Ivo Andrić
Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 96

Tema: Ivo Andrić

  1. #1

    Ivo Andrić

    Ivo Andric



    ~ rodjen u Travniku 9. oktobra 1892. Rano je ostao bez oca koji je umro od tuberkuloze, i majka Katarina suochena sa besparicom nakon muzeve smrti, salje svoga jedinca na cuvanje muževljevoj sestri Ani i njenome mužu Ivanu Matkovšik u Višegrad, gradu koji ce, više nego ijedno drugo mesto, obeležiti njegovo stvaralaštvo, gledajuci svakodnevno vitke stubove na Drini cuprije, Andric završava osnovnu školu, a potom se vraca majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovacku srednju školu. Za gimnazijskih dana, Andric pocinje da piše poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu 'U sumrak'.

    ~ Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog društva 'Napredak', Andric oktobra meseca 1912. godine zapocinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveucilišta u Zagrebu. Naredne godine prelazi u Bec gde sluša predavanja iz istorije, filosofije i književnosti. No Bechka klima mu se nije dopala pa vec sledece godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu.



    ~ 28. juna 1914. godine, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franaca Ferdinanda, Andric se pakuje i napušta Krakov.

    ~ Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u šibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj ce, kao politicki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. Medu zidovima marburške tamnice, Andric intenzivno piše pesme u prozi.

    ~ 1921. Andric zapocinje saradnju sa Srpskim književnim glasnikom objavljujuci pricu 'Corkan i Švabica'.

    ~ 1922. štampa dve pripovetke 'Za logorovanja' i 'Žena od slonove kosti', ciklus pesama 'Šta sanjam i šta mi se dogada' i nekoliko književnih prikaza

    ~ 1923. objavljuje nekoliko pripovedaka od kojih se neke svrstavaju medu njegova najznacajnija prozna ostvarenja: 'Mustafa Madžar', 'Ljubav u kasabi', 'U musafirhani' i 'Dan u Rimu'.

    ~ 1928.godine objavljuje price 'Olujaci', 'Ispovijed' i 'Most na Žepi'

    ~ 1930. objavljuje esej o Simonu Bolivaru, pricu 'Kod kazana' i tekst 'Ucitelj Ljubomir'. U Beogradu sledece godine izlazi i druga knjiga pripovedaka kod Srpske književne zadruge u kojoj se, pored prica ranije objavljenih u casopisima, prvi put u celini štampaju 'Anikina vremena'

    ~ 1932. Andric objavljuje pripovetke 'Smrt u Sinanovoj tekiji', 'Na ladi' i zapis 'Leteci nad morem'.

    ~ u martu 1933. objavljuje samo pripovetku 'Napast' i nekoliko zapisa.

    ~ 1934. postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke 'Olujaci', 'Žed' i prvi deo triptiha 'Jelena, žena koje nema'.

    ~ Štampa pripovetke 'Bajron u Sintri', 'Deca', esej 'Razgovor s Gojom' i jedan od svojih znacajnijih književnoistorijskih tekstova - 'Njegoš kao tragicni junak kosovske misli'.

    ~ Tokom sledece godine Srpska književna zadruga štampa drugu knjigu Andricevih pripovedaka koja, medju onima koje su objavljivane u casopisima, sadrži još i price 'Mila i Prelac' i 'Svadba'. Slede price 'Trup' i 'Likovi'.

    ~ 'Travnicka hronika', i 'Na Drini cuprija' su objavljeni nekoliko meseci po završetku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman 'Gospodica'.

    ~ Tokom 1946. godine živi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan clan SANU/a, a iste godine objavljuje pripovetke 'Zlostavljanje' i 'Pismo iz 1920. godine'.

    ~ slede 'Prica o vezirovom slonu', nekoliko tekstova o Vuku Karadžicu i Njegošu, a tokom 1948. godine prvi put ce biti štampana 'Prica o kmetu Simanu'.

    ~ 'Bife Titanik' (1950), 'Znakovi' (1951), 'Na suncanoj strani', 'Na obali', 'Pod Grabicem', 'Zeko' (1952), 'Aska i vuk', 'Nemirna godina', 'Lica' (1953).

    ~ 1954.štampa u Matici srpskoj 'Prokletu avliju' , a pripovetka 'Igra' pojavljuje se 1956. godine.

    ~ 1958. objavljuje pripovetke 'Panorama', 'U zavadi sa svetom' i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke Džumhura Nekrolog jednoj caršiji.

    ~ 'Za epsku snagu' kojom je oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje, Ivo Andric je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu.




  2. #2

    Odgovor: Ivo Andric

    Tama

    Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
    ni kuda vode ove noći moje.
    Ne znam.
    Ni otkud magla ružna
    na sve što se čekalo,
    ni otkud nemar jadni
    na sve što se radilo,
    ni zaborav otkuda,
    žalosni na sve što se ljubilo.
    Magla.
    Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
    lica i stvari i spomeni minulih dana?
    I kuda idu ovi dani moji
    I zašto bije tamno srce moje?
    Kuda? Zašto?
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  3. #3

    Odgovor: Ivo Andric

    "..Ima narodnih prica koje su toliko opstecovecanske da zaboravimo kad i gde smo ih culi ili citali, pa zive u nama kao uspomena na nas licni dozivljaj. Takva je i prica o mladicu koji je, lutajuci svetom i trazeci srecu, zasao na opasan put za koji nije znao kuda ga vodi. Da se ne bi izgubio, mladic je u debla drveta pored puta zasecao sikiricom znake koji ce mu docnije pokazati put za povratak. Taj mladic, olicenje opste i vecne ljudske sudbine: s’ jedne strane opasan i neizvestan put, a s’ druge strane, velika ljudska potreba da se covek ne izgubi i snadje, i da ostavi za sobom traga..Znaci koje ostavljamo iza sebe nece izbeci sudbinu svega sto je ljudsko: prolaznost i zaborav. Mozda ce ostati uopste nezapazeni? Mozda ih niko nece razumeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao sto je prirodno i potrebno da se mi, ljudi jedan drugom saopstavamo i otkrivamo. Ako nas ti kreatki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskusenja, oni nam mogu olaksati i pomoci nam bar time sto ce nas uveriti da ni u cemu sto nam se desava nismo sami, ni prvi, ni jedini.."

    “Znakovi pored puta”

  4. #4

    Odgovor: Ivo Andric

    Sto ne boli, to nije zivot... Sto ne prolazi, to nije sreca!

  5. #5

    Odgovor: Ivo Andric

    Što god pogledam, sve je pjesma, čega god se taknem sve je bol.

    Ex ponto, lirika i nemiri
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  6. #6

    Odgovor: Ivo Andric

    "...zivot je neshvatljivo cudo jer se neprestano trosi i osipa, a ipak traje i stoji cvrsto, kao na Drini cuprija."

    "Covek koji ne voli nije sposoban da oseti velicinu tudje ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije"

    "Nije ljudska zelja ono sto raspolaze i upravlja stvarima sveta. Zelja je kao vetar, premesta prasinu s'jednog mesta na drugo, zamracuje ponekad njome ceo vidik, ali na kraju stisava se i pada, i ostavlja staru i vecnu sliku sveta iza sebe" Trajna dela na zemlji ostvaruju se Bozjom voljom, a covek je samo njeno slepo i pokorno orudje. Delo koje se radja iz zelje, covekove zelje, ili ne dozivi ostvarenje, ili nije trajno..."

    Na Drini cuprija

  7. #7

    Odgovor: Ivo Andric

    Epilog ( Ex ponto)

    Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!

    - Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?

    Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

    - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

    Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

    - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

    Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

    - Hoćeš da usniš, sine moj?

    Ne, oče, idem, idem da živim.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Ivo Andric

    Nemiri od vijeka


    Takav je život da čovek često mora da se stidi onoga što je najlepše u njemu i da upravo to sakriva od sveta, pa i od onih koji su mu najbliži.


    --------------------------------------------------------------------------------

    Ono što je najlepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama iščezava a ono što je dobro ustostruči se.


    --------------------------------------------------------------------------------

    Video sam otkopane grobove iz petog veka pre Hrista. U njima su bili još uvek vidljivi tragovi glavnih kostiju i naslućivale se osnovne linije ljudskog lika.

    U meni se javilo nezadovoljstvo, kao nad neuspelim delom ili nedovršenim poslom. Čovek treba da nestane bez traga.


    --------------------------------------------------------------------------------

    Ima žena koje su neugledne i opore na oči, kao seoski hlebac, ali kriju u sebi veliku i zdravu slast za onoga ko se ne da zbuniti spoljašnjošću nego gleda i oseća dublje i stvarnije.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Ivo Andric

    Ex ponto

    Ima neznana formula koja odredjuje odnos izmedju radosti i bola
    u nasem zivotu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov
    odljevak.
    Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo.
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  10. #10

    Odgovor: Ivo Andric



    "Čini mi se da kad bi ljudi znali koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale". - Andrić o sopstvenom životu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Ivo Andric

    Znakovi pored puta

    Ono što je najlepše na iskrenoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je u nama zlo - iščezava, a ono što je dobro ustostruči se.


    Niko od nas nikad ne može znati kako izgleda u očima drugog čoveka. Jer ako je i najbolji psiholog, on to sam ne može proniknuti, a onaj drugi neće mu to nikad u celosti, iskreno kazati. Neće hteti ili neće umeti.
    Poruku je izmenio Kitty, 12.10.2007 u 15:06
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  12. #12

    Odgovor: Ivo Andric

    Mostovi - Ivo Andric
    Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.

    Veliki kameni mostovi, svedoci iščezlih epoha kad se drugojačije živelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kiše, često okrzani na oštro rezanim ćoškovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki železni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao žice, što drhte i zvuče od svakog voza kad projuri; oni još kao da čekaju svoj poslednji oblik i svoje savršenstvo, a lepota njihovih linija otkriće se potpuno očima naših unuka. Drveni mostovi na ulasku u bosanske varošice čije izglodane grede poigravaju i zveče pod kopitama seoskih konja kao daščice ksilofona. I, najposle, oni sasvim mali mostići u planinama, u stvari jedno oveće drvo ili dva prikovana jedno uz drugo, prebačeni preko nekog gorskog potoka koji bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi, kad nadođe, ta brvna, a seljaci slepo uporni kao mravi, seku, tešu i postavljaju nova. Zato se uz te planinske potoke, u zatokama među stenama, vide često ti bivši mostovi; leže i trunu kao i ostalo drvo naplavljeno tu slučajem, ali ta zatesana brvna, osuđena na oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsećaju još sada na cilj kome su služila.

    Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen.

    I kad mislim na mostove, u sećanju mi iskrsavaju ne oni preko kojih sam najviše prelazio, nego oni koji su najviše zadržali i zaneli moju pažnju i moj duh.

    Pre svega, sarajevski mostovi. Na Miljacki, čije je korito kičma Sarajeva, oni su kao kameni pršljenovi. Vidim ih jasno i brojim redom. Znam im lukove, pamtim ograde. Među njima i jedan koji nosi sudbinsko ime jednog mladića, malen ali stalan, uvučen u se kao dobra i ćutljiva tvrđava koja ne zna za predaju ili izdaju. Zatim, mostovi koje sam video na putovanjima, nošu iz voza, tanki i beli kao priviđenja. Kameni mostovi u Španiji, zarasli u bršljen i zamišljeni nad sopstveno slikom u tamnoj vodi . Drveni mostovi po Švajcarskoj, pokriveni krovom zbog velikih snegova, liče na dugačke ambare i iskićeni su iznutra slikama svetitelja ili čudesnih događaja, kao kapele. Fantastični mostovi u Turskoj, postavljeni otprilike, čuvani i održavani sudbinom. Rimski mostovi u južnoj Italiji, od bela kamena, sa kojih je vreme odbilo sve što se moglo odbiti, a pored kojih već stotinu godina vodi neki nov most, ali oni stoje još jednako, kao skeleti na straži.

    Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.

    Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri mašte. Slušajući najgorču i najlepšu muziku koju sam ikada čuo, odjednom mi se ukaza kameni most, presečen po polovini, a izlomljene strane prekinutog luka bolno teže jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jednu mogućnu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvišena nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopušta jednu jedinu mogućnost: nepostojanje.

    Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.
    Tu je sreca koju trazis,ludost o kojoj mastas i vernost kojoj se nadas....

  13. #13

    Odgovor: Ivo Andric

    Znakovi pored puta


    Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota; sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočaranjem, ma koliko ono bilo.
    ...

    Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.
    ...

    Starim koliko moram, podmlađujem se koliko mogu.
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  14. #14

    Odgovor: Ivo Andric

    Znakovi pored puta


    Ono što može i biti i ne biti uvek se, na kraju krajeva, pokori onome što mora biti.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #15

    Odgovor: Ivo Andric

    Znakovi pored puta


    Vredelo bi, zaista, da postoje zivot i svest posle nase fizicke smrti. Vredelo bi vec zato sto bismo se, s vremena na vreme, mogli slatko nasmejati svim obzirima, brigama i strahovanjima, i svemu onom sto nas sada uznemiruje, muci i satire. A kako, po svemu sudeci, takvog zivota nema i ne moze ga biti - smejmo se sada. Odmah!
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ivo Andrić
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 22.03.2009, 20:26

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •