Citati naši omiljeni... - Strana 66
Strana 66 od 82 PrvaPrva ... 1656646566676876 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 976 do 990 od ukupno 1229
  1. #976

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ............................................
    Suština se očima ne da sagledati
    Zatim dodade: Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatićeš da je tvoja jedinstvena na svetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.
    Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
    Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on.
    Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih.
    Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu. Ruže su se osećale veoma nelagodno.
    Lepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovek ne može da umre za vas.
    Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo.
    Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova).
    Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti.
    Zato što je to moja ruža. I on se vrati lisici: Zbogom, reče joj on Zbogom, odgovori lisica.
    Evo moje tajne.
    Sasvim je jednostavna: čovek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
    Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
    Vreme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocenom.
    Vreme koje sam uložio oko moje ruže reče mali princ da bi zapamtio.
    Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš.
    Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio.
    Ti si odgovoran za tvoju ružu Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio.

    Antoine de Saint-Exupry --------------------------------------------------------------- Mali princ
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  2. #977

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    IZLAZAK UNUTRA (II deo)
    (Jesen, 1953)

    Najzad su mi vraćene stvari oduzete još u noći hapšenja. Novčanik, sat. Naliv pera nije bilo. Zar sam ga imao? Naravno da sam ga imao. Jesam li siguran? Naravno da sam siguran. Kakvo je bilo to naliv pero? Opisujem ga kao krajnje divnu stvar. Divnu i skupu. Dva činovnika Uprave tiho se konsultuju. Oni će videti u čemu je stvar. Vidite, kažem.

    Posle desetak minuta dolaze odnekud, iz dubine stovarišta zatvoreničkih stvari, s ravnodušnim licima i obaveštenjem da mog naliv pera nema i da moram otići bez njega. Očekuju da odem. Ja se, međutim, ne dajem lako. Zadajem im muke. To je, nema sumnje, moja osveta. Nije Bog zna kakva. Ali je momentalna i to se broji.

    "Želim svoje naliv pero," kažem mirno. "Ja sam ga imao. Oduzeto mi je prilikom hapšenja."
    "Zar je to sad tako važno?" pita jedan od njih, smejući se.
    "Važno je."
    "Onda se žali."

    "To i činim."
    "Šta činiš?"
    "Žalim se."
    "Nisam mislio sada."

    "Nego kada?"
    "Kad izađeš."
    "Ja sad izlazim."
    "Pa izađi."
    "Kad dobijem svoje naliv pero."


    Glupavo ponavljam da sam ga imao, da ga očekujem natrag, i da ću sve preduzeti da ga dobijem. Ne pokazujem nameru da se bez njega mrdnem odavde. To je naliv pero sada moj raison d'tre. Šta mi vredi sloboda bez naliv pera? Šta mi vredi život bez naliv pera?

    Oni postaju nestrpljivi.
    "Slušaj," kaže jedan, "ovde su sve tvoje stvari."
    "Nije moje naliv pero."
    "Jebem ti naliv pero!" kaže on hladno.
    "Ono je moje," kažem kao da se time definitivno stavljam na stranu naliv pera.
    "Jebem ga!" kaže ovog puta s uživanjem. "Jebem ti tvoje naliv pero!"

    Drugi je staloženiji. Uviđa da bez naliv pera neću izaći. Otvara fioku svog stola i iz nje vadi jedno naliv pero.
    "Evo ti naliv pero! Jel' sad sve u redu?"
    "Nije," kažem, "ovo nije moje."

    Objašnjavam kako je moje izgledalo. Da je bilo zlatno, sa crno-zelenim oklopom koji se malko presijavao. Ne stižem do detalja opisa. Izbacuju me. Jedan moje stvari (bez naliv pera), drugi mene (bez naliv pera, takođe).

    Kapija škripi, otvara se, i ja ulazim napolje (izlazim unutra).

    Osećam se vrlo mali u prostoru boje čivita. Daleko, u dnu aleje koja se završava lučnom rešetkastom kapijom spoljnjeg zatvorskog kruga, čeka me, takođe vrlo mali, moj otac. Liči na kap mastila. Kap se razliva u mrlju i eto tu smo. On je prva okolnost slobode. Moja prva zavisnost. Prva zavisnost koja je došla po mene. (Ostale čekaju kod kuće, na ulici, iza tajanstvenih ćoškova budućeg života.) Rukujemo se, ljubimo. Nema pitanja, nema odgovora.

    On izgleda dobro. Na njemu je crn, težak grombi kaput. Vodi me prema fijakeru. Primećuje da sam mršav. To je istina. Da sam bled. I to je istina. Umoran sam, kažem. Šta osećaš, pita? Ništa, kažem. Ništa ne osećam. Osećam ništa. Otac se pravi da me ne razume. Da je prigodno ništa ne osećati. Ima, naime, vremena. Ovo je tek početak. Spoljnje unutra se tek načelo.

    Ne zapažam mnogo. Geometrijske forme neba i zemlje. Blede, zamagljene perspektive s drvećem, poput kopalja neke izgubljene bitke. Hladnoća vazduha i krutost nogu. Koračam kao ptica.

    Dakle, to je sloboda.
    Dok se vozimo prema gradu, levom konju u zaprezi prska iz stražnjice izmet. I to je sloboda. Konjska stražnjica. Kiseo zadah balege. Udar potkovanih kopita. Pusto polje strnjike. Telegrafski stubovi kao nedovršena vešala.

    To je, naravno, samo jedan deo, mali i nevažni izgled slobode. Mali, nevažan i ružan. Najednom se osećam izgubljen. Beskrajno mali. Splasnuo sam kao kap voska na usijanoj peći svoje slobode.

    Otac govori. Šta on to priča? Moje je ime bilo u Službenim novinama? Trebao sam biti pušten još29? Ali Uprava nije verovala? Smatrali su to štamparskom greškom? (Neka greška jeste, u to sumnje nema.) Vodili su se telefonski razgovori sa Beogradom. Otac je u gradu čekao tri dana. Morao je intervenisati lično Savezni ministar A. R. ( ). "Pustite sina starog Pekića smesta napolje!" rekao je.

    Ne osećam se ni najmanje pokradenim. Tri dana prebačena iz Šupljeg u prazno, ne znače mnogo.

    Ručamo u kafani. Pijem crno vino. Ne prija mi. "To je novost," kaže otac. Biće ih više, mislim. Ali među njima neće biti ova. Vino je jednostavno rđavo. U zatvorskoj bolnici sam navikao na prvoklasne likere. Likere na bazi medicinskog alkohola. Vodeni polu-proizvodi me ne zadovoljavaju.

    Ni polu-proizvodi slobode. Nedovršeni, beznačajni otpaci.

    Sitne slobode smrtno me zamaraju. Sve su to neosetne smrti moje stare ličnosti. Poput izumiranja ćelija za koje i ne znamo. Ja sam počeo da se menjam.

    Ne, nisam se baš dugo držao pod ključem.

    Izašao sam unutra. Unutra je ulazio u mene.

    Predveče odlazimo na stanicu. Ne sećam se kako smo proveli tih nekoliko sati. Mora biti da smo razgovarali. Stanica je kadaverski modra. Promrzla plava svetlost lepi se za lice. Putnici izgledaju zimski bedno.

    Sve me podseća na okupaciju.

    "Želiš li nešto?" pita otac.
    "Ima li ovde pečenog kestenja?"
    "Verovatno."
    "Jeo bih pečenog kestenja," kažem.

    Sad znam šta je to što želim i što sam uvek želeo. Tokom svih tih godina u kojima sam mislio o uzvišenim stvarima i pravio velike planove.

    Bilo je to pečeno kestenje.


    Borislav Pekić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #978

    Odgovor: Citati naši omiljeni...



    Četrdeset mi je godina, ružno doba :Čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje . Tada se u svakome gase nemiri , da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno , u bujnom cvijetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri , a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno . Jer trideset godina je mladost , to sad mislim , kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji ,pa ni sebe.

    M. Selimović

  4. #979

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Molim te, poslusaj ono sto ne kazem

    Nemoj da te zavara izraz moga lica.
    Jer, nosim masku, tisuce maski,
    maske koje se bojim skinuti,
    a nijedna od njih nisam ja.
    U pretvaranju sam pravi majstor,
    ali ne daj se zavarati.
    Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
    Pretvaram se da sam siguran
    da je sve med i mlijeko u meni
    i oko mene
    da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
    da je sve mirno i da sve kontroliram
    i da ne trebam nikog.
    Ali, ne vjeruj mi.
    Mozda se cini da sam smiren, ali
    moja smirenost je maska
    uvijek promjenjiva i koja sakriva.
    Ispod nje nema spokoja.
    Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
    Ali, ja to sakrivam.
    Ne zelim da itko zna.
    ....

    Charles C. Finn

  5. #980

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "On je išao. Naučio je svoju prvu lekciju. Pomozi ako možeš - učini onda sve, ali kada više ništa ne možeš da učiniš - zaboravi! Okreni se! Drži se čvrsto! Sažaljenje je stvar za mirna vremena. Ne kada se radi o životu. Pokopaj mrtvace i živi životom. Moraćeš ga još upotrebiti. Žalost je jedno, činjenice su drugo. Čovek žali manje zato što ipak vidi i priznaje činjenice. Samo se tako održava."

    E.M.Remark
    neunistiva zlojebaba!

  6. #981

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "... I nedoumice su još uvek tu. Pitanja na koja ne nalazi odgovore ili joj oni kojih se domogla deluju izvesno pogrešni i neupotrebljivi za bilo šta osim isprazne misaone gimnastike..."
    nn

  7. #982

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    HRONIKA PALANAČKOG GROBLJA
    Mnogo šta je kod nas uzavrelo...pazi, dete moje, preklinjem te ja, Nana tvoja, znaš ti dobro, kad para digne zaklopac, onda je već...
    Isidora Sekulić
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #983

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Rekao bih da pišem pjesme za ljude koji se nalaze u nesrećama u kojima se ja nalazim. Mislim da je to velik broj ljudi. Okvirno ih možemo zvati ljudima slomljena srca.
    Leonard Cohen

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #984

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ''Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sam stvori.
    Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima,
    i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tiče,
    život je surov, ljudi zli, i treba ih držati na odstojanju.
    Neka budu što dalje od svega što je tvoje i što ti je drago.''

    M. Selimović

  10. #985

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "... Sažaljenje je rđav saputnik, a još gori cilj."
    "... Predlažem da se smejemo...jer ako to ne budemo svakodnevno činili, onda bismo u našem slavnom stoleću još mogli da se utapamo u suzama."
    " - "Ljubljeni" - pisala je - " ti nejasna lika, nepoznati, nikad ne pojavljeni, uvek očekivani, zar ne osećaš da vreme ističe? ..."

    (E.M.Remark "Nebo nema ljubimaca")

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #986

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ''Dakle?
    Koji broj jastuka nosiš?
    Imam jedan koji mi je mali,mislim da će biti taman za tebe …
    Taj jastuk je,među nama,u poslednje vreme bio pun briga i pripremajući ga za iznenadnog gosta,dobro sam ga protresao,
    za svaki slučaj …
    Znao sam,iz sopstvenog iskustva,da u njemu ima i odličnih,
    evergrin snova i ponadao sam se da neki od njih neće odoleti lepoj,nepoznatoj glavici…''


    Đ. Balašević

  12. #987

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Mogu slobodno da kažem : sve što sam imao od života skupo sam platio, a najskuplje ono što nisam imao tj. što sam imao samo u želji i mašti.
    Ivo Andrić
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #988

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Pre nego što kreneš da tražiš sreću proveri, možda si već srećan. Sreća je mala i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

  14. #989

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Fizicka ljubav jeste jedina ljubav, iskrena,spontana,bogodana,duboka, nerazumna,nadrazumna. ona nije samo pijanstvo naseg tela, nego neizmerni izvor
    svih drugih lepota, i dusevnih i duhovnih.Napisao Ducic, a ja osetila takvu ljubav i shvatila ove reci

  15. #990

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    "Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio."

    Seneka

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 66 od 82 PrvaPrva ... 1656646566676876 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •