Citati naši omiljeni... - Strana 14
Strana 14 od 82 PrvaPrva ... 412131415162464 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 196 do 210 od ukupno 1229
  1. #196

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Avaj! Ljubav žena! Poznato je da je divna ali i strašna stvar; Jer, sve što imaju, stavljeno je
    na tu kartu,
    I ako ona izgubi, život im ništa više ne može
    dati na dar osim loših imitacija prošlosti same,
    I njihova je osveta zato kao skok tigra, smrtonosna, i brza, i teška; a opet, kako prave muke
    Trpe one - udarce koje nanose osećaju i same.
    One su u pravu; jer muškarac prema muškarcu tako
    često nepravedan,
    Prema ženama je uvek takav; jedan jedini okov Sve žene čeka - a neverstvo im je jedini izlaz;
    Naučene su da prikrivaju patnju uzdrhtalih srca Za svojim idolom, dok ih neki bogatiji
    pohotljivac
    Ne kupi za brak - i šta im onda ostaje? Nezahvalni muž - a zatim neverni ljubavnik - Potom
    kinđurenje, deca, molitve - i sve je svršeno.
    Neke nadu ljubavnika, neke se propiju ili molitvama,
    Jedne se predaju domaćinstvu, druge raspusnom životu,
    Neke pobegnu, ali samo jednu zamene za brigu drugu,
    Pošto izgube prednosti čednog položaja, Teško da bilo šta može da im popravi situaciju.
    Njihov položaj uvek je neprirodan, Svuda, od dosadne palate do prljave kolibe: Neke traže
    đavola, pa pišu romane.

    Lord Bajron iz "Don Žuana"
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  2. #197

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "On je išao. Naučio je svoju prvu lekciju. Pomozi ako možeš - učini onda sve, ali kada više ništa ne možeš da učiniš - zaboravi! Okreni se! Drži se čvrsto! Sažaljenje je stvar za mirna vremena. Ne kada se radi o životu. Pokopaj mrtvace i živi životom. Moraćeš ga još upotrebiti. Žalost je jedno, činjenice su drugo. Čovek žali manje zato što ipak vidi i priznaje činjenice. Samo se tako održava."
    ~ E. M. Remark "Trijumfalna kapija"
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #198

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je zivjeti. Nesreca je u tome sto tako cesto, krace ili duze, javno ili tajno, hocemo da budemo ono sto nismo, ili da ne budemo ono sto smo. Takvim nasim prohtevima i cudima, kojima ne mozemo vidjeti cilja ni smisla, mi kvarimo svoj kratki zivot vishe nego sto nam ga truju i zagorcavaju ljudi i prilike oko nas. Vrlo rano sam saznao da svaki minut zivota moze biti tezak koliko i zivot ceo. Ko ima i umije, taj ne samo da duze i ljepshe zivi nego i lakshe i boluje i umire. Da mi je naci nekog ko bi zivio umjesto mene. Pravo ocajanje moze da obuzme covjeka kad kod onih koje smatra bliskim umjesto razumjevanja i usrdne pomoci naidje na hladne, oshtroumne analize svojih shvatanja i postupaka... Ko ljudima sve vjeruje, prolazi rdjavo; ko nishta ne vjeruje, josh gore. I tuga je jedna vrsta odbrane. Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da je suvishe skupo placena jednim razocaranjem, pa ma kako ono teshko bilo. Stalno posmatram kolika je neosetljivost osetljivih ljudi na osjetljivosti njihovih bliznjih. Izmedju bojazni da ce se neshto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vishe prostora nego sto se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mracnom prostoru mnogi od nas svoj vjek. Cesto mi se cini da sam gori i slabiji od posljednjeg medju ljudima. Ono sto moze biti i ne biti uvek se, na kraju krajeva, pokori onome sto mora biti..."

    Andric
    Ćuti i prenesi dalje....

  4. #199

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "... naš je zadatak da se tako duboko, bolno i strasno prožmemo ovom Zemljom, privremenom i nepostojanom, da bi se njena suština ponovo nevidljivo rodila u nama. Mi smo pčele Nevidljivog. Mi neprestano sakupljamo med vidljivog da bismo ga stavljali u veliku zlatnu košnicu Nevidljivog."

    RILKE, iz jednog pisma 1925.
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #200

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Trst je, nekada, dok smo bili gladni svega, mirisao na zemičke sa tvrdom korom i kožne cipele, na italijansku salamu i farmerke marke ''svinger'', Pariz je mirisao na kroasane i caffe au lait, Atina na žućkastu prašinu Akropolja i ovčiji loj, Crikvenica je mirisala na crno- bele fotografije izreckanih ivica, na more i borove iglice. Mitrovac na Tari mirisao je na oštre noći, na razblaženi čaj od šipka koji se pije iz plastične šolje, na ''Gavrilović'' paštetu...
    Miris Beograda, oh, pa to može biti priča o čitavom jednom životu:
    Miris bureka sa višnjama u staroj pekari iza Bajlonove pijace;
    Miris vlažnih lešnika u Botaničkoj bašti i miris našeg straha dok ih krademo i bežimo preko ograde od pobesnelog čuvara; Pomešani mirisi orahovog drveta, hortenzija, lastinih govanaca i roza sedefastog laka za nokte komšinice iz dvorišta; Miris ajvara i prvih trešanja; škripanje najlonki na halter naše majke dok ponosna vodi nas tri u šetnju, na baklave kod ''Medjeda'' i miris njene male tvrde kožne tašne model Džeki O, i miris njenog majušnog crvenog karmina koji leži unutra i koji ona vadi drvcetom šibice .
    Miris sumraka i lubenica sa prasećim repovima koje naš otac znalački kucka i osluškuje i onda prti jedan džambo primerak na svoja visoka ramena, smejući se, dok mi trčkamo za njim Drinčićevom.
    Miris nedelje, sa zvucima radija koji se kroz prozore suterena u Gundulićevom vencu, šire po ulici kestenova, zajedno sa mirisima pohovanih šnicli, i pržene kafe i zvucima radio prenopsa fudbalske utakmice.
    I zatim, mirisi leda na klizalištu na Tašmajdanu, miris novih fotelja u Domu pionira, mirisi slave i spektakla u Takovskoj kad proviri Čkalja ili Dragan Laković iz zgrade televizije.
    I miris Skadarlije, puberteta, lake nesvestice od zaljubljenosti, miris Old Spice after shave , pomešan sa mirisom gulaša od bubrega sa kajmakom u vrućoj lepinji.
    Miris parfimerija Jasmin, sa svim onim lažnim biserima u izlozima, i miris otmenosti u čuvenoj obućarskoj radnji ''Kralj'' u Knez Mihajlovoj ulici.
    Miris preprženog ulja u Manježu, i girica u ''Poletu''.
    I zatim, mirisi reke, miris dasaka na splavovima koje ljubimo mokri, dok ležimo na svim našim južnim morima ispod Čukarice;
    I onda, miris tišine i svečanosti u Narodnoj biblioteci Srbije na Vračaru, miris indeksa i beogradskih tramvaja koji se ljuljaju penjući se Beogradskom; miris traganja za mirisima sveta na Festu u Sava centru; miris trave na Kalemegdanu iza Vojnog muzeja pomešan sa mirisom neba u junu i prvim poljupcima.
    Miris ''Jelen'' graševine u Medjunarodnom pres centru i miris važnosti dok je pijemo uz zalogaje tatar bifteka Beograd u godinama kada je mirisao na belo vino.
    I, kasnije, Beograd crnih vina, vrelih strasti, začina i ljutine;
    Miris pokislih kaputa na demonstracijama; i mirisi paljevine i straha, i miris bombi i bespomoćnosti.
    I, zatim, svi oni užasni mirisi u redovima za vize, za banke, za kafu i benzin.
    I zatim, mirisi mamurluka, ličnih i političkih, mirisi užasnih tekstova po novinama, mirisi šerpi i lonaca pomešani sa mirisima mraza i gripa.
    Beograd tužnih Novih godina, i opustelih leta, bez para, sa krntijama na ulicama, ozloglašen, u cipelama od skaja.
    I, onda, ponovo, miris ruža i magnolija na Neimaru.
    Miris mermera i groždja, mirisi tamjana i divnih crkava, mirisi straha i nade na licima nedužnih običnih ljudi, začinjeni mirisima golih pupkova i espresa, mirisi opuštenosti i grča.
    Svi oni odlasci i opijajući miris povratka.
    Miris Beograda, to je priča.
    A, ja? Šta da kažem?
    Mirišem na Beograd.


    Miris Beograda
    ili
    Proširena biografija (Mirjana Bobić Mojsilović)
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #201

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Na zivot gledam kao da ne postoji. Kao na viziju do koje beskonacni vodi put, kao na prazno svetilište, na istrgnutu iskru, na mudraca misli nejasne. Na zivot gledam kao da ne postoji, kao na obruc oko sna, na slobodnu volju iz koje rec provali.

    Tvoja ruka otvara vrata u pravi cas. Iz srca da mi izadje hladna tišina. "



    ~ Vojislav Brkovic
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #202

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ima u mome kraju jedan zelen, gusto obrastao, nenapučen otočić s ruševinama starog benediktinskog samostana. Optočen čivitnim pojasom mora i bez počinka opkoljavan kruženjem vremena koje očarano oko njega struji, on vec odavna fatamorganski lebdi nad maglicama mojih snova. Nekad se govorilo da tamo namjeravaju urediti koloniju za raspuštenu djecu. To sad mami moju misao. Pomišljam da bih možda tamo mogao biti malko, malko koristan. Stidljivo gajim još samo tu malu ambiciju: da, ovakav kakav sam, i na svoj način, bar nešto sobom doprinesem očovječenju čovjeka. Možda bih mojom ranjavošću uspio da pomalo omekšam one odveć grube oblike u kojima vitalnost provljuje iz te nesrećne zanemarene djece.

    Zavozim se u maštanja i blaženo žmirim na blagom proljetnom suncu. Nada mnom, u nježnom, još blijedom lišću drveća, među pupovima o koje se lijepi paučinica što putuje bez cilja, u snenim pazušcima grana, živka proljeće.

    Još jedno proljeće!

    S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu sa cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno Čitavim docnijim životom, zauvijek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvijek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom korom, ponovo razbudi i glasa.

    I, popuštajući navici koju sam dobio za dugih mjeseci samoće medu zidovima bolnice, zapodijevam unutrašnja obračunavanja. Suočavam se sa samim sobom. Sravnjujem moj život sa životom drugih ljudi i nastojim da se nekako tješim. Ma koliko neosmišljen, ma koliko uzaludan, opet mi se čini da nije bio siromašniji od života drugih.

    U stvarima je jedna luda zbrka i jedna mudra harmonija; jedan pijani besporedak i jedan dublji smisao. Kome je dano da to spozna, dobro je proživio svoj vijek. Taj je obišao čitav svoj krug.

    Sklapam ponovo oči, i gle, kao da to nije roj mladih mušica što oko moje glave igra tjeran u kovitlac daškom vjetra koji po tek prosušenoj zemlji šara male virove prašine, već da to oko mene šume moja minula proljeća. Žmirim na mladom proljetnom suncu i osjećam da sad vec životu ne treba tražiti drugog cilja ni dubljeg smisla. Vedar suncani dan, i kora ljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće: sve želje šute i čula dremlju, a misli imaju prazničko ruho i bijele skrštene ruke.

    Na koncu sviju staza stoji šutnja i mir sa svime: široki mir sa bolom, s ljudima, sa životom sa samim sobom. U meni tišina, nada mnom podne bez ruba, uokolo prizori zemlje u dobroj poplavi sunca.

    Zar se na tako malo život sveo? Je li to starost, preživjelost, umor? Ili posljednja, vrhovna mudrost: krajnja odreka svega?

    Ne znam. Osjećam samo da nema stvarnijeg dobra od toga: mir sa radošću, s bolom - i preplavljenost - suncem."

    Vladan Desnica
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #203

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Znakovi Pored Puta - Ivo Andric

    "Vreme je da se penje, da se napreduje za stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena ni utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopšte. Sve su to stepenice na putu ličnog napretka i usavršavanja koje u toku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovečnije. Ali to nije dovoljno. Vreme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vredi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga.

    Bilo je vreme da već naučimo da u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vreme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno. "

    ...i još....

    - "Kažu da postoji negde mesto pravog suda i pune istine. Tu se saznaje i objavljuje sve što je među ljudima bilo skriveno i tajno, kazuje sve što je ostalo prećutano i nerečeno, ispravlja sve što je ikad bilo naopako i krivo, vraća sve što je utajeno ili oteto, dosipa onom kome je zakinuto, odasipa tamo gde se presipalo. Tu se pitanje ljudskog postojanja pravo postavlja i - ukoliko to zavisi od čoveka - do kraja rešava. To je mesto gde istina sja kao sunce koje ne zalazi, gde pravda caruje.

    -Ah, pa to je lepše od svih snivanih rajeva i utopija! Može li biti da takvo mesto zaista postoji? Ako postoji, može li se znati gde je i kako se dolazi do njega?

    -Može. Ono je među nama, ovde gde sada stojimo.

    -?!?

    - Da! Budi hrabar, iskren i postojan, čovekoljubiv, razuman i pravedan - i ono će biti svuda gde tvoja noga stupi i tvoja reč odjekne. "
    Ćuti i prenesi dalje....

  9. #204

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    KALIGULA: Samoća!? Znaš li ti šta je samoća? Ali ona pesnika i kukavica. Samoća? Ali koja? Ah! Ti ne znaš da nikada nismo sami! I da nas svuda prati ista težina prošlog i budućeg! S nama su ljudi koje smo ubili. No lako za njih... Ali oni koje smo ljubili i oni koje nismo ljubili a koji su ljubili nas, kajanje, žudnja, gorčina i nežnost, drolje i bagra bogova!
    Sam! Ah, kad bi umesto ove samoće, zatrovane senama uživao onu pravu, tihu i drhtavu usamljenost stabala. Samoća... Ne, Scipione... Nju čini škrgut zuba i odjek izgubljenih glasova. I ležeći kraj žene koju grlim, dok se noć zatvara nad nama, a ja, udaljen zbog zadovoljene puti, mislim da sam dosegao deo sebe izmedju života i smrti, moja smoća se ispunjava oporim mirisom žene što nestaje u meni.

    SCIPION: Svi ljudi imaju u životu neku blagost. Ona im pomaže da nastave. I njoj se obraćaju kada su umorni.
    KALIGULA: To je istina, Scipione.

    SCIPION: Ima li u tvojoj duši nešto poput suza i tihog utočišta?

    KALIGULA: Ima.

    SCIPION: A to je?

    KALIGULA: Prezir.





    Kami "Kaligula"
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  10. #205

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Na pocetku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji
    ostro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao.

    To je bilo u Visegradu, na tvrdim, nepravilnim, kao izglodanim
    putevima, gde je sve suvo i cemerno, bez lepote, bez radosti, bez
    nade na radost, bez prava na nadu, gde neki gorak zalogaj, koji
    covek nikad nije pojeo, poigrava u grlu sa svakim korakom, gde
    zega i vetar i sneg i kisa jedu zemlju i seme u zemlji i sve sto
    ipak nikne i rodi se, zigosu i saviju i pognu toliko da bi ga, kad
    bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u
    bezoblicje i tamu iz koje se otelo i niklo.

    To su bezbrojne staze koje kao konci i gajtani saraju brda i
    padine oko varosi, uviru u beli drum ili nestaju pored vode i u
    zelenim vrbacima. Nagon ljudi i zivotinja nacrtao je na te puteve
    a nuzda ih ugazila. Tu se tesko i polazi i ide i vraca. Tu se sedi
    na kamenu i zaklanja pod drvetom, na suvu mestu ili u oskudnu hladu,
    radi odmora, radi molitve ili seljackog prebrajanja pazara. Na tim
    stazama koje vetar mete i kisa pere a sunce okuzuje i raskuzuje,
    na kojima se sreta samo izmucena stoka i ljudi cutljivi, tvrda
    lica, tu sam ja zasnovao svoju misao o bogatstvu i lepoti sveta.
    Tu sam, neuk i slab i praznih ruku, bio srecan opojnom srecom
    do nesvestice, srecan od svega onoga cega tu nema, ne moze da
    bude i nikada nece biti."

    Ivo Andric ("Staze")
    Ćuti i prenesi dalje....

  11. #206

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "...Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati..."

    Meša Selimović
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  12. #207

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " Ti znas da nisi sadrzaj, vec ono cime se zahvata, ono iz cega kad posegnes, izlivas ulje svetlosti. Zdela si puna zvezda.
    ...Nedovrsenost je tvoja najdivnija celina..."


    M. Antic " Hodajuci na rukama"
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #208

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Najvise ga je cudila raznolikost bica koja mogu citati istu knjigu, kao da je ona mnostvo, bezbroj razlicitih knjiga; jedan jedini tekst, a dopusta bezbroj tumacenja, razlicitih, pa i oprecnih, o zivotu i o smrti, o smislu postojanja. Jer inace ne bi bilo shvatljivo kako to da privlaci nekog mladica koji misli na mogucnost da opljacka banku, i nekog uspesnog poslovnog coveka. "Boca u moru" rece sebi. Ali sa nejasnom porukom, koja se moze tumaciti na toliko nacina da bi se brodolomnik tesko mogao naci.

    Ernesto Sabato, Abadon, andjeo unistenja
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  14. #209

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "... ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. "

    M.Selimovic-Tvrdjava
    Ćuti i prenesi dalje....

  15. #210

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Da imam foto aparat", rekao sam, "slikao bih te svakoga dana. Tako bih zapamtio kako si izgledala svakoga dana svoga zivota."
    "Izgledam isto."
    "Ne, ne izgledaš. Sve vreme se menjaš. Svakog dana pomalo. Da mogu, sacuvao bih sve to."
    "Ako si toliko pametan, kako sam se danas promenila?"
    "Postala si malo srecnija i takode, malo tuznija."
    "Kako znaš?"
    "Razmisli malo. Nije to tako kod svakoga, znaš. Neki ljudi, kao na primer tvoja sestra, postaju samo srecniji i srecniji svakoga dana. A neki ljudi, kao Bejla Aš, postaju samo tuzniji i tuzniji. A neki ljudi, kao ti, postaju oboje."
    "A šta je sa tobom? Da li si ti najsrecniji i najtuzniji sada nego što si ikada bio?"
    "Naravno da jesam."
    "Zašto?"
    "Jer me ništa ne cini srecnijim i ništa me ne cini tuznijim više nego ti."

    Nikol Kraus "Istorija ljubavi"
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 14 od 82 PrvaPrva ... 412131415162464 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •