Kako ste otišli?
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 30
  1. #1

    Kako ste otišli?

    Kako ste se odlučili na odlazak, kako su tekle pripreme, koliko je trebalo da odluka sazri ili ste odmah znali da je to to, ili su drugi odlučili u vaše ime i vi niste hteli sebi da postavljate nikakva pitanja?
    Daklem, pun mini bus sa sve nameštaj i kućni ljubimci i čitav komšiluk se sakupio da sa cigani isprati svoje drage sugrađane u beli svet, ili sami sa rancem na ledjima i roditeljima koji stoje skamenjeni na aeorodromu i kojima se trudite da ne vidite suze dok se veselo osmehujete a unutra se srce kida na milion komada, ili ste pobegli iz zagrljaja najdraže osobe na svetu, ili... Emocije, slike koje pamtite, možda neka pesma koja je tresla u busu za aerodrom Budimpešta ako se kretalo u tom pravcu, sve što ima veze sa tim danom.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  2. #2

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Da sam ja toliko razmisljala o tome,ne bi sad bila ovde,jednostavno se pruzila prilika i uhvatila sam ga,u tom trenutku nisam uopste mislila sta me ceka ili sta ostavljam,trebalo je da se dogodi i eto,samo napred
    No me toques

  3. #3

    Odgovor: Kako ste otišli?

    moji su ve bili ovde davno pre mene ... a oni su dobili ponudu za posao i iskoristili şansu...
    ja sam samo seo u avion i doşo jednog dana pre 4 god...
    inae da nisu bili ovde nkad ne bih izaşao napolje ....
    Ko je za jednu voznjicu

  4. #4

    Odgovor: Kako ste otišli?

    U Nemacku nisam otisao, vec bukvalno pobegao, razocaran i tuzan moralnim i
    ekonomskim posrtanjem nase zemlje. Tada sam mislio da je to najbolji potez u
    mom zivotu. Sada i pored svega nisam siguran da li je to tako, mada kada bi sam sebi davao neku ocenu, rekao bih da sam sa odlaskom iz Srbije, vise izgu-
    bio no sta dobio. Znas brate to ti je ono, imas sve nemas nista. Kada je dusa
    prazna, to nemozes nadoknaditi parama i materijalnim blagostanjem.

  5. #5

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Oduvijek mi je bilo jasno da cu kad tad otici van, ali da cu se stalno seljakat amo-tamo nisam ocekivala mada mi pase. Ne drzi me mjesto. Otisla sam prvo u Svicarsku prihvativsi poslovnu ponudu. Jos uvijek mislim da mi je to bila najpametnija odluka u zivotu.
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  6. #6

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Ovde sam više mislila konkretno, kako su tekle pripreme, kako nam se ukazala šansa da se premestimo na neko drugo mesto. Sam taj dan i neki dan ili mesec pre njega, i možda momenat kada smo prvi put spustili stopala na tle tamo neke države koja će postati naša domovina na određeno ili neodređeno vreme. Koliko smo, uopšte bili svesni šta se to nama dešava, kako smo preuzeli odgovornost ili ne... Prvi odlazak je najznačajniji i najsnažniji, svaki sledeći dolazi nekako jednostavnije.

    Ja pamtim mamu i tatu na aerodromu, da ne patetišem previše, jedna od najoštrijih i najbolniji situacija u mom životu, dve drage figure koje su se smanjile i stopile sa sivom aerodromskom pozadinom, niko da ih zagrli sa one strane kada sam ja sa 20 kila na leđima već odlazila sa velikim veštačkim osmehom u tranzit i mahala kao da idem na letovanje i vraćam se za 10-ak dana. Svi smo znali da to neće biti tako. Pamtim podršku prijatelja, koje sam zamolila da ne dolaze na aerdorom, ne volim rastanke ni samu ideju o njima... Gvoroili smo jedni drugima da je to najbolja moguća stvar koja može da se desi u tom momentu, da je vreme da se napravi distanaca i vidi može li se sam sa sobom, da će 10 meseci brzo proći (to je bio prvobitan plan u koji niko od nas nije verovao, ali se vredelo držati za neku slamku zarad zdravlja svih nas).

    Pamtim velelepni Schiphol (Aerodrom u Amsterdamu) i mene kako kupujem kartu za voz i ne znam gde i kako da je poništim i idem okolo i pitam ljude šta treba da radim sa tom kartom. Hiljadu tona na leđima i u koferčini na točkiće. Čitav život na točkićima. Moj budući šef me čeka na stanici u Utrechtu i kaže da sam se super snašla sa vozovima, ja nemam pojma gde sam i šta mi se dešava. Znam da me je čovek poljubio tri puta u obraz i ja se oduševila kako se on inforisao o našim običajima, ispostavilo se da je ovde situacija ista, ljudi se ljube tri puta u obraz... Pamtim moju prvu sobu i moju prvu šetnju osunčanim gradom muzejom, odmah sam se izgubila, zvala mamu i tatu, pričala sa njima kao da je sve najbolje na svetu i kada sam progovorila sa bratom zaridala sam na sav glas i rekla da sam se izgubila i da ne mogu da nađem put kući i da ću, po svemu sudeći, spavati na ulici tu noć, i pamtim kako me je smirivao i govorio da je sve rešivo i da odem u turist biro i pitam ljude kako i šta da radim....

    Pamtim još jedan odlazak čiji sam svedok bila, taj mi je mnogo jači u sećanju od mog rođenog jer sam tada ja pratila i ja svedočila opraštanju onih koji se vole najviše na svetu. Jedan gradić u Crnoj Gori, najdraži ljudi u njemu se grle i ljube sa svojim anđelom koji odlazi prvo put Beograda a onda dalje za Ameriku, pamtim koliko sam ponosna i tužna u isto vreme bila, pamtim njenu snagu i odvažnost i nigde suzice, volim je najviše zbog sve njene veličine.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  7. #7

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Otisao sam avionom.
    Malo bi bilo nezgodno drugacije preko Sahare.
    Salim se.
    Trenutno se nalazim u DR Kongo u mirovnoj misiji UN-a kao staresina Vojske Srbije.
    Ovde sam preko 4 meseca i odnosu na procitano,a vezano za ovu temu mogu reci sledece.
    Kakva je takva je ali majcica Srbija je ipak moja.
    Srecom pa ostajem ovde jos nekih 2 meseca(ako prezivim)pa se vracam kuci.
    Ono sto sam ovde video trebali bi da vide mnogi ljudi koji razmisljaju da napuste svoju zemlju sa razmisljanjem da ce drugdje biti bolje i lepse.
    Kako cela prica izgleda.
    Lokalno stanovnistvo je prezivelo situaciju slicnu nasoj sa svim izbeglicama,masakrima,zbegovima itd.
    Istina sve je to zavrseno jos 1999.godine ali tragovi su jos prisutni.
    Politicka previranja potpomazu povremene okrsaje lokalnih zaludjenika (lici li to malo na Srbiju).
    Medjutim oni o kojima bih pisao i kojima bih poklonio paznju vezano za ovu temu su UN osoblje(volonteri i stalno zaposleni).
    Ima ih sa svih strana,pa tako i nasih(Srbi,Hrvati,Muslimani,Siptari).
    Novcana primanja su im jako dobra(2500-8000 dolara americkih).
    Iznajmljuju fine kuce sa bazenima.
    Prave se zurke,izlazi po restoranima i kaficima.Bira se odredjeno drustvo finijih dama sumljivog morala itd.
    Na prvi pogled,blago njima.Pare,gajba,ribe,belo. Super.(dobar deo mladih u Srbiji razmislja tako)
    Na drugi pogled vi vidite da ti ljudi rade od jutra do mraka,ali ne zato sto imaju puno posla, nego zato sto ih kuci ne ceka niko ( osim cimera koji se zove Ramon ili Mbugava).
    Ti ljudi zive za petak i subotu da bi se unezverili od alkohola i opijata i lecili nedeljom.
    Moraju da zive sa cimerima jer ako sami placaju stan nece mnogo novca doneti kuci da bi kupili kucu,stan ili neki malo bolji auto.
    Vecina je razvedena jer nekad nisu u situaciji da mesecima odu kuci (sto zbog daljine i novca sto zbog obaveza).
    Ako vec volite drustvo dama sumljivog morala morate biti spremni i da platite korumpirane policijske sluzbenike jer se neretko desava da ista druzbenica prijavi da ste je silovali.
    Takva je stvarnost.
    Dok nisam dosao ovde i video sta se sve desava i kakav je zivot tih ljudi i ja sam se bio nosio mislju da mozda jednog dana i sam postanem deo UN osoblja.
    Neka hvala.
    Moja rodjena sestra je od 1993 godine u Nemackoj gde se koliko toliko snasla (stalni posao,ocuvana porodica)i svaki put kad dodje u Srbiju proklinje dan kad je otisla,ali se nevraca.
    Nema gde.Nije zaradila dovoljno novca da moze neki pristojan dom da obezbedi sebi i porodici.

  8. #8

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Citat Spiridon kaže: Pogledaj poruku
    Srecom pa ostajem ovde jos nekih 2 meseca(ako prezivim)pa se vracam kuci.
    Ono sto sam ovde video trebali bi da vide mnogi ljudi koji razmisljaju da napuste svoju zemlju sa razmisljanjem da ce drugdje biti bolje i lepse.
    Odlicna odluka . Ako ti se ne svidja tu gdje si, seli se gdje je bolje. U ovom slucaju u Srbiju.

    Citat Spiridon kaže: Pogledaj poruku
    Moja rodjena sestra je od 1993 godine u Nemackoj gde se koliko toliko snasla (stalni posao,ocuvana porodica)i svaki put kad dodje u Srbiju proklinje dan kad je otisla,ali se nevraca.
    Nema gde.Nije zaradila dovoljno novca da moze neki pristojan dom da obezbedi sebi i porodici.
    Ja nikako ne razumijem zasto ljudi kukaju da im je lose i onda nece da se vrate tamo gdje im je ljepse i bolje. I... niko ne moze da me ubijedi da nema gdje da se vrati. Pa, gdje je zivjela prije nego sto je otisla?
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  9. #9

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Ziveli smo u Bosni u gradu koji sad pripada Federaciji (ne bi bilo bas zgodno da se vrati)

  10. #10

    Odgovor: Kako ste otišli?

    Odosmo mi mnogo

    Pa nek onda dodje kod vas u Srbiju . Mislim, ako joj se tamo ne svidja i "kad dodje u Srbiju proklinje dan kad je otisla" sto se onda tamo pati? Ja stvarno to ne razumijem
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  11. #11

  12. #12

    Odgovor: Kako ste otišli?

    e ja nisam trbuhom za kruhom vec sam otisao od nasilnih momobilzacija `92 nakon sto sam proveo 9 meseci u "JNA".....nije mi se dalo da "oslobadjam" Vukovar!!!
    Otisao sam samo na par nedelja dok ne prodje to ludilo, a evo ostao do sada u Nemackoj.......
    duga je to prica...
    Pozdrav svim VOJVODJANIMA.... ne svim... samo onim pravim)

  13. #13

    Odgovor: Kako ste otišli?

    био, отишао на студије, видео шта се збива по Јевропи ... па се вратио ... нит ме ко терао, нит сам бежао од Србије ... лепо искуство свакако ... мени је стварно жао оних што су бежали од прислиних Слобиних мобилизација, рација, усташке каме и балијске јаме ... грехота је на тај начин напустити родну груду! Ја сам отишао и вратио се у миру!

    Поздрав свим форумашима, ма где били и одакле били ...!

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  14. #14

    Odgovor: Kako ste otišli?

    sa pasosom...i sa suzama...
    Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.

  15. #15

    Odgovor: Kako ste otišli?

    iz dosade i inata

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kako krešete?
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 12.10.2018, 12:30
  2. Odgovora: 66
    Poslednja poruka: 04.02.2015, 18:28
  3. Kako lazu muskarci, a kako zene
    Autor LaraKroft u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 84
    Poslednja poruka: 22.05.2012, 15:35
  4. Kako se ljubite
    Autor Lillith u forumu Astrologija
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 25.02.2012, 08:15
  5. Kako učite?
    Autor Aca1983 u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 11.09.2010, 13:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •