davahu mi groše,
    Njihove žrvnje oko vrata svih:
    - Voljeni! Zar me ne pozna jošte?
    Ja sam golubica tvoja - Psiha!

    2.
    Evo ti, premili moj, evo rita!
    To je nekad nežna plot bila.
    Sve sam iznosila, prnja sam sita,
    Ostaše jedino ova dva krila.

    Odeni mi velebne svoje halje,
    Pomiluj i spasi.
    A jadne istrulele tralje -
    U riznicu saspi.

    1918.
    Z.K.

  10. #25

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***

    Rasekoh vene: nezaustavno,
    Neponovljivo šiklja život.
    Podmećite tanjire, čančiće.
    Al' svaki tanjir plitak biće,
    Čanak - tanak.

    Niz rub - pa ravno
    U crnu zemlju, da poji trstik.
    Nepovratno, nezaustavno,
    Nepopravljivo šiklja stih.

    1934.
    O.B.

  11. #26

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Plišava ko nebo dubina,
    I srebrne ruke dve.
    Časak vremena - četvrta godina:
    Ti i ja - sred reke Moskve.

    Barke su klizile, sirene jecale,
    Brljavio je vojnik pjani.
    Delije se drale i pevale
    Na žalobni način znani.

    Na boga Marsa pristalice
    Ti si pritajeno stezala usne.
    Ledenim očima panterice
    Ti si gledala sred mase gnusne.

    Bese tvoj lik, između onih mrkih,
    Do sijanja, do bleska beo.
    Neću zaboraviti - a ti si zaboravila
    - Kako je jedan tebe gledao.

    6. juna 1917. god.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #27

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***

    Neko je od kamena, neko od gline,
    Ja - srebrnim sjajem plenim!
    Ja sam od izdaje, ja sam Marina,
    Ja sam varljiva morska pena.

    Za one od gline, za one od mesa -
    I sanduk, i kamen nad grobom...
    Sred mora sam krštena
    i - trajem, jesam -
    A večno u letu se drobim!

    Samovolja moja će probiti svuda
    Mreže i srce svako.
    Ukroti-de, čik, ove kovrdže lude!?
    Načini me zemljinim prahom!

    Nov talas - i vaskrsnem ja, razbijena
    O kolena vaša gorska!
    Pa - živela pena - ta vesela pena -
    Ta visoka pena morska!

    1920.
    Z.K.

  13. #28

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    ***

    U čašu sam ti uročnu
    Smutila vlasi - pepeo,
    Nit' jeo, nit' pevao,
    Nit' pio, nit' snevao.

    Ne bila ti mladost - radost,
    Ne bio ti šećer - sladost,
    Gušile te noćne sene
    Pokraj mlade žene

    Ko što vlasi moje sada
    Staše sivim pepelom,
    Tako leta tvoja mlada
    Stala zimom ledenom.

    Oslepeo i valah,
    Usahnuo kao mah,
    Ishlapio ko uzdah.


    1918.
    J.D.

  14. #29

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Ja Sam Stranica


    Ja sam stranica tvoga pera.
    Bela stranica. Ja sve primam.
    Ja sam chuvar tvoga dobra.
    Ja uvek stostruko vracam.

    Ja sam selo i crna zemlja.
    Ti si moje sunce i moja kisha.
    Ti si Bog i Gospodin, a ja -
    Crna zemlja i bela hartija.

  15. #30

    Odgovor: Marina Ivanovna Cvetaeva

    Skitske

    2
    (Uspavanka)

    Kao da iz plaveti, u stepi,
    Kao da iz zvezdanog vrca
    Tebi na celo...
    - Spij,
    A jastuk nek plavet utisa.

    Duhni - ne oduhni,
    Gledaj - ne pogledaj.
    Volinj - krivoluni,
    Hvalinj - vala beskraj.

    Kao po umilnoj po trsci
    Da sliva se bisera kisa,
    Zalelujace prsti...
    Jastuk nek korak utisa.

    Lezi i ne mrdaj,
    Drsci - al' se ne gasi,
    Volinj - to je raj,
    Hvalinj - tek uzdasi.

    Kao iz mora iz Kaspijskog
    - plavoga plasta,
    Da poletela je strela...
    (spij,
    A jastuk nek smrt utisa...)

    Lovi - al' ulova se kloni,
    Toni - ali ne do kraja.
    Volinj - tu sve zvoni,
    Hvalinj - to su celivanja.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Budući ponos Novog Sada, Marina na Dunavu
    Autor Mish u forumu Novi Sad
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 19.11.2008, 19:36
  2. Marina Karpatska
    Autor mychild u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 09.09.2008, 08:39
  3. Marina Abramović
    Autor Kalina u forumu Umetnost
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 02.04.2008, 23:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •