Tri igracha za stolom igraju preferans. Otac i dva sina. Nedeljom, posle ruchka, popiju kafu i podele karte. To je prilika da poprichaju i da igraju. Najcheshce krenu od 100 "bula". Igra preferansa pochinje negativnim poenima. Svi ih igrachi, poput greha u zzivotu, imaju od pochetka. Treba se "spustiti ispod kape", granica na kojoj se zbaci staro breme i krene u osvajanje pozitivnih poena. Da bi se igra zavrshila jedan igrach mora biti "dobar" onoliko koliko je jedan "losh".
Kao i u zzivotu. Mozze se biti dobar samo u odnosu na nekoga ko to nije. Da nema zla, dobro ne bi imalo u odnosu na shta da bude dobro. To chesto zaboravljamo kada sudimo drugima. U predstavi zvanoj "Zzivot", neko mora da glumi i lik negativca. Teshke su to uloge. Bez sukoba nema dobre predstave. Sve shto postoji, postoji u relaciji. Ravnotezza izmedju "dobra" i "zla" se odrzzava, sa blagom prednoshcu "dobra". Tvorac igre je to dobro zamislio.
Posle svakog deljenja, jedan uchesnik, licitiranjem, preuzima "ruku".Zato shto ima najbolje karte, ili pokushava da prodje "na blef". Koliko igracha, toliko i stilova. Onaj igrach koji prihvati izazov, postaje protivnik....
Retke su pobede bez negativnih poena.Nosilac igre dobije partiju, ali i i protivnici uzmu po neku kartu. Onda ga "duzze". A na kraju se sve zbroji. Ne retko bash ti "dugovi" iz dobijenih partija budu presudni za krajnji ishod.
Kada se "podvuche crta", malo je pobeda koje ne liche na poraz....
NeboJsha Jovanovic.....Povratak