Rekonstrukcija ili rušenje Narodnog pozorišta u Subotici?!
Prikaz rezultata 1 do 12 od ukupno 12
  1. #1

    09 Rekonstrukcija ili rušenje Narodnog pozorišta u Subotici?!


    Po rečima mr Ljubice Ristovski, upravnice Narodnog pozorišta, nova zgrada subotičkog teatra raspolagaće sa tri sale, od kojih će u najvećoj biti mesta za oko 500 gledalaca, u srednjoj za 300, a u maloj do 150. Korisna kvadratura iznosiće 8.500, a bruto 14.000 kvadrata (plus rešetke po kojima se ne hoda, ali koje su neophodne za pozorišnu scenu). Izgradnja koja bi trebalo da bude završena za pet godina, koštaće oko 24 miliona evra – mada postoje glasine da će se ova cifra popeti i do svih 30 miliona...

    Utrt put polemici?

    Kako iz opštinskih krugova, tako i iz Zavoda za urbanizam i Narodnog pozorišta, najavljuju skoru prezentaciju pomenutog 3 D modela. Tada će, po rečima predsednika Opštine Geze Kučere, biti organizovani i stručni skupovi vezani za ovu temu, o kojoj, kaže Kučera, ???u svakom slučaju treba govoriti”. Međutim:
    – Postoje neke glasine u gradu da treba zaustaviti gradnju Narodnog pozorišta... Sve su odluke donete, uloženo je previše novca u te projekte koji su rađeni, urađeno je sve da se gradnja započne. Kompletan iznos je definisan ugovorom između Republike Srbije, Pokrajine i Opštine. Republika Srbija je prihvatila finansiranje 45 posto troškova, Pokrajina drugih 45, a doprinos gradnji Opštine Subotica iznosi 10 posto. Mislim da se ovakva finansijska konstrukcija nikada više neće dati i da neće biti mogućnosti da se obnovi i da se sagradi jedna izuzetno važna zgrada za kulturu svih naroda koji žive na ovim prostorima. Ne treba ponovo početi raspravljati o tome šta želimo, kako želimo... Na pitanje da li se može renovirati staro, data su stručna mišljenja – ta mogućnost je isključena i ja ne vidim ponovo put polemici. Jer ako tako budemo radili, nikada ništa nećemo uraditi – rekao je Kučera na redovnom susretu sa novinarima, u ponedeljak, 12. marta.
    Nažalost, iako smo želeli, potpunije informacije o samom projektu nismo mogli da dobijemo od mr Slobodana Grkovića, koordinatora izgradnje. Prema njegovim rečima, na zajedničkom sastanku sa kolegama, održanom krajem prošle nedelje, odlučeno je da se stopira istupanje u javnosti zbog ???dezinformacija koje kruže”.
    Iako je početak radova bio najavljen za početak marta, kada bismo, kako je rekao Zoran Francišković, direktor ???Panongrada” (građevinske firme koja je na tenderu dobila rušenje i izgradnju pozorišne zgrade) ???mogli da krenemo sa ograđivanjem zemljišta”, do danas se ništa nije (u)radilo: ???Ne mogu dati precizan odgovor i sa stopostotnom sigurnošću reći kada će početi radovi. Čekam naloge da se krene sa tim, a to zavisi od toga kada će zgrada biti slobodna. Dakle, čim se zgrada oslobodi od stanara, možemo da krenemo sa radovima” – obećava Francišković.
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnoh pozorišta u Subotici

    Reč nedorečena

    – Nisam protiv novih stvari i smatram da svaka generacija treba da ostavi neki svoj pečat i svedočanstvo o svome vremenu. Ti slojevi se lepo vide i na licu našeg grada i mislim da je više nego evidentno da će ova generacija ostaviti, tačnije već ostavlja velike tragove. Problem nastaje kada se promene vrše u samom centru grada. Tu imamo puno primera iz same istorije, koji već daju neku sliku kao što je današnja, kada se dešavaju takve promene. Sigurni smo da je šok bio i 1850-tih godina, kada je građena današnja zgrada Pozorišta, kada je jedna takva monumentalna zgrada nikla u sred niskih trošnih baroknih kućeraka, u gradu koji nije imao ni osvetljenja ni asfalta, ništa! Inače, Pozorište je baš iniciralo sve te novine – primećuje Mirko Grlica, viši kustos – istoričar, jedan od autora knjige ???Gradotvorci”, podsećajući da se slična stvar desila i kada je izgrađena Gradska kuća:
    – Nekoliko uglednih Subotičana tada je krenulo u akciju da prikuplja vlastita sredstva da bi se srušila Gradska kuća – toliko su bili nezadovoljni njenim izgledom! Takvoj situaciji ćemo verovatno prisustvovati i i sada, što je vrlo karakteristično za jednu konzervativnu sredinu kakva je Subotica. Mislim da jedan ovako značajan projekat treba da živi sa gradom! Ne kažem da autori projekta treba da slušaju želju svakog pojedinca, na kraju to je i nemoguće, ali sama činjenica da se projekat ???skriva” od javnosti rađa neku, možda i neargumentovanu sumnju da se nešto taji od građana – to je moja prva impresija i da li je trebao jedan ovakav incident na političkom planu (mislim na izjavu mr Žombora Saboa) da bismo sada to dobili kao temu za razgovor u gradu. Mislim da to nije dobro. Isto tako mislim da nije dobro da u ovom gradu, koji se toliko ponosi svojim identitetom i retko sačuvanim centrom grada, mi danas nemamo definisane one delove centra grada koji će sigurno ostati i za neka buduća vremena, koji ne mogu da budu podložni nikakvim izmenama, nikakvim narušavanjima autentičnog izgleda. To ne bi trebalo da bude možda ceo centar, ali nekoliko ulica, nekoliko trgova sigurno moraju da budu i meni je žao što od svih institucija koje se bave tom sferom nije postignut taj koncenzus koji bi i građani sigurni podržali. Onda ne bismo bili u situaciji da se pitamo da li sada može jedan ovakav objekat da bude u samom centru grada ili ne može.
    ???Sledeća stvar koja se iz svega ovoga nameće je pitanje finansija” – nastavlja Grlica: ???Mi znamo da čitav posao možda i neće moći da se odvija drugačije nego uz podršku političkih struktura.
      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Šta kažu građani

    U emisiji "Halo radio”, emitovanoj na talasima Radio Subotice u petak, 9. marta, javilo se nekoliko slušalaca, nezadovoljnih zbog toga što građanima Subotice (još uvek) nije dat na uvid plan buduće zgrade Narodnog pozorišta. Izražavajući nezadovoljstvo, oni su reagovali i na glasine da će veći deo nove zgrade biti pod staklom: ???Treba plan da se pokaže građanima, da znaju kako će zgrada izgledati! Treba građani da se upoznaju sa tom slikom i da kažu svoje mišljenje o njoj. Na kraju krajeva i Gradska kuća nije pre sto godina ovako izgledala, neka se menja, ali oni stubovi, ne verujem da će neko staviti staklo na to...” – kaže jedna slušateljka, a drugi slušalac se nadovezuje: ???Mislim da ne treba tamo da bude bife nego da bude ono što je kadgod bilo: tamo je bila garderoba kada se ulazilo, i to je bilo lepo, a spolja treba da se uredi, dotera... a da iznutra bude funkcionalno. Sećam se da je tamo kadgod bio i bioskop, bilo je lepo tu... Treba nam obnovljeno pozorište, a ne bife da zvrči čitav dan...”.


    To ja naša realnost – da su sve pore društvenog života ustvari pod (direktnom ili indirektnom) kontrolom političkih struktura, ali u ovoj situaciji se nameće problem jer je to jedan dugogodišnji projekat, a mi nemamo neku izvesnost da možda neka sledeća vlast koja će doći na bilo kom nivou u gradu, Republici, Pokrajini, neće reći mi nismo glasali za to, to nije naš projekat i ostaviti projekat bez svoje podrške, bez finansijske podrške, pa će onda grad doći u veliki problem kako završiti taj projekat. U ovoj poslednjoj varijanti projekta mi se čini da nije koncipiran tako da bi mogao sam sebe da izdržava ili makar veći deo potreba jednog takvog komplikovanog kolektiva kao što je subotičko Narodno pozorište. Velike su svote novca potrebne da bi takav jedan ansambl i funkcionisao. Uostalom, to znamo putem analogije sa zgradom Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, koja takođe ima tri dvorane”.
    – Pitanje koje se nameće je da li nam trebaju tri dvorane. Ja nemam ništa protiv, jako bih voleo da sve one budu istovremeno popunjene, ali ne treba zaboraviti da je nedefinisana, bar mislim da je nedefinisana, funkcija zgrade Sinagoge koja se takođe popravlja iz sredstava investicionog plana. Neke nezvanične informacije govore da je tu planirana neka koncertna dvorana. Onda pitam zašto ćemo imati još jednu koncertnu dvoranu i u Pozorištu? To opet ne mora da bude loše, ali sigurno je da Subotica danas ne bi popunila sve te dvorane – to vidimo iz današnje posete, ne samo Pozorištu, nego i drugim kulturnim institucijama. Projekt se može braniti činjenicom da će ovaj grad napredovati, da će rasti, da je ovaj objekat za buduće generacije, ali ostaje puno tih pitanja koja su, mislim, nedorečena.
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Kontinuitet je ključna reč

    Govoreći o najavi delimičnog rušenja zgrade Narodnog pozorišta i podizanja nove, subotički književnik Milovan Miković je rekao da je protivnik svakoga radikalnog narušavanja i menjanja urbanističke, arhitektonske, graditeljske, uopšte gradske prepoznatljivosti Subotice:
    – Pobornik sam promišljene, strukom utvrđene, ali i kontinuirane zaštite vrijednih objekata, ulica ili dijelova grada. Drugim riječima – prednost dajem redovitom održavanju, osmišljenom (i selektivnom) čuvanju i, dakako, stalnom dograđivanju postojećega! Razumije se, taj je put i najskuplji! Unatoč tomu, moramo zaustaviti one koji nam ???jeftino” ali nesmiljeno ruše grad. Što bi ostalo od Subotice da su, primjerice, arhitekte, graditelji i investitori, koji izlaze na javnu scenu u razdoblju kada Karolj Biro (Kroly Bir) postaje gradonačelnik, najprije temeljito rušili ono što su prije njih osmislili, isplanirali i izgradili Lazar Mamužić i Titus Mačković novcem Subotičana (jamačno i drugih) iz njihova razdoblja!? Zar nismo dovoljno naučili iz onih poratnih gradorušiteljskih ofenziva kada je Subotici višekratno nanesena šteta koja se, vjerojatno, više i ne može otkloniti – spomenimo se samo tramvaja, civilizacijske tečevine iz 19. stoleća uništene u drugoj polovici 20. stoljeća! O cijeni nafte, zagađenju grada, održavanju voznog parka i o tome koliko su Subotičani zadovoljni gradskim prijevozom, ne vrijedi danas ni govoriti ... Ili, kome su, u tom kontekstu, potrebne sve nove i nove (dvo-tro-četvero) katnice iščupane odnekud iz nepodnošljivo sumorne limanske panorame Novog Sada, ili prizorišta poput Novog Beograda, Novog Zagreba, Novog Segedina, Novog ...? Prije svega onima koji zarad vlastitih interesa ruše, grade i obrću novac, a ni malo ih nije briga što će sugrađane ???darivati” arhitektonsko-graditeljskim nakazama (ma bile i s tornjićima) koje nam oni nastoje prikazati modernim i suvremenim postignućem gradograditeljstva! Hvala im lijepa! Zar oni ne vide na što danas već, iznutra i izvana, liči većina ???modernih” građevina s Radijalca i Prozivke? Socijalnih se i drugih implikacija takvoga stanja ovom prigodom ne mogu ni dotaći! Zar je to najviše što nam umiju ponuditi za novac koji uzimaju od građana i investitora? Iz tih i drugih razloga rušenje svega i na svakom mjestu, kao određujući princip gradograditeljstva osobno držim posve neprihvatljivim! Sve i da za to postoje meni neki nedokučivi razlozi. Ovo se odnosi i na kazališnu zgradu. Kako bi danas izgledala kazališta u Beogradu, Zagrebu, Beču, Budimpešti, Segedinu, Osijeku ... da je ondje ???prošao” takav princip?
      Vrh

  5. #5

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Dovoljna bi bila i restauracija?

    Dr Zvonimir Kiš, urolog u penziji, proveo je u zgradi Narodnog pozorišta, subotičkom hramu kulture, počev od pedesetih godina, dosta vremena. Mnogi Subotičani i ne znaju da je nekada u Maloj sali Pozorišta bio bioskop:
    – Da ne govorim o pozorišnim predstavama koje sam tamo pogledao, koje su, istina, bile na lokalnom nivou, ali je bilo i mnogo gostovanja. To je bilo nešto za poštovanje. Mislim da je takva pozorišna zgrada navodila ljude da se i oblače i ponašaju kako to doliči jednom hramu kulture. Tako je bilo sve do nekih godina kada je došao Ljubiša Ristić, koji je pokušao da jedno avangardno pozorište smesti u klasično, u klasičnoj zgradi. Tada sam već komentarisao da nemam ništa protiv Ristića, ali da je trebalo obezbediti jedan objekat u gradu gde bi on mogao dati puni zamah svom radu, jer i to treba ceniti, njegove predstave su imale svoju publiku, i ja sam bio u njoj. Sve u svemu, za zgradu pozorišta me vezuju lepe uspomene. Pošto u javnosti već dugo godina postoji dilema šta sa zgradom Pozorišta, podsetiću na svoj stav kada je prvi projekat bio gotov i kada se o njemu raspravljalo, a on je bio jako skup, kao i izgradnja, pa se, verovatno, zato kasnije i odustalo od nje. Ja sam bio za to da se u etapama restaurira zgrada subotičkog Pozorišta, jer mislim da je baš po njoj Subotica prepoznatljiva, kao i po Gradskoj kući. I danas sam tog stanovišta. Imam informaciju da su temelji sadašnje pozorišne zgrade zapravo nepouzdani, a ja se pitam koliko tu ima istine, jer svojevremeno se govorilo da i Gradska kuća tone, pa je zbog toga bila zatvorena Štrosmajerova ulica, jedna od najlepših u gradu. Onda je nakon promene vlasti rečeno da i ne tone Gradska kuća toliko, pa je ona ponovo otvorena za saobraćaj. Bojim se da i kod Pozorišta nije do kraja rečeno da li su ti temelji dovoljno čvrsti ili ne, a konačno, i restauracija bi mogla biti takva da se ti temelji saniraju. Apsolutno sam za to, ako se može, da se sa što manje para uradi što bolje i lepše.
      Vrh

  6. #6

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Pogled u prošlost

    Pozorišna sala umesto – balske



    Temelji sadašnje zgrade Narodnog pozorišta (u početku i hotela) svečano su postavljeni 1848, ali je hotelski deo izgrađen tek 1853, a pozorišna sala 1854. godine, kada je u novoj zgradi odigrana i prva predstava – piše u knjizi Boška Krstića ???Subotica pogled”. Graditelj Janoš Škulteti projektovao ga u klasicističkom stilu, sa šest korintskih stubova, kao najveću građevinu Subotice toga vremena. Više puta je obnavljano, jednom je i gorelo.
    ???Istina o zgradi subotičkog Pozorišta” – naziv je izložbe mr Antuna Rudinskog, otvorene 26. septembra 1990, u zgradi Narodnog pozorišta. Autor izložbe u slici i reči daje istorijsko-kulturološko i arhitektonsko-urbanološko viđenje zgrade subotičkog Pozorišta u periodu od 1779. do 1990. godine. Ova izložba bila je svojevrstan pokušaj da autor tekstom i fotografijama prikaže, ukratko, istorijat i sadašnje stanje zgrade subotičkog Pozorišta; da demistifikuje predrasude o vrednostima i značenju proisteklim iz neznanja; da otvori put ka konstruktivnom pristupu razrešenja problema uređenja ove zgrade, odnosno da zaustavi rotaciju magičnog trougla ???nesporazuma”: gradska uprava – pozorišna uprava – arhitekti; da opovrgne ???čaršijske” mistifikacije o devastaciji zgrade Pozorišta; da opovrgne raznorazne stručne, polustručne i nestručne ocene i procene o stanju zgrade i njenog enterijera; da utvrdi stvarne vrednosti ove izuzetno značajne zgrade, koje valja čuvati kao svedočanstvo kontinuiteta procesa ???pograđivanja” grada...
    U delu teksta koji nosi naslov ???O balskoj dvorani danas nazvanoj ‘Mala sala’, Rudinski, između ostalog, piše: ???Nakon požarom uništene pozorišne sale, da bi se pozorišni život mogao kako-tako odvijati, preuređena je balkonska dvorana u pozorišnu salu. Od tog trenutka započeo je kontinuirani proces njene devijacije. Poslednji čin zadesio ju je kada su zazidani prozori prema trgu. Nakon kontinuiranih osam decenija ‘preuređivanja’, konačno je ‘sklopila oči’ i zavila se u crno:
    –Van pameti je da se usled nerešenog pitanja adekvatne pozorišne sale, ova monumentalna balska dvorana iz 1854. godine uporno, gotov čitav DŽDŽ vek pretvara u pozorišnu salu, a to nikako ne uspeva. Kao da se i sama tome opire! Verovatno da bi pokojni Branislav Nušić, koji je 1922. u svojstvu načelnika umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete svečano otvorio pozorište 3. novembra, umeo u već svima dobro poznatom njegovom stilu dati adekvatan komentar. I tom prilikom bilo je govora o podizanju nove zgrade Pozorišta koju će grad izgraditi... – piše Rudinski.
    Povodom ove izložbe, Bela Duranci je napisao tekst, objavljen u ???Rukoveti”, u kojem nudi objašnjenje i svoje viđenje izložbe, ali i stavova Rudinskog, pružajući obilje informacija dragocenih za sadašnja i buduća pokoljenja. Zaključujući da je Pozorište simbol grada Subotice, ???podjednako teatarskom tradicijom i građevinom”, Duranci naglašava da je evidetne tradicije bio svestan i Janoš Škulteti ???projektant zgrade hotelskoteatarske namene na mestu drevne gostionice i svratišta” – prihvatajući se zadatka, dobro je znao da pozorište nije samo građevina!
      Vrh

  7. #7

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Kratka istorija zgrade Pozorišta u Subotici




    Zgrada Narodnog pozorišta - Npszinhz, zbog jednostavnosti nadalje Pozorište, je sigurno jedna od najstarijih zgrada namenjena kulturi u Subotici. Podignuta je na raskrsnici tada, dva važna putna pravca Sombor–Segedin i Subotica–Senta. Pre današnje zgrade, na ovoj lokaciji se nalazila Velika kafana (Grosse NJirthaus). Godine 1826. Gradsko veće je odlučilo da u Velikoj kafani osnuje u balskoj dvorani stalno mesto za pozorište. U to doba su sa raznim pozorišnim trupama gostovali i najpoznatiji glumci tadašnje Ugarske uporedo sa nemačkim glumcima. Slobodno možemo reći da se na istoj lokaciji već 181 godinu nalazi ???Talijino svetilište”. Pozorišna tradicija grada je naravno duža, njeni počeci sežu do 1779. godine kada je grad dobio status slobodnog kraljevskog grada. Naredne 1780. godine u gradu se pojavljuje trupa ???Nemačkih komedijanata” pod rukovodstvom Jozefa Švartenbergera (Schnjartenberg Josef). Njihove predstave su posećivali članovi rukovodećih gradskih porodica i austrijski oficiri iz garnizona stacioniranih u gradu. Znači pozorišna tradicija grada je duga 227. godina. Što uopšte nije mala stvar.
    Ideja da se sagradi stalna pozorišna zgrada rodila se 1833. godine kada se u lokalnoj štampi pojavio članak koji požuruje izgradnju pozorišta i predlaže da Subotica i Segedin zajedno osnuju jednu pozorišnu trupu, koja bi naizmenično nastupala u ovim gradovima. U to doba imati stalnu pozorišnu trupu mogli su sebi priuštiti samo veliki gradovi, zato dva značajna grada tadašnje Ugarske razmišljaju da zajednički to urade. Treba imati na umu da je to doba građanskonacionalnog osvešćivanja koja će dovesti do građanske revolucije 1848/49. godine.
    Opet iz lokalne štampe saznajemo da je 1844. godine Gradska uprava počela ozbiljno da razmišlja o tome kako bi Taliji trebalo bi podići dostojan dom. ???Govori se da naš grad želi da sagradi jednu Veliku gostionu, u koju bi ujedno smestili i jedno elegantno, prema današnjem ukusu izgrađeno pozorište”.
    Očito da Gradsko veće nije dugo razmišljalo, jer projekti Pozorišta su bili gotovi sledeće 1845. godine i iste te godine u decembru, pod delovodnim brojem 3021 bili su na odobrenju (reviziji) kod Glavne kraljevske građevinske uprave. Projektant je bio Janoš Škulteti, gradski građevinski nadzornik. On se na projektima iz 1845 i 46. godine potpisivao kao: Scultety Jnos vrosi ptsi felgyelo.
    Temelji Pozorišta su položeni 1848. godine uoči izbijanja građanske revolucije u Ugarskoj. Revolucionarni događaji su prekinuli izgradnju a nakon revolucije Bahov (Bach) režim planirao je da zgradu pretvori u kasarnu. No, ipak je tada preovladao zdrav razum i izgradnja je nastavljena 1853. godine. Izvođač radova je bio sam projektant pozorišta gradski arhitekta (Stdt Arhiteckt) grada Jožef Škulteti, pošto je Gradsko veće utvrdilo da je njegova ponuda najpovoljnija. (Koja razlika u ovlastima tadašnjih i današnjih gradskih arhitekata. Sadašnjim, bivšim i budućim gradskim arhitektima, zasad, ostala je samo zakonska obaveza da daju mišljenje o kapitalnim objektima, naročito u zaštićenom jezgru grada. Projektanti bi trebali bar da ih konsultuju prilikom izrade projekta).
    Inače to je bila tadašnja, po meni i danas primenljiva, dobra praksa, da projektant, koji je bio u obavezi da izradi uz projekat i kalkulaciju, bude i glavni preduzetnik. Tada nije bilo naknadnih, nepredviđenih i sličnih radova. Gradska kuća je, primera radi, nakon konkursa, na isti način sagrađena za četiri godine.
    Prvo je sagrađen središnji deo: balska dvorana i hotelsko krilo prema današnjem Korzou, tada Segedinskij ulici. Sledeće godine za šest meseci je završeno i pozorišno krilo i svečano otvaranje je održano 1854. godine u decembru. Izgradnja cele zgrade je trajala dve godine. Od Škultetijevog objekta danas postoji centralni deo sa balskom dvoranom, hotelski deo prema Korzou, istina adaptiran uglavnom iznutra, i deo pozorišnog krila. Tada je imala dominantni položaj samo kao objekat na raskrsnici puteva, današnji dominantni položaj kao jedna strana glavnog trga je dobila nakon izgradnje Gradske kuće kada je trg i formiran.
    Da je objekat star, bezvredan, sklon rušenju su ???naručene” priče. Istina je da je decenijski neodržavano, ali bez ikakve dozvole se crepovi mogu zameniti da pozorišno krilo, recimo, ne kisne. To je obaveza vlasnika zgrade, formalno Republike Srbije, posredno Narodnog pozorišta-Npsznhz-a. Kao da neko želi da se sama uruši. Više od dvadeset godina se iščekuje kao Godo "NOVO POZORIŠTE” i eto taman kada bi počeli "ozbiljni radovi” pojavio se ponovo neki "remetilački faktor” koji ignorira, pre svega, političku odluku.

    Piše: mr. sci. Žombor Sabo
    -materijal preuzet sa sajta suboticke.net-
      Vrh

  8. #8

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Subotički LDP protiv rušenja zgrade Pozorišta

    Opštinski odbor Liberalno demokratske partije pokrenuo je u utorak akciju prikupljanja potpisa građana protiv rušenja zgrade subotičkog Narodnog pozorišta. Prikupljanje potpisa je na glavnom gradskom trgu svakog popodneva od 14 časova, a trajaće do kraja marta.
    Najavljujući ovu akciju na konferenciji za novinare, predsednik komisije za kulturu OO LDP Hrvoje Tikvicki apelovao je na gradske oce da se zaustavi predviđeno rušenje zgrade Narodnog pozorišta i izgradnja novog, kao i da se kroz javnu raspravu dođe do novog rešenja koje će podrazumevati rekostrukciju zdanja.
    – Ukoliko dođe do rušenja pozorišta, ovo će biti jedinstven slučaj u širem okruženju da se jedno ovakvo zdanje staro preko 150 godina uništi.Čitav život sam proveo po različitim teatrima u bivšoj Jugoslaviji i šire, i na osnovu tog iskustva bih ukazao opštinskim čelnicima da se ne krene u njegovo rušenje dok se ne sagleda kako su to rešili drugi gradovi u našem okruženju. Velika dvorana, u kojom sam nastupao i kao muzičar, kompozitor, glumac i statista, je jedna od retkih dvorana u zemlji sa izuzetno kvalitetnom akustikom. Bojim se da, ako bi se ta dvorana srušila i nove tri sazidale kako je predviđeno u novom projektu, mogao bi nam se desiti slučaj SNP u Novom Sadu u kojem je Velika sala potpuno bez akustike, pa orkestri zvuče kao da ih slušate na telefonskoj slušalici. To je kod njih bila tabu tema, ali mi koji smo učestvovali na njegovom otvaranju znali smo da se glavni arhitekta tog objekta odrekao svog rada, jer nisu ispoštovani njegovi projekti tako da zadovolje i elemente akustike. Da se i nama ne bi desilo tako nešto, protiv smo rušenja zgrade Narodnog pozorišta u kojem je čuveni Svjatoslav Rihter šezdesetih godina održao solističi koncert, kao i mnogobrojni filharmonijski i drugi orkestri iz zemlje i inostranstva.
    Tikvicki ukazuje na primere iz susednih zemalja, gde su teatri Segedina i Osijeka sedamdesetih godina bili u istom stanju, ali su adaptirani i sačuvani.
    – Segedinski teatar je bio u očajnom stanju, a njegova sanacija je trajala više od 15 godina. Uspeli su da spasu staru zgradu, da je obnove, jer je ona, kao i naša, smeštena u užem gradskom jezgru i danas imaju prekrasno, malo pozorište sa kvalitetnom akustikom u kojem rade ansambli drame, opere, orkestri, balet, i sve može da stane u zgradu koja je manja od naše. Isti slučaj je i sa Osijekom koji je u sedamdesetim godinama krenuo u adaptaciju svog pozorišta, a ne da ga sruše i naruže staro gradsko jezgro. Ako se pogleda na sever, veću salu od naše subotičke ima samo Budimpešta, na istoku je sledeća pristojna sala u Temišvaru, na zapadu je jedina veća u Zagrebu, a na jugu prva sala koja može da se meri sa našom je u Narodnom pozorištu u Beogradu. Sve ovo su razlozi zbog kojih LDP zastupa stav da se staro zdanje Narodnog pozorište sačuva – rekao je Hrvoje Tikvicki. R.V
      Vrh

  9. #9

    Odgovor: Rekonstrukcija Narodnog pozorišta u Subotici

    Nisam bas iscitala ceo text ali kad je rec o struci(arhitekturi i urbanizmu kao i zavodu za ocuvanje spomenika)postoji jedno pravilo,ako objekat nije od izuzetno velikog kulturno istorijskog znacaja a njegova rekonstrukcija ce kostati mnogo ako ne i duplo vise nego novoizgradjeni objekat tada se ne radi rekonstrukcija...
    Ako je objekat jos uvek u funkciji restauracija je dovoljna ali iskreno to treba prepustiti strucnjacima da ocene...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth
      Vrh

  10. #10

    Odgovor: Rekonstrukcija ili rušenje Narodnog pozorišta u Subotici?!

    potpisujem lilith. znači, ukratko, treba lijepo da se sjedne, uradi se studija opravdanosti, ako već do sada nije urađena i to je to.
    nattydread is coming to dinner
      Vrh

  11. #11

    Odgovor: Rekonstrukcija ili rušenje Narodnog pozorišta u Subotici?!

    Narodno pozoriste je sruseno.
    Dodeuse ne bas sasvim, ali ako dolazite u Suboticu, pa jos ako morate proci uzim centrom, pripremite se za prasinu. Ne savetujem vam da sednete u bastu lokala na korzou. Jos uvek ruse. Ostao je jos da se srusi prednji deo (prema gradskoj kuci), a iza se nalazi ogoman prazan prostor. Tek sad se u stvari vidi koliko je to bilo zdanje.
    Izgleda, po svemu sudeci, da cemo se morati naviknuti na novi izgled najuzeg centra Subotice. Jos dugo ce skele da "krase" okolinu zelene fontane i pocetak korzoa.
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa
      Vrh

  12. #12

    Odgovor: Rekonstrukcija ili rušenje Narodnog pozorišta u Subotici?!

    Hm, da...

    Tako su i u Knez Mihailovoj srusili jednu lepu staru zgradu u kojoj je bio Sebastian, da bi na tom mestu nikao staklenac u kome je sada galerija Progres. Ne znam koji je pametnjakovic procenio da ce se staklenac odlicno uklopiti u ambijent ove ulice...

    Ne bi me cudilo da uskoro sruse i Narodnu skupstinu (onu u bulevaru) i tu sagrade trzni centar....
      Vrh

Slične teme

  1. Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 13.05.2008, 12:54

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •