"Poceo sam shvatati da nema te sile koja bi mogla izmeniti sliku moje licnosti, koja je pohranjena negde gde se s najviseg mesta odlucuje o ljudskim sudbinama; shvatio sam da je ta slika (ma koliko bila neslicna meni) mnogo stvarnija od mene samog; da nije ona moja, nego da sam ja njena sena; da nije ona kriva sto mi nije slicna, nego da sam ja kriv sto nisam slican njoj; da je ta neslicnost moj krst koji ne mogu stresti ni na koga, koji moram sam nositi. Ipak nisam hteo kapitulirati. Hteo sam nositi svoju neslicnost: biti i dalje ono za sta je odluceno da nisam."
Milan Kundera