Citati naši omiljeni... - Strana 59
Strana 59 od 82 PrvaPrva ... 949575859606169 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 871 do 885 od ukupno 1229
  1. #871

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Otkad znam za sebe, vremena su vanredna!.
    Nimalo normalna.
    Kad sam bio mali, Drugi svetski rat mi je upadao u domaće
    zadatke.
    Moje prve priče bile su prilično hladne, jer je besneo
    hladni rat.
    I kada je bilo prividno mirno, trajao je podmukli
    malograđanski rat.
    Kako pisati danas, kad svi neprestano govore o građanskom
    ratu?
    Pisaća mašina mi je u stanju pune ratne gotovosti!
    Započinjem najnežniju priču, a ona se završi kao proglas
    ratnog saveta.
    Ne otkucam ni početak, a vec negde pali mrtvi.
    Romanom toka svesti patroliraju naoružani civili.
    Preko romane - reke beze čamcima izbeglice.
    Usred priče - nagazna rečenica!
    Interpunkcija mi je minirana; ni sam ne znam kada će neki
    znak pitanja (?) eksplodirati u znak uzvika (!)
    Mom lakom stilu hoće da navuku tešku unifornu, jer su negde
    čuli da je "stil - čovek"!
    Pegaza su rekvirirali i odveli u konjicu.
    Muze su zaposlili na televiziji, u vestima.
    Odsekli me od sveta...
    Uveli embargo na uticaj ruskih klasika.
    Ne stignem ni da završim rukopis, a neko mi vec promeni
    granice i imena gradova.
    Latinica i ćirilica već dugo ne govore.
    Usred rečenice potukle mi se ekavske i ijekavske reči! Dotle
    je došlo da ih razvadjaju turcizmi.
    Kao i obično, anglicizmi se drže po strani!
    Akcenti spletkare.
    Iz lirskih opisa prirode vrebaju zasede.
    Redarstvenici mi upadaju u lepu književnost bez pismenog
    naloga i pretresaju mi ars-poetiku.
    Legitimišu nijanse.
    UNPROFOR prisluškuje inspiracuju.
    Književne zaplete upliću u političke afere.
    Opkolili mi emocionalni sistem
    Blokirali nadahnuće.
    Polupali suštinu i u po bela dana opljačkali osećanja.
    Siluju reči gde stignu.
    Privode lične zamenice.
    Književnim obrtima stavljaju lisice.
    Pozivaju stilske figure na informativne razgovore.
    Ironiju drže kao taoca.
    Miniraju literarnu kompoziciju.
    Pale baterije senzibiliteta u lice.
    Povezuju poglavlja bodljikavom žicom.
    Pohapsili pleonazme.
    Pretukli metafore.
    Ubili Boga u katarzi!
    Zapalili naslov...
    Ko da piše posle toga?
    Kako, uopšte, pisati danas?"

    Momo Kapor, 011 - 100 nedelja blokade
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  2. #872

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Postoje beznacajna, siva, prljava i sumorna mesta, za koja nas nekim cudnim slucajem veže ljubav.
    Nalazimo bezbroj misterija u kakvoj trafici, osecamo strasnu tajnu iza odskrinutog prozora na periferijskoj stracari, a neki nasip pokraj zeleznicke pruge, zarastao u korov, postaje nam ocajnicki cilj kome se omadjijano vracamo citavog zivota.

    Kakvo je to prokletstvo?
    S druge strane, postoje gradovi cuveni zbog svoje lepote, ali nam ne znace bas nista, jer ih nikad nije ozarila nasa ljubav, neki tajni smisao.
    Koracamo kroz njih zevajuci od dosade.
    Krivica nije do tih gradova - ona je u nama.

    Zbog toga, najpametniji ljudi i ne putuju.Sede na trgu na kom su se rodili, i cekaju da svet dodje do njih.


    Momo Kapor

  3. #873

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ON, NEKO DRUGI

    Već duže vreme neki čovek u meni odbrojava moje korake. Jedan, dva, tri, četiri... I tako po čitave dane.

    Pustim ga da to čini, hoću da kažem, ne mogu zaustaviti kada nešto naumi. On unapred zna što ću ga pitati, a ja se uvek iznenadim njegovim odgovorom.

    Sve u svemu, navikao sam se već na njega. Poslednjih godina neprestano je sa mnom. Ponekad mi se učini da je živeo u meni od najranijeg detinjstva, tj. od kada se pamtim. Kako bi inače znao neke najintimnije stvari koje nikome nisam poverio? Često zaželim da izađe iz mene, da sednemo za sto i ljudski popričamo o svemu.
    On se tada zavuče u najdublji deo mene, postaje malen i gotovo nevidljiv i odnekud iz daleka odgovara.
    Neće da govori o sadašnjosti i uopšte, pravi se kao da ne hodamo ulicama Londona i kao da ne postoji ova nova stvarnost oko nas sa svim svojim posebnostima.
    On bi samo da priča o prošlosti.
    Naročito o stvarima koje bih ja što pre da zaboravim.
    Kaže (gotovo podsmehujući se): Sve tvoje je u tebi.
    Treba ti samo pomoći da pravilno rasporediš uspomene.

    Ponekad mi uspeva da se pretvaram kao da me njegova priča naročito zanima. On tada, sebe ljubiv kakav već jest, raspriča se i postane velik tako da zauzme potpuni oblik mene. Ja se tada samo umnožim, brzo i spretno sakrijem iza ugla, a on produži nekom od ulica Londona.
    Sednem napokon sam u bar, naručim pivo i ne razmišljam ama baš ni o čemu. Tih nekoliko dana dok sam sm družim se samo sa Englezima i govorim naravno Engleski.
    On za to vreme kruži ulicama Londona i prati naše izbeglice da bi pronašao put do mene.
    Obično uđe s leve strane, namrgođen i uvređen, gleda na drugu stranu ulice. Neko vreme tako šutimo i samo hodamo.
    On zna sve što bih ga ja mogao pitati, a ja ne znam što će mi odgovoriti.

    Zatim, nakon nekog vremena, počinje ponovo da mi broji korake.

    Jedan, dva, tri, četiri...I tako po čitave dane...
    Rade Šerbedzija
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  4. #874

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ljudi govore da je ono za cime traga svako od nas-smisao zivota.Ja ne verujem da je to ono sto doista trazimo.Mislim da mi,u stvari,tezimo dozivljaju punoce zivljenja,tako da se ono sto prozivljavamo na cisto fizickoj ravni zaori u nasem najskrovitijem bicu,nasoj najdubljoj stvarnosti.Mi,zapravo,tezimo tome da osetimo blazenstvo samog postojanja...

    DZ.Kembel..
    .
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  5. #875

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Nalog tvog zivota nije da se mora.Jer se ne mora nista.Nema prinude.Ali shvati da ovo ovde nikada vise neces moci da ucinis.Sto ne ucinis ovde,danas,sada,to neces nikada moci da ucinis.Sto se plasis da ucinis,sada,to si zauvek izgubio.
    Nikad ovako lepo,ovako veliko,kao sada,danas,ovde,nece vise nista biti............
    Zasto nisi postao onaj koji nocu jesi?Onaj koji samo nocu sme da misli?Smes i znas,mislis svoju pravu sudbinu,
    umes da letis.Odvaznost snova.
    Bela Hamvas
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  6. #876

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    - Jeste li primetili da čovek koji je neobično rastrešen u krugu svojih podređenih nikada nije rastrešen pred svojim pretpostavljenima.

    izvor
    & underpaid......

  7. #877

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Kažu da se čovek radja i umire sam.
    Medjutim to nije tačno. Čovek se radja s udahom i napušta telo s izdahom.
    Dah je saputnik naše duše. Disanje je prema tome, više od širenja i skupljanja pluća.

    Dragan Lončat, učitelj joge
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #878

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ako se jednom probudim i ne vidim sunce, ili sam mrtav ili sunce..."

    Jim Morrison
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  9. #879

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    JELENA ŽENA KOJE NEMA

    Ali, pnoleće je. Opet proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam. Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog sigurnog, ali ništa nije ni izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu d u vođi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem!

    Ivo Andrić
    Poruku je izmenio vladapera, 23.03.2010 u 22:36
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #880

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Kompjuter monotono, beskorisno zuji pod stolom. Pred ocima slepi prizor, tamno svemirsko prostranstvo kojim tobože brodim. Citav propadam u to kucno izdanje crne rupe, hipnotsan lažnim približavanjem svetlih tackica koje nikada ne narastu, vec samo šmugnu iz ekrana. Upravo tako provedeš život; upiljen u slutnju necega što bi trebalo stici iz mraka, a stvari koje te mimoilaze odžavaju iluziju kretanja.

    Marinko Koščec
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #881

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ko se nije odricao zabluda iz mladosti, veruje da je to bolan proces. Menjanje pogleda je, ipak, sama evolucija. Mladalačka opčinjenost je u mnogim slučajevima, samo služenje nezrelom traganju za božanskim silama u sopstvenom biću, otpor dolazećim saznanjima o ograničenosti pojedinačnih moći. Tek puna istina u kružnoj liniji zatvara zablude u prsten."

    Milenko Vucetic
    neunistiva zlojebaba!

  12. #882

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Skromni ljudi stidljivo plaču, znaju meru i u plakanju.
    Mali ljudi ne plaču, već cmizdre, oni nemaju ni pravih muka, ni pravih suza.
    Lako plaču samo zaboravni.
    Ima onih koji nikada ne plaču, koji čuvaju suze za svaki slučaj.
    Malo je života za mnogo plakanja,
    mnogo je plakanja za malo života..."
    (Duško Radović)
    Ploviti se mora i bez broda ..

  13. #883

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Zivot svakog coveka je put ka samome sebi, pokusaj jednoga puta, nagovestavanje jedne staze.
    Nijedan covek nije nikad bio potpuno on sam, ali sasvim tezi to da postane,ponekad potmulo,
    ponekad jasnije, svako kako ume. Svako nosi sa sobom
    sve do konca ostatke svog rodjenja, sluz i ljusturu jednog pra-sveta.
    Poneko ne postane covek nikad, vec ostaje zaba,o staje guster,
    ostaje mrav. Poneko je gore covek, a dole riba. Svima nama je
    zajednicko poreklo, majke nase, svi mi poticemo iz istog zdrela; ali svako,k ao pokusaj i hitac iz dubina, tezi ka svojoj vlastitoj svrsi. Mi mozemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas moze da protumaci sebe samoga."...

    Hermann Hesse - Demijan

  14. #884

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    PANORAMA

    Bila je skupa i teška ta strast, ali ja sam je plaćao radosno i neštedimice, ne više niklenim groševima, nego najboljim delom sebe. Pa ipak, ja sam njen dužnik, i ostaću to doveka, jer slike sveta koje sam video ili naslutio ne mogu biti nikad dovoljno plaćene. One me nose i podižu, i vezuju za život, i dokazuju mi uvek ponovo da lutajući godinama svetom nisam uludo snagu gubio.

    Ivo Andrić
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #885

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Čupići, naše komšije, imali su Lisu, staru, mirnu, riđu kobilu. Navikla na nas decu, ignorisala nas je. Lisa je ušla u anegdotu. Dolazeći u goste kod Čupića, kumić, gradsko dete, pozdravljao je sve učtivo: "Dobar dan, kume Rile, dobar dan, kumo", pa tako redom. Spazivši Lisu u dnu dvorišta, radosno otrči do nje i reče: "Dobar dan i tebi, kuma Lisa!"
    Mi smo jednog dana dobili Žerku. Mlada, dugonoga, vretenasta, belo-siva, sa ogromnim belegom na čelu iznad krupnih crnih očiju. Kad ju je tata doveo sa vašara, uzbuđenje je ispunilo dvorište, a komšije dolazile ceo dan i merkale. Svi se složiše u oceni da vredi para za koje je kupljena i da takve oči, kao žeravice, garantuju da će biti prava.

    Prići joj nismo smeli, tu privilegiju imali su, u početku, samo tata i brat. Sestra i ja, praćene buljukom drugarica, trčkarale smo u donje dvorište, zavirivale u štalu, prenosile pratnji šta Žerka radi, kako se vlada, kako gleda... Kako su dani prolazili, primetili smo da je tata timari sa puno nežnosti, da je zove Milka, da se ona raduje njegovom glasu, bilo gde u dvorištu da ga čuje, da se raduje i nama ostalima i da se uzajamno volimo. Ali, prava junakinja, naša miljenica, postala je jednog Božića. Danima se pripremalo za trke. Kad je osvanulo božićno jutro, a sneg zaiskrio i prekrio naše široke ulice, svi su zauzeli svoja mesta. Brat i ostali momci, dečaci, svako sa svojim konjem otišli su u vrh naše ulice, mi ostali stajali smo sa strane, odmaknuti od puta, kad je, na pucanj, krenula trka. Tog dana pobedila je Žerka. Niko srećniji od našeg bate, niko ponosniji od naše kuće. Za Žerku su čuli. Jednoga dana pojavio se na vratima jedan gospodin, visok, sa velikim crnim šeširom na glavi. Reče da je sa Čeneja. Dok je sa tatom išao ka štali, od mame saznadosmo da bi taj nepoznati hteo da kupi našu kobilu. Poče da nas obuzima tuga. Stariji su tog dana pričali o nekom velikom zemljotresu, srušenim kućama, pa nam je samo još kupac trebao! Naravno da tata nije prodao Žerku, ali te noći sanjam kako gospodin sa crnim šeširom ide našom ulicom, viši od svih kuća, i rukama ruši kuće. On je Zemljotres. Strašno se bojim. Bio je to moj prvi san koji pamtim, prva stvarnost ušetala u snove, a sve zbog Žerke i straha da će nam je neko uzeti.

    Žerka je bila vrednica, radila, išla na vašare, pijace, vozila nas do rodbine u druga mesta, vredno vukla teret na radnoj akciji kad je selo spremalo teren za novu školu, ali išla i do Novog Sada, gde je tata kosio travu na Avijatičarskom, u kasarni. Poveo jednom i nas. Koja je to privilegija bila! Jedan vojnik nam pokazao avione. Nekad je tu bio vojni aerodrom, da li i tad kad smo mi bili, ne znam. Ali znam i pamtim jutra kad bude mene i sestru, smeštaju nas u zaprežna kola, čujemo, onako sanjive, Žerkino rzanje i udaranje kopita, jer ona je uvek bila nestrpljiva, daju nam činiju punu višanja i hleba, i krećemo. Jedemo višnje sa hlebom, i nestajemo u ataru. Kad bismo stigli do Benta, tata bi se okrenuo i rekao: "Ovaj Bent podigla je Marija Terezija!" Izgovarao je to nekako važno. Njiva u kaćkom ataru bila je naša najudaljenija njiva. Tamo se išlo na ceo dan. U hladovini velikog duda, ja sam čuvala sestru, gledala u daljini obrise Fruške gore i zamišljala tu Mariju Tereziju kako brda gradi i kako je lepo biti ona, mnogo lepše nego biti gospodin Zemljotres.

    Jednom je tata išao na vašar u Temerin da proda tele. Prodao pa svratio u kafanu da popije sa prijateljima, valja se. Čašćavanje malo potrajalo i došla narodna milicija da pita ko je ostavio kola i konja ..."Taj sam, gospodo", reče tata. Njima se to "gospodo" nije dopalo. Šta se tog dana desilo, pričalo se u selu, u našoj kući, često. Mi saznali od jednog momka, službenika u miliciji. Kad su uzeli osnovne podatke i saznali da je tata rođen u Americi, narodni organi javili nekima gore da su priveli jednog "Amerikanca". Oni sa druge strane žice pitali kako je privedeni došao, i dobili odgovor da je došao zaprežnim kolima. Onda su oni odozgo strašno vikali na narodnu miliciju. Tata onda predloži da ga puste i da će njega njegova Žerka odvesti do kuće, pa se izvini zbog toga što se opet zabunio, drugovi mogu da se uvere da on njima govori golu istinu, da je rođen u Americi, Ilinois, Čikago. "Onda čika Stevan legne u kola, kaže kobili da idu kući, za njima narodni organ, na biciklu, a i ja, ali pazeći da me ne vide", priča mladić sve hvatajući dah i boreći se sa napadima smeha. Stigla Žerka pred kapiju. Mama otvorila i... Video drug da je dopraćeni tj. naš tata govorio istinu, i otišao. Kako se slično desilo još nekoliko puta, tata uz svedoke promeni mesto rođenja u ličnim dokumentima i postade manje "sumnjiv" organima mira i reda.

    Prolazile su godine. Mi rasli, tata stario, i Žerka posustajala. Kad smo čuli da će da je prodaju, nismo pokazivali da nam je žao. A opet, nekako nam teško. Vratio se tata sa pijace, niko ni da zucne. Ja se baš zainatila pa sve nešto čitam, neću da mi se rugaju kao kad sam plakala za malim žutim teletom tvrdeći da je i ono plakalo. "Čovek je dobar, zna sa konjima, iz Gospođinaca je", reče tata da prekine neprijatnu tišinu.

    Sledećeg dana probudilo nas je Žerkino radosno rzanje. Vratila se. Kući.

    Kosa Pakuševskij

    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 59 od 82 PrvaPrva ... 949575859606169 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •