Čuđenja
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5

Tema: Čuđenja

  1. #1

    Čuđenja

    Jesu li vas u životu pohodili neobični doživljaji koji bi iz temelja uzdrmali vaša, do tada, solidna ubeđenja, i jeste li bivali svedokom događaja koji su neočikavano potvrđivali vaše najskrivenije slutnje, te bi vas ostavljali u nedoumici, zanemele? Ako ste ih imali, podelite, ako želite, to iskustvo sa nama. Ja ću ovde, u više navrata, ostaviti zapise nastale nakon nekoliko takvih trenutaka koje sam imao sreće da doživim.

    I

    Smalaksao spustih knjigu na grudi. Ubeđujem san u okrepljujuću posetu da mi dođe. Vrata se lagano otvoriše i nečiji pogled zalahori nad mojim sklopljenim kapcima. Iz susedne sobe, bolom i užasom izlumpan, čuh glas majke: Rekli su da po ovim rezultatima ima leukemiju.
    Neko telo se s treskom spustilo na krevet. Kad mi je značenje uhvaćenih reči doprlo do svesti, dogodilo se: ni najmanji nagoveštaj straha, blještavo svetlo čitavog me obujmi, meko, nežno. Spokoj. Milota. Nešto više od sreće. Od tog časa nisam se više bojao.
    Nekoliko dana kasnije ispostavilo se da su u laboratoriji bolnice napravili grešku. Ubrzo sam ustao iz postelje onakav kakvog do tada sebe nisam poznavao.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: ČuĐenja

    II

    Već nekoliko godina sam u Beogradu. Dodiri tela ženskinja posvetili su gužve po autobusima i tramvajima. Njine obline koje sam kroz odeću slutio, prinosih na žrtvenik putenosti za kratku, mednu radost. Ali, danas sam gotovo sam u tramvaju. Nerazjarcavane strasti, nenarajcan. Najednom, dok sam zurio u monotono nebesko sivilo, osetih: više ne stojim. Tramvaj se uprahnio. Poneše me nevidljive ruke kroz prostor, tek nekoliko trenutaka.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: ČuĐenja

    III

    Idem ka prodavnici. Da bih prekratio put krenem preko nebetoniranog dela dvorišta koga su višednevne kiše pretvorile u kaljugu. Tek što sam zakoračio u blato osetih čudnu lakoću u donjem delu trbuha. Kad sam prešao blatište i okrenuo se, na njemu nije bilo mojih tragova.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: ČuĐenja

    IV

    Više ne mogu da prizovem u sećanje šta se tog dana u mojoj duši zbivalo. Dangubio sam opšteći sa gulanferom gradom. U prizemlju neke zgrade na uzmuvanom Novom Beogradu, kroz otškrinut prozor opazih mladića za radnim stolom i u moje korake upletoše se njegove reči: Mama, molim te donesi mi čašu vode.
    Tek što sam se zapitao Ko govori?, Šta govori?, zbilo se. Zakoračih u blještavost. Dragan milinom i nepojamnom radošću u magnovenju dokonao sam smirenost i ushićenje blagobitija. Već tren kasnije osezah vasprsnuti vrholjak boljeznog sveta. Videnije odvrluda kad ga zveknu proštac svakodnevlja, ali ja sam i dalje, iako već sputan verigama tvari, čitavim bićem šnjuvao natpostojanje, iliti začela supstancijalnih aktera kako je svedočio Nikolaj Loski, odsjaje prvonačalnih ipostasi kako je sozercavao Dionisije Areopagit. Razum dohvati da bagateliše i bambadava rasprodaje po tavernama logike komplikovanu jednostavnost spoznaje.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: ČuĐenja

    V

    Kad smo ambulantnim kolima skliznuli s druma u kukuruzna polja, setih se: kao uginule bubice, na leđima i s nožicama zgrčenim na stomaku, na radnom stolu nalazio sam izvrnute i skvrčene listove koprivice; jednom sam usnio kako biljka na moje oči naglo stari, uprahnjuje se i očajno, molećivo, vuče me sa sobom u studenu, čerečeću prazninu.
    Prenu me ječanje čoveka na nosilima. Zgranute, najednom sve ćelije mog tela u glas zabrljezgaše. Pomrčina, zapomaganje ranjenika, unezverena pitanja vozača, sve se zgusnulo u neprovid. Obrva me nesnosni bol propadljivosti. Ali ... Kakva opijenost. Svestan da prolazimo kroz srce njihovih položaja, čekao sam ...
    Ovoga puta pred bliskim naveštenjem smrti, nije se pojavljivala blagodatna, rasterećujuća svetlost i mir, agapijski priziv Božiji. Kanda što sam na ratište došao razdrobljen lutanjima mračnim i slepim ulicama grešnog poznanja žene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Poezija raspoloženja...
    Autor Kathy u forumu Poezija
    Odgovora: 923
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:16
  2. Za i protiv uvođenja evra u Srbiji
    Autor Morpheus u forumu Ekonomija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 28.07.2010, 16:22
  3. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57
  4. To je mladoženja: Našao mladu mlađu 95 godina
    Autor Sokica u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 30.10.2009, 21:10
  5. Iz ribolovačkih udruženja
    Autor nenad.bds u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 10.05.2008, 18:17

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •