Anemija
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7

Tema: Anemija

  1. #1

    01 Anemija

    Smanjena količina hemoglobina u eritrocitima, ćelijama odgovornima za prenošenje kiseonika, rezultira opštom slabošću, glavoboljom, lupanjem srca...
    No, što je uzrok anemijama?



    Što je anemija?

    Anemija je naziv za smanjeni broj eritrocita u cirkulaciji, smanjenu količinu krvi u telu te za smanjenu količinu hemoglobina u eritrocitima. Eritrociti su krvne ćelije koje služe za prenos kiseonika i ugljen - dioksida u čovekovom telu. Anemija nije sama za sebe bolest nego više opisuje stanje organizma odnosno postojanje bolesti.
    Ukoliko se u nekog bolesnika posumnja da ima anemiju važno je da se otkrije uzrok anemije kao i da se odredi tip anemije.

    Najjednostavniji, a i najbrži indikator postojanja anemije je količina eritrocita u cirkulaciji odnosno hematokrit. Snižene vrijednosti hematokrita ukazuju na nedostatak eritrocita u cirkulaciji odnosno njihovo brzo razaranje koje se ne može nadoknaditi pojačanim radom koštane srži.
    Drugi važan indikator anemije je hemoglobin, tj. količina hemoglobina u g/L ili mg/dl. Krvarenje je jedan od najčešćih uzroka pada vrednosti hemoglobina. Krvarenje može biti naglo (akutno) , ili sporo (hronično) i obično neopaženo mikrokrvarenje iz probavnog trakta.
    Kod žena najčešći uzrok sniženih vrijednosti eritrocita i hemoglobina su obilna i učestala menstrualna krvarenja. Bez obzira da li je anemija akutna ili hronična - potrebno je utvrditi uzrok njenog nastanka.

    Tipovi anemije

    Anemije se mogu klasifikovati i po veličini i obliku eritrocita odnosno prema mehanizmu koji uzrokuje smanjenje broja eritrocita. Najčešće se dijagnosticiraju dva tipa anemije - mikrocitna najčešće uzrokovana nedostatkom gvožđa i
    makrocitna najčešće uzrokovana nedostatkom vitamina B12 i/ili folne kiseline.

    Kod bolesnika s mikrocitnom anemijom eritrociti su manji nego inače. Veličina eritrocita izražava se u jedinici MCV (engl. mean cell volume). Normalni eritorciti imaju veličinu od 80 do 100 femtolitara (fL) dok mikrociti imaju veličinu < 80 fL. Mikrocitna anemija uzrokovana je nedostatkom gvožđa u ishrani (greške u ishrani, gladovanje) , povećanim potrebama (trudnoća, rast) ili povećanim gubitkom gvožđaiz tela (krvarenje iz probavnog trakta, menstruacije). Osim nedostatka gvožđa mikrocitnu anemiju mogu uzrokovati genetske greške u sintezi hemoglobina. Najpoznatija greška u sintezi hemoglobina je sinteza tzv. hemoglobina S koji uzrokuje talasemiju. Bolesnici s talasemijom imaju mikrocitnu anemiju. Kod tih bolesnika ima dovoljno gvožđa na raspolaganju, ali se zbog genetske greške sintetizuje slabo vredan hemoglobin.

    Makrocitna anemija karakterizirana je povećanim volumenom eritrocita. Volumen eritrocita tj. MCV je veći od 100 fL. Makrocitne anemije obično se još nazivaju i megaloblastične anemije. U tom obliku anemije zbog greške u sintezi DNK dolazi do nejednakog sazrevanja eritrocita (citoplazma se razvija brže od jezgra).
    Megaloblastičnu anemiju u većini slučajeva uzrokuje nedostatak vitamina B12 i/ili folne kiseline.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #2

    01 Odgovor: Anemija

    Testovi za dokazivanje anemije

    Najjednostavniji test za dokaz anemije je kompletna krvna slika.
    Uz tu pretragu obično se kod bolesnika radi koncentracija gvožđa (FE), transferina (TIBC, UIBC) i feritina u serumu. Kod bolesnika kod kojih se nađe snižena vrednostgvožđa u serumu uz povišene vrednosti TIBC i feritina radi se o sideropeničnoj anemiji tj. anemiji zbog nedostatka gvožđa. Kod bolesnika kod kojih se ovim pretragama ne utvrdi tip anemije rade se koncentracija vitamina B12 i folne kiseline.
    Ukoliko se i ovim testovima ne dokaže uzrok anemije rade se elektroforeza hemoglobina i morfologija eritrocita te punkcija koštane srži.

    Ako se kod bolesnika utvrdi postojanje sideropenične anemije kod muškaraca je obvezatno uraditi pretragu probavnog i mokraćnog sistema, a kod žena još i ginekološki pregled.

    Simptomi anemije

    Simptomi anemije zavise od nekoliko faktora, u prvom redu godina bolesnika, brzini nastanka anemije i opštem stanju bolesnika.
    Blaga anemija obično ne daje nikakve simptome osim opšte slabosti, malaksalosti i nepodnošenja težeg fizičkog napora.
    Srednja do teška anemija uzrokuje simptome kao što su glavobolje, smanjeni apetit, bledilo kože, izrazita slabost i malaksalost, nepodnošenje normalnih fizičkih napora, lupanje srca i tzv. listanje noktiju (krhki i slabi nokti).


    Ko ima rizik od nastanka anemije?

    Deca do 3. godine života
    Trudnice
    Stariji bolesnici sa ili bez hroničnih bolesti
    Bolesnici kojima je operisan želudac
    Alkoholičari

    Lečenje

    Lečenje mora biti temeljeno na dokazu uzroka anemije. Ukoliko je došlo do krvarenja iz probavnog trakta, potrebno je zaustaviti krvarenje i/ili operativno odstraniti uzrok krvarenja. Kod žena s obilnim i produženim menstruacijama treba regulisati menstrualne cikluse. Kod bolesnika s nedostatkom gvožđa potrebno je nadoknaditi gvožđe peroralnim ili intravenskim putem.

    Važno! - Intramuskularna primena gvožđa je napuštena zbog brojnih nuspojava.

    Ukoliko je bolesnik naglo izgubio krv potrebno je istu nadoknaditi transfuzijom koncentrata eritrocita.

    Važno! - Transfuzija cele krvi je danas napuštena te se transfundiraju samo krvne komponente koje nedostaju bolesniku.

    Kod bolesnika s nedostatkom vitamina B12 isti se nadomešta jednom mesečno intramuskularnom ili intravenskom primenom.

    Važno! - Kod bolesnika s nedostatkom vitamina B12 primena vitamina B12 je doživotna.

    Kod bolesnika s nedostatkom folne kiseline potrebno je nadoknaditi folate primenom folne kiseline peroralnim putem.

    Kod bolesnika s hroničnim bolestima potrebno je lečiti osnovnu bolest.

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #3

    Odgovor: Anemija

    Za da ja zajakneme krvta potrebno e da se vnesuva suvo grozje,suvi smokvi, kopriva ,cveklo i kombinacija cveklo limon morkov da se pravi sok.Se sto e na prirodna baza e podobro.

  4. #4

    Odgovor: Anemija

    Anemija kod dece



    Koje su najčešće vrste anemija?
    Ima ih mnogo vrsta, a nastaju usled nedostatka nekog od faktora koji su uključeni u složeni proces razvoja eritrocita.
    -Ubedljivo najčešća anemija je ona koja nastaje usled nedostatka gvožđa. Ona se stručno naziva sideropenijska anemija, a u prevodu je to malokrvost zbog smanjenog ugrađivanja gvožđa u eritrocite.
    -Kada je opna eritrocita (membrana) slaba, onda crvena krvna zrnca lako pucaju (ovo se zove hemoliza), pa nastaje hemolitička anemija.
    -Ako nema dovoljno vitamina B12 eritrociti postaju veliki i ružni, ali slabo funkcionalni, i onda se javlja megaloblasna anemija.

    Koji su najčešći uzroci ovih anemija?
    Neadekvatna ishrana je ubedljivo najčešći uzrok sideropenijske anemije. Ako beba ne unosi dovoljno gvožđa (pre svega kroz meso ili žumance) eritrociti će ostati bez dovoljne količine hemoglobina. Ipak, neka deca unesu dovoljno gvožđa, ali piju ogromne količine kravljeg mleka koje sprečava da se uneto gvožđe kroz creva ubaci u krv. Naime, u kravljem mleku postoje soli koje se vežu za gvožđe u crevima i tako onemogućavaju njegovu apsorpciju, pa umesto u krv ono ode u pelenu (ili nošu).
    Neka deca imaju bolesti creva koje onemogućavaju adekvatnu apsorpciju gvožđa, ali se tada javljaju i druge tegobe (pre svega dugotrajni proliv).

    Kako izgleda dete sa anemijom?
    Ako dete nema neku drugu bolest, bleda koža i bledunjave sluzokože (pre svih usta i konjunktive - vežnjače oka) su vidljive manifestacije malokrvnosti.
    Dete sa anemijom ima manjak kiseonika koji je na raspolaganju organizmu, pa se zato lako zamara, "vuče" ga krevet (mada neka deca pate i od nesanice). Veća deca se često žale na glavobolje i vrtoglavice, a i nervoza je čest pratilac malokrvosti. Mlađa su kenjkava, a ponekad imaju i slabiji apetit (mada druga rado piju velike količine mleka).

    Kako se postavlja dijagnoza?
    Ako roditelji posumnjaju na malokrvnost, treba da se obrate pedijatru. Posle rutinskog pregleda uradiće se krvna slika (iz prsta) koja će dati dragocene podatke o anemiji. Tada se može naslutiti i vrsta anemije, a dodatnih par analiza kod većine dece pokazaće koji je tip malokrvnosti u pitanju. Ipak, ima i zamršenih situacija kada će pedijatar uputiti dete specijalisti za bolesti krvi - pedijatru hematologu.

    Kako se anemija leči?
    Kada se radi o anemijama usled nedostatka gvožđa, terapija je uglavnom jednostavna. Korekcija ishrane uz dodatak preparata gvožđa dovodi do potpunog izlečenja kod većine dece. Posle saniranja osnovnog oboljenja koštana srž se relativno brzo oporavlja.
    Ostale anemije, kod kojih je u pitanju manjak nekog faktora, leče se nadoknadom onoga što nedostaje - na primer vitamina B12 ili folne kiseline. Tako se i eritropoetin (faktor koji stimuliše razvoj crvenih krvnih zrnaca) dodaje deci koja imaju teško oboljenje bubrega koji nisu u stanju da proizvedu ovu veoma potrebnu supstancu.

    Može li se sprečiti?
    Dobra ishrana - adekvatan unos gvožđa bez prekomernog ispijanja kravljeg mleka je najbolji način da se spreči sideropenijska anemija. Kada je reč o bebama u prvim mesecima života, prevencija anemije treba da počne još u trudnoći. Buduća mama treba da ima dobru krvnu sliku, zdravo da se hrani i da unosi dovoljne količine vitamina neophodnih i za nju i za dete. Ovo je bitno jer stvaranje krvnih ćelija počinje u fetalnom životu, a rezerve gvožđa u jetri fetusa treba da obezbede normalan broj i "kvalitet" eritrocita tokom prvih pet do šest meseci života.
    Dojenje je pravi način da se spreči sideropenijska anemija jer je dokazano da bebe koje sisaju ređe pate od malokrvnosti, iako ni majčino mleko nema gvožđa, ali omogućava dobru apsorpciju unetog gvožđa iz creva.

    Moguće komplikacije
    "Obična" anemija usled nedostatka gvožđa retko dovodi do težih komplikacija, jer dete relativno brzo dođe do pedijatra zbog tegoba koje se pre ili kasnije pojave. Ipak, ako anemija traje godinama, a počne u ranom detinjstvu, moguće su i razvojne promene, uključujući i usporeniji mentalni razvoj.
    Neke retke anemije (kada postoji nasledni defekt u stvaranju hemoglobina) mogu imati i veoma ozbiljne komplikacije, ali se ipak radi o retkim bolestima.

    Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  5. #5

    Odgovor: Anemija

    Perniciozna anemija

    Perniciozna anemija je najčešća megaloblastna anemija i nastaje usled nedostatka unutrašnjeg činioca. Za resorpciju vitamina B12 neophodno je prisustvo unutrašnjeg činioca (intrizing faktor / odredjeni protein). Prestankom njegove sekrecije, usled atrofije želudačne sluzokože, nastaje poremećaj resorpcije i nedostatak vitamina B12.


    Uzrok nastanka
    Uzrok nelučenja unutrašnjeg činioca u želudačnom soku je atrofija sluzokože želuca s gubljenjem parijetalnih ćelija. Ulogu u nastanku imaju nasledni faktori i autoimuni mehanizam. Oko 90% bolesnika ima u serumu antitela protiv parijetalnih ćelija želudačne sluzokože i i antitela protiv unutrašnjeg činioca.



    Klinička slika
    Bolest je podmukla, razvija se postepeno i sporo napreduje. Počinje malaksalošću koja se pojačava zamaranjem, lupanjem srca i bledilom. Nastaje gubitak apetita, nadimanje i pojava proliva. Može se pojaviti osećaj pečenja jezika, naročito pri uzimanju kisele hrane i gubitak osećaja ukusa. Zapažaju se depresivne promene, poremećaj pamćenja, parestezije ekstremiteta, naročito nogu, u vidu trnjenja i bockanja. Takođe, javljaju se bolovi u nogama i otežan hod, a vrlo retko nastaje oduzetost nogu i poremećaj pražnjenja mokraće i stolice.



    Bolesnici su bledi, malaksali, ponekad vezani za postelju. Jezik većine bolesnika je gladak, bez papila, kao lakiran, a retko se javlja glositis (zapaljenje sluzokože jezika) sa erozijama sluzokože (Hunterov glositis). Nastaje dispneja (poremećaj disanja) pri naporu, ubrzan rad srca, sa pojavom funkcionalnog šuma na srcu. Jetra i slezina mogu biti uvećani. Neki bolesnici imaju oštećenje nervnog sistema. Nastaje poremećaj dubokog senzibiliteta, pojačani refleksi, i pojava patoloških refleksa.

    Dijagnoza
    Postavlja se na osnovu karakteristične krvne slike, nalaza megaloblasta u kostnoj srži, pozitivnog Schillingovog testa, prisustva antiparijetalnih antitela, gastroskopskog i patohistološkog nalaza atrofičnog gastritisa.



    Lečenje
    Lečenje treba se sprovodi parenteralnom primenom vitamina B12.
    & underpaid......

  6. #6

    Odgovor: Anemija

    Anemija u trudnoći

    Anemija može biti udružena satrudnocom bilo da zdrava žena oboli od ove bolesti u toku same trudnoće, bilo da žena, koja već pati od anemije ostane gravidna. U svakom slučaju pojava anemije u trudnoći zahteva ispitivanje radi pronalaženja uzroka bolesti i adekvatnog lečenja. U toku ispitivanja anemije treba imati na umu da kod trudnica i inače postoji izvestan stepen fiziološke hidremije zbog bržeg porasta tečnog dela od broja uobličenih elemenata krvi, pa takvo stanje ne treba proglasiti bolešću.
    Pojava anemije u trudnoći kod žena kod kojih postoje uslovi da se ova bolest javi pomaže i činjenica da je i plodu za izgradnju njegovih tkiva, ćelija i hemoglobina potrebna izvesna količina gvožđa, koje on oduzima od majke.

    Prema tipu, anemije u trudnoći mogu biti hipohromne, megaloblastične, hemolitičke i aplastične.

    Hipohromna anemija


    U trudnoći kao i izvan trudnoće, najčešće od svih su hipohromne anemije. One su obično posledica nedovoljnog unošenja ili poremećene apsorpcije gvoždja ili gubitka krvi, usled produženih dugotrajnih, manje ili više oskudnih krvarenja. Pojavi hipohromne anemije u trudnoći ide na ruku i povećana potreba za gvožđem kod trudnica, jer se u njihovoj cirkulaciji povećava apsolutan broj eritrocita i količina hemoglobina i moraju biti zadovoljene potrebe ploda u gvožđu. Ovakve anemije lakše se javljaju kod osoba koje su i pre graviditeta bile naklonjene ovoj bolesti.

    Kod hipohromnih anemija klinički simptomi u najvećoj meri zavise od stepena i trajanja bolesti. Oni se najčešće ispoljavaju u drugoj polovini trudnoće, kada je i potreba za gvožđem u organizmu trudnice najveća.

    Početni i laki slučajevi obično protiču bez naročitih simptoma. U takvoj situaciji trudnica je blede kože i vidljivih sluzokoža i lako se zamara. Bolest se u ovoj fazi i pored oskudnih simptoma otkriva na osnovu pregleda krvne slike, koji se vrši rutinski kod svih tudnica već na početku trudnoće i ponavlja u više navrata sve do porođaja. U srednje teškim i teškim slučajevima javljaju se već izraženiji simptomi: trudnica se žali na zamor, dispneu (otežano disanje), lupanje srca. Trudnica je upadljivo bleda i otečena. Nadalje ona obično pati od gastrointestinalnih smetnji, ponekada i od parestezija a nekada može imati i uvećanu slezinu.

    Po nekim autorima anemija favorizuje pojavu graviditetnih gestoza. Osim toga, opasnost od krvarenja u toku porođaja je veća, a febrilna stanja u babinjama su češća.

    Dijagnoza se postavlja na osnovu klinićčke slike i pregleda krvi. Terapija se sprovodi davanjem preparata gvožđa koji se unose oralnim ili pareneteralnim putem. Transfuzija krvi se izbegava u trudnoći.

    Megaloblastna anemija


    Ovaj tip oboljenja se veoma retko sreće udružen sa trudnoćom. Karakteriše ga pojava povišenog procenta megaloblasta u koštanooj srži i makrocita u perifernoj krvi, kao i vrednost hemoglobina.

    Uzroci nastajanja ove anemije se nedostatakk folne kiseline i vitamina B12u organizmu trudnice. Zato je za pojavu megaloblastne anemije samo retko odgovorna neadekvtna ishrana, a češće poremećaji u digestivnom traktu koji onemogućavaju pravilno iskorišćavanje ovih supstanci. Simptomi su slični simptomima hipohromne anemije, samo su izraženiji.

    Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda periferne krvi i koštane srži. Lečenje se sprovodi davanjem folne kiseline i vitaminna B12. Lečenje se sprovodi tokom cele trudnoće i nastavlja se u puerperijumu.

    Hemolitičke i aplastične anemije


    Hemolitičke i aplastične anemije se retko javljaju u trudnoći i za njih, kao i za već pomenute oblike malokrvnosti kod trudnica treba konsultovati hematologa i zajedno sa njim propisati terapiju i kontrolisati njen efekat.


    stetoskop.info
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #7

    Odgovor: Anemija

    U kojim namirnicama se nalazi gvožđe?

    Gvožđe se relativno teško usvaja, pa je neophodno unositi ga u dovoljnim količinama. Dobri izvori gvožđa su: crveno meso, džigerica, žitarice, riba (skuša, sardine), jaja, pasulj, integralni ili crni hleb, lisnato zeleno povrće, suve kajsije, suve šljive... Kupinovo vino, kopriva(kapi), cvekla, spanać, kakao utiču na povećanje nivoa gvožđa.Kopriva sadrži gvožđe, bakar i vitamin C, ali i mangan koji stimuliše oslobađanje gvožđa iz depoa.

    Vitamin C pomaže usvajanje gvožđa u organizam, pa da bi se gvožđe iz hrane bolje apsorbovalo, korisno je uz obroke uzimati namirnice bogate C vitaminom (salate od paprike, paradajza, sok od pomorandže, limuna).

    Crni i zeleni čaj sadrže supstance koje smanjuju apsorpciju gvožđa, a ih treba uzimati samo između obroka, a ne i neposredno pre ili posle obroka.

    Koje su preporučene dnevne doze?


    Individualne potrebe za gvožđem jako variraju i zavise od uzrasta, pola, rezervi gvožđa u organizmu... Smatra se da su dnevne potrebe za gvožđem od 8-10mg dnevno kod odraslih, a kod dece u razvoju i žena u reproduktivnom periodu 10-15mg. Trudnice imaju povećane potrebe za gvožđem. Terapijske doze za lečenje anemija su znatno veće 100mg i više.
    Gvožđe se nalazi u hemoglobinu, mioglobinu, nekim enzimima... Gvožđe se čuva u organizmu u malim količinama u jetri. Vitamin C pomaže usvajanje gvožđa u organizam, pa da bi se gvožđe iz hrane bolje apsorbovalo, korisno je uz obroke uzimati namirnice bogate C vitaminom (salate od paprike, paradajza, sok od pomorandže, limuna). Gvožđe se bolje usvaja iz namirnica životinjskog porekla, nego iz namirnica biljnog porekla, pa se savetuje i upotreba namirnica bogatih C vitaminom.
    Smatra se da zdrave odrasle osobe usvoje samo 10-15% gvožđa iz hrane, usvajanje gvožđa se povećava u trudnoći i dojenju.
    Gvožđe iz namirnica životinjskog porekla se usvaja 15-35%, dok se iz namirnica biljnog porekla usvaja 2-20% (c vitamin povećava apsorpciju gvožđa). Tanini, polifenoli, fitati (iz namirnica biljnog porekla) i kalcijum smanjuju usvajanje gvožđa. Usvajanje gvožđa se povećava i kada su zalihe gvožđa u organizmu male. Kada su zalihe gvožđa u organizmu visoke, usvajanje se smanjuje da bi se izbegli toksični efekti povećanog nivoa gvožđa.
    Gvožđe u preparatima se javlja u dva oblika: fero i feri. Fero oblik se bolje usvaja, a koristi se kao: fero-fumarat, fero-sulfat, fero-glukonat. Kada se gvožđe uzima na prazan stomak često izaziva mučninu, a u većim dozama i zatvor. Sa povećanjem doze smanjuje se procenat gvožđa koji se usvoji, zato je bolje uzimati podeljeno u nekoliko doza tokom dana.
    Neki komercijalni preparati sadrže kombinacije gvožđa, vitamina C, vitamina B12 i folne kiseline, jer su poslednje dve komponente potrebne za stvaranje eritrocita (crvenih krvnih zrnaca).
    Kome trebaju povećane količine gvožđa?

    Svetska zdravstvena organizacija smatra da je nedostatak gvožđa najzastupljeniji nutritivni deficit na svetu. Nedostatak gvožđa nastaje usled teških krvarenja, posle operacija u kojima je izgubljeno puno krvi, kod obilnih menstruacija, u trudnoći, kod oboljenja creva u kojima je smanjeno usvajanje gvožđa...
    Vegetarijanci unose gvožđe samo putem namirnica biljnog porekla (žitarice, tofu, pasulj, zeleno povrće...). Pošto se gvožđe iz biljnih izvora slabije usvaja, vegetarijanci treba da unose duplo više gvožđa ishranom nego osobe koje koriste meso.
    Nedostatak gvožđa se postepeno razvija, kada je usvajanje gvožđa iz hrane manje od dnevnih potreba za gvožđem. Rezerve gvožđa u jetri se polako smanjuju, da bi se gvožđe ugrađivalo u hemoglobin. Kad se i rezerve iscrpe, dolazi do ispoljavanja anemije usled nedostatka gvožđa.
    Osobe sa oštećenjem bubrega, posebno osobe na dijalizi imaju povećan rizik za razvoj anemije, jer bubrezi ne stvaraju dovoljno eritropoetina, hormona koji utiče na stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Gvožđe i eritropoetin mogu se gubiti tokom dijalize.Vitamin A omogućava mobilizaciju gvožđa iz rezervi, pa u nedostatku ovog vitamina postojeće rezerve u organizmu ne mogu da se iskoriste.
    Kod celijakije, Hronove bolesti i drugih oboljenja organa za varenje može doći do smanjenog usvajanja gvožđa.
    Smatra se da sportisti i rekreativci, a posebno žene koje intenzivno treniraju, mogu imati povećane potrebe za gvožđem.


    Da li se može uneti previše gvožđa?

    U prevelikim dozama gvožđe je toksično za organizam. Višak gvožđa se skladišti u jetru i srce, što u krajnjim stadijumima može dovesti do ciroze jetre i oštećenja srca. Pošto se veoma malo izlučuje iz organizma veoma lako može da se akumulira u tkivima i organima. Povećan unos gvožđa dovodi do zatvora, muke, povraćanja, a u slučaju sumnje na trovanje gvožđem treba se hitno obratiti lekaru.

    prirodnilek.com
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •