Citati naši omiljeni... - Strana 19
Strana 19 od 82 PrvaPrva ... 917181920212969 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 271 do 285 od ukupno 1229
  1. #271

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila zelju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zacetku, stidom, mislju o godinama i zvanju, svijescu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji moze da bude tezi od bolesti, navikom da vladam sobom.
    Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uzivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvecerje, mjesec u ponoc, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru.

    Bez zelje da se ima, bez mogucnosti da se potpuno dozivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene zive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slusati je kako govori, ne, nije trebalo nista da govori, dovoljno je bilo da postoji.

    Dervis i smrt - Mesa Selimovic

  2. #272

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ..."I pre nego što sam uspeo da otpakujem svoj rodjendanski poklon, čuo sam u paketu zvonjenje, tako da sam odmah pogodio da je reč o mobilnom telefonu. Uzeo sam ga i čuo glas svoje žene koja mi uz gromoglasan smeh čestita rodjendan sa telefona iz spavaće sobe. Te noći ona je želela da razgovaramo o životu: o godinama koje smo proveli zajedno i o svemu tome. Ali je insistirala da to radimo preko telefona, tako da je otišla u spavaću sobu i odande me pozvala u dnevni boravak, gde sam se ja nalazio s mobilnim okačenim o pojas. Kad smo završili razgovor, otišao sam u spavaću sobu i ugledao je kako sedi zamišljena. Rekla mi je da je upravo okončala telefonski razgovor sa svojim mužem i da je progone sumnje da li da mu se vrati. Naš odnos joj stvara osećaj krivice. Budući da sam ja bio njen jedini muž, protumačio sam sve to kao seksualnu provokaciju, tako da smo vodili ljubav s očajanjem dva preljubnika.
    Sledećeg dana bio sam u kancelariji i upravo sam jeo sendvič u prepodnevnoj pauzi kad zazvoni mobilni. Bila je ona, jasno. Rekla je kako više voli da mi prizna da ima ljubavnika. Pratio sam tok njene priče, jer mi se učinilo da će nam ta igra oboma dobro doći, tako da sam joj kazao neka ne brine: rešavali smo i druge krize pa ćemo rešiti i tu. Te noći ponovo smo razgovarali telefonom, isto kao i prethodnog dana, i ona mi je rekla da kroz koji trenutak treba da se nadje sa svojim ljubavnikom. To me je jako uzbudilo, tako da sam odmah prekinuo razgovor, ušao u sobu i vodili smo ljubav sve do zore.
    Čitavu nedelju dana dešavalo se isto. U subotu, kad smo se najzad obreli u spavaćoj sobi posle uobičajenog telefonskog razgovora, rekla mi je da me voli, ali da mora da me napusti, jer je potrebnija svom mužu nego meni. Posle tih reči, dohvatila je kvaku na vratima i otišla, i otada telefon više nije zvonio"...

    Huan Hoze Miljas, Priče izgubljenih preljubnika
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  3. #273

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Gola istina je,
    kada sam voleo Estelu ljubavlju čoveka,
    voleo sam je prosto zato što je za mene bila neodoljiva.

    Jednom zauvek, znao sam svoju žalost,
    često i često, iako ne uvek,
    da sam je voleo nasuprot razumu,
    nasuprot obećanju,
    nasuprot miru,
    nasuprot nadi,
    nasuprot sreći,
    nasuprot svim mogućim obeshrabrenjima.

    Jednom zauvek,
    nisam je voleo ništa manje zato što sam sve ovo znao,
    I to me nije ništa više obuzdavalo,
    nego da sam predano verovao da je ona ljudsko savršenstvo.

    Charles Dickens

  4. #274

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ima ljudi čije tragove sledimo kao umetnička dela. Njihove stope nisu u život utisnute, one su izvajane kao što se vajaju kipovi. Ne možemo misliti da su mogle biti drukčije, drugog oblika, niti u drugom pravcu voditi. I oblik i smer određen je njihovom idejom.

    Oni su bića Metala. Metal je njihov Element. Metal priroda i sudbina."
    Borislav Pekić, Novi Jerusalem- Ljudi Metala


    "Ima ljudi čije stope, u pesku trajanja utisnute, ne vode istim smerom u kome su vodili njihovi životi. Ako tim tragom pođemo, nećemo o njima istinu saznati. Njihove stope tu su ali se ne vide. Osećaju se u tuđim tragovima, naziru u tuđim smerovima, otkrivaju u tuđim stopama.

    Oni su bića Zemlje. Zemlja je njihov Element. Njihova priroda i sudbina."
    Borislav Pekić, Novi Jerusalem- Ljudi Zemlje


    "Ima ljudi čiji je život trag vrelog železa u tle utisnut. Gde stupe, pod njima gori. Kad minu, dim spaljene zemlje dugo još vređa oči. Oni su kao zvezde čije rađanje vidimo milionima godina pošto su zgasle ali ga nikad ne čujemo. Smrt starog sunca izgleda kao rađanje novog; umiranje ovakvih ljudi uvek je rađanje novog i neizvesnog.

    Oni su bića Vatre. Vatra je njihov Element. Njihova priroda i sudbina."
    Borislav Pekić,Novi Jerusalem- Ljudi Vatre

    "Ima ljudi čiji život u močvari trajanja liči na tragove crvenokožaca kad neće da budu uočeni. Indijanski ratnik se tada vraća, polažući pete u stope starog traga. Odskače na kamen koji otiske ne prima i zauvek nestaje. Oko primećuje varku ako ume da razlikuje dubinu tragova ostavljenih jednim hodom od onih otisnutih u dva navrata.

    Oni su bića Vazduha. Vazduh je njihov Element. Njihova priroda i sudbina."
    Borislav Pekić, Novi Jerusalem- Ljudi Vazduha
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #275

    01 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Sto je covek slabiji,to mu vise dolazi ovaj svet kao patnja i iskusenje.I obrnuto,ukoliko je covek jaci,utoliko pre moze da predstavlja patnju i iskusenje za sve oko sebe."



    Ivo Andric
    Ako vam je dobro ... onda nista!

  6. #276

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
    Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?

    Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
    Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
    To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
    To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.

    Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
    Vojske me već opkoljavaju, horde.
    (Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
    Ime jedne žene me odaje.
    Boli me jedna žena svuda po telu.

    Pretnja - J. L. Borges

  7. #277

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Zavrte mu se u glavi i on se malo zaljulja i bi prisiljen da se osloni o zid, i da sklizne polako niz njega, pa da čučne. Povrativši se tu i obuzdavajući svoj dah on poče da uvlači u sebe fatalni miris u kraćim, manje riskantnim dahovima. I utvrdi da miris iza zida istina gotovo sasvim liči na miris crvenokose devojke, ali da ipak nije potpuno isti. U svakom slučaju on je takođe poticao od jedne crvenokose devojke, tu nije moglo biti nikakve sumnje. Grenuj vide ovu devojku u svojoj olfaktivnoj predstavi pred sobom kao na slici: nije sedela mirno, već je skakala tamo-amo, zagrevala se i opet se hladila, očigledno je igrala neku igru prilikom koje je morala da se brzo pokreće i ponovo brzo da zastaje i to s nekom osobom sasvim beznačajnog mirisa. Imala je blistavo belu kožu. Imala je zelenkaste oči. Na licu je imala sunčeve pegice, na vratu i na grudima - Grenuju zastade na trenutak dah, zatim poče oštrije da njuška nastojeći da potisne mirisnu uspomenu na devojku iz Ulice Mare - ova devojka nije još ni imala grudi u pravom smislu te reci! Grudi su tek počinjale da joj rastu. Imala je beskrajno nežne i jedva mirisne i sunčevim pegicama osute, možda tek pre nekoliko dana, možda tek pre nekoliko časova, zapravo tek od sada kupice grudi koje su upravo sad počinjale da se šire. Jednom rečju: devojka je još uvek bila dete. Ali kakvo dete!
    Grenuju izbiše graške znoja na čelu. Znao je da deca ne mirišu ništa posebno, isto toliko malo koliko zeleno cveće pre cvetanja. Ali ovaj, ovaj skoro još uvek zatvoreni cvet iza zida koji je upravo sad počeo, i to niko nije primetio osim njega, Gremija, da ispušta svoje prve mirise, već sada je mirisao tako jezivo nebeski da će, kada se jednom razvije u punom sjaju odavati parfem kakav svet još nije osetio. Ona već sada miriše bolje, pomisli Grenuj, od one devojke iz Ulice Mare - ne tako jako, ne tako složeno, ali finije, izbrušenije i istovremeno prirodnije. Za godinu do dve ovaj miris će, međutim, sazreti i dobiti silovitost kojoj nijedan čovek ni muškarac ni žena neće moći da se odupre. I ljudi će biti savladani, bespomoćni pred čarolijom ove devojke, a neće znati zašto. I zato što su glupi i svoje noseve koriste samo za duvanje, misle da sve i svakog mogu prepoznati jedino očima, i reći će da je to zato što ova devojka poseduje lepotu i gracilnost i ljupkost. U svojoj ograničenosti oni će hvaliti njene pravilne crte, vitku figuru, besprekorne grudi. Njene oči, govoriće, kao da su smaragdi, a zubi kao biseri, i njeni udovi glatki poput slonovače - a biće tu i drugih idiotskih poređenja. I onda će je proglasiti za kraljicu jasmina, i slikaće je glupi portretisti, u njenu sliku će blenuti, i govoriće da je ona najlepša žena Francuske. I mladići će noćima uz zvuke mandolina zavijati pod njenim prozorom... debeli bogati starci će na kolenima prositi od njenog oca njenu ruku... i ženama svake dobi, kada je vide, oteće se duboki uzdah i sanjaće o tome da bar jedan dan izgledaju tako zavodnički kao ona. A niko od njih neće znati da to nije njen izgled kome su podlegli, da to nije njena navodno besprekorna spoljašnja lepota, već jedino njen neuporedivi, veličanstveni miris! Samo on će to znati, on, Grenuj, jedino on. On je to već sada znao.
    Ah! Hteo je da ima ovaj miris! Ne da ga ima na tako uzaludan trapav način kao miris one devojke iz Ulice Mare. Jer onaj miris je odjedanput ispio i time ga uništio. Ne, miris devojke iza zida on je istinski hteo da prisvoji; da ga skine sa nje poput kože i pretvori u vlastiti miris. Kako će se to dogoditi još uvek nije znao. Ali je imao čak dve godine vremena da to nauči. Ne bi u osnovi to moralo da bude teže nego oteti miris nekom retkom cvetu.
    On ustade. Gotovo pobožno kao da napušta neko sveto mesto ili nekog ko spava, udalji se pognut, tiho, da ga niko ne vidi, da ga niko ne čuje, da niko ne obrati pažnju na njegovo dragoceno otkriće. On pobeže pored zida sve do suprotnog kraja grada, gde se devojački parfem konačno izgubio kada je prošao kroz kapiju Port de Feneant. U senci kuća on zastade. Smrdljiva isparenja uličica davala su mu osećanje sigurnosti, pomažući mu da obuzda strast koja ga je obuzela. Nakon četvrt sata opet je bio sasvim miran. Za početak, neće više ići u blizinu bašte iza zida. Nije bilo potrebno. To gaje isuviše uzbuđivalo. Onaj cvet je uspevao i bez njegove pomoći, a kako će se rascvetati to je ionako znao. Ne sme dozvoliti da ga u nevreme opčini njen miris. Morao je da se baci na posao. Morao je da proširi svoja znanja i usavrši svoje zanatske sposobnosti da bi bio opremljen za vreme žetve. Imao je još dve godine na raspolaganju.

    Patrik Ziskind – Parfem
    Poruku je izmenio NSdjanka, 16.09.2008 u 22:07
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #278

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Pismo

    Mila Marija Gavrilovna, ipak ovo ne liči ni na šta. Već je treći dan kako je u Spaskom božanstveno vreme, od jutra do večeri šetam u parku ili sedim na terasi i trudim se da mislim, razmišljam o raznim stvarima, a negde duboko, na dnu duše, neprestano zvuči jedna ista nota.

    Meni se čini da razmišljam o godišnjici Puškinove smrti i najednom uočavam da moje usne šapuću: „Kako bismo noć proveli... i šta bi bilo potom? A, Bog će to znati!“ i odmah uz to dolazi saznanje da to nikad neće biti i da ću ja u neznani kraj, bez uspomene na nešto što nikada nisam osetio.

    Meni se zbog nečega čini da se mi nikada nećemo videti: u vaše putovanje u inostranstvo nisam verovao i ne verujem, ove zime neću doći u Petrograd, i vi pogrešno korite sebe što me nazivate svojim grehom. Avaj! Ja to nikad neću biti.

    Ako se možda i vidimo, posle dve-tri godine, ja ću već sasvim ostariti, vi ćete krenuti određenim putem vašeg života i od pređašnjeg neće ostati ništa. Za vas, ni po jada, sav život je pred vama, a moj - iza mene.

    Taj čas u vagonu, kad sam se osetio skoro kao dvadesetogodišnji mladić, bio je poslednji plamičak kandila koje se gasi. Teško mi je da objasnim samom sebi koje ste osećanje probudili u meni. Jesam li se u vas zaljubio, ne znam: ranije je to kod mene bivalo drukčije. Ta neodoljiva čežnja za spajanjem, za osvajanjem, za predavanjem sebe kada se čak i čulnost gubi u nekoj tananoj vatri. Verovatno, ja govorim koješta, no bio bih neizrecivo srećan kad bih ... kad bih...

    A sada, kad znam da to ne može biti, ne mogu reći da sam nesrećan, čak ne osećam neku naročitu melanholiju, ali mnogo mi je žao što je ona volšebna noć izgubljena zauvek, ne dodirnuvši me svojim krilom. Žalim zbog sebe, a smem dodati, i zbog vas, jer sam uveren da ni vi ne biste zaboravili tu sreću koju biste dali meni.

    Ne bih vam pisao sve ovo kad ne bih osećao da je ovo pismo oproštajno. I ne u tom smislu da će se naša prepiska prekinuti - o ne, ja se nadam da ćemo mi često razmenjivati misli: ali vrata koja su se bila upola otvorila, ta vrata iza kojih se nagađalo nešto tajanstveno, čudesno, zatvorila su se za svagda.

    No, sada dosta o tome. Bilo je... (ili nije bilo) i otišlo u nepovrat. Sve mi to ne smeta da vam poželim sve najbolje na svetu i da u mislima ljubim vaše drage ruke. Na ovo pismo ne morate da odgovorite, a na prethodno odgovorite.

    Vaš I. Turgenjev

    P.S. Molim vas da se ne uznemiravate zbog budućnosti. Ovakvo pismo vi više nećete dobiti.

    (Ivan Turgenjev Mariji Savinoj
    Spasko, početak leta, 1880.)

  9. #279

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Razum nas zestoko odvraca od ruba ponora i bas zato mu se neodoljivo primicemo. Nema u prirodi tako demonski nestrpljive strasti kao sto je strast onoga koji, strepeci na rubu ponora, snatri tako o vratolomnom skoku. Prepustimo li se i na tren razmisljanju, nemonovno smo propali, jer premisljanje nas tera da se obuzdamo, a upravo zato, kazem ne mozemo razmisljati. Ako u blizini nema prijateljske ruke da nas zadrzi, ili ako ne uspemo u nenadanom pokusaju da se bacimo nauznak na zemlju, skocit cemo u dubinu i zaglaviti."


    E. A. Po
    "Đavo perverznosti"
    Ćuti i prenesi dalje....

  10. #280

    02 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Plasljivi prijatelj strasniji je od neprijatelja, jer neprijatelja se bojis, a u prijatelja se uzdas. " Tolstoj

    "Ima nekih koji su ljudi samo po imenu, ali ne i stvarno." Ciceron
    WhaT wouLd U do iF soMeOne lookEd uP iN YouR fuTurE anD TOld U tHeRe iS nO toMorroW ?

  11. #281

    01 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ivo Andric: "Ne smrt.Zaborav resava sve.Zaborav,i to ne samo pojmova,reci i lica,nego svega sto postoji i zivi.Zaborav tela i zaborav vremena.Zaborav,da bi se moglo predahnuti i ziveti dalje u telu bez secanja,sa duhom bez imena.Zaborav,smrt sa pravom na nadu."








    Ako vam je dobro ... onda nista!

  12. #282

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Nase uspomene,misli,osecanja mora biti da oduvek imaju boraviste u drugim svetovima i ne zavise bas mnogo od nas ovde.Jer vise lice(ma kakve da su) misli dva razna coveka jedna na drugu,no covek i njegova rodjena misao medjusobno.
    Covek nama je kao glavica crnog luka.Uvek pod jednom ljuskom naidje druga;ljustite i ocekujete bog zna sta,a kad dodjete do kraja,na dnu ne nadjete nista.
    Jer,ne kupamo mi samo telo.Kupamo i uspomene ne bismo li ih povremeno ocistili.Ali,posto su uspomene zemlja,kao i mi sami,s njima se desava u kupanju sto i kad pokvasis zemlju-postaju blato."


    Milorad Pavic - "Predeo slikan cajem"
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #283

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ništa nije teško
    onome koji ljubi!

    (Ciceron)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #284

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ...vreme ne menja čoveka, niti ga mudrost preobražava.
    Jedino što može nekoga da navede da promeni mišljenje,
    jeste ljubav...

    "11 minuta" P. Koeljo

  15. #285

    14 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom "pripadajućih". Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer noću smo potpuno sami, čak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjamo koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuće, drugačije, odmetnike, čudake.


    Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što ću ja reći je: mirno spavaj, dušice. Čvrsto spavaj i lepo sanjaj.



    Salman Ruždi ''Tlo pod njenim nogama''



    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 19 od 82 PrvaPrva ... 917181920212969 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •