Tosa-inu
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2

Tema: Tosa-inu

  1. #1

    Tosa-inu

    Tosa-inu


    Ime: tosainuf1.jpg Pregleda: 3034 Veličina: 19.8 KB

    Tosa-inu je jedini predstavnik rase molosa koji potiče iz Japana. U kinološkoj literaturi ovu rasu često nazivaju samuraj ili sumo borac. U starom Japanu, najzastupljeniji psi bili su iz grupe lajkovidih rasa. Naročito iz oblasti Shikoku, gde su ih gajili i pripremali za borbe pasa i lov na divlje svinje. Oni su vremenom promenili izgled i dobili naziv Akita inu. Sve rase poput ove i ostalih kao sto su šiba, kai, šikoku i dr. učestvovale su u stvaranju nove rase pasa pod nazivom Tosa. Njihova sličnost bila je samo u tome sto su se sve vrste koristile samo za borbe. Istorija ovih rasa je veoma povezana, ali po krvi ovo su savršeno različiti psi.

    Do 1854.g. u Japanu su postojali samo psi domaćeg uzgoja. Tek posle ukidanja izolacije kada je stigao evropski turizam, interesovanje za pseće borbe je poraslo. Tada su za planinske potomke samuraja nastali problemi. Psi koji su dolazili iz Evrope pobeđivali su tamošnje šampione, bez pravila i bez tradicije. Tako nastaju razlozi za stvaranje nove rase koja bi mogla da štiti čast samuraja. Trebao im je novi pas - Pit dog.
    Zamisao nije bilo lako ostvariti, budući pas koga su japanski odgajivači zamislili ne samo da je morao očistiti nacionalni ring od tuđih pasa, već je morao imati i zamišljeni estetski odnos prema borbi kao i tradicionalnim cereminijama. Samo zbog toga su Japanci stvorili tosu.

    Rad na stvaranju ove rase počeo je 1860.g, a prvi ozbiljniji i kako se to kaže, planirani uzgoj računa se 1872.g. Tadašnji tip akite ukrštan je sa prvim uvezenim borcima iz Engleske. Bili su to razni tipovi bul terijera, kao i staroengleski buldozi koji su imali snažan kostur i izrazito borbenu narav. Nezadovoljni izgledom glave dobijenih pasa 1874., Japanci su ukrstili dobijene pse sa engleskim bul mastifom. Psi su odmah dobili lepu visinu, masivnu glavu, ali su izgubili pokretnost. Dobijena je rasa sa vrlo nezgodnim karakterom. Za vreme borbi ovi psi su često napadali i ljude. 1876.g. odgajivači ovakve pse pare sa nemačkim ptičarem. Zadnji učesnik u nastanku Tose bila je krv nemačke doge koja je ubačena 1921.g. Cilj je bio povećanje pokretljivosti i da bi izrazili atletsku gradju gladijatora. Mešanje krvi različitih rasa je bilo daleko od stabilnog karaktera, zato je trebalo jos tri pokušaja da bi se dobio savremeni tip tosa inu.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Tosa-inu

    Ime: tosainu_zin2.jpg Pregleda: 978 Veličina: 13.2 KB

    Treba pogledati i smisao japanskih borbi pasa koje su vezane za ceremonije i njihovu tradiciju u kinologiji. Sam proces borbe smišljen je tako da rizik od traume kod pasa bude minimalan. Ceremonija pocinje sa paradom. Na učešće imaju pravo samo odrasli mužjaci. Pse izvode na svilenim pletenim povodnicima obučene u specijalne pokrivke. Cena ovakvih pasa dostiže i do 30 000$. Na borbenim ceremonijama svakog psa vode dva hendlera. Tose se lako dresiraju i obično je njima lako upravljati. Pred takmičenje psi se mere i dele na kategorije: do 45kg-laka, 45-55 srednja i od 55kg teška. Borba se odvija na okruglom ringu prečnika 3m, borbu prati glavni sudija i dva pomoćnika, psi se bore sa korpama na njušci i njihov cilj je izbaciti suparnika iz ringa (kao kod sumo rvanja). Za lavež, režanje i druge zvuke sledi diskvalifikacija. Borba obično traje 30min a produžetak 10 min, zato je verovatnoća povrede psa veoma mala. Psi sa velikom voljom troše energiju pa na kraju jedva stoje na nogama. Posle toga treba im duži period za odmor.

    Kriterijumi za dodelu pobednika apsolutno su nezahvalni za čoveka koji ne poznaje istočne borbe. Ocenjuje se tehnika i duh borca. Desi se da pobedi pas koji se svo vreme branio ali je pokazao i veoma lepu tehniku borbe i jak duh. Ova pravila su neshvatljiva evropljanima. Veoma je težak sistem dobijanja titule.

    KLASA BORACA


    MEGARSI - početnik

    KOMASUBI - profesionalac koji ima 4 borbe

    SEKIVAKE - učesnik 4-5 borbi

    OZEKI - pas koji ima 10 borbi može da konkuriše za titulu šampiona

    JOKODUZI - šampion

    JUSIKEN - šampion turnira

    SENSUKEN - bira sudija od pasa višeg ranga nego jokodzuna i dobija se doživotno, i smatra se kao nacionalni šampion Japana

    MEJKEN JOKODZUMA - veliki ratnik - dodeljuje se psu koji nosi titulu SENSUKENI I KOJI JE IMAO 3 BORBE SA PSOM ISTOG RANGA, A KOJI JE DOBIO 2 POBEDE. Ovu titulu su dobila samo 32 psa od 450 senskuena.

    GAJFU-TAJSO - najbolja tehnika dodeljuje se psu koji pokaze najbolju i najlepšu tehniku borbe.


    Psi pobednici po pravilu nisu za prodaju, ali ako dođe do toga njihove cene su astronomske. Najbolji tosa inu i dan danas se gaje u specijalnim odgajivačnicama i oni stižu direktno u dvorac imperatorske porodice. Ozbiljan odnos Japanaca prema ovoj rasi nije dozvolio da joj ll Svetski rat nanese nikakvu štetu i uspeli su da zaštite ovog psa od onoga što se desilo mnogim rasama u Evropi. Po nekim podatcima bile su napravljene specijalne odgajivačnice u udaljenim mestima gde su sačuvani najbolji preimerci. Za ovu rasu postoji veliko interesovanje u Evropi ali ipak ova rasa je jos uvek jako retka. Danas je Japanci koriste i kao vernog druga, neustrašivog telohranitelja. Obicno je tosa veoma dobar prema porodici, bezopasan za njihove članove, ali po naređenju gazde ili u slučaju opasnosti, on postaje pravi samuraj. Sa veoma visokim stepenom inteligencije, veoma lako savladava obuku. Najviše pasa ima u Japanu, Južnoj Koreji, Havajima. Ovi psi su popularni kod bogataša kojima je potrebna sigurna zaštita. Brojnost ovih pasa u Americi dostiže oko stotine.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •