"Privezala se rukama za molo mog vrata, privila se uz mene jednostavno, zbunjujuće prirodno,
kao samonikla puzavica očajno željna ičijeg dodira, osluškivala je školjku koju sam krio pod kaputom,
i nije govorila ništa..."
iz J.O.O.Ž. - Đ.B.
"Privezala se rukama za molo mog vrata, privila se uz mene jednostavno, zbunjujuće prirodno,
kao samonikla puzavica očajno željna ičijeg dodira, osluškivala je školjku koju sam krio pod kaputom,
i nije govorila ništa..."
iz J.O.O.Ž. - Đ.B.
Sivi dah uspomene, pazljivo ce oduvati prasinu sa smesne stare ogradice,od posesivnosti, koju sam jednom uzalud dizao
oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupele njene ambicije ...
Cestica sjaja rastopice joj se nocas u pogledu,
kao odraz udaljenih zvezda u vodi ...
Bice sama, nadam se ...
Jer tada ce se u ritmu njenog pulsa,mozda pojaviti
ona uznemirena i kljucna misao,koju sam poslednjih
dana uzalud osluskivao u odjecima nasih tisina ...
Tisina ... da ...
I onda ce znati da je jedina,koju sam ikad voleo,
da sam sve druge voleo, tamnom stranom srca,
stedeci se ...
Uceci se kako cu najbolje voleti nju ...
Kad je nadjem ...
B.DJ.
"Nemir me strpljivo cekao, kao da sam ga ostavio pred ovom kucom, i opet ga uzeo kad sam izašao.
Samo je sad bio složeniji nego maloprije, obogatio se, otežao, postao neodredeniji. Nikakvo zlo nisam ucinio, ali je ostalo sjecanje na muklu tišinu, neproziran mrak, cudna svjetlucanja, mucno cekanje, ružnu napetost, skrivene i smiješkom uljepšavane misli, stidne tajne, i cinilo mi se da sam nešto promašio, da sam u necemu pogriješio, ali ne znam u cemu, ne znam kako, ne znam a nisam miran. Teško sam podnosio taj osjecaj nelagodnosti, uznemirenost kojoj nisam mogao da odredim uzrok. Možda zato što nisam pomenuo brata, što nisam nastojao da o njemu govorimo. Ali to sam ucinio namjerno, da ništa ne pokvarim. Ili što sam prisustvovao ružnom razgovoru i cuo ružne namjere, a nisam se suprotstavio, nisam uzeo u zaštitu nevina covjeka; samo, ja sam imao svoje razloge važnije od svega toga, i ne bi bilo pravo da sebi predbacujem previše. Cemu god sam se približio, našao sam opravdanje, a tegoba je ipak ostala.
Bila je mjesecina, krhka i svilena, nišani na mezarlucima bjelasali su se toplo, izmedu kuca cucorila je razbijena moc, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, cuo se kikot, i daleka pjesma, i šapat, izgledalo je da u ovoj durdevskoj noci kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je pocelo dobijati cudne razmjere, nisu to više bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet može toliko izobliciti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjacka krv, i niko je utišati ne može. Vidio sam ih po dvoje, cuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigušeni, teški, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji što prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noc ga je puna, poletjece nocas vještice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjesecine, i niko nece ostati razuman, buknuce ljudi strašcu i bijesom, ludošcu i željom da se upropaste, odjednom, svi, kuda cu ja? Trebalo bi se moliti, tražiti milost od Boga za sve griješne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srdžba, kao groznica, kao nastup. Zar ništa ne pomaže sve što cinimo? Je li rijec božja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ruši kao trula ograda pred krdom divljih strasti? "
Mesa Selimovic
Ćuti i prenesi dalje....
" Secam se dugog besnog pisma koje sam jednog dana dobio od choveka koji mi je rekao da nemam prava da kazzem kako ne volim Shekspira. Poverovace mi isuvishe mnogo mladih i nece se potruditi da prochitaju Shekspira. Nisam imao prava da uzmem takvu slobodu. I tako dalje i tako dalje. Nisam mu odgovorio. Ali odgovoricu ovde.
Jebi se, druzze! A ne volim ni Tolstoja! "
C.Bukowski
"....Gde god bih doshao, izazvao bih razdor - ne zato shto sam bio idealist nego zato shto sam bio nalik na reflektor koji otkriva glupost i besmisao svega i svachega.Osim toga nisam se znao uvlachiti u guzicu...."
Jarcheva Obratnica
Henry Miller
Hvala onima koji su me primećivali i voleli od njihove naklonosti i ljubavi sam se širio i postajao bolji-Franc Kafka
Ne boj se savršenstva nikad ga nećeš dosegnuti-Salvador Dali .I moj favorit Glumci su kao stoka-Alfred Hičkok
Je li to sve sto ostaje posle ljubavi?
Sta uopste ostaje posle nje?
Telefonski broj, koji lagano bledi u secanju,case sa ugraviranim monogramima Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani i zacudjen pogled starog kelnera,sto nas vidi sa drugim.
Posle ljubavi ostaju tamne ulice, kojima smo se vracali posle ljubavi ...
Posle ljubavi ostaju melodije sa radija , koje izlaze iz mode. Ostaju znaci
i ljubavne sifre...
Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da ce neko naici.
Hiljadu i jedna laz ...
Posle ljubavi ostaju saucesnici,cuvari tajni, koje vise nisu nikakve tajne.
Prepune pepeljare i prazno srce ...
Navika da se pale dve cigarete istovremeno,mada nikog nema u blizini.
Posle ljubavi ostaje povredjena sujeta i metalni ukus promasenosti na usnama, posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge zene.
Posle ljubavi ne ostaje nista ...
Kapor
"Ja iscezoh, odoh da se kreveljim pred ogledalom. Kada se danas secam toga, tih kreveljenja, shvatam da su mi ona obezbedjivala zastitu: protiv munjevite provale stida branio sam se misicnom blokadom. A onda, terajuci u svojoj nesreci do krajnjih granica, kreveljenjem sam se spasavao nje: strmoglavce sam se bacao u poniznost kako bih izbegao ponizavanje. Lisavao sam se sredstava pomocu kojih sam se dopadao kako bih zaboravio da sam ih imao i da sam ih zloupotrebio; ogledalo mi je bilo od velike pomoci: stavio sam mu u duznost da mi pokaze da sam cudoviste: a kada bi ono uspelo u tome, moje ljuto kajanje se pretvaralo u samilost. Ali, narocito, kako mi je neuspeh otkrio moju ropsku poniznost, nacinio sam se gnusan kako bih je onemogucio, kako bih se odrekao ljudi i kako bi se oni odrekli mene. Komedija Zla izvodila se protiv Komedije Dobra; Elijasen je uzimao ulogu Kvazimoda. Uvijacu se i mrsteci se, izoblicavao sam svoje lice, unakazavao sam sebe kako bih izbrisao svoje nekadasnje osmehe. Lek je bio gori od zla: protivu slave i bescasca pokusao sam da nadjem utociste u svojoj usamljenickoj istini; ali ja nisam ni imao svoju istinu: u sebi sam nalazio samo zapanjenu bljutavost. Ogledalo me je naucilo onome sto sam uostalom odvajkada i znao: bio sam strasno prirodan. Od toga se nikad nisam izlecio. "
Zan-Pol Sartr, ''Reci''.
Ćuti i prenesi dalje....
" Mi nismo atomi prasine koja se u oblacima bez cilja dize ljeti nad
drumovima,nego sicusni djelovi beskonacnog mozaika kome ja ne mogu ni
naslutiti smisao,oblik ni velicinu,ali u kom sam,evo,nasao svoje mjesto i
stojim pobozno kao u hramu"
Ivo Andric
Mi smo istinski dobri kad smo istinski srećni. Nesreća kvari srca i ruši karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima nesreće i produžili da vole druge ljude. Naročito onaj kome su drugi učinili nesreću, omrzne i nedužne. Mogu da ne postanu čovekomrscima samo oni nesretnici koji svoje bede ne smatraju krivicom drugih ljudi, nego samo voljom božjom, što opet znači krivicom svojom sopstvenom. Sirotinja je najveća nesreća zato što otruje čoveka takvim mržnjama; a jedna velika napast čovekova, to je što u nesreći dobije rdjavo mišljenje o ljudima i pogubi prijatelje.
Jovan Dučić "Blago cara Radovana"
"....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."
"Onda je otac rekao: pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mestu, i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspeju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tudje nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati."
Meša Selimović, Derviš i smrt
"....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."
"...oces da ljubis a ne znas da volis
davorike dajke,davorike dajke....."
Mica trofrtaljka
Ploviti se mora i bez broda ..
Secanje,
koje nas cesto izdajnicki napusta i sto je jos gore,
jos cesce zavodi i vara, priredjuje nam ponekad i
dobre trenutke tihe, ali jake unutrasnje radosti.
Samo od sebe nam, bez vidljiva povoda, donese
sliku i dah nekog predela i sjaj lepote,koju smo nekad
putujuci gledali.
Jedino oni, koji nisu nikad u svom zivotu vodili ni
najoskudniji dnevnik mogu da imaju takva zadovoljstva.
To im je kao neka nagrada za to sto su se sa verom i
pouzdanjem oslonili na tako slabu i nestalnu ljudsku
sposobnost, kao sto je pamcenje ...
Ivo Andric
"Dvanaest glasova besno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno šta se promenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čoveka, od čoveka do svinje, i ponovno od svinje do čoveka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati ko je svinja, a ko čovek..."
Džordž Orvel, Životinjska farma
"....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."
Toliko licim na Dunav ...
Toliko da se ponekad pitam, ko se u kome ogleda ...
Teci punim zivotom znaci ploviti nizvodno protiv sebe,
stvarati limane i virove, imati kristalne slapove i ustajale ritove,
kidati rubove obala i donositi poplave, opadati i rasti i uvek
usrkavati u sebe okean ...
Antic