eh da, a sada krece jedna bijesna esejchina. dakle, firma odlucila da casti zene povodom dana zena, pa bio rucak u restoranu. stvarno nemam zamjerke na sam rucak kao rucak, a ni cvijece, a ni narodnjake, a ni zene u ladnim trajnama drecavo nasminkane i kokodakanja. sve je to dio dekora, pa sam istrpila mucenje od dva - tri sata sve sa osmijehom na ustima. a iznutra je sve kiptilo u meni. jer, prije tri dana dobih odgovor da ne idem na novo gradisliste (tko sta, baba o rakiji, a natalija o gradilistu) jer sam zensko, jer eto nema veze sto sam se na prethodnom gradilistu pokazala prilicno dobro, ostajala prekovremene sate na plus 45, poslije se smrzavala na vjetrometini, pecila se po rovovima i udisala smradinu onih sahti - skoro pa neplaceno naravno, i bla bla, jer eto, ipak sam ja zensko. i tako, uglavnom, kiptila sam, a yebeno cvijece sam ostavila u firmi. e pa sretan mi 8 mart...