Ivo Andrić - Strana 6
Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 96

Tema: Ivo Andrić

  1. #76

    Odgovor: Ivo Andrić

    Razgovor Sa GoJom .... Odlomci



    -Da, gospodine, proste i uboge sredine su pozornice za chuda i velike stvari. Hramovi i palate u svoj svojoj velichini i lepoti, u stvari su samo dogorevanje i docvetavanje onoga shto je niklo ili planulo u prostoti i sirotinji. U prostoti je klica buducnosti, a u lepoti i sjaju neprevarljiv znak opadanja i smrti. Ali, ljudima su podjednako potrebni i sjaj i jednostavnost. To su dva lica zzivota. Nemogucno je sagledati ih oba u isti mah, nego se uvek gledajuci jedno mora izgubiti drugo iz vida. I kome je bilo dano da vidi oboje, teshko mu je gledajuci jedno zaboraviti drugo .....



    - Vidite , umetnik to je "sumnjivo lice" maskiran chovek u sumraku, putnik sa lazznim pasoshem. Lice pod maskom je divno, njegov rang je mnogo vishi nego shto u pasoshu pishe, ali shta to mari? Ljudi ne vole tu neizvesnost ni tu zakukuljenost, i zato ga zovu sumnjivim i dvolichnim. A sumnja, kad se jednom rodi, ne poznaje granica. Sve i kad bi umetnik i mogao nekako da objavi svetu svoju pravu lichnost i svoje pozvanje, ko bi mu verovao da je to njegova poslednja rech? I kad bi pokazao svoj pravi pasosh, ko bi mu verovao da nema u dzepu sakriven neki treci? I kad bi skinuo masku u zzelji da se iskreno nasmeje i pravo pogleda, bilo bi i josh i tada ljudi koji bi ga molili da bude potpuno iskren i poverljiv, i da zbaci i tu poslednju masku koja toliko lichi na ljudsko lice. Umetnikova sudbina je da u zzivotu pada iz jedne neiskrenosti u drugu i da vezuje protivrechnost za protivrechnost. I oni mirni i srecni kod kojih se to najmanje vidi i oseca, i oni se u sebi stalno kolebaju i sastavljaju bez prestanka dva kraja koja se nikad sastaviti nedaju ....



    Izmedju umetnika i drushtva postoji, u malom isti jaz koji postoji izmedju Bozzanstva i sveta. Prvi antagonizam samo je simbol drugog. Vidite to je bio njegov nachin izrazzavanja. Na vishe nachina se mozze kazati istina, ali istina je jedna i drevna ....



    Ponekad i ja sebe pitam: kakav je ovo poziv? (A poziv jeste, jer kako bi inache mogao ispuniti ceo zzivot jednog choveka i doneti mu tolika zadovoljstva i tolika stradanja?) Kakva je ovo neodoljiva i nezajazzljiva tezznja da se iz mraka nepostojanja ili iz tamnice koju predstavlja ova povezanost svega sa svime u zzivotu, da se iz toga nishtavila ili iz tih okova otima komadic po komadic zzivota i sna ljudskog i da se uoblichuje i utvrdjuje "zauvek", krtom kredom na prolaznoj hartiji.
    Shta je nekoliko hiljada nashih ruku, ochiju i mozgova prema beskrajnom carstvu od kojeg u jednom stalnom instinktivnom naporu odbijamo sitnu parchad? Pa ipak, taj napor koji vecini ljudi, i s pravom, izgleda bezuman i sujetan, ima necheg od velikog nagonskog uporstva kojim mravi podizzu mravinjak na prometnom mestu, gde je unapred osudjen da bude razrovan ili pregazzen.
    Po prokletoj muci i nuporedivoj drazzi ovoga posla, mi osecamo jasno da od nekog neshto otimamo, uzimajuci od jednog tamnog sveta za neki drugi koji nam je nepoznat, prenoseci iz nichega u neshto shto ne znamo sta je. Zato je umetnik "izvan zakona", odmetnik u vishem smislu rechi, osudjen da natchovechanskim i bezizglednim naporima dopunjuje neki vishi, nevidljivi red, remeteci ovaj nizzzi, vidljivi u kom bi trebalo da zzivi celinom svoga bica .....



    Ako je Bog stvorio i uchvrstio oblike,umetnik je onaj koji ih stvara za svoj rachun i utvrdjuje ponovo, falsifikator, ali nezainteresovan falsifikator po instinktu, i zato opasan. Umetnik je tako tvorac novih, slichnih ali ne jednakih pojava i varljivih svetova po kojima ljudsko oko mozze da sheta sa uzzivanjem i ponosom, ali kroz koje se , pri blizzem dodiru , propada odmah u ambis nishtavila .....



    Ja sam u teshkim trenucima video svu bedu neukih mocnika "ljudi od dela", kao i nesposobnost, slabost i zbunjenost sveta od pera i nauke. Video sam principe i sisteme koji su izgledali chvrshci od granita kako se razilaze kao magla pred ravnodushnim i zluradim ochima svetine, a do malochas uistinu maglu kako se pred tim istim ochima krutne i izgradjuje u neprikosnovene i svete principe, chvrshce od granita. A video sam i smrt i bolest u ratove i bune. I pred svim tim ja sam se pitao koji je smisao tih promena, koji je plan po kome se sve to deshava, i koji je cilj kome vodi. I ma koliko da sam gledao, slushao i razmishljao, ja nisam nashao ni smisla ni plana ni cilja u svemu tome. Ali sam doshao do jednog negativnog zakljuchka: da nasha lichna misao u svom naporu ne znachi mnogo i da ne mozze nishta, i do drugog, pozitivnog: da treba oslushkivati legende. Te tragove kolektivnih ljudskih nastojanja kroz stoleca, i iz njih odgonetnuti, koliko se mozze, smisao nashe suidbine .....

  2. #77

    Odgovor: Ivo Andrić

    Pred Portretom Prekornoga Pogleda


    Da, stara sliko,
    Da, trebalo je to: ostati pri prvoj rechi,
    Ne odlaziti nikud, i sve shto srce zzudi
    Trazziti u dubini svojoj i svoje zemlje,
    Umesto u daljini nedokuchivih, zlih prividjenja.
    Trebalo je trpeti, chekati, bdeti nad usevom,
    Chuvati narod, sirotinju, Bosnu.
    I danas ne bi bilo ovako kako jeste:
    Ruke prazne, savest nemirna,
    Pogled izgubljen, dusha zzedna.
    Trebalo je, avaj, znati ono shto sad tek se sluti.
    Jedno je sunce svuda, i voda i kamen i trava.
    Jedno, i nedostizzno.
    U jednom zrnu zzita hleb je vaskolike zemlje,
    U jednom zagrljaju sve zzene celog sveta,
    Divne, i nedostizzne.
    Sve ostalo je varka prebujale svesti
    O sopstvenome bicu i lazzna perspektiva
    Pustinje koju smo sami sazzegli u dushi.


    1934
    Poruku je izmenio zrNce, 06.12.2009 u 12:55

  3. #78

    Odgovor: Ivo Andrić

    Ali nevolje ne traju večno (i to im je zajedničko sa radostima) nego prolaze ili se bar smenjuju i gube u zaboravu!"
    (Na Drini ćuprija - Ivo Andrić)
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  4. #79

    Odgovor: Ivo Andrić

    Zemlja


    To od sve moje ljubavi?
    O duge mlade godine
    pune suncheva plamena,
    pune misli i zzrtava
    s` kletog domaceg kamena!
    To od sve moje ljubavi
    da mi bash nishta ne osta,
    bash ni plamichka jednoga
    da zagrejem dushu ozeblu
    i ovo srce bednoga.
    Od sve te moje ljubavi
    ne osta nishta u meni,
    tek ove misli sumorne:
    talog sumnje i kajanja
    na dnu dushe umorne.
    To - od sve moje ljubavi ....

  5. #80

    Odgovor: Ivo Andrić

    I Mislim ....


    I mislim: kako je dobro shto smo stvoreni ovakvi,
    Shto smo siromasi, sami, tankog zdravlja, i neugledni,
    Bez icheg privlachnog za ostale ljude;
    I shto mozzemo (besprimerna, dragocena milosti!) tako chesto
    Da zamislimo i ozzivimo duhom svaku lepotu
    I svako dobro ove zemlje i neslucenih drugih svetova.
    A za jad, muku i bol ne prestajemo da trazzimo smisao
    I razlog. Pa i kad ne uspemo u tom mi nalazimo uvek
    Pokornost i sazzaljenje.


    1934

  6. #81

    Odgovor: Ivo Andrić

    Prespavao sam noc kako se spava od velikog umora. I sada mislim, sa chezznjom, na taj gluvi mrachni prostor od nekoliko sati potpune nesvesti. Jedino u snu josh mogu da ne patim (i to u dubokom snu bez svesti i snova), jer samo kad ne znam za svoje postojanje mogu da zaboravim na vashu odsutnost. Ali sada, chim je svanulo i javio se prvi zrachak svesti, vidim shta je sa mnom: ostao sam bez vas kao bez daha i videla.
    Od stola za kojim doruchkujem postoji, chini mi se, samo polovina, ova na kojoj je prostrto za mene.
    S druge strane, gde bi trebalo da vi sedite, pochinje ponor i mrak zzivota bez vas. Pored toga ponora valja mi sada zziveti i sa njim sve deliti.


    Znakovi Pored Puta

  7. #82

    Odgovor: Ivo Andrić

    Kad slusham rechi oko sebe,ja mislim da su sve one uzaludne,jer ni jedna ne nalazi odjeka u meni,i kad slusham danju ili nocu sate koji izbijaju,ja znam da ni jedan od tih bezbrojnih sati nije moj.Kad dobro osluhnem,ja ne chujem nishta od kisha i vetrova u kojima je moja dusha kao njiva,tamna i bez glasa.Ali ja se smeshkam u vreme,a moja strpljivost je sestra vechnosti.
    Iskucavaju svetom sati,a moje vreme je daleko a moji dani josh ni klice pustili nisu.
    Ali i ovako,sam i nepoznat,ja bivam vedriji sa svakim danom i jachi sa svakom noci.
    Nikad nisam slutio da ovako umem chekati i ici polako i stisnutih zuba,dok mi u krvi gori buducnost kao groznica i sve shto ce josh biti, vri u meni kao taman bol ....


    Nemiri

  8. #83

    Odgovor: Ivo Andrić

    Jadni Nemir


    Cijelo popodne sjenka na mom licu,
    cijelo popodne izludjela zvona.

    Ispod mog prozora su prošla
    mrtvačka kola;
    vidio sam desnu stranu lijesa
    i na njoj pisano slovima od zlata:
    "sedamdeset pet godina stara".
    Poslije sam dugo mislio.
    Ipak ima izvjestan red, neki:
    jest bijedno živjeti i trudno
    čovjeku na ovoj zemlji,
    al konačno dođe svakom njegovo
    dobro popodne,
    kad vrijedni rođaci il gradska općina
    isplate histeričnim zvonima za plač
    i sahrane naših stotinu laži:
    onda nam dušu - valjda - smiri Bog,
    a za tijelo se pobrine crv.
    Olovno popodne:
    i crv pod zemljom radi
    i Bog na nebu, on gradi,
    al čovjek na zemlji strada;
    mi zalud zidamo toranj do neba,
    mi zalud skidamo Boga sa neba,
    mi zalud silazimo u srce zemlji,
    mi zalud gazimo crva pod zemljom,
    nas čeka stalno naše popodne
    i jauk zvona i Bog i crv.
    Cijelo popodne sjenka na mom licu,
    cijelo popodne zvone neka zvona.



    Poruku je izmenio Cecara, 20.05.2010 u 20:58 Razlog: sh ch zz

  9. #84

    Odgovor: Ivo Andrić

    da li mozete da postavite tekst pripovetke deca

  10. #85

    Odgovor: Ivo Andrić

    1914.

    U polutami i tišini
    Bez snova noći, bez mira dana.
    Lagano je zaboravljala
    Moja duša u vjencu rana.

    Al' jutros, s prvim zrakom sunca
    Zacvilje spomen strašnim glasom
    I krv zapišta iz svih rana:
    Unijeli su mi krčag vode
    I prvi put sam, sa užasom,
    Na mračnoj vodi ugledao
    Svoj lik, ispijen, blijed, i zao.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #86

    Odgovor: Ivo Andrić

    JUTRO

    (Dan jedan praznih očiju i zamagljena čela.)
    Toga je jutra crna ptica pjevala u srcu mom:
    bila je - bila! - tvoja mladost
    i sve je prošlo s njom;
    ne pohodi nas dvaput radost.
    Crvljivo voće brzo zre,
    a sužanj ne zna sunca ni neba
    već brzo stari i brzo mre. -

    Toga je jutra zlatna žica prepukla u srcu mom.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #87

    Odgovor: Ivo Andrić

    Smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umijemo da ih nađemo sami u sebi.
    Andrić

  13. #88

    Odgovor: Ivo Andrić

    Zanima me da li je tačno da je pesnikinja Mira Alečković naterala Andrića da se učlani u partiju?Čini mi se da sam davno to negde pročitala,a opet,ne mogu tvrditi sa sigurnošću.Moraću da prekopam po knjigama,a to je tezak posao.Pomoć bi dobro došla.

  14. #89

    Odgovor: Ivo Andrić

    Citat alex96 kaže: Pogledaj poruku
    da li mozete da postavite tekst pripovetke deca

    Možda prekasno, ali, možda nekom drugom zatreba. Ima ovde Ivo Andrić - Izabrane pripovetke
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #90

    Odgovor: Ivo Andrić

    Ko od nas nije doživeo dane kad čovek putuje sam, bežeći od jedne, manje, samoće u drugu, veću, i kad na tome putu ne sretne ništa od onoga što traži, ni živo ljudsko biće ni željenu misao, nego ostane sam sa smrtonosnom pustinjom vremena pred sobom, s jedinom mogućnošću da ide svetom kao što buba mili oko slamke, bez izgleda, bez nade i bez vidljivog smisla; kad za jedinu hranu ima onaj gorki i tvrdi zalogaj koji nikad nije pojeo, a koji mu poigrava u grlu od detinjstva i koji samo vino može za trenutak da smekša i ukloni. I koga tada vino nije utešilo i podržalo? I ko njemu ništa ne duguje?
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ivo Andrić
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 22.03.2009, 20:26

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •