"Ubijati nekoga zbog ubistva nesrazmerno je veca kazna nego sto je bilo njegovo zlocinstvo. Ubistvo po presudi nesrazmerno je uzasnije nego sto je razbojnicko. Onaj koga ubiju razbojnici, kolju nocu u sumi, ili kako mu drago,taj se uvek, u svakom slucaju, do poslednjeg trenutka nada da ce se jos spasti. Bivalo je primera da je vec grlo preseceno, a on se jos nada, pa bezi ili moli. A ovde se nasigurno oduzima sva ta poslednja nada s kojom je deset puta lakse umirati; tu je presuda, i u tome sto ti sigurno znas da neces umaci, u tome se sastoji uzasna muka, i nema na svetu strasnije muke od te. Dovedite i metnite vojnika pred top u boju i gadjajte ga, on ce se jos uvek nadati; ali procitajte tom istom vojniku presudu nasigurno, on ce poludeti ili zaplakati. Ko kaze da je covekova priroda kadra izdrzati to da ne poludi? Nasto to kinjenje gadno, nepotrebno, uzaludno? Mozda ima gdegod coveka kome su procitali smrtnu presudu, pustili ga da se namuci, a zatim mu rekli:"Idi, prasta ti se." Eto, takav bi nam covek mozda i mogao ispricati. O toj je muci i strahoti i Hristos govorio. Ne, s covekovom se ne sme tako postupati!"
Dostojevski, "Idiot"