Citati naši omiljeni... - Strana 35
Strana 35 od 82 PrvaPrva ... 25333435363745 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 511 do 525 od ukupno 1229
  1. #511

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Kao shto svako mozze da vam kazze, nisam bash dobar chovek. Ne znam pravu rech. Oduvek sam se divio lupezzima, odmetnicima, kurvinim sinovima. Ne volim glatko izbrijane momke sa kravatom i dobrim poslicem. Volim ochajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenog duha i razbijene sudbine. Takvi me interesuju. Puni su iznenadjenja i eksplozija. Volim i propale zzene, pijane kurve shto psuju, zarozanih charapa i razmazane shminke. Zanimaju me perverznjaci, a ne sveci. Mogu da se opustim s klosharima, jer sam i sam kloshar. Ne volim zakone, morale, religije, pravila. Ne volim da me oblikuje drushtvo...


    Bukowski....Djavo Je Bio Vruc



  2. #512

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."
    Herman Hesse
    Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.

  3. #513

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene,pomislih, ne mogavši da zamislim koji...
    Glava, udovi, prsti, pipci i kraci?
    O, ne...
    Sve je to nekako spolja?
    Ovo fali iz sredine...
    Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe...
    Jer tamo zagluvim...
    Oči se prepune do vrha...
    I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske...
    Po sobi...
    Po meni...
    Po čitavom svetu...
    I ne mogu ih skupiti do jutra...


    ĐB -JOOŽ

  4. #514

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Cekati. To je bila prva lekcija koju sam naucila o ljubavi. Dan se zavuce u nedogled, pravis tisuce planova, zamisljas sve moguce razgovore, odlucujes promijeniti svoje ponasanje u odredjenim stvarima - i postajes sve nestrpljiviji, ceznutljiviji, sve dok voljeni ne dodje.
    A onda vise ne znas sta bi rekao. Ti sati cekanja pretvorili su se u napetost, napetost je presla u strah, a strah cini da se sramimo izraziti osjecaje

    P. Coelho - Veronika je odlucila umrijeti
    Oprastajuci izdizemo se iznad onih koji su nas ponizili ....

  5. #515

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ljubav mrzi pjesnika. Ona ne želi da je veličaju (veličanstvena je sama po sebi!), ona smatra sebe za apsolut. Nama ona ne vjeruje. U svom najdubljem biću ona zna da je veličanstvena (zato je tako velemoćna), ona zna da je sva veličanstvenost - duša, a gdje počinje duša završava se tijelo: toliko opjevano. Jadni Dante! Ko se još sjeća Dantea i Beatriče? Tijelo se voli hiljadama duša. Ko je ikada osudio sebe na muke radi neke duše.

    Ako bi mene neko uzeo, uzeo bi najusamljenija mjesta, mene samu pod nebeskim svodom. Sve što nikada ne spava - zaspalo bi u nečijem naručju. Do same duše (grla) bilo bi poljubac. (Ne požar: bezdan).

    Ja nisam posebno ni za jedno svoje zemaljsko obilježje, kao ni za jedan svoj stih, ili sat - važna je cjelina. Ja nisam čak ni za cjelinu svojih zemaljskih obilježja, ja sam samo za pravo da ona postoje i za vlastitu istinu."

    Marina Cvetajeva
    Prvo je postala emocija pa onda reč"

  6. #516

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Znam ja to...Svaka zzena bi htela zzivot, onako, ceo, iz jednog komada. Kako pochne ? Da tera, da se ne prekida do kraja...To je, dabome lepo... ako je neko te srece... A ako nije te srece- shta ce? - neka ga krpi iz parchica... deo po deo, kako joj dodje.
    Moj ceo zzivot je iz nekih zakrpa...Sve neshto na sitno, na kratko i pomalo. To nije ono...ali, shta mogu...neki zzivot ipak jeste. Godine prodju i svaka zzena skrpi neki zzivot... Ima tu svachega... Al ima, bogami, i lepih komada!
    Malo je zzivota bez shavova i zakrpa... Ne mozze! Chovek je proklet! On bi hteo i dugo da zzivi i da mu bude lepo. E, a to je malo tezze. Ne mozze! Mozze dugo, ali iz parchica.
    Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu... Svakome se primeti gde je shav. Nekome na licu, nekome u ochima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani. Iz mnogo delova. Mi vishe volimo zzivot, nego zzivot nas. U tome je stvar! E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane. Jel tako?"


    Dushko Radovic.....Zzenski Razgovori

  7. #517

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Zaista, šta znači biti lud? Nije imala nikakvu predstavu o tome, jer se ta reč koristila krajnje proizvoljno: govorilo se, na primer, za neke sportiste da su ludi jer hoće da obaraju rekorde. Ili da su umetnici ludi zato što žive nesigurno, nepredvidivo, mimo normalnog sveta. S druge strane, Veronika je već videla mnoge ljude kako tumaraju ljubljanskim ulicama, slabo obučeni usred zime, i proriču smak sveta, gurajući kolica iz samoposluga puna vreća i prnja.
    ...
    Ne znam šta znači biti lud prošapta Veronika. Ali ja to nisam. Ja sam promašeni samoubica.

    Ludak je onaj ko živi u svom posebnom svetu. Kao šizofreničari, psihopate, manijaci. Drugim rečima, ljudi koji se razlikuju od ostalih... Međutim, sigurno si čula da je Ajnštajn smatrao kako vreme i prostor ne postoje kao zasebne kategorije već kao jedinstvo jednog i drugog. Ili da je Kolumbo uporno tvrdio kako se s druge strane mora ne nalazi bezdan nego drugi kontinent. Ili da je Edmond Hilari jemčio da čovek može savladati vrhove Mont Everesta. Svi oni i još hiljade i hiljade drugih živeli su u svom svetu.

    Jednom sam videla ženu u crvenoj haljini, s dubokim izrezom, staklastih očiju, kako šeta ulicama Ljubljane na temperaturi od minus pet stepeni. Pomislila sam da je pijana i prišla sam da joj pomognem, ali ona je odbila moj kaput.

    Možda je u njenom svetu bilo leto. Možda je njeno telo bilo vrelo od želje za nekim ko ju je čekao. Pa čak i ako ta osoba postoji samo u njenoj bolesnoj mašti, ona ima pravo da živi i umre kako joj se prohte, zar ne?

    Veronika je odlucila da umre, Paulo Koeljo
    Tiger Facts:
    1. Tigrovi su macke koje obozavaju kupanje.
    2. Tigrove pruge su jedinstvene kao otisci prstiju.

  8. #518

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Šta je stvarnost?

    To je ono što se podudara sa shvatanjima većine. To ne mora nužno biti ono što je najbolje niti najlogičnije, već ono što odgovara kolektivnim željama i potrebama. Vidite šta ja nosim oko vrata?

    Kravatu.

    Vrlo dobro. Vaš odgovor je logičan, primeren jednoj savršeno normalnoj osobi: kravata!

    Jedan ludak, međutim, rekao bi da nosim oko vrata neku šarenu krpu, smešnu, beskorisnu, vezanu na jedan komplikovan način, koja uz to još i otežava pokretanje glave i zahteva dodatni napor kako bi vazduh mogao da dopre do pluća. Ako sam neoprezan, a nađem se blizu nekog ventilatora, ova krpa može da me zadavi i da mi dođe glave.

    A ako bi me neki ludak upitao čemu služi kravata, morao bih da mu odgovorim: baš ničemu. Ne služi čak ni za ukras, jer je u današnje vreme kravata postala simbol ropstva, moći, prestiža. Jedina je korist od nje ta što kad dođemo kući i skinemo je, imamo utisak da smo se oslobodili nečeg za šta ne znamo ni čemu služi.

    Ali da li je osećanje olakšanja dovoljno da opravda postojanje kravate? Naravno da nije. Pa ipak, ako upitam jednog ludaka i jednu normalnu osobu šta je ovo, smatraću zdravim onog ko odgovori: to je kravata. Nije važno čiji je odgovor tačan, već ko je u pravu.

    (Veronika je odlučila da umre, Koeljo)
    Tiger Facts:
    1. Tigrovi su macke koje obozavaju kupanje.
    2. Tigrove pruge su jedinstvene kao otisci prstiju.

  9. #519

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    EPILOG

    Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!

    - Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
    Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

    - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
    Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

    - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
    Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

    - Hoćeš da usniš, sine moj?
    Ne, oče, idem, idem da živim.

    Ivo Andrić

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  10. #520

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ne, Bog je prema meni bio prilično fer, sve u svemu... Imajući u vidu, dabome, kakav On već
    ume da bude?
    Priredio mi je par sitnih pakosti u životu, OK, to mu nisam zaboravio, ali čini mi se da je i to
    uradio više reda-radi, čisto da ima neko pokriće ako mu naiđe inspekcija?
    Nije njemu lako...
    Svi se mi ponašamo kao da smo mu sinovi jedinci, razmaženo moljakamo i palimo sveće i za
    poslednju glupost, a Ljudi smo, što je najgore, i da bi jednog od nas usrećio, mora bar trojicu drugih da
    unesreći, prosto mu se divim što je s nama izdržao tolike godine...
    Dakle, ako se do sutra sam negde ne oglasi da kao teroristička organizacija preuzme
    odgovornost za sve ovo što mi se dešava, ja ga neću teretiti..."

    Djordje Balasevic
    Poruku je izmenio Cecara, 13.03.2009 u 20:40 Razlog: autor

  11. #521

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "MILICIONER: Šta radiš to, Sava?
    SAVA: Skupljam stari hleb. Za svinje.
    MILICIONER: Držiš svinje?
    SAVA: Ne držim, izdržavam ih. Posle prodaje izdržavaju one mene... Tako, izdržavamo se.
    MILICIONER: Hm... Mala ti plata, Sava.
    SAVA: Mala... Pomažem sina, kćerku, sestru, brata i majku.
    MILICIONER: Puno ih je.
    SAVA: Nije njih puno, moj Vule, nego je mene malo. Da me ima više, bilo bi mi lakše. A njih hvala bogu, nikad previše.
    ...
    MILICIONER: Da... a ja mislio da bacaš djubre, pa se baš obradovao što te vidim.
    SAVA: Pre pola godine sam prestao da plaćam komunalno. Kad su me tužili, rekao sam sudiji: Neću da plaćam, jer ja nemam šta da bacim... A malopre se nešto mislim da sam, ipak, pogrešio. Morao bi da im plaćam, ali ne zato što ne bacam, već za ono što uzimam... A tebi je malo krivo što vidiš da skupljam hleb?
    MILICIONER: Jeste... I da znaš, ima da ti pomognem... Ima da predješ da radiš kod mene. Nećeš ti meni da prekopavaš tudje djubre.
    SAVA: Sve zavisi, moj Vule, šta je djubre... Jedan moj komšija, inače baš gospodin čovek, krenuo uoči Nove godine da baci djubre. Lift se zaglavio, a ovi što ga odglavljuju otišli na doček. Kad su ga oslobodili posle dva dana, čovek pojeo sve što je poneo da baci.
    MILICIONER: Djubre?
    SAVA: Bilo djubre dok nije ogladnio. Sutradan, po zaglavljivanju, počeo da prebira po kesama: ovo još može da se jede, ovo nije djubre, ovo jeste, ovo nije... Prvi dan. Drugi dan sve pojeo. Našli ga s praznim kesama. Još se izvikali na njega: Što si pošao da baciš kad nije bilo za bacanje! Vozaš se iz luksuza! Morao čovek da se izvinjava što je dva dana proveo u liftu i jeo djubre.
    MILICIONER: Da... svega ima.
    SAVA: A jedan moj komšija, pesnik, kad je čuo ovo, rekao mi je: Znaš, Savo, neko jede djubre u zaglavljenom lifrtu, a većina u zaglavljenoj državi. Veli, dok nam ne odglave državu, siti ćemo se najesti djubreta."

    Dušan Kovačević "Klaustrofobična komedija"
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #522

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Nije ovo nikakav početak, ali počeću. Zvala se. Bila je kći nekog oficira, poštara ili železničara, neke uniforme u svakom slučaju. Sećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeći svojom tankom belom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće, i koja je bila obučena u rukav nekakve uniforme. Mislim da se doselila pre rođenja. Rodila se tek kasnije. Dugo nisam znao ništa o njoj. Slučajno sam je video petnaest godina nakon rođenja, a dvadeset nakon što se doselila. Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti- oblačila belu haljinicu prepunu nekakvih šljokica, nekakvih čipkica, nekakvih volančića i ostalih deminutiva. Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset. Stanovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi beše natpis, nekakva nečitka firma, nešto kao M. Petrović & sinovi. Samo mi je to ostalo u sećanju. I to da je svirala klavir, sudeći po tome nije bila kći železničara već oficira. Oficiri vole vojnu muziku. Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao železnicom. Tako, neka bude tako. Imala je prekrasne oči. Pričali su mi da su prekrasne. Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči. Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja, veoma smelih momaka, oni su mi pričali sve: i to da nedeljom oblači belu haljinu, da ima mladež na bradi, da ima plave oči. Ne bih sada, da im nisam verovao, smeo sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči. A opet, njene su mi oči mnogo značile. Naši susreti? Nisam siguran u pogledu naših susreta. Treba biti ja, pa sve to nazvati susretima, a to je prilično teško. Viđao sam je retko: uvek nedeljom, samo u snu, uvijek s leđa. Sanjao sam, ne znam zašto, najčešće sredom, da je nedelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pričama. Ja bih, u snu naravno, stajao ispred poslastičarnice, čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu, a kada bi mi se približila, ja sam kukavički obarao pogled. Pa ipak, ti su mi susreti mnogo značili. U to vreme, ako je to neke uteha, snovi su bili malo stvarniji.
    Da li sam je voleo? Da! Potvrdno. Šta sam joj govorio? Sa pristojne udaljenosti, u snu razume se. Nešto jesam. Ne treba sumnjati da su to bile gluposti. Nešto u kratkim is pre ki da nim re če ni cama. Zadihanim. Šta li sam to mogao govoriti? Sadržaj kratkih is pre ki da nih rečenica je,nažalost,zaboravljen. Zauvek.Možda sam joj govorio...
    Ne, nije to. Videlo se, od prvog dana se videlo da će otići. Pravio sam se da to ne primećujem. Sve to nije važno. To se dogodilo davno i već je zaboravljeno. Drugo nešto neću zaboraviti: belu haljinicu i popodne u koje je, zaista, otišla. Neću to zaboraviti ni kada umrem. Sedeo sam i pio čaj. Onda je došao neko, bilo ko od trojice mojih prijatelja, i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu, da je njen otac železničar otputovao daleko- za uniforme se uvijek nađe neki dalek i glup posao- i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom.Izustio sam samo jedno kratko: Oh! Najednom je to O iz oh zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se poslije kratkog vremena kondezovao u OČAJ, a odmah potom u očaj, opori očaj od nane.


    Svetislav Basara, Peking by nigiht / Očaj od nane
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  13. #523

    02 Odgovor: Citati naši omiljeni...


    Ovo mesto je tajna. Svetilište. Svaka knjiga, svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga koji ju je napisao, i dušu onih koji su je pročitali i živeli i sanjali sa njom. Svaki put kada neka knjiga promeni vlasnika, svaki put kad neko klizi pogledom po njenim stranicama, njen duh raste i jača. Na ovom mestu knjige kojih se više niko ne seća, knjige koje su se izgubile u vremenu, žive zauvek. Čekajući da stignu jednog dana u ruke nekog novog čitaoca, nekog novog duha....


    Karlos Ruis Safon "Igra anđela"




    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  14. #524

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Najtezze je, nastavi on, shto se svaka ljubav uvek ruzzno svrshava, utoliko ruzznije ukoliko je bila bozzanskija, krilatija u svome pochetku. Nema sna, ma kako idealan bio, koji se ne zavrshi prozzdrljivim drekavchicem na dojci; nema utochishta, kucice nema tako divne i tako snevane koju pijuk ne porushi. Nego, to je josh razaranje materijalno; no postoji josh jedno nemilosrdnije i potajnije koje se obara na stvari nevidljive : Zamislite kako se u trenutku kad se oslanjate na bice koje ste odabrali, i kad mu govorite : ''Uzletimo zajedno i potrazzimo dno neba!'' - neki se glas neumoljiv i turoban nadnosi nad vahse uho da bi vam rekao da su nashe strasti lazzljivice, da nam se u kratkovidosti nashoj prichinjavaju lepa lica a u nashem neznanju krasne dushe, i da nuzzno dolazi dan u koji idol, pred bistrijim pogledom, postaje tek samo predmet, ne mrzznje, nego prezira i chudjenja!

    Bodler....Fanfarlo

  15. #525

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Iza nekih novih klinaca dolaze jos noviji klinci.
    Klinci prave klince.
    Klinci se klincima izbijaju.
    Dusko Radovic
    neunistiva zlojebaba!

Strana 35 od 82 PrvaPrva ... 25333435363745 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •