Citati naši omiljeni... - Strana 23
Strana 23 od 82 PrvaPrva ... 1321222324253373 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 331 do 345 od ukupno 1229
  1. #331

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ne voliš me više. Ali, tim gore po tebe! Ja tebe volim. Nije trebalo da se daš. Ne nadaj se da ćeš se izvući. Sve si učinila da te volim, da sam ti privržen, da ne mogu živeti bez tebe. Poznali smo zajedno zadovoljstva koja se ne daju zamisliti. Ni ti se nisi odricala svoga dela. Nisam te ja na silu uzeo! Htela si. Još pre šest nedelja bila si zadovoljna. Bila si za mene sve. Ja sam bio sve za tebe. Bilo je trenutaka kada više nismo znali da li sam ja ti, ni da li si ti ja, i sad hoćeš da te najedanput ne znam više, da budeš za mene tuđinka? Tvoji poljupci, tvoj dah na mome vratu, tvoji uzvici, sve to, dakle, nije istina? Sve to ja izmišljam, je li? Pa dobro, ja se nisam izmenio. Ja sam ono što sam i bio! Nemaš ništa da mi prebaciš. Nisam te varao sa drugim ženama. Ne zbog toga da bih to sebi zapisao kao zaslugu. Nisam mogao. Kada je čovek tebe spoznao, i najlepše su mu bljutave. Nikada nisam pomislio da te varam. Zašto me ne bi više volela? Odgovori mi, odgovori... Reci da me još voliš. Reci, jer je to istina. Tereza, odmah ćeš osetiti da me voliš kao što si me nekad volela... (on polete ka njoj, vatren, raširenih ruku. Ona ga, očiju punih straha odbi sa ledenom grozom.) On razume, zaustavi se i reče: "Imaš ljubavniKA"!

    Anatol Frans "Crveni Krin"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #332

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    nesto sto me je vodilo u zivotu a mnogo puta i opravdavalo pred sobom:

    "...jer kad strasti ne bi vladale nama - osam dana i sto godina,jedno su isto"......B.Paskal
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #333

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Na početku sam napisao da je ovo sećanje na mržnju, i hodajući tako pored Henrija ka večernjoj krigli piva, nađoh u sebi onu jednu molitvu koja, čini mi se, odgovara zimskom raspoloženju: O Bože, dosta si uradio, dosta si mi oduzeo, suviše sam umoran i star da se učim ljubavi, ostavi me na miru zauvek"

    "Probudio sam se tužan zbog njenog promišljenog saveta koji mi je još uvek zvonio u ušima, a već tri minuta posla buđenja njen glas na telefonu raspršio je moju tugu. Nikada ni pre ni posle nisam upoznao zenu koja je mogla da promeni celo moje raspoloženje samo običnim telefonskim pozivom, a kad bi ušla u sobu ili me dodirnula rukom, istog trenutka bi uspostavila apsolutno poverenje koje bih izgubio čim ostanem sam..."

    Grejam Grin - Kraj jedne ljubavne priče
    Treba znati da se prvi poljubac ne daje ustima vec ocima.

  4. #334

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Lepo bi bilo umreti za pisaćom mašinom umesto sa dupetom nabijenim u tvrdu gusku. Posetio sam prijatelja pisca u bolnici koji je umirao, milimetar po milimetar, na najgori mogući način. Ipak je tokom svake posete (kad je bio pri svesti) nastavljao da mi priča o svom pisanju (ne kao dostignuću već kao magičnoj opsesiji) i nisu mu smetale moje posete, jer je znao da tačno razumem ono što govori.
    Na njegovom pogrebu očekivao sam da se digne iz kovčega i kaže: "Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je." Nikada nije saznao kako izgledam jer je oslepeo pre nego što sam ga upoznao, ali znao je da sam shvatio njegovu sporu i užasnu smrt. Rekao sam mu jednom, da ga bogovi kažnjavaju zato što je tako dobro pisao.
    Nadam se da nikada neću tako dobro pisati, želim da umrem nad ovom pisaćom mašinom, tri reda pre kraja stranice, s dogorelom cigaretom medju prstima, dok radio i dalje svira.
    Hoću samo da pišem tek toliko dobro da završim tako."


    Bukovski "Predlog za jedan aranžman"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #335

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ponekad mi se ucini da mi beze pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konacno, evo me; ako podignem oci, vidim da svako najdalje ima svoje jos dalje. Mozda je to i sreca. Mozda imam u sebi nesto duze od krajeva. Mozda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, nece moci zavrsiti.

    Nije rec o zivotu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo ocima. Postoje u meni mnoga, neverovatna cula. Cula vode i vazduha, metala, ikre, semenja. Oni koji me srecu, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.

    Od koje sam ja vrste?

    Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne micem se satima. Pravim se kao da razmisljam i da u sebi rastem. Cinim to dosta uverljivo. Dok imitiram drvece, neko sa strane, neupucen, stvarno bi pomislio da sam pustio korenje. Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Cak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnezde mi se na ramenu.

    Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjac. Spor saputnik. Pravim se da mi je tesko da se savijam preko belih ostrica realnog. Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skracivanja u tacku i produzetka u nedogled. Ja ne upoznajem svet, vec ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene.

    Jer mnogo puta sam bio gde nisam jos koracao. I mnogo puta sam ziveo u onom sto jos ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to sto ce tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrcem. A u sebi se smeskam. Jer, ako niste znali, svet je cudesna igracka."

    "Hodajući na rukama" M.Antić
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #336

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " - Ima li svrhe da gradimo ono što će biti srušeno,
    da jedemo ono što će biti pobljuvano,
    da uzmemo ono što će biti oduzeto,
    spajamo ono što je nespojivo,
    da slažemo što je nesloživo,
    da podnosimo ono što je nepodnošljivo?
    da mislimo na ono što je nezamislivo?


    Ne znam ko...
    Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.

  7. #337

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ..."Zaboravio je da priklopi kapke,,i mesec se provlačio u sobu;ali on je bio sada i suviše lenj,i suviše sanjiv,da ustane pa da ih zatvori.Samo da leži,da gleda mlaz mesečeve svetlosti,da čuje muziku kako drhti tamo dole daleko,i da jos oseća njen dodir kao kad se naslanja na njega u igri i da sve vreme oseća oko sebe miris cveća!Njegove su misli bili snovi,njegovi snovi misli - sve samo dragocena nestvarnost.O,onda mu se činilo da se mesečina skupila u jednu jedinu bledu traku - nesto je kucalo i drhtalo i mesečeva traka mu se sve više bližila.Najzad dodje tako blizu da oseti njenu toplinu na svom čelu;mesečina uzdahnu,zatrepta,bešumno se povuče i nestade je.Mora da je utonuo u san bez snova..."

    Džon Golsvordi, Tamni cvet
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #338

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svako nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudiji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi - koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvesna nežnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od poverenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Malo ih je koji su zadovoljni položajem i svojim materijalnim stanjem. Oni pokušavaju da to nadoknade na račun drugih u svojim ljubavnim odnosima, jer žele nešto da se ušićari. Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopšte volimo. Meni je to odvratno. Postoji, takodje, jedan prirodan, razuman odnos koji potvrdjuje činjenica da ako neko s vama živi, s vama spava i smeje se - s vama, onda vas zacelo i voli, pa onda čemu sumnjati da će prvom prilikom da otprhne.


    Fransoaz Sagan, Odgovori
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  9. #339

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Od mojih prvih djačkih ljubavi, ostao sam stidljivo, beznadežno i nesrećno zaljubljen u žene: svaka žena koju sam voleo izgledala mi je suviše dobra za mene, gotovo nedostižna. Kao mlad nisam flertovao, nisam nikada imao male ljubavne avanture, i za sve vreme svog drugog braka, u kome sam bio duboko nezadovoljan, voleo sam žene, čeznuo za njima i izbegavao ih.

    Sada, kad počinjem da starim, žene su svuda oko mene iako ih nisam tražio. Čak je i moja večita stidljivost nestala. Ruke nalaze moju ruku, usne se priljubljuju uz moje. U mom uskovitlanom i pomalo napornom ljubavnom životu, u mirisu njihove kose, kože, pudera i parfema ja osećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobeći trom i bez sećanja.

    Tako je oduvek bilo sa svim onim za čim sam žudeo: tek kada bih osetio da se moja želja umara i lagano gasi, nedostupni i željeni plod bi mi iznenada padao u krilo, ali i on je bio samo jedna jabuka kao i sve ostale: čovek je poželi i pojede i njena draž i čarolija nestanu. To je moja sudbina. Nekada sam čeznuo za slobodom i taj pehar sam već ispio, želeo sam da budem sam, kao što sam želeo slavu i blagostanje, ali samo da bih se zasitio i da bi me probudila nova žedj, drugačija, uvek drugačija. Kad se samo setim kako sam kao mlad poštovao brak i decu, toliko da sam se jedva usudjivao da ih poželim za sebe; imao sam i ženu i decu, moju dragu decu koju sam nežno voleo a šta mi je od svega ostalo! I slava je iznenada došla i brzo me zasitila, bila je tako glupa i dosadna! Jedno vreme sam želeo da imam samo jednostavan i bezbrižan život bez profesionalnih obaveza, bez slave, jednu kućicu u selu samo za sebe i to sam dobio; imao sam novac, napravio sam ljupku malu kuću i zasadio lep vrt jednog dana ponovo je sve postalo beznačajno i pretvorilo se u prah! Kao što sam u mladosti žarko priželjkivao velika putovanja Rim, Sicilija, Španija, Japan i to je došlo, i to je postalo moje, mogao sam da putujem i putovao sam vozom i brodom u mnoge daleke zemlje, obišao sam svet i vratio se, i taj plod sam okusio i više nije imao onu draž!

    To isto mi se sada dešava sa ženama. Nekada daleke, dugo željene i nedostupne, sada su moje. Bog zna šta ih je privuklo! Milujem njihovu kosu, uzdrhtale nežne grudi, i s čudjenjem držim u ruci rajski plod koji me mamio i koji sam zagrizao. Ukusan je, sladak i zreo, nema šta da mu zamerim samo što zasiti, brzo zasiti i već slutim da ću ga ubrzo odbaciti. Često sam se pitao šta to moji prijatelji vide u meni, šta žene nalaze u meni, jer im nisam odan ali u suštini sam znao i znam šta ih privlači i šta je to što mi još uvek daje izvesnu moć nad ljudima. Oni osećaju u meni ono što život čini neobičnim i burnim, naslućuju impulse i osećanja koja su promenljiva ali snažna, osećaju moju čežnju, vatrenu i neukrotivu, koja me uvek vodi ka nečem novom. Taj impuls i ta žedj pomažu mi da prodjem kroz sva kraljevstva realnog sveta, da ih iscrpim i učinim irealnim, i da, izgarajući i nadvisujući ih, pobegnem u bezimeno i nepoznato.

    Bilo je kasno kada sam se te prolećne noći popeo na brdo i vratio kući; kiša je tiho pevušila u dudovom lišću, pod mantilom se uz mene pripijala mala smedjokosa žena dok smo se opraštali. Kada je sa mojih grozničavih usana ispila poslednji poljubac pred svojom seoskom kućom, videh kako se na kišovitom nebu pomaljaju plavetnila i zvezde. Jedna od njih je bila moja srećna zvezda, Jupiter. Drugu, tajanstveni Uran, nisam video, njoj ja služim i ona je ta koja moju nemirnu sudbinu iz ovog bednog haosa vodi prema tajni i čaroliji. Ali ona je uvek tu i uvek me privlači i upija svojim ćutljivim, mističnim pogledom."

    ~ Čarls Bukovski "Zabeleške jednog pokvarenjaka"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #340

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Čim nam se dogodi neka nesreća,odmah se nađe neki prijatelj koji dotrči da nam je saopšti i da nam rije po srcu nožem,hvaleći nam njegovu dršku.

    Onore de Balzak - Čiča Gorio
    I'm floating on air..

  11. #341

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu.
    Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov
    odljevak.
    Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.


    Ex ponto - Ivo Andrić
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #342

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječas da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije."


    Meša Selimović
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #343

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " - Ima li svrhe da gradimo ono što će biti srušeno,
    da jedemo ono što će biti pobljuvano,
    da uzmemo ono što će biti oduzeto,
    spajamo ono što je nespojivo,
    da slažemo što je nesloživo,
    da podnosimo ono što je nepodnošljivo?
    da mislimo na ono što je nezamislivo?

    - Postavio si mi ta pitanja, moj ti je odgovor ovaj:

    Imade svrhe insistirati na razlikama dok god bog utvrdjuje srodnost.

    Imade svrhe podnositi ono što je nepodnošljivo jer to je oslobadjajuće,
    misliti ono što je nezamislivo, jer to je nadajuće,
    izvoditi ono što je neizvodljivo, jer to je radjajuće,
    kidati ono što je neraskidivo, jer to je razarajuće,
    sagledavati ono što je nesagledivo, jer to je smirujuće."

    Mirko Kovač "Uvod u drugi život"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #344

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Rekla je samo nemoj
    ... i dan se povukao u svoju crnu senku
    ispod koje su nesretni zemljani patuljici igrali ruski rulet sa drvenim pištoljima,
    ... I bio je Vrbas, al ne onaj koji Dunavom odlazi u Crno more, već onaj ispod Kastela,
    koji se vraća po priču za uplakane vrbe sa ade
    ... i bila je mesečina čije su zvezdane oči olovni oblaci prekrili svojom vlažnom pelerinom...
    ... i bili smo mi
    i nismo bili...
    dve senke, jedna senka, pola senke
    i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

    .. i znao sam...
    tek kad se iz kastela pojavi prvi svitac moći ću nekako
    da joj kažem...

    Oprosti što nemam reči tiših od pčelinjeg zuja,
    dok mesec sleđenim srebrom zasipa jesenje vrbake.
    Srce se najlakše opije ranjenim korakom,
    leluja prtinjajući nebesku stazu kroz sunce i kroz oblake.

    Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
    pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
    Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
    da kisne pod tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana.

    Umiven suzama neba što preti da se u slapu prospe
    šapućem ti uspavanku rimama isčezlih trubadura,
    a u srcu nosim medaljon sa ikonom presvetle Gospe.

    Moje su pesme noćas umolitvene u lavirint od nada,
    praćene muzikom kiše, svirane iz neznanog dur-a,
    pa nek ti budu jastuk na koji... mesečina pada...


    Rekla je samo nemoj...
    i stado crnih leptira je sakrilo stotinjak sveća u staklu...
    i ne znajući da igraju poslednju noć...
    ... i ponovo je bio mesec oskrvavljen kao dečji balon
    nakon strasnog poljupca nokta
    ... i bio je splav od poljskog cveća za Robinsona i za Petka,
    koga su vetrovi slučajno poveli na malo noćno kupanje
    ... i bili smo mi... i nismo bili...
    dve senke... jedna senka... pola senke...
    i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

    i znao sam...
    tek kad iz Kastela zapeva prvi slavuj moći ću nekako da prošapućem...

    Ovde u zatvoru sobe, u kraljevstvu koje te sluti
    u svakom zovu trube napravljene od vrbovih kora...
    Ovde gde jednako traju i vekovi i minuti
    i gde beli jedrenjaci deru pučinu mrtvog mora...

    dani dišu na škrge i u ponoć bi da se udave
    u reči što ispod zemlje svoje korito guta,
    u čiju senku je bačen ključ od trostruke brave
    sudbonosnih vrata, na papirusu pisanog puta.

    Noć se po zemlji kotrlja strepeći od svakog kruga,
    opijena mirisom dunja što ih niko ubrati ne želi...
    neke se ptice nikad ne žele vratiti s juga...

    Niz nisku usnulih reči crvenkasta cure slova...
    Ćuti i ne gledaj mesec što se nedoklan deli,
    nad ikonom gde kleči grešnik bez Božjeg blagoslova.


    Rekla je samo nemoj...
    i nisu još verovale ribe što ponekad u sumrak izlaze iz Vrbasa
    da slušaju šaputanje juga u naručju breza i topola...
    .. i bio je čamac u žicama od puzavica , bez užeta i sidra,
    sveže ukraden iz doline našeg detinjstva
    ... i bila je mesečina... noćno sunce... kašika meda i
    gitara na kojoj su svirci svirali Uspavanku za gospođicu N...

    i bili smo mi... i nismo bili...
    dve senke, jedna senka.. pola senke...
    i ćutnja... i ćutnja.... i ćutnja...

    ... i znao sam...
    tek kad se na Kastel sruše prve zvezde ona će znati...


    Lagan sam kao perce iz krila divljeg gusana
    kome su lovačke puške otkinule pola kljuna.
    I doći ću ti kao senka da pokupim šećer sa usana
    koji će pospanim okom da osvetli jesenja luna.

    Ne traži me na trepavici noćne lampe
    gde se senka ukrsti sa kazaljkom noćnog sata.
    Ja imam dvorac od maćuhica i ako podigneš ruku
    dodirnut će nam se prsti
    za malu noćnu muziku... kidanih srebrnih žica...

    I da znaš... kad noć napukne i kroz pukotinu proviri,
    stidljivo kao puž pred obrisom nezvanog gosta...
    ... ja lelujam kroz vrbake sa smeškom što se širi.

    I ne znam gde pobeći osim sna,
    koji boji u lila ...mesečevu dugu što se zlati povrh mosta
    gde ćeš biti zauvek
    i gde si oduvek bila.


    Miladin Berić, Uspavanku za gospođicu N.
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  15. #345

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Pisanje nikad nije bilo neki rad za mene. Bilo je, otkad pamtim, uvek isto: uključim radio na stanicu klasične muzike, pripalim cigaretu ili tompus, otvorim flašu. Mašina je radila ostalo. Trebalo je samo da budem tu. Takav postupak omogućio mi je da nastavim i onda kada je sam život vrlo malo pružao, kada je sam život bio horor-šou. Uvek je postojala mašina da me uteši, da govori samnom, da me zabavi, da spase moje dupe, da ga spasem od ludnice. od ulica, od sebe.
    Jedna od mojih bivših dama vikala je na mene:
    "Piješ da pobegneš od stvarnosti!"
    "Naravno, draga", odgovarao sam.
    Imao sam i bocu i mašinu. Voleo sam pticu u svakoj ruci, jebeš granu."

    Bukovski-"Holivud"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

Strana 23 od 82 PrvaPrva ... 1321222324253373 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •