Strah od zubara
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 56
  1. #1

    09 Strah od zubara

    Strah od zubara i bušilice neke ljude u potpunosti parališe, tako da ni ne pomišljaju na odlazak kod "čika zube" dok ih bol na to ne natera.


    Meni su ostale neke traume iz detinjstva, zubarka je bila neka nadrndana žena, nije mi dala nikakvu anesteziju i bušila mi zub dok se nisam onesvestila.
    Moja mama je tad htela da je utepa sa onom bušilicom.
    Tako da ja i pored toga što sam pronašla odličnu zubarku i već 10 godina idem kod nje, ipak patim od dentofobije i svaka poseta zubaru mi teško pada.

    Da li vi imate strah od zubara i kako podnosite odlaske kod istog?
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  2. #2

    Odgovor: Strah od zubara

    Uhhh.ne da imam strah od zubara,nego uzas.Stvarno sam svasta dozivela i prezivela...al kad udjem u ordinaciju pa kad na samom ulazu vec osetim 'onaj' miris,dodje mi da se vrnem kuci.

    mrzim da idem kod zubara
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Strah od zubara

    U principu svako ima strah od zubara.Meni je problem samo dok ne krenem kod cika zube(ako nisam bila duze vreme) posle nema frke.

    Ali ne sedam na stolicu dok ne dobijem anesteziju

  4. #4

    Odgovor: Strah od zubara

    Ja sam imala u osnovnoj školi zubnu ambulantu i zubar nas je redom prozivao za vreme časova da dođemo na pregled. Čini mi se da su to bile jedine situacije kada sam više volela da ostanem na času.

    Uglavnom, samo sam jednom plakala kod zubara i to kada mi je kreten stavio onaj upijač u usta i pojačao na maksimum, pa mi se ona kuka zalepila za kožu. Sećam se da sam mlatila rukama i da su mi krenule suze, a on me je još napičkao što plačem. Ubrzo je skontao šta se dešava, jedva je odvojio kuku, a ja i dan danas imam ožiljak na tom mestu i kad je vidim sloši mi se.

    Jedva sam čekala da odem iz osnovne škole da ne vidim više tog zubara, i kako sam prešla u srednju, tako je on prešao u školski dispanzer i dočekao me ponovo na kuku. Tada sam počela da posećujem privatne zubare.

    Inače, jako se plašim zubara, kao i Silvia i meni se sloši od samog onog mirisa ordinacije... Zavidim ljudima koji opušteno posećuju zubara i idu na redovne kontrole

  5. #5

    Odgovor: Strah od zubara

    Nemam strah,kad busi mislim na more,delfine ili na osobu koju volim (ako sam zaljubljena) da se opustim jer onda manje boli...

    Uglavnom zubara posecujem jednom u 3-4 godine i tada obicno popravim jedan zub eventualno dva...Imam dobre i zdrave zube
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  6. #6

    Odgovor: Strah od zubara

    Samo da ne bi bili tako skupi,bem im,ali strah,ma nije,sve se radi sa anestezijom,samo neprijatno,ponekad i bolno,ali mora se ici,sad vec radu svasta,i sve je moderno,ako ti fali koji zub,za cas ti stave drugu,samo eto,treba malo izdrzati,i naravno platiti
    No me toques

  7. #7

    Odgovor: Strah od zubara

    ja se DEFINITIVNO NE PLAŞIM ika zube !

    poşaljem proteze po kuriru kod zubara i sutra dan mi ih donesu nazad pritegnute i izglancane
    Ko je za jednu voznjicu

  8. #8

    Odgovor: Strah od zubara

    Za strah od zubara kod dece, a kasnije kod odraslih, su odgovorni delom roditelji, delom najgori moguci kadar koji je trpan u skolske dispanzere i domove zdravlja godinama. Neretko se srecem sa ovakvim pricama, da ne kazem 1 covek na 10 otprilike nije imao problem sa odlaskom kod stomatologa kao mali ili nekakvu traumu.

    Ne mislim da gresim uopste kada kazem da masa ljudi ne odrzava higijenu usta onako kako treba. Velika vecina njih ce se setiti da opere zube tek ako se najede luka, a neko im dolazi u goste, ili ce jednostavno preskociti pranje ako se sebi nasmese u ogledalu a osmeh izgleda zadovoljavajuce (nema pola santimetra naslaga), i uzeti orbit. Vozite se i sami nekad gradskim prevozom pa vam je valjda jasno. Zalosno je sto to nije samo starija populacija.

    Secam se jednom kad sam razmatrala sa sobom naglas da li da uzmem estetska sociva ili ne, saceka me pitanje od neke osobe koja se tu zadesila u momentu: "A kako te ne mrzi da to stavljas i skidas svaki dan?" "A jel tebe mrzi da peres zube 3 i vise puta dnevno svaki dan?" U takvom okruzenju, nazalost zivimo. Lakse je staviti parfem ili pola dezodoransa pa zamaskirati dva dana nekupanja Divljina.

    Ne plasim se zubara, ne plasim se lekara, zahvaljuci svojim roditeljima, svojoj glavi i odabiru doktora koji su nas lecili, niti se moje dete plasi. Taj kuka kad vidi tacku na zubu pa da se pozuri sa popravkom da se slucajno ne prosiri.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Strah od zubara

    strah me od zubara, neću da se foliram. ali idem redovno, na vrijeme, iako me strah, jer znam ako čekam u zadnji čas, može da bude samo još gore, a mene će svejedno biti strah
    nattydread is coming to dinner

  10. #10

    Odgovor: Strah od zubara

    Kao klinka sam imala jezivi otpor prema zubaru... Kao i prema svim lekarima uostalom, ali zubari su bili moja noćna mora - dok nisam ušla u pubertet i shvatila neke stvari, da je moj strah bezrazložan, da ''moja dr'' može samo da mi pomogne - tako je i danas zovem - prisvajam ... jeste na prvi pogled ''gruba'' žena'' , ali kada sredi zub - ''sređen'' je za vjek i vjekov...
    U trudnoći mi je mnogo pomogla - visila sam kod nje svake dve nedelje pošto imam loš kvalitet zubića - genetski...
    Sa njom sam se konsultovala i oko Kikijeve higijene usne duplje ''kako'', ''kad'' , ''na koji način''...
    Zato se trudim da mom malenom dajem do znanja da lekari - dakle ne samo stomatolozi nisu babaroge, već čike i tete koji mogu samo da nam pomognu - tek toliko ... i da razlozi za suze ne postoje...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  11. #11

    Odgovor: Strah od zubara

    Imala sam 6 godina, izmešan sadržaj mlečnih i ponekog stalnog zubića u ustima. Jedno jutro me probudio bol, jak, spakovali smo se i otišli do zubara. Tamo me je dočekala brkata teta koja me uopšte nije pitala šta mi je, samo mi je razvalila vilicu, izvadila zub i izbacila me iz ordinacije. Ja sam plakala čitav taj dan. Mama i tata su mislili da se foliram, sve dok tata nije skontao da ja, posle nekoliko sati od vađenja zuba još pljuckam krv. Zgrabio me i odveo na dežurnu klinuku. Tamo je jedna divna blaga žena rekla da sednem i da ćemo nas dve lepo da se ispričamo. Ja sam još plakala. Posle kraćeg pregovaranja uspela je da me ubedi da malo otvorim usta. Rekla je:"Dragi Bože" i otišla da razgovara sa mojim tatom. Uspostavilo se da mi je draga gospođa sa početka priče izvadila zdrav stalan zub a kvaran mlečni je ostao u ustima i morao je, takođe, biti izvađen. Ostala sam sa jednim zubom manje, zbog nečije gluposti i neodgovornosti, ne bunim se, može se ovako, ali nije baš moralo .
    Posle sam porasla i našla svog zubara za uvek, to je jedan od mojih najboljih drugara, i uopšte se ne plašim, ponekada umem da budem dosadna sa svojim više nego redovnim posetama. I sada kada više nisam tamo, to je čovek koji me obavezno vidi svaki put kada sam u državi, ne mogu da ga promašim
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  12. #12

    Odgovor: Strah od zubara

    Samo sto ke pomislam za zabolekar mi se kreva kosata.No sekogas odam na zabolekar ne sakam da izgledam vo zabite kako karikatura.

  13. #13

    Odgovor: Strah od zubara

    Od malena tata je najvise vodio racuna da li ja i brat svaki dan peremo zube, i redovno nas vodio na kontrolu...Cak sam se kao i mala cudila, zasto sad moram da idem kod zubara kad me ne boli zub (sad znam... )...A kad nismo bili u mogucnosti da odemo sami, tata je bio zubar
    Zato sad nemam ni jedan kvaran zub, ni jednu blombu, koliko toliko redovno idem kod zubara i nemam apsolutno nikakav strah...

  14. #14

    Odgovor: Strah od zubara

    Na zalost, zubi mi nisu bas sjajnog kvaliteta, a ja se zubara bas bojim, tako da je to kombinacija ne daj boze! Cesto znam da docekam da me zub zaboli pa tek onda odem! A zanimljivo, cim prodje ta prva poseta, onda mi nije frka i mogla bih ici svaki dan! Onda, naravno, dodje neka duza pauza, moj strah se vrati i opet sve iz pocetka...

    Iz detinjstva nosim traumu, ali ne zbog klasicnog zubara, nego onog za protezu (posto sam neko vreme nosila aparat da ispravim zube)! E, taj covek (sve zajedno sa svojom medicinskom sestrom u stilu Mortise Adams) me je sikanirao svaki put: non stop se derao, grdio, nisam nikad videla da se covek nasmesio (a ni Mortisa) ... katastrofa!!!! I danas kad ga se setim (a proslo je toliko godina) prodje me neka jeza!

  15. #15

    Odgovor: Strah od zubara

    Genetski baš i nemam na koga da imam dobre zube, pa upravo zbog toga gledam da ne preskačem redovne kontrole.
    Ne bojim se zubara, jedino se bojim anestezije. Naime, ma koliko da boli kod zubara, isti bol i brzo prodje. A kad mi daju anesteziju, utrnuta sam još barem tri i po sata. Stoga anesteziju prihvatam samo u krajnjoj nuždi.
    A sada da objasnim zašto nemam strah od zubara.
    Mislim da nisam imala više od četiri godine kad je mama sestru i mene odvela kod Tetka Vide. Mlada doktorka sa puno ljubavi za decu (i sestra koja je pratila doktorku u tome) bi nas najpre posadila u krilo da se malo ispričamo. Najpre rezervisanu je znala brzo da me otkravi. Onda bi me poslala na onu stolicu i lepo mi objasnila da se to mora, ali da ako me i malo zaboli samo dignem dva prstića i ona će momentalno stati. I ne bi slagala, uvek bi stala. I neverovatno, skoro nikad nije bolelo. Kada bi se pregled završio, još malo bi me držala na krilu i hvalila me kako sam dobra devojčica i kako ću samo redovnim posetama zubaru imati lep osmeh. A još pri izlazu bi mi dala mali kartončić sa raznim sličicama (a sama ih je crtala) i ocenom 5+. Uvek 5+.
    Ovakav njen odnos prema malim pacijentima je rezultirao time da su sva deca upravo podsećala svoje roditelje da ih vode kod Tetka Vide. Jedva smo čekali da idemo, radovali smo se dolasku i skoro tugovali na odlasku, pogotovo ako kaže da nema potrebe da dolazimo do naredne kontrole.
    I švercovali smo se na "predškolskom" sve negde do petog osnovne dok Tetka Vidi nisu u Domu zdravlja zabranili da zatvara oči pred švercovanjem "matoraca".
    Tetka Vidu još uvek srećem u gradu i uvek joj se obradujem. A ona se seća svih nas, njenih pacijenata sa početka karijere. Svim prijateljima je preporučujem kada se zapitaju kod koga da vode decu na preglede.
    Posle nje je bilo još dobrih zubara, ali ni jedan kao što je bila Tetka Vida.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Strah od sreće
    Autor proleće u forumu Psihologija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 23.07.2015, 15:06
  2. Strah od starosti??
    Autor Leka u forumu Psihologija
    Odgovora: 58
    Poslednja poruka: 24.07.2012, 13:36
  3. Strah od ljubavi
    Autor Mish u forumu Ljubav
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 29.06.2011, 22:01
  4. Strah od lekara
    Autor SQUAW u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 23.06.2010, 00:16
  5. Strah od predavanja.
    Autor love hunter u forumu Ljubav
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 14.05.2009, 16:23

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •