Citati naši omiljeni... - Strana 22
Strana 22 od 82 PrvaPrva ... 1220212223243272 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 316 do 330 od ukupno 1229
  1. #316

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ...ta Vojvodina asova,britvi,molitvi i samara,
    zarasla u zelje, u laz,u borbu,u izdajstvo ,u ljubav...
    Volim je jer smo svi siroki i obicni kao ova ravnica,
    jer smo veliki i prokleti na ovim zelenim travama...
    I milioni suludih zvezdanih ptica,vecito ce leprsati
    nad nasim umornim glavama...

    Antic

  2. #317

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ljudi se plase osecanja. Njima su rekli da je osecanje jedna zastarela stvar, stvar koja pripada jednom minulom naivnom vremenu - i oni su odmah prestali osecati. Sposobnost osecanja jedna je zanemarena ljudska sposobnost"

    V.Desnica (Proljeca Ivana Galeba)

  3. #318

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Šetao je čitavog jutra duž luke, stigao je do carine i trgovačkih molova.Tu je stajao jedan ružan brod sa natpisom Liberia na krmi, s kojeg su istovarivanidžakovi i sanduci. Crnac koji je nadgledao istovar naslonjen na ogradu, klimnuo mu je u znak pozdrava i on mu je uzvratio. Onda su s mora nadošli gusti oblaci koji su u trenutku osvojili zemlju obavijajući svetionik i dizalice koji su se izgubili u magli; luka je postala tmurna a železo sjajno. Prošao je preko Pjaca dele Vetovalje i otišao do dizala koje se penju sve do okolnih brda, izvan pojasa palata što opasavaju grad poput svojevrsne tvrđave. U to doba u dizalima nema nikoga, pune se tek kasno popodne, kad se ljudi vraćaju kući s posla. Njima upravlja jedan starčić u dimcrnoj uniformi, sa drvenom rukom, na reveru jakne nosi značku ratnog invalida, neobično vešto jednom rukom pokreće poluge i onaj čudan železni obruč nalik tramvajskom zvonu. Pored prozora kabine, koja se u prvom delu puta kreće po užadima kao uspinjača, promiču potporni zidovi kuća, mali mračni trgovi nastanjeni mačkama, kapije dvorišta u kojima se vidikadica, zarđali bicikl, muškatle i bosiljak zasađeni u konzervama od tunjevine. Onda se zidovi iznenada raskriljuju: kao da je uspinjača probila krovove i kreće pravo u nebo, na trenutak se čovek oseća kao da visi u praznini, pogonska užad nečujno klize , luka i zgrade gube se u dubini, deluje kao da uspinjanje neće prestati, sila zemljine teže izgleda kao neki besmislen zakon a grad kao igračka koja, kad se od nje odviknete, donosi olakšanje.
    Zaustavlja se ispred jedne skromne bašte s nadstrešnicom, nalik na planinsku postaju, tu je i drvena klupa izdeljana od starog debla, ako se čovek ne okrene da pogleda more, mogao bi pomisliti da je u Švajcarskoj ili na brežuljcima nekog nemačkog jezera. Odatle polazi staza koja vodi do jedne mađarske krčme, tako se zove, Mađarska, tamo živi jedna lepa, starija žena sa razdražljivim mužem, s gostima govore neki nesiguran italijanski a svađaju se na mađarskom, ko zna zašto su tako upornii tvrdoglavo održavaju tu jadnu planinsku kućicu, svaki put kad Spino dođe mesto je prazno, starica je predusretljiva i zove ga gospon kapetane, baš je šašavo, uvek ga je zvala gospon kapetane.
    Seo je za sto pored prozora, neverovatno kako na toj visini zvuk brodskih sirena stiže jasnije nego da ste tik pored njih, naručio je neko jelo a onda kafu koju žena sprema na turski način, služeći je u velikim šoljama od plavog porcelana koje su možda prpadale njenoj mađarskoj mladosti.
    Posle obeda se malo odmarao, otvorenih očiju i glave naslonjene na šake, ali ništa nije primećivao, baš kao da spava. Sedeo je tako i osluškivao vreme koje protiče laganim korakom, kukavica iz sta iznad kuhinjskih vrata pomolila se i oglasila pet puta, straica je došla i donela mu čajnik umotan u filcanu krpu; on je dugo srkutao čaj; starac je ređao pasijans za susednim stolom i povremeno bi ga pogledao svojim mongolskim okicama, namigujući s osmehom na karte koje se nisu slagale. Pozvao ga je da mu se pridruži i odigrali su jednu briškulu, obojica vrli predani igri, kao da je to najvažnija stvar na svetu i od nje zavisi sudbina nekog njima nepoznatog događaja za koji su pak slutili daje daleko iznad stvarnosti njihovog postojanja. Spustio se plavičasti sumraki starica je upalila lampe iza bara, s dva abažura od pregamenta prošarana muvljim upljuvcima koje pridržavaju dve preparirane veverice, pomalo besmislene u toj krčmi koja gleda na jedan primorski grad."

    A. Tabuki, Linija horizonta
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #319

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Kod žene je urođeno da vara na malo i na veliko, svesno i nesvesno, namerno i nenamerno, a vrlo često i bez ikakve zle namere, i čak sasvim često iz najbolje namere: u najviše slučajeva, samo da bi se više dopala.
    Ali jedna žena samo onoliko vredi koliko voli, a ona vara i kad najviše voli. Ima žena koje nikad ne kažu laž, ali nikad ne kažu celu istinu.
    Mlada žena ima sve iskustvo starije žene, i svu radoznalost i ležernost devojčice. U mladoj ženi od dvadeset i pet godina počinje najveća strast za uživanjem, koja se zatim ne smiruje do njene pune propasti.
    Pronaći dobru ženu, to je teško kao pronaći u svom vrtu izvor petroleuma. Ali lukavstvo ženino nije uvek zloća.
    Znam lukavih žena koje su bile dobre, a znam iskrenih koje su bile nevaljale. Lukavstvo je dokaz slabosti i straha, više nego zloće i zlonamere. Žena voli čoveka dok joj veruje. I onda kad ga ne voli, ona traži da joj ipak veruje. Ne voli se braniti ni kad je kriva; i hoće da ima iluziju da je držite za dobru i kad to nije. Kad je ne držite za dobru, ona veruje da je više ne držite ni za lepu. A njoj nije dovoljno ni da izgleda lepa, nego hoće da bude jedina lepa.
    Kad žena treba da se počne braniti, ona se ne brani, nego prestane da voli i počinje da mrzi.
    Zato, ne objašnjavaj se, nego ili uzmi ili ostavi.
    Duboko je uvređena kad je prave krivom, a nije kriva; a još je više uvređena ako joj kažu da je kriva kada to odista jeste. Žena nema osećanja odgovornosti kao ni dete; i ona se brani suzama, a ne razuveravanjem. Ali i kad moli za oproštenje, to ne znači da priznaje krivicu, nego izbegava grube scene."

    Jovan Dučić, "Blago cara Radovana"
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #320

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ako postoji nešto što se može smatrati ljudskom srećom, onda je to pre svega ljubav. Mi smo srećni onoliko koliko volimo i koliko nas vole. Ja ti kao ratnik, ratnički savetujem: voli, Milena! Voli, ne plaši se šta će sutra biti.

    Dobrica Ćosić - Vreme smrti

  6. #321

    Odgovor: Citati naši omiljeni...


    Gubitak drage osobe ti je kao rana od šrapnela. Ono kad se parče metala zabije negde, a hirurzi se ne usuđuju odatle da ga vade, pa odluče da ga ostave. U početku boli, strašno boli, pa se pitaš kako ćeš s tim da živiš. Ali, vremenom sve srasta u meso i, jednoga dana, više ne boli. Ne onako kao nekada. Ali, malo-malo osetiš žiganje, i to baš kad ne očekuješ, i shvatiš da je šrapnel još tu i da će uvek biti tu. To je deo tebe. Nepomična, tvrda tačka u tebi.


    Robert Vilson "Mala smrt u Lisabonu"
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  7. #322

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    - Znaš kako si govorio da je lenjost suštinska odlika ovog naroda - upitao je Frenki. Osećao je potrebu da ponovi sve ono što je, uz blagu dosadu, godinama slušao od Danila. Sada ga se doticalo. I te kako.
    - Bio si u pravu. Ako naciju možemo da svedemo na jednu osobinu, citiram tvoje reči, ako možemo da dopremo do jednoznačnog, uprošćenog određenja njene samobitnosti, to je za Srbe patološka lenjost i potpuno odsustvo istrajnosti. Lenjost da saznaju. Da se promene. Da napreduju. O, da, može sve to, ali na tacni. Bez temeljnog truda i temeljnih potresa. Može, ali da se ne potegne. O sistematičnosti da ne govorim. Samim tim nema ni kontinuirane, promišljeno čuvane i izgrađivane tradicije.
    Zapalio je cigaretu i kiselo se nasmejao.
    - Od muke se smejem, Danilo. Setio sam se tvoje čuvene elaboracije o siru.
    - Kakvom siru?
    - Ma, onda, kad smo sedeli sa matorim Đorđevićem, istoričarem, a on nam palamudio o srpskom seljaku. Sećaš se? Pa mu ti odbrusio da je francuski seljak smislio, nije mu smislila nauka, čoveče, rekao si mu, već on sam, smislio je hiljadu vrsta sireva. Sa vrenjem. Bez vrenja. Sa fermentacijom ili polufermentacijom, sa plesni, sa buđi, sa travama, sa biberom, sa Bogom i ocem, meke, tvrde, ovčije, kozije, smrdljive, mirišljave, gumaste, kremaste, stvorio je, bre, sve što se od mleka može stvoriti. A Srbin je, rekao si mu, od istog tog mleka, i kroz vekove svog bavljenja stočarstvom, uspeo da napravi tvrdi i meki sir. Sa podvarijantama - čupavi i ćelavi. To jest, sa dlakama koje upadnu, ili, srećom, bez dlaka. I smislio je kajmak, jer mu je to najlakše. Ko da tuče satima mlatilicom da napravi puter? Ko da se aka sa tim, kad može samo da se skine kajmak, usoli se, i kraj priče. Pa 'oćeš mladi, 'oćeš stari.Takođe sa podvarijantama - čupavi ili ćelavi, kako ti zapadne.
    - A da, reče Danilo. - Onaj mudroser koji nas je davio patetičnim izjavama o veličini i značaju Srba, kao takvih. Koji su nastali pre ameba. Sorabi, naime.
    - Jebali ga Sorabi. Da mogu noćas da ga nađem i uhvatim za gušu, gde su ti srpski domaćini, burazeru, a? Gde je to srce Šumadije koje jedva čeka da zbaci jaram komunizma?
    Danilo nije odgovarao na ova retorička pitanja. Ruku duboko zavučenih u džepove, jeo se u sebi, ozlojeđen rezultatima više nego Frenki.
    - Kakav, bre, mit o vrednim srpskim domaćinima - nastavljao je ovaj. O siromaštvu koje ih je svezalo u napretku? Eno, gastarbajterisali su, podigli kuće po rodnim selima, nadigli dva, tri sprata, k'o školu da zidaju, a i dalje žive u letnjoj kujnici, uz šporet i drva. Da ne govorim da im kućerine stoje neomalterisane, neokrečene, u dvorištu po omanje brdašce peska i šljunka, preostalih od zidanja, zaraslo u travu od godina stajanja. Što srpski domaćin to ne raskrči? Što ne skloni, ne sredi, ne uljudi? Što ne ponese malo te kulture iz strane sredine?
    - Verovatno zbog toga da ne bi izgubili ekskluzivno osećanje tragičnosti - reče Danilo ojađeno. Jedino što se ovde potencira, što se neprestano nameće kao matrica našeg postojanja jeste taj osećaj tragičnosti koja ne obavezuje na akciju.
    - Je l tamo, napolju terao je Frenki, nezaustavljivo video onakve šupe i čardake, pomoćne polusrušene kućerke, zapuštene, neobnovljene, opasne po život, bre, gde se u krugu od sto metara možeš zaraziti tetanusom od zarđalih eksera, šerpi sa izvaljenim dnom, od lonaca bez drški, polutrulih dršalja bez sečiva, iskrivljenih sečiva bez držalja, od nekakvih ulubljenih rešeta, od krša i loma, od prljavih dasaka, prastarih šinika, naćvi, polomljenih šamlica, rasutih buradi bez obruča, sve sjebano moj burazeru, sve falično, raštimovano, napuklo, iskeženo, polupano, nakrivljeno, iskrzano, sve nabacano i pobacano, sve zatrebaće nekad, a nikad se ništa ne popravlja, ne slaže, ne dovodi u red. Sebe ne dovode u red. Jesu li Gogen i Van Gog slikali one, bre, Bretonke što su isto kopale i drndale i grbačile po poljima, ali u onim belim keceljama, čoveče, u onim belim kapama, ko da idu na pričest. A srpski seljak, za to vreme, gaca u blatu, prljav i neokupan. Je l se nije moglo makar ljudski umiti?
    Zastao je na čas, uhvativši Danila za rukav:
    - Sećaš se kad smo, orni posle Francuske, posle onog zanosa u Burgundiji, sledeće jeseni išli kod Bokijevih u Župu da pomognemo oko berbe? Jas am se, čoveče, istraumirao, do kraja života, onom inertnošću, onim besom I ogorčenjem što moraju da rade.
    - Sećam se potvrdi Danilo, iako Frenkiju nije bio potreban njegov odgovor.
    - Besni i ogorčeni ponovi Frenki. Sećaš se kako su se bezvoljno vukli u ono dupe od bašte, da je zaliju, sve psujući sunce žarko i krvavo, ko po prinudi, ko da su robovi na plantažama, ko da treba hektare da okopaju, a ne onaj prč bedni. Steko sam utisak da bukvalno mrze i zemlju i one vinograde. Pukoše leđa, kažu. Sipali tonu šećera u kominu, srce me je bolelo, preprodavali Vino Župi, obrtali silan novac po jednoj berbi. I smatrali da je normalno da se od toga toliko bogate. Onako po srpski, murdarski, ko da je smak sveta, pa daj šta daš. Trista odsto zarada po svakom poslu, to ti je minimum koji oni očekuju. Sve ispod toga je beda za koju ne vredi potegnuti. Gde je tu tradicija, bre? Što se ne ugledaju na one destilerije viskija po Škotskoj, iste već stotinama godina, modernizovane, ali ne tako da se od njih pravi industrija i od viskija čista hemija. Nego polako, burazeru, kvalitet, rad, neće se ništa stvoriti, ni propasti za jednu generaciju, polako, prijatelju, treba opstati, izboriti se na tržištu, vekovima poštovati isti recept, istu proceduru
    Frenki besno zgnječi opušak vrhom cipele.
    - Nije siromaštvo uzrok srpske zaostalosti, već lenjost, u pravu si ti, Doktore. Zato, sem časnim izuzecima, nikome komunizam ovde nije bio stran. Kakvi! Priraslo je to Srbima za srce, prosto se zaheftalo, ko mrtvačkim lepkom, čoveče. Da ne pričam o takozvanoj radničkoj klasi, o notornim džabalebarošima. Nije se samoupravljanje bez razloga ovde tako fino primilo. Naš najuspešniji kalem bezobrazluk na lenjost. Kakve, bre, Mičurinove fantazije o limunima što mogu da rastu u Sibiru, i jabukama velikim ko lubenice, ništa je to spram našeg izuma koji, nažalost, nije ostao u sferi fantazije. Samoupravljanje je, bato, najuspešniji spoj bezobrazluka, umišljene veličine i lenjosti, koji su se u toj kombinaciji savršeno proželi, pa jedno drugo uvećali i pospešili. I do danas, ništa se nije mrdnulo u njihovoj svesti. Ništa. Neće to promene, neće to demokratiju.

    Marija Jovanović,
    Idi, vreme je
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #323

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ništa ne upropasti ljubav koliko čovekova preterana dobrota. Da vas žena voli ženski, morate s njom postupati muški. Treba biti tiranin, ali dobar, onakav kakvog je Renan tražio za gospodara države. Žena treba da vidi jači spol od svog, jer ne voli mučenika u ljubavi, čak ni dobrotvora, nego zaverenika i razbojnika. Žena vas najviše voli kad ima da ona prašta vama, a ne vi njoj. Pred velikom dobrotom čoveka, žena gubi spolni osećaj na kojem je kod nje mnogo sazidano; a samo snaga čovekove volje, izaziva snagu njenog spola. Ne varaju nesrećne žene, one čiji su ljudi pijanice, grubijani, raspikuće. Najvećma varaju one žene koje bi trebale biti najvećma srećne i najvećma blagodarne. Jure za drugim ljudima baš one žene kojima je muž dao sve raskoši u kući, i sve počasti na ulici; i verujući da je sreća u suficitu, one taj suficit traže u drugom čoveku. Žene istinski nesrećne s mužem, zbog njegovih mana karaktera, ili njegove bolesti, ili siromaštva, obično ne traže drugde ni minimum sreće, ni da se negde naplate, ili negde osvete. Bol i beda naprave sve puteve maglovitim i noge teškim. Najsrećnije žene su odista najgore. Žena je u sreći raskalašna, koliko je u nesreći velika. Nikad ne bi trebalo potpuno usrećiti ženu, koja je svagda dete ili divljak, jer hoće da se prejede i prepije, i da porazbija sama svoje igračke. Zato žene najgorih ljudi nisu brakolomnice, i često prolaze pod dobre. Ali žene lepih ljudi, bogatih, radosnih, i srećnih, naprotiv, jure za maksimumom, i nemaju drugo u glavi nego radost i vratolomije. Čudno je da baš biraju obično ljubavnike i manje lepe, i manje umne, i manje mlade, i manje ugledne nego muž. Najmanje neverstava urade iz prave nužde, a najviše od obesti i od pijanstva sreće. Žena je po prirodi stvorenje zlo, sujetno i bolesno. Jedino što žena ima veliko, to je moć da nam ponekad dadne iluziju kako je sasvim drukčija nego što jeste. Ženin smisao o moralu i čovekoljublju, to je ono što u paleografiji zovu jevrejskom interpretacijom tekstova. Često ste mogli videti ženu pored sarkofaga njenog čoveka kojeg nije volela, ili kojeg je i varala. Ona tuda pokazuje bol koji naliči na jedno nemo besnilo. Ne treba zaboraviti da su ljudi komedijaši u radosti i u svečanim momentima, a žena je komedijaš u momentima tuge. Samo što žena ima i toliko ursfenog duha da se ne prikaže, i da izdrži tu glumu do kraja. Ne može postojati intimnost i iskrenost među čovekom i ženom, jer nisu istovetni po prirodi, ni jednaki u pravima pred prirodom. Žena po instinktu nema onoliku potrebu za intimnost, kao čovek. Mora se donekle izneveriti svoja sopstvena duša i priroda, pak da se bude veran drugom. Žena zato, po svojoj prirodi, nije prijatelj drugoj ženi. One se združe, samo kad je u pitanju neki čovek, ili mržnja prema nekoj trećoj ženi. Mi nemamo ni u mitologiji, ni u istoriji, ni u antičkoj drami, primera ljubavi drugarke za drugarku, a imamo opevanu ljubav Ahila za Patrokla, Polideuka za Kastora, Oresta za Pilada. Mnogi su veliki ljudi postupali prema ženi tako različno kao da nisu bili ljudi iste rase, čak ni istog vremena. Ciceron se razvenčao sa Terencijom što ga nije volela, a Julije Cezar sa svojom ženom Pompejom, samo zato što se o njoj rđavo govorilo; ali za mudrog i velikog Katona kažu da je svoju ženu Marciju pozajmio svom prijatelju Hortenziju, kao što je čuveni Mecena smatrao za čast jednog dobrog kurtizana, što je Avgust živeo s njegovom ženom. A međutim, ovo su sve bili ljudi istog doba i istog društva. Ima i kod najzaljubljenije žene jedno mesto u duši, koje hoće da se sveti onom kojeg voli: jedna mračna klica neverstva i zloće koju ni samoj sebi ne bi umela ni smela da prizna. Čovek zaljubljen odmah misli kako svoju sreću da podeli, a žena misli kako da svoju sreću udvostruči. Ženi nije dovoljno da dobije najviše od čovekove sreće, nego da što više otme od čovekove slobode. Jer joj je snošljivija njena beda nego čovekova sloboda, pošto je čovekova sloboda, odista, izvor svih ženinih nepravda i nesreća. Po nesporazumu koji izlazi iz spolnih razlika, i po nejednakosti koja dolazi iz socijalnih suprotnosti, čovek i žena su nepomirljivi jedno prema drugom. To ide često neprijateljstvo nesvesno, u mržnje prekrivene, u sukobe usitnjene ali postojane. U braku žena traži sve što joj se dopada, i uzme sve što može oteti. Čovek isto tako grabi za sebe sve ženino. Nigde egoizam ljudski nije tako opor kao u odnosu čoveka i žene, koji ratuju jedno protiv drugog ni sami ne znajući dokle ide to ogorčenje. Ljudi se bore sa ženama u ljućoj borbi nego s vetrovima, životinjama i morem."

    "Blago cara Radovana" Jovan Dučić

  9. #324

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ,,Život svakog čoveka je put ka samome sebi, pokušaj jednog puta, nagoveštaj jedne staze. Nijedan čovek nikada nije on sam, ali svaki teži da to postane, poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako ume. Svako nosi do konca ostatke svog rođenja, sluz i ljušturu jednog prasveta. Poneko ne postane čovek nikada, već ostaje žaba, ostaje gušter, ostaje mrav. Poneko je gore čovek, a dole riba. Ali svako je hitac prirode uperen ka čoveku. Svima nam je zajedinčko poreklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrela, ali svako, kao pokušaj i hitac iz dubina, teži vlastitoj svrsi. Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog''.


    "Demijan" H.Hesse
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #325

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "...Vremenom ćeš navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
    Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
    Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.
    - Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka.
    Vrlina je biti potpuno živ..."

    M.Pavic
    Ćuti i prenesi dalje....

  11. #326

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " Ti, boze, razumi moju ljubav, jer je ona jedino sto mi zajsta pripada, jedina stvar koju cu moci da ponesem u drugi zivot. Ucini da ta ljubav ostane hrabra i cista, sposobna da opstane, uprkos ponorima i zamkama sveta."

    Paulo Koeljo


    "Dobiti ono sto zelis je uspeh, a zeleti ono sto mozes da dobijes je sreca."

    Carls F Ketering


    "Umetnost je desna ruka prirode. Priroda je stvorila sama bica, a umetnost ljude."

    J F Siler

  12. #327

    02 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Učio sam od sunca kako se svemu daje senka, od meseca kako se sve stvari pojavljuju jednovremeno, od vetra kako se uvek kreće i ne staje, od vode da je lik u njoj onoliko koliko je ona mirna, od kiše kako sve teži zemlji. Zemlja mi je davala hranu i postelju, šuma zaklon i utočište, planine mir i sigurnost, a more beskrajnu veru.

    Od drugog učitelja nikada nisam učio. Ovo što ću vam sada pokazati, nije samo moj rad, to je deo mene, to sam ja.

    Sva jutra na obali mora kada sam učio plemenitu umetnost to sam ja. Sve noći u šumi kada sam usavršavao plemenitu umetnost to sam ja. Sve večeri na planinskim grebenima gde sam doživljavao mudrost plemenite umetnosti postajući sa njom jedno i to sam ja. Između nas nema razlike.''


    Deo priče iz knjige o borilačkim veštinama bez upotrebe oružja

  13. #328

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Prvi put sam sve ovo ispricao jednoj djevojci, i prvi put ovako, u nekoj vezi, od pocetka do kraja. Tako sam i sam sebi slozio razloznu pricu, koja se dotle gubila u komesanju odvojenih dijelova, u magli zebnje, u nekom zbivanju van vremena, mozda i izvan nekog odredjenog smisla, kao tezak san koji ne mogu ni da prihvatim ni da odbacim. A zasto bas njoj, i zasto o ovome, nisam mogao ni sam sebi objasniti. Ucinilo mi se da zna slusati, razumjeti svakako nece, a slusanje je vaznije od razumijevanja.

    Iskustvo me naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je negdje u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocne da shvata. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije.

    A ona je zeljela, i vise nego sto sam se nadao. Dok sam pricao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me mozda i naveo na neocekivani razgovor, a zamijenilo ga nesto nenadno zrelo, i tuzno. Rekla je samo: - Boze, kako su ljudi nesrecni."

    Mesa Selimovic
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #329

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Sad uvidjam: gubiti je strasno samo tako dugo dok se ne izgubi
    sve, jer gubiti malo donosi zalost i suze, i dok god mozemo na
    preostalom mjeriti velicinu izgubljenog tesko nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakocu za koju nemamo imena, jer to je lakoca prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim!
    Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez tezine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve sto izgubih, preobrazeno i uljepsano - u sjecanju. I jos: ja imam veliku slobodu onog koji nista nema i mir onog koji je prezalio i konacno se rastao.


    Ex Ponto
    I.Andric
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  15. #330

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Jedan stari hodočasnik išao je usred zime preko mosta u podnožju Himalaja kada je počela kiša. Čuvar prelaza mu je rekao: Kako ćeš, dobri čoveče, stići gore po ovakvom nevremenu?
    Starac mu je veselo rekao: Moje je srce već stiglo tamo, ostatku mene lako je da ga prati. "

    Antoni De Melo, Dobra volja novi dan
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

Strana 22 od 82 PrvaPrva ... 1220212223243272 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •